Svatko od nas s susreo s njima. To su oni ljudi koji se uvijek vrte oko osi bilo kojeg autoriteta. Vjerojatno njihova karijera počinje vrlo rano, tako da bespogovorno klimanje glavom jednostavno uraste u srž njihova bića, te ga možda više uopće nisu ni svjesni.
To su , primjerice, oni ljudi koje ste sretali u školi, koji su se uvijek smijali profesorovim šalama, mada uopće nisu bile smiješne. Oni nikad nisu protiv, oni su uvijek za, ako je to naravno u skladu s mišljenjem glavnog i odgovornog. Klimači glava su pojava koja se mogla susresti u svim razdobljima ljudskog postojanja. Tin Ujević je napisao stih koji dobro opisuje sudbinu klimača glave – „Pognute glave nikad neće biti odsječene!“
U većini ljudi postoji nešto što ih nagonski privlači centrima moći ili moćnim osobama. Možda je to ono što nazivaju i nagonom za preživljavanjem. Ali puno veći problem nastaje osobama koje imaju moć, koje su na položaju, na vrhu, a okruže se klimačima glave. Osobe okružene klimačima glave polako gube dodir sa stvarnošću te se između njih i ostatka svijeta stvara prazan prostor.
Nevolja većinom nastaje kada ljudi počinju same sebe doživljavati ozbiljno, a prestanu doživljavati ozbiljno ono što rade. Ljudi okruženi klimačima glava uistinu povjeruju da su nešto posebno te sami sebi grade kult božanstva. Svi griješe i ničiji postupci nisu uvijek ispravni, a nedostatak konstruktivne kritike lako odvede na krivi put.
Pogotovo je zanimljivo vidjeti što se događa moćnicima nakon silaska s pozicije. Iste osobe koje su ranije revno klimale glavom s jednakim žarom svoga bivšeg vođu vuku po blatu. U političkom životu na našim prostorima često se događalo upravo to. Primjerice, na isti način na koji je bivši hrvatski premijer Sanader bio slavljen jer je „detuđmanizirao“ Hrvatsku i HDZ, tako je i danas u tijeku „desanaderizacija“.
Još jedno obilježje klimača glave jest i njihova sposobnost brzog mijenjanja mišljenja. Danas će biti „za“, sutra s istim žarom biti „protiv“, ali to nije bitno, misliti ćemo onako kako treba misliti. Sutra će se braniti da su morali govoriti i djelovati po uputstvu šefa te da nisu mogli drugačije. Moglo se postupiti i reći drugačije, ali stvar je u tome da je to nosilo posljedice, a klimaču glave je najveća noćna mora biti u nemilosti autoriteta oko kojeg se vrti.
Ipak, svatko od nas se u životu često susreće s tim izborom. Ići lakšim putem i jednostavno klimnuti glavom ili izabrati onu težu stazu gdje se moraš držati svoga mišljenja i postupati u skladu s vlastitom savjesti? Klimač glave – biti ili ne biti?