Tržnica u Ljubuškom nekada, prije 15-ak godina, bila je mjesto okupljanja mnogih. Posebice je to bilo izraženo ponedjeljkom koji je bio “pazarni” dan i vrijeme kada su mnogi na ovoj tržnici mogli kupiti sve, od svježeg voća i povrća, odjeće i obuće, do potrepština za kuću i raznog alata.Danas, na žalost, nije tako, na tržnicu dolaze tek rijetki u potrazi za domaći uzgojenim povrćem, a petkom ju posjećuju oni koji žele kupiti svježu ribu.
Ljekovito bilje i duhan
Adam Pavlović, 68-godišnjak iz Gornje Vitine, na tržnicu dolazi svakodnevno kako bi, kaže nam, zaradio i preživio. Već trideset godina Adam na svom štandu nudi mnoge ljekovite biljke, ali i duhan kojeg, kaže, samo proizvodi. Ljekovito bilje, kaže, sam skuplja, hoda po brdu, bere ga, suši i pakira za prodaju. “Mučim se da zaradim i preživim, radio sam više od 30 godina, a manje od 300 maraka mi je mirovina, što, uz ovaj način života i ovu skupoću, ne vrijedi ništa, nema čovjek ni za osnovne stvari”, kaže Adam, kod kojeg se mogu kupiti razne trave, od ivine i gospine trave, do metvice, kadulje i mnogih drugih vrsta.
Adam nam kaže kako se recesija osjeti i na ovom području, jer nema ljudi kao stoje to bilo prije kada je ova tržnica bila središte grada. I drugi prodavači na ljubuškoj tržnici dijele Adamovo mišljenje o tome kako posla nema kao što je to bilo prije. Štoviše, kažu, u današnje vrijeme prođe i po nekoliko dana da ne zarade, dobrih vremena mogu se samo sjećati.
Neusporediva vremena
Osamnaest godina svaki dan, osim nedjeljom i praznicima i po suncu i po kiši na tržnicu dolazi Mira Rašić, koja prodaje svježe domaće voće i povrće. Kaže kako je teško usporediti stanje današnje tržnice s onom od prije desetak godina. “Nekada se, posebice ponedjeljkom, ovom tržnicom ljudi nisu mogli mimoići kolika je bila gužva, a danas, vidite i sami, većina štandova je prazna, kupaca nema. Kriza se osjeti i u ovom dijelu, jer ljudi kupuju samo ono što im treba.
U odnosu na neka prijašnja bolja vremena, zarada se prepolovila”, kazala je Mira.
Drugi prodavači koje smo zatekli na tržnici požalili su nam se nam na uvjete rada, jer bez krova ova tržnica im kako ljeti, tako i zimi pravi veliki problem. Kažu kako se ljeti zaštite suncobranima, ali je zimi teško kada kiša pada, pa se nemaju gdje skloniti ni prodavači, a ni rijetki kupci koji tu dođu.
“Ljudi nemaju posla pa ni novca, to se dobro osjeti, mi bismo voljeli da se narod ponovno okrene kupnji na tržnici jer bi onda bilo svima bolje”, složili su se prodavači na ljubuškoj tržnici.