Ivan Šušnjar: SDP-ova “država za čovjeka” je Utopija. Država bez volje Hrvata

Brojne su javne rasprave i žučne reakcije koje se tiču zadnjih predsjedničkih izbora u Bosni i Hercegovini. Težište rasprava je ignorirajuće stanje u koje su Hrvati ponovno natjerani bošnjačkim reizbornim nametanjem Ž. Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nisu još poznate ni moguće koalicije koje su nužne za formiranje vlasti na državnom, federalnom i kantonalnom nivou. Zato smo o svim tim otvorenim postizbornim temama odlučili napraviti seriju blic interviewa i predstaviti Vam mišljenja onih kojima je politika isto što i ribi voda. Ovom prilikom, našim čitateljima i javnosti predstavljamo viđenje  Ivana Šušnjara kolumnista portala Poskok.info kojeg inače čitate pod pseudonimom Nikola Zirdum.
S obzirom da je Poskok jedan od najčitanijih hrvatskih portala u BiH, a gospodin Šušnjar je  do srži upoznat  sa svim političkim zbivanjima, nalazimo više nego za shodno upoznati se i s njegovim viđenjem današnjeg političkog trenutka u Bosni i Hercegovini.

Posavski-obzor: Gospodine Šušnjar, poznati su rezultati izbora u BiH. Jeste li očekivali ovakav rasplet ili ste na predsjedničkim stolicama vidjeli nekog drugog?

Izborni rezultat je onakav kakav sam u par tekstova pred izbore najavljivao. Praktički se i ovaj put poklopio s anketama koje smo provodili na portalu.

Komšićev izbor nije bio upitan. Radmanovićev također. Pitanje je samo bilo tko će od Bošnjaka zasjesti u predsjedničku stolicu. S obzirom da su Radončić i Komšić pokupili glavninu Harisovog biračkog tijela kojeg je bilo lako osvojiti parolama bučnijim od one  “100% BiH”, ne treba čuditi što je kao pobjednik isplivao Bakir Izetbegović.

SDA ima stabilno i disciplinirano glasačko tjelo koje je u ovom slučaju presudilo. No njegov izbor ne bi bio moguć da Komšić i  SDP u kampanju nisu ušli  zapaljivom retorikom koja kod Harisove raje pali. Pa i onaj napad na Izetbegovića danas se čini kao isplaniran. Mnoštvo je Bošnjaka palo na to.  Tako da se može reći kako je SDP i ne htijući, predsjednika odredio ne samo Hrvatima nego i Bošnjacima.

Izetbegovićev izbor posljedica je zaoštrene predizborne retorike SDP-a. Iako nominalno SDP pljucka po Dodiku razvidno je da brzo uče od njega. Mada se hvale kako je narod glasovao za promjene izbore su dobili samo zato jer su u velikobosančenju bili radikalniji od drugih. I ovo ne govorim slučajno. Cijelo vrijeme kampanje govore o državi za BH čovjeka a da se na svojim predizbornim skupovima nisu pokrili više od 30% teritorija BIH. Ako uz to još dodate informaciju da su na tim skupovima puštali islamske religiozne poskočice i usput romskoj sirotinji dijelili brašno za glas jasno je gdje leži tajna uspjeha te stranke. Nikako u njenom multietničkom outfitu nego u velikobošnjačkoj ideologiji koja je ovaj put navukla građanski plašt.

Što se tiče volje biračkog tijela ona se nije promjenila jer su ljudi  opet glasovali za istu ideju rješavanja nacionalnog pitanja. Ne za promjene prema građanskoj državi kako to navodi SDP.

Jer 2006-e i Bošnjaci i Hrvati podržali su HDZ1990 i SBIH  iz razloga što se prvima činilo da bi 90-ka mogla biti put do trećeg a Haris put do 100% BiH. Pri čemu je Treći paradigma rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja a 100% BiH bošnjačkog. (Toliko o apetitima pojedinih nacija)

Pobjeda HDZBiH i SDPBiH je zato bila očekivana. Oni se danas opet čine jednima kao put do trećeg a drugima put do 100% BiH , ovaj put kroz “državu za čovjeka”.

