Dvoboj asistenata Sveučilišta u Mostaru

Iz novog, 13. broja lista Studenata Ekonomskog Fakulteta (SEF) prenosimo intervju s dvojicom Ljubušaka asistenata na tom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pročitajte tko su asistenti Ekonomskog fakulteta, s čim se bave u slobodno vrijeme, koje disco klubove preferiraju i si. U prvom dvoboju čast je pripala asistentu Nikoli Papcu i Branimiru Skoki da probiju led i otvore se svim našim čitateljima. Ovom prigodom zahvaljujemo im na suradnji.

NIKOLA: Moje ime je Nikola Papac, imam28 godina i živim u Ljubuškom. Diplomirao sam 2005. na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Položio sam sveispite na PDS-u i trenutno sam u procesuizrade magistarskog rada pod mentorstvom prof.dr. Branka Matića na temu ”Korporativno upravljanje u bankama u BiH”

BRANIMIR: Zovem se Branimir Skoko, rođen sam Ljubuškom, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu sam završio u Klobuku, a Gimnaziju u Ljubuškom 1997. godine. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja upisujem se na Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, smjer financije i računovodstvo, na kojem sam diplomirao 2002. godine. Magistarski studij završio sam 2007. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

NIKOLA: Nemam nekih posebnih stvari kojima sam posvećen da bih ih mogao nazvati hobijem. U slobodno vrijeme od fizičkih aktivnosti igram nogomet, trčim, volim puno čitati i gledati filmove, najviše od svega volim druženja i izlaske s društvom.

BRANIMIR: Čitanje i proučavanje tehnoloških dostignuća i rješenja (vojne i civilne svrhe), a u slobodno vrijeme šetnja

NIKOLA: Kao područje koje me posebno zanima, svakako bih istakao Korporativno upravljanje koji se po novom nastavnom planu izučava kao zaseban kolegij. Iz ovoga područja radim i magistarski rad, također planiram raditi i daljnje radove i istraživanja, pa bih mogao ovo područje istaći kao ono u kojem bih se želio specijalizirati i napredovati. Ukoliko okolnosti budu dopuštale ja ću se u skladu sa sposobnostima potruditi da dam sve od sebe da se u ovom području unaprijedim.

BRANIMIR: Iako se mnogi neće složiti sa mojim razmišljanjem, smatram da su makroekonomski i inancijski kolegiji stup ekonomske znanosti. Putem instrumenata i mjera makroekonomske politike determiniran je cijeli gospodarski sustav, a može se potpomagati određene djelatnosti, sektore i regije. U prilog ovakvim tvrdnjama ide i trenutno stanje svjetskog gospodarstva koje nas uči da loša makroekonomska i neodgovorna inancijska politika poduzeća i država može značajno ugroziti nacionalno i svjetsko gospodarstvo.

NIKOLA: Zadovoljan sam svojim poslom zbog više stvari koje bih teško ovako mogao opisati. Prije svega zbog činjenice da imam jako dobre i drage koleg(ic)e i prijatelj(ic)e sa kojima radim i sa kojima pored posla provedem jako puno lijepih trenutaka. Zatim i zbog studenata i samog ambijenta koji ti nikada ne dopušta da se uspavaš, nego te tjera na rad, unapređivanje, učenje, daje ti posebnu energiju i motivaciju koju je teško opisati.

BRANIMIR: U načelu jesam. To je jedan lijep poziv i zanimanje, iako je znanost u posljednje vrijeme pretrpila značajne promjene i degradacije čime je ugled znanstvenika kao jednog društvenog sloja spao na niske grane.

NIKOLA: Želio bih svakako postati profesor, međutim ja sam još uvijek na početku i pravi put je tek ispred mene. Što se tiče izlaska u praksu, naravno da bih želio izići u gospodarstvo i vidjeti svoje prave vrijednosti. Mislim da bez praktičnih iskustava i sama nastavna aktivnost ima manju vrijednost jer nema pokrića, pa mi je želja pokušati malo kombinirati ukoliko bude mogućnosti.

BRANIMIR: Naravno da želim ostati na fakultetu i raditi kao profesor, ali rad na fakultetu ne isključuje praksu, čak štoviše oni se nadopunjuju. Za razliku od znanosti, praksa ima sasvim drugačiji pristup ekonomskoj problematici, više aplikativan i konkretan i u određenim slučajevima nadopunjuje znanost.

NIKOLA: Svaka reforma donosi probleme i prijepore. Naš najbolji pokazatelj će biti vrijeme, ono će dati najbolji sud i o reformi, ali i o našim rezultatima i vrijednosti. Bolonjski proces ima dosta u stručnim krugovima onih koji ga hvale ali i onih koji ga kritiziraju. Ja sam suzdržan, teško je o nečemu suditi dok reforma traje. Naš se fakultet bori sa problemima koje preuzima iz naše nestabilne okoline, ali i problema sa vlastitim ograničenim resursima, međutim bez obzira na sve mislim da ne zaostajemo niti u čemu za drugim ekonomskim fakultetima u regiji. Dapače, vjerujem u naše potencijale i našu budućnost.

BRANIMIR: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru nudi dosta kvalitetno visokoškolsko obrazovanje, međutim, moram priznati da se u posljednjim godina kvaliteta studija polako srozava. Razlog tome treba prije svega tražiti u neadekvatnosti Bolonjskog procesa, ali i u trendovskom pristupu visokom obrazovanju. Bolonjski proces je trebalo djelomično prilagoditi obilježjima i nositeljima glavnih pravaca socijalno-ekonomskog razvoja, kao i stečenom društvenom kapitalu. Sveukupna politika visokog obrazovanja treba biti optimalan iskaz potreba ekonomskog progresa i ograničenja održivog rasta.

NIKOLA: Sa većinom njih sam zadovolja, sa ponekim koji se pokušavaju provlačiti bez interesa i nisam. Nemam problema u komunikaciji sa studentima, nemam problema niti sa aktivnosti studenata na nastavi, možda organizacija kolegija tako zahtijeva, međutim mogu reći da imamo jako kvalitetnih, ozbiljnih i radišnih studenata i to me veseli i tjera na veći angažman. Što se tiče studentskih aktivnosti u udruženjima, jedino me čudi što se puno radi po ustaljenim standardima sa nekada slabom inicijativom za unaprijeđenjem, inovacijom, izazovima u područjima gdje se to može i treba. Zašto čekati da netko drugi nešto uradi i samo stojati i komentirati sa strane.

BRANIMIR: Od studenta možete maksimalno dobiti onoliko koliko ste u njega uložili i koliko ste spremni dati, pa se postavlja pitanje koristimo li najbolje tehnike i metode rada sa studentima, ili još uvijek inzistiramo na neprimjerenom pristupu. Veliki dio studenata je prilično pasivan, na nastavu uglavnom dolaze nepripremljeni. Bolonjski sustav zahjeva prisutnost nastavi i vježbama, pa su studenti prisiljeni biti na nastavi radi zadovoljenja popisne forme, a veoma često to nema suštinsku svrhu.

NIKOLA: Na svaki ispit idete da položite prije svega, međutim nije me baš veselila činjenica da dobijem nižu ocjenu. Nisam se baš veselio kada bi neki moj pismeni rad ili usmeni odgovor vrijedio za “dvojku”. Naravno da nije moguće uvijek ni biti u svemu dobar, ali mislim da ne treba ni spuštati vlastite kriterije.

BRANIMIR: Uvijek veću ocjenu, jer ona ipak otvrđuje višu razinu znanja i spremnosti studenta.

NIKOLA: Mi smo u procesu reforme, a ijedna reforma nije lagana, svaka nosi uno problema i nezgoda. Upravi kao ositelju reforme nije nimalo lako. Ne bih davao nikakve paušalne ocjene. Kao što am već rekao vrijeme će biti najbolji sudac i ono će dati najobjektivniju ocjenu. Mogu samo reći da vjerujem u budućnost našeg fakulteta i naše potencijale.

BRANIMIR: Nikada djelatnika nije dobro pitati da ocjeni upravu, neće Vam na to odgovoriti, a sintagma “dobar smjer” je sama po sebi konfuzna i ovisi od kuta gledanja.

NIKOLA: Moj studentski život je bio jako sadržajan. Bilo je dosta zabave, učenja, rada, putovanja, ne mogu se požaliti. Mnoge smo stvari sami sebi stvarali, i obveze i zabavu. Pamtiti ću to vrijeme cijeli život, nekada se poželim malo vratiti u neke situacije i događaje (ne u sve). Moram reći da sam tada stekao odličnu ekipu s kojom se i sada pretežno družim.

BRANIMIR: Financijski gledano dosta skroman, ali društveno gledano izuzetno bogat. U vrijeme dok sam studirao postojao je izuzetno visok stupanj kohezije i solidarnosti među studentima. Svi smo bili isti i materijalno stanje nije bilo kriterij podjela, već naprotiv jedinstva.

NIKOLA: Rock, pop, vežem se za neke pjesme, znam ih preslušati i po 100-tine puta kada mi se svide, ali i to te prođe pa dođu slijedeće.

BRANIMIR: Zabavna glazba.

NIKOLA: Izlazim, ali ne kao u studentskim danima, sada je ipak malo drukčije. Nemam pravila, vodimo se po situaciji, mjesta izlaska se nisu baš puno promijenila dugo vremena pa ne mogu ništa isticati.

BRANIMIR: Da izlazim, ali nisam neki ljubitelj disco klubova.

NIKOLA: Ne volim generalne ocjene, ali kad bolje razmislim 60 – 40 za crnke.

BRANIMIR: Crnke.

NIKOLA: Drage su mi sve knjige koje sam ročitao u dahu, koje ti probude neku maštu i razmišljanje, isto tako i filmovi. obožavam pustolovne knjige, npr. Ernesta Hemigwaya,a što se tiče filma, sviđaju mi se filmovi u kojima glume Kevin Costner i Clint Eastwood. Možda bih moga istaći Ples sa vukovima” kao moj najbolji film.

BRANIMIR: Najdraži film: Smrtonosno oružje. Najdraža knjiga: roman Ana Karenjina.

NIKOLA: Sve je moguće i svakoga čeka njegova prilika života. Treba biti uporan i raditi i prilike će se same stvoriti.

BRANIMIR: Temeljna vrednota koju mora gajiti svaki student je rad, nisam utopista. Možda sadašnje stanje želi poručiti ponešto drugačiju poruku, ali budite sigurni da će se sve takve poruke istopiti u relativnmo kratkom vremenu. Jedino će rad, odnosno u vašem slučaju znanje stečeno radom, polučiti realne rezultate.

list SEF l Klobuk.info