Sutra u župi Humac počinje duhovna obnova koju vodi vlč. Milivoj Bolobanić, generalni vikar zadarske nadbiskupije. Mons. Milivoj Bolobanić poznat je kao voditelj brojnih duhovnih obnova, inicijator formiranja molitvenih grupa, zajednica i bratovština. Donosimo razgovor iz zadarskog Narodnog lista. Jesu li mnoge duhovne obnove koje održavate novina u Crkvi danas?
– Ne bi se moglo reći kako su one nešto sasvim novo u životu Crkve. Postojale su i do sada takozvane misije, koje su na određeni način bile duhovne obnove. Danas možemo govoriti o jednom novom načinu ili bolje rečeno o novom pristupu čovjeku današnjice.
Na vašim duhovnim obnovama okupljali su brojne vjernike, neki od kojih su dugo i daleko putovali kako bi sudjelovali na skupovima gdje su doživljavali veliku duhovni preporod.
– Do sada sam po mnogim mjestima Zadarske nadbiskupije vodio duhovne obnove, a i drugdje, u Krčkoj, Đakovačkoj, Šibenskoj i Zagrebačkoj biskupiji, ali i u Kanadi i SAD-u. Posebno sam intenzivno radio na duhovnim obnovama tijekom mog službovanja u Biogradu na Moru gdje sam održao četiri velike duhovne obnove uvijek u “jakim liturgijskim vremenima”, Došašću i Korizmi, odnosno pred Božić i pred Uskrs. Bilo je divnih oslobađanja, preporoda života i nutarnjih prosvjetljenja. Mnogi koji su imali takva iskustva i danas mi se javljaju u trenutcima životnih sumnja, kolebanja, a posebno kada se nađu na raskrižju svojih životnih putova. Očito da su ovakva okupljanja nasušna potreba čovjeka današnjice.
U čovjeku Biblija prepoznaje tijelo dušu i duh
Kako vi vidite čovjeka ?
– Uvijek želim promatrati čovjeka onako kako ga vidi Biblija .Ona u čovjeku luči tri područja: tijelo, dušu i duh. Svako područje u čovjeku ima svoje specifičnosti. Kada se radi o tjelesnom defektu čovjek će potražiti pomoć liječnika. Ako je riječ o psihičkom problemu, potražit će psihijatra, a ako se radi o problemu nastalom na području duha, tada čovjek treba ići svećeniku. Da bi se čovjeku moglo učinkovito pomoći potrebno je poštivati različite kompetencije.
Što je potrebno za zdravlje duše?
– Ako znamo na temelju Biblije kako je čovjek stvoren na sliku Božju, to znači da ima u sebi nešto od samog Boga, a Bog je Duh. Dosljedno tome, iskra Božjeg Duha nalazi se u nama i to je onaj najdublju dio čovjekovog bića. To je njegova svijest! Upravo na toj razini duha odvija se komunikacija čovjeka s Bogom. Čovjek je u duhu “zdrav”, ako mu je savjest čista. Bog ima određeni plan za čovjeka. To obično nazivamo volja Božja. Da bi čovjek bio zdrav u duhu trebao bi u životu ostvarivati volju Božju, odnosno doći do spoznaje što Bog želi i koji je njegov plan. Čovjek na tu spoznaju odgovara dragovoljnim pristankom, jer ga je Bog stvorio kao slobodno biće. Korijen mnogih problema koji se javljaju na području čovjekovog duha, jest u stvari, disproporcija između Božje volje i čovjekovog slobodnog izbora, odnosno prihvaćanja ili ne prihvaćanja Božjeg nauma. No, veličina čovjeka je upravo u njegovoj slobodi, a savršenstvo u podudarnosti izbora i slobodne volje čovjeka, s voljom Božjom. Ako je slikovito govoreći Božja volja vertikala, a volja čovjeka horizontala onda, onog trenutka kada se sukobe, nastaje križ i to znade biti teški životni križ kojega čovjek mora nositi nekada i cijelog života.
Najveseliji čovjek trebao bi biti kršćanin
Može li se reći kako se u podudarnosti volje Božje i čovjekovog slobodnog izbora očituje ljubav čovjeka prema Bogu o kojoj Sv. pismo i Crkva govore?
