In memoriam: brigadir Ante Primorac

Brigadir Ante Primorac rođen je 16. listopada 1966. godine u selu Kašče. Ante je rođen kao drugo od troje dijece, u obitelji od oca (pok.)Joze Primorca i majke Milke Primorac (rođ. Granić). Ante je rastao u okruženju gdje se živilo skromno, ali pošteno i ponosno. Na samom početku Domovinskog rata,  kad je neprijatelj zaprijetio Hrvatskoj, Ante je odmah stao u obranu hrvatske slobode. Postaje pripadnik dobrovoljačke jedinice – pukovnije “Kralj Tomislav”, legendarnog generala Mate Šarlije-Daidže, koja je poslije preustrojena u elitnu jedinicu HVO-a “Ludvig Pavlović”. Ante, koji je bio teško ranjen prilikom oslobađanja doline Neretve (Gubavica), kada je ostao 70-postotni invalid, poslije dolaska s liječenja odbio je i samu pomisao na odlazak u invalidsku mirovinu i otišao ponovo braniti rodnu grudu. Mi koji smo ga viđali u tom periodu, itekako možemo pretpostaviti koliko je napora, snage i ljubavi za našu domovinu, i svoje suborce, trebalo Anti da kao 70-postotni invalid izdrži napore najzahtjevnijih akcija, u koje je išao sa svojom postrojbom i još takvu elitnu postrojbu predvoditi kao njen zapovjednik. Ante je jednostavno bio takav, nikad se nije žalio, stisnuo bi zube i išao dalje. Pored toga što je bio veliki domoljub, veliki ratnik i zapovjednik, bio je VELIKI, VELIKI  ČOVJEK .

– Naš Ante je herojski i nesebično žrtvovao svoj mladi život, 7. studenoga 1994. na Cajuši, na Kupresu. Ante, tada 28-godišnjak, drugi zapovjednik elitne postrojbe „Ludviga Pavlovića“, poginuo je od granate srpskoga agresora tek nekoliko dana nakon oslobađanja Kupreške visoravni, ispred hotela “Adria ski”.

– S ponosom mogu reći da je Ante bio moj prijatelj, a isto tako znam da je bio prijatelj svih Kaščana. Bio je i ostao ponos našeg sela, općine i cijelog našeg naroda. Uz besprijekoran ratni put, Ante  će još više ostati zapamćen i po svojoj neuništivoj vjeri u ljude i pravdu.

– O Anti bi se toliko toga dobroga moglo napisati, mi vojnici smo inače škrti na riječima i nadam se da će to napraviti netko tko je stručnjak u ovom području,  jer Ante to definitivno zaslužuje. Ovakva dijela i ovakvi ljudi ne smiju biti zaboravljeni “jer narod koji ne poštuje svoju prošlost nema ni budućnost”.

– Bilo bi mi drago da ovaj dan, bude i dan okupljanja naših Kaščana i svih naših i Antinih prijatelja. Znam da bi Ante to volio, a on nas je toliko zadužio, jer je za nas sve i našu Domovinu, dao sve što je imao, a to je svoj život.

– Počivaj u miru Božijem, na zemlji hrvatskoj, kaščanskoj, u našem malenom brdovitom, ali zbog dobrote svojih ljudi toliko pitomom, Kašču, do naše rodbine i prijatelja.

Do susreta u vječnosti dragi moj prijatelju i NEKA TI JE LAKA HRVATSKA ZEMLJA ZA KOJU SI ŽIVOT DAO