Njegovi ili njezini ideali počinju i završavaju u zadimljenom mraku hercegovačkih i bosanskih folkoteka diveći se i zavideći vršnjacima čije ćaće su “uspješni” poduzetnici, političari ili pripadnici novovalnog jet-seta “otprije poznatog policiji” čija mladunčad parkiraju na zabranjenim mjestima skupe džipove i bijesne limuzine i koje u pravilu policijski pauk uglavnom “ne vidi”!
Kad je Bregović jednom prilikom u Beogradu jednom britanskom glazbenom producentu, koji se zablenuo u neku pjevaljku na jednoj lokalnoj televiziji, rekao da je izgledao kao da je upravo vidio biće s “rudimentarnim ostacima, rogovima i kopitama” nije možda ni slutio da je ponajbolje defiinirao nadolazeću “kulturu” rudimentarnih ostataka.
Svijet za skupo ubijanje dosade
Silikonska sirotica zacijelo se izvijala u ritmu nekog sladunjavog turbo- folk pjesmuljka B produkcije s lookom nešto skupljih djelatnica amsterdamskih četvrti crvenih svjetala. Sigurno se pitao tko to sluša? No, možda je važnije upitati se tko to gleda? Gledamo mi kao što smo zajedno s cijelim svijetom gledali prsatu američku country božicu Dolly Parton, sisatu britansku džepnu veneru Samanthu Fox, rasnu talijanku Sabrinu Salerno, predvodnicu balkanske silikonske ergele Lepu Brenu i njezine copy paste barbike, razne Cece, Seke, Stoje, Severine, Dare Bubamare i ostale pripadnice “gas-gas” faune!
Mišung tetovaža, sisa, nabildanih bicepsa, korzeta, staklastih pogleda, ubitačnih koktela, “bijeloga praha”, bijesnih limuzina, drški od revolvera, brčića i bradica praznoglavaca koji jedna čekaju da ih netko nehotice gurne u gužvi jedino i jest za gledanje jer muzika (termin tehnicus) tu samo služi kao zvučna kulisa razuzdanosti novovalnog balkanskog turbo bratstva i jedinstva s prepoznatljivim “potpisom” i blagoslovom zbratimljenog podzemlja od Vardara pa do Velebita.
Idealan svijet za skupo ubijanje dosade zlatnoj s jedne i bijeg od sive, beznadežne stvarnosti sirotinjskoj mladeži s druge strane!
Kud će okrenuti mladac ili mladica s iskamčenih 50 maraka od ćaće ratnog veterana na skrbi ili u mirovini koji s kladioničkim listićem u jednoj i pivom u drugoj ruci grozničavo čeka zadnji sučev zvižduk na nekoj tekmi Lige prvaka i majke u ranim četrdesetim bez posla?
Ruševine neupitnih vrijednosti
Njegovi ili njezini ideali počinju i završavaju u zadimljenom mraku hercegovačkih i bosanskih folkoteka diveći se i zavideći vršnjacima čije ćaće su “uspješni” poduzetnici, političari ili pripadnici novovalnog jet-seta “otprije poznatog policiji” čija mladunčad parkiraju na zabranjenim mjestima skupe džipove i bijesne limuzine i koje u pravilu policijski pauk uglavnom “ne vidi”!
Ako se već “u nešto udarati mora”, a očito da se mora jer svi udaraju, onda kao jedino svjetlo bira mrak folkoteke ili nekog sličnog opskurnog mjesta “hormona do plafona” gdje mu se nudi “razvaljivanje” do daske. Put od Dalmatinke s čednim idealima “Gospe, bile boje i ljubavi tvoje…” do madonizirane jurišnice na muški svijet, poznata gorespomenuta “djevojka sa sela” samo je dijabolični lik polusvijeta nastalog na ruševinama vrijednosti “koje su neupitne”!
Tako se njezine prekodrinske sestre po mikrofonu doimaju uvjerljivo, iskreno i dakako zabavno jer pogađaju u dušu. Još pogotovo kad se duša nalazi iza bujnih poprsja među kojima se svjetluca križ, a zapjenjeni mladci bez daha gledaju kao omađijani. Ubitačni koktel mašte, alkohola i mirisa benzina često završava s plavim rotacijskim svjetlima i sirenama policije i hitne! Stari lisac Brega zna drevne zakonitosti balkanske krčme: nek se živi pa tko preživi!
piše: Ilko Barbarić l tjednik Republika