– Ako čovjek dođe do jasne spoznaje kao je Bog izvor njegova života, da je Bog zapravo sve i da bez Boga ništa ne može biti, to da jesam, da mislim, da se radujem, da radim i stvaram, da je sve to Božji dar i kada tu veliku istinu svoga života svjesno i dragovoljno prihvati, u čovjekovom srcu se rađa ljubav i zahvalnost. Tada neminovno dolazi do jednog intimnog odnosa čovjeka s Bogom. Ukoliko čovjek odbaci tu spoznaju, može bježati od nje, ali bježi u nestvarno, u opsjenu, iluziju, zapravo u muku koja ga onda progoni čitav život.
Kršćanin, a to znači čovjek koji je uskladio svoj život s voljom Božjom trebao bi biti veseo, radostan, zadovoljan čovjek?
– Svakako. Najveseliji čovjek trebao bi biti kršćanin. Međutim to se u životu rijetko vidi. Glasoviti filozof Nietzsche, znao je prebaciti kršćanima: “Odviše su turobna vaša lica”. Veliki Ghandi je rekao: “Mi ljubimo Krista, ali ne vas kršćane. Da nije vas kršćana mi bismo odavno postali kršćani.” To znači da mnogi kršćani svojim vlastitim životom koji nije u skladu s voljom Božjom, ne privlače nego naprotiv odbijaju ljude od Boga. Dakako da takvi ne zrače srećom i zadovoljstvom. Njihov govor o Bogu su najčešće prazne riječi koje nikoga ne privlače. Pravi kršćanin koji duboko osjeća svoj odnos s Bogom i njegovu prisutnost, morao bi biti veseo, jer bi njegova radost neodoljivo onda zahvaćala i pokretala druge. Ako je kršćanin tmuran to očito govori kako je njegov odnos s Bogom poremećen i da je njegova vjera u pitanju.
Puno je krštenih, a malo je kršćana
Kad bi nas Isus danas posjetio koliko bi bio zadovoljan s nama i onim što radimo u njegovo ime? Jesmo li pravi vjernici?
– Vjerojatno ne bi bio zadovoljan, jer puno je krštenih, a malo je kršćana. Do takve situacije u Crkvi došlo je radi toga što je većina nas kršćana pohađala vjeronauk u djetinjstvu. Dijete se ne može opredijeliti za Isusa Krista, već samo zreo, odrastao čovjek i to onda kada prođe kroz temeljito upoznavanje vjere. Zato danas naš papa Ivan Pavao II. stalno govori o evangelizaciji Crkve. To znači kako odraslog čovjeka, koji je doduše u djetinjstvu kršten, treba dovesti do zrele odluke i temeljitog opredjeljenja za Isusa Krista. Tome upravo služe duhovne obnove koje pomažu odraslom čovjeku u pronalaženju pravog puta, kojega će on onda sam, zrelo, slobodno i odgovorno prihvatiti. To bi onda bio pravi vjernik. Nažalost, velika većina kršćana su kršćani po imenu. To su tradicionalni vjernici.
Kroz žrtvu, odricanje i samoprijegor jača čovjekov duh
Jesu li onda “bolji” vjernici oni koji kasnije spoznaju kršćanstvo, kao što su brojni katekumeni koji su sakramente primili u odrasloj dobi. Kako i mi odrasli koji smo u djetinjstvu primili sakramente možemo trajno održati kontinuitet duhovnog rasta?