Posavski-obzor: Komšić je bošnjačkim glasačkim inžinjeringom opet nametnut beha Hrvatima za njihovog člana Predsjedništva. Kakve su kratkoročne a kakve dugoročne posljedice ovog zadnjeg institucionalnog nasilja nad Hrvatima?

Kratkoročna posljedica je masovan gubitak vjere u bilo kakvu državu BiH kao zajednicu ravnopravnih naroda, barem u dva od tri BH naroda iliti kod većine BH građana kazano SDP rječnikom

Od 3.10. država BIH je dobila pola milijuna frustriranih Hrvata koji ju više nego ranije osjećaju kao maćehu koja ih ne želi. Dok Srbi to osjećaju već godinama. Je li na taj način Zlatko pomogao svojoj mitskoj Bosni ili sebi prosudite sami. Činjenica je da Lagumdžija slavi relativnu pobjedu na manje od 30% teritorija u BiH a da je u isto vrijeme  70% zemlje okrenuo protiv sebe uz istovremenu redukciju koalicijske moći. Blesava je to pobjeda.

Dugoročna posljedica fenomena Komšić je radikalizacija Hrvata u BiH. Da se ovo dogodilo Srbima već bi po ulicama gorjeli kontejneri , no mi smo izgleda blijeda bečka škola, to nam je Zagreb ostavio u amanet prije nego nas je izdao. Postali smo  sporogoreći narod.

Nama će trebati malo više vremena ali će do radikalizacije svakako doći iz prostog razloga jer  nam se već drugi put za redom jasno preko Komšića poručuje – Mali ste i nebitni, i u našoj državi nećete se pitati.

A to upravo čine oni kojima su puna usta države za čovjeka. Fraza “Država za čovjeka” iz SDP-ova predizbornog slogana kroz izbor Komšića tako  jasno pokazuje što ona zapravo treba postati.

SDP-ova  “država za čovjeka” je država bez volje Hrvata. Dakle u mitskoj, SDP-ovoj “NadDržavi ” tvoj glas će se poštovati ako si i ti sam mitski SDP-ov NadČovjek iz utopijske bajke zvane  građanska BiH, ako si recimo Lidija Korać i naprosto ti se živo jebe za kolektivna prava tvog naroda.

Ako si tek običan čovjek i kojom nesrećom Hrvat, Zlatkova “Država za čovjeka” jednostavno te ne percipira. Postojiš tek samo ako ti je ono Građanin bitnije od onog Hrvat.

Točnije ti  i ne možeš istovremeno biti SDP-ov mitski Čovjek, iz “Države za čovjeka” i ujedno običan čovjek Hrvat. Ili pak možeš, ali tvoj glas kao takav, običan, i hrvatski, neće biti uvažen. Jer će mitski Čovjeci u državi Utopiji, u ime socijaldemokracije preglasati najmalobrojnije. Kojeg li poštovanja prvog načela socijaldemokracije.

Političke posljedice fenomena Komšić će biti pogubne i za lokalne demokracije u većinskim hrvatskim kantonima  i to  takve da će  hrvatska politička scena okrupnuti, a oni koji to odbiju nestati će s političke scene. Jačanjem SDP-a i praksom preglasavanja SDP Hrvate u BiH  vraća u jednopartijski sistem i u radikalizaciju odnosa. Eto to je sve posljedica Zlatkove i FTV-ove nasilne socijaldemokracije. To vam je tako kad vam bivši komunisti dociraju o demokraciji.

Posavski-obzor: Fra daidže prigovaraju Katoličkoj crkvi što je stala uz hrvatski narod i hrvatske političke stranke u BiH. Ako po kavenim nakibašima Crkvi nije mjesto uz narod i uvjetno uz političke stranke koji je taj narod većinom glasova demokratski izabrao, po vašem mišljenju, uz koga je onda Crkva trebala stati. SDP BiH i Komšića ili?

Nisam primjetio da je Crkva stala uz ovu ili onu stranku. U mojoj župi, posuškoj, jednako su u župne urede primali sve, čak je bilo kritika na korumpiranost svih stranaka u globalu bez isticanja bilo koje partije, a barem ovdje kod nas su sve nominalno hrvatske.  Aktivizam Crkve osjetio se tek u agitiranju ljudi da iziđu na izbore i to je nešto što treba pohvaliti; nikako kritizirati.

Licemjerno je, međutim , do neba licemjerno,  da kritike za političku agitaciju od strane Crkve, dolaze od od par bosanskih fratara koji su zadnjih mjeseci postali klasični politički aktivisti kako svojim kritikama prema HDZ-u tako i dobronamjernim savjetima strankama koje simpatiziraju. Recimo prema SDP-u.

Pa  mi stvarno nije jasno otkud pravo nekome tko je u predizbornoj kampanji ispalio sepet klasičnih političkih predizbornih pamfleta koji jasno drukaju za jednu političku opciju i govore protiv druge, da takav netko onda drži moralne predike drugima s kojim pravo su ti drugi podržali tu i tu političku opciju. Radi se o tipičnom janjičarskom kompleksu. Jer ispada tako da što je njima dano, ahdnamašima,  begovskim ukazom, običnom hrvatskom fratru očito nije. U redu je od njih što su se u ovoj kampanji  potpuno  razotkrili al ova postizborna etika im pravo škripi.

Posavski-obzor: Jedan od bosanskih fra daidža  ovih dana je izjavio; sve da je na izborima izabrana, Borjana Krišto bi bila tek drugi srpski član predsjedništva BiH?! Slažete li se i vi s tom izjavom?

Naravno da se ne slažem. Ona bi bila drugi srpski član predsjedništva samo u slučaju kada bi broj srpskih glasova koje bi osvojila premašivao broj hrvatskih. I kada bi neki drugi kandidat imao više hrvatskih glasova od nje. Hrvatskog legitimnog predstavnika ne određuje broj srpskih ili bošnjačkih glasova nego broj hrvatskih glasova. Onaj kandidat koji postigne najveći broj glasova iz reda hrvatskog naroda legitimni je predstavnik Hrvata. I tu je Ustav nedvosmislen. Samo što izgleda danas Ustav tumači svatko kako mu padne na pamet.

Sav problem je u tome što izborni zakon nije usklađen s Ustavom BIH. Cijele državne strukture oformljene su po nacionalnom ključu s intencijom da se poštuju kolektivna prava i onda se nađu neki novi tumači Ustava koji tvrde kako nije bitno koji narod bira predsjednike nego samo da ti predsjednici budu iz reda sva tri naroda. Nije eto bitno da hrvatska nacija izabere svog predsjednika  nego je dovoljno da taj isti bude hrvatske krvi. A njega će i nama , a umalo i Srbima birati naša bratska, izborno raspoložena, komšijska nacija. I još će to nazvati festivalom multietničarenja i demokracije. Pa, jebote, nije nitko veslo sisao.

Vezano za dotičnog daidžu ne znam radi li se ovdje  o janjičarskoj demenciji, nedostatku logike i osobnog morala ali hajde da ponovimo gradivo. Papak možda jednom shvati.

Dakle, taj ulašteni fratruljak, đugumaš  i srbofob,  uporno želi proturiti tezu kako nema nikakve razlike u izboru Komšića i hrvatskog člana predsjedništva koji bi dobio i srpske glasove. I to piše onako otvoreno kao da je publika kojoj se obraća potpuno idiotska. Doduše on je javno izjavio da svoj narod smatra idiotskim pa mu se nije čuditi.

Bošnjaci naravno njegove teze puše. On ih zato i piše. Ali Hrvati ih ne bi trebali pušiti. Ne radi se ovdje o Borjani Krišto , Komšiću ili Ragužu.Nego o načeli konstitutivnosti koje se gazi prilikom  izbora a  o čemu Fra Pederko neće ni slova jelte. Zato  i jest Fra Pederko.

Prilikom izbora Komšića, naime,  jedna partija, većinska bošnjačka partija,  predlaže imenuje i nameće kandidata iz hrvatskog naroda, mimo većinske volje  tog naroda. Taj kandidat postaje predsjednik bez legitimiteta i uz rušenje načela konstitutivnosti kojeg Ustav jasno propisuje.

U slučaju, njemu tako mrske, možda čak i diabolične Borjane Krišto, konstitutivni narod delegira svog kandidata i od drugih naroda traži podršku za njega pri čemu mu osigurava većinsku volju hrvatskog naroda. Uz potporu srpskog. Pa i jednog dijela bošnjačkog.

Time se legitimitet ne gubi sve dok taj kandidat ima najveći broj glasova hrvatskog naroda. Drugim rječima da je Komšić osvojio većinu u hrvatskom biračkom tijelu tko bi mu išta  smio sporiti sve da je uz tu hrvatsku većinu priskrbio sve bošnjačke glasove. Nitko ne spori njegovu kandidaturu , sporno je to što on niti je tražio glasove naroda čiju fotelju otima niti ih je dobio a sjedit će mrtav hladan u toj fotelji.

Međutim,  prije će deva kroz iglene uši proći nego će Fratruljak priznati da laže. Iako se zakleo svetim zavjetima  na svjedočenje istine, očito je da su mu dnevna politika kao i vlastiti politički afiniteti iznad životnih ideala. Ne znam kojeg se vraga ne kane svećeništva i ne  baci jednostavno u politiku. Osnovni talent za političara mjesecima javno ispoljava. Čovjek je eklatantni lažov.

Posavski-obzor: Koje su po vama moguće koalicije za sastav vlasti na nivou države, odnosno, koja koalicija bi bila najbolja za beha Hrvate?

SNSD drži entitetski veto u RS-u. Dakle bez SNSD-a i HDZBiH na razini države nema Vlade. Logično je da onda na državnoj razini nema mjesta SDP-u.

Sad oni koji su sporazum između SNSD-a i HDZBiH kritizirali i denuncirali raznim usporedbama vide koliko je on taktički pametno odrađen. Tim sporazumom Čović si je na razini države priskrbio gotovo jednaku političku moć kakvu ima i Dodik i nametnuo se kao političar koji će voditi ritam pregovaranja oko državne vlasti. To se u politici zove političko umijeće. A u blesavoj državi BiH državni mediji to pošprdno zovu  sporazum Boban-Karadžić jer to ne paše SDP-u. To su ti “neutralni” državni mediji.

Po Hrvate je najbitnije da se na razini FBiH ne dogodi nova Alijansa. A ako se ona i dogodi sumnjam da bi na nju pristao HDZ1990. Eventualno Pravaši, koji su po svojoj političkoj retorici sve bliže ljevici, a i vodstvo im bolje slini na fotelje, štoviše , izjave njihovih prvaka ne razlikuju se puno od izjava sarajevskih SDP-ovaca. Mislim da bi Pravaši svakako trebali pristati na to i potvrditi još jednu moju tezu o Pravaštvu koja se svodi na to da su  Pravaši u povijesti stupali na scenu svaki onaj put kad je trebalo iskompromitirati hrvatsku stvar. Od Pavelića, preko Kraljevića na ovamo. No koja god stranka na to eventualno pristane, iduće izbore neće dočekati kao stranka.

Na kantonalnim razinama mislim da smo već izvukli pouku. U većinskim hrvatskim kantonima možemo i trebamo se igrati demokracije. Ali u mješovitim to bi bilo pogubno još 4 godine. To je još samo jedan od dokaza da će do suštinske demokratizacije hrvatskog društva  doći samo nakon uspostave hrvatske federalne jedinice. I tek tada če Zlaja i Željac moći doći i kod nas raditi predizborni skup o Državi Za Čovjeka. Ovako jednostavno nema smisla.

Da smo kojom srećom 1995-e organizirali državu na principu tri etničke federalne jedinice bez prava na otcjepljenje danas bi ovo svakako bila Država za čovjeka. Ovako je tek Država za Komšića.