– Ne smijemo nipošto obezvrijediti pouke i poticaje koje smo primili u djetinjstvu i mladosti, jer i one imaju svoju težinu. Onaj koji je ponikao iz prave kršćanske obitelji, bez sumnje ima odlične vjerske temelje koje će mu kasnije u zrelim godinama puno pomoći u slobodnom i odgovornom opredjeljenju za Kristov put. Sigurno je da većina onih koji se kasnije u zrelijoj dobi opredjeljuju, čine to s puno više svijesti i odgovornosti. Međutim, i jednima i drugima mogu koristiti duhovne obnove i različiti duhovni pokreti koji su u Crkvi prisutni posebno nakon II. Vatikanskog sabora. Ima ih danas u Crkvi jako puno i to je, bez sumnje, jedan od načina kontinuiranog duhovnog rasta. Naša Zadarska nadbiskupija, u domovinskoj crkvi, poznata je po brojnim duhovnim pokretima, kao što su Neokatekumenski put, Fokolarini, Kusiljo (mali tečaj duhovnosti), Svjetski Marijanski pokret, Marijina legija, Križari, Zajedništvo i oslobođenje, Vjera i svijetlo, pojedine Bratovštine i razne molitvene zajednice. Nedavno je zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa inicirao zajednički susret svih crkvenih pokreta i molitvenih zajednica u Zadarskoj nadbiskupiji. Susret se održao u župnoj crkvi Bezgrješnog Začeća Marijina na Puntamici u Zadru. Bilo je divno vidjeti radost i sreću na licima preko 700 ljudi, uvjerenih kršćana, koji su doživjeli svoju vjeru. Eto to je put! Duh sveti nakon II. Vatikanskog sabora budi u Crkvi takve pokrete i okuplja vjernike u male ali žive zajednice u kojima onda sudionici oživljavaju istinski susret sa živim Bogom i postaju svjedoci svog kršćanskog uvjerenja.
Rekli ste da je Korizma “jako vrijeme”. Što ono znači u proživljavanju vjere jednog kršćanina?
– Korizma je vrijeme kada se pokušava dublje prodrijeti u sadržaj vjere i što doživljavanje ostvariti osobni susret s Bogom. To je u prvom redu vrijeme intenzivnije molitve, vrijeme pokore i posta. Danas se na žalost izgubila ta dimenzija doživljavanja vjere. Upravo kroz žrtvu, odricanje i samoprijegor jača čovjekov duh. Pitanje je tko vlada čovjekom? Njegovo tijelo, taj niži dio čovjeka ili njegov duh? Ako je čovjek toliko jak da se može svojevoljno nečega odreći, onda u čovjeku vlada duh. Zato post i odricanje u kršćaninovu životu ima vrlo važno značenje, a na poseban način u korizmeno vrijeme.
Zli duhovi imaju svog vođu Lucifera
Kako se odreći droge i ostalih ovisnosti današnjice?
– Jako se teško odreći onoga za što je čovjek vezan. To može biti droga, ali isto tako pušenje, alkohol, kockanje, pohlepa za novcem karijerizam, seks, kao i razne magijske prakse. Iskustvo je već u tolikim slučajevima pokazalo kako su vjera, obraćenje i molitva jedino uspješne metode koje omogućavaju ljudima u oslobađanju ovisnosti, kao u slučaju komuna u kojima se liječe ovisnici. Tamo gdje svi liječnici nisu mogli pomoći, pobuđena je vjera u Božju ljubav, dobrotu i njegovu svemogućnost. Ustrajna molitva i postepeno, dragovoljno prihvaćanje Božje volje, uz marljiv rad, proučili su zadivljujuće rezultate.
Bog, vječna ljubav i apsolutno dobro u neprekidnoj je potrazi za dušama koje nerijetko odlutaju na stranu zla. Kolika je stvarna opasnost od zla, vraga i sotone?
– Zli duh se pojavljuje već na prvim stranicama Biblije i zavodi naše praroditelje. Zapravo cjelokupna povijest spasenja bila bi neshvatljiva kada bi zanemarili prisutnost Zloga i njegovo djelovanje na ljude. Iz Biblije također doznajemo kako je Bog prije stvaranja materijalnog svijeta stvorio svijet duhova koje mi u našem religioznom rječniku nazivamo anđelima. Saznajemo i to kako se jedan broj anđela nije htio pokoriti Bogu i priznati ga svojim Gospodarom. Od tada su to prokleti, zli duhovi koji imaju svog vođu, Lucifera. Njima su ostale sve sposobnosti koje su imali prije pada, ali sada s negativnim predznakom. Oni su u biti postali negativna bića, koja mrze Boga, a i sve one ljude koji u životu žele slijediti Božji put. Sotona je dakle, neprijatelj Božji i neprijatelj čovjekov. Jedini mu je cilj čovjeka odvratiti od Božjeg puta i kako bi to ostvario čini i poduzima sve!
Najveće lukavstvo sotone je da je uspio ljude uvjeriti kako ne postoji!
Kako se može raspoznati djelovanje Zlog duha?
– Valja reći kako je njegovo djelovanje na prvi pogled neprimjetno, rafinirano i uvijek dobro prikriveno. S druge pak strane, on čovjeku redovito pod krinkom dobra. Nudi mu zlo, ali uvijek vješto umotano u prividno dobro, tako da ga čovjek bez većeg razmišljanja poželi. Tek kada zagrize u “zabranjeno voće” čovjeku počinju trnuti zubi. Sotona uvijek nudi uspjeh, bogatstvo, karijeru, popularnost, užitak, s kojima on najbolje uspijeva čovjeka prevesti žedna preko vode. Samo čovjek koji je u stalnom kontaktu s Bogom, prosvijetljen Božjim Duhom, može uočiti i prepoznati zamke Zloga i s Božjom mu se oduprijeti. Onaj koji se samo pouzdaje u vlastite sile i sposobnosti, uvijek će podleći kušnjama Zloga, jer treba znati kako je Sotona puno jači od čovjeka i jedino mu se Božjom snagom i pomoći možemo oduprijeti.
Jesu li ti Zli, negativni duhovi pod Božjom kontrolom?
– Svakako. Oni ne bi mogli djelovati kad im to Bog ne bi dopustio. I oni su u Božjem planu. Bog im dopušta da mogu iskušavati čovjeka i njegovu vjernost kako bi vidio što će čovjek u procjepu dobra i zla izabrati. Vraćamo se opet na čovjekovu slobodnu volju. Ovdje također moramo uočiti najvažniju činjenicu koja jasno proizlazi iz Isusovih evanđelja. “Isus Krist, sin Božji, došao je na ovaj svijet da uništi moć Sotone i da mu oduzme vlast koju je imao nad svijetom.” Sotona je pobijeđen i još mu je dano po Božjem dopuštenju da može neko vrijeme zavoditi ljude. Ali zna mu se kraj!
Ne čini li Vam se kako je zlo danas u ovo naše vrijeme, naročito nazočno?
– Mnogi smatraju kako je Bog popustio Sotoni baš u ovom stoljeću, na prelasku u novo tisućljeće, njegovo pojačano djelovanje koje zavodi ljude. Njegovo se djelovanje tako osjeća na svakom koraku u svjetskim centrima moći, u politici, gospodarstvu, u sredstvima društvenog priopćavanja. Čini se da zlo manipulira cijelim svijetom. Danas kada ima toliko educiranih, pametnih ljudi, kada raspolažemo znanjem i potencijalima u svim ljudskim djelatnostima, kada je tehnologija na vrhuncu i kada bi cijelom svijetu moglo biti bolje, nego ikada do sada, vidimo kako svijet rapidno ide nizbrdo i ne znamo hoće li se taj pad zaustaviti. Čovječanstvo nikada nije bilo u većoj opasnosti od potpunog uništenja. Možda najveće lukavstvo Sotone danas, je u tome što je uspio uvjeriti ljude da on ne postoji. Kažu kako su to bajke i priče za malu djecu i zato moderni čovjek s tim faktorom zla uopće ne računa, a onda, Sotona, jer je nevidljiv a pomalo svuda nazočan, utječe na ljude, a da oni toga uopće nisu svjesni.
Praksa okultizma, magije i spiritizma
Na koji način negativne sile Zloga zaposjednu čovjeka?
– Najčešće preko nekog zlog čina ili djela koje čovjek učini. To mogu biti razna ubojstva, samoubojstva, preljubi, bludničenje, namjerni pobačaji, prijevare i krađe, kockanje, alkohol, droga, naročito mržnja i neopraštanje i tome slična zla. Ljudi koji takva djela učine ne opterećuju samo sebe nego na žalost i svoje potomstvo, ako nisu još za vrijeme svog života sredili svoje “račune” s Bogom. Ako se nisu pokajali i očistili svoju savjest. Jer kao što postoje hereditarne bolesti tako postoji i duhovno nasljedstvo. To znači da se pojedina prokletstva koja su se dogodila u pojedinoj obitelji prenose iz koljena na koljeno. Često puta djeca nose na sebi posljedice grijeha svojih predaka. Zato svima poručujem: Ljudi dok ste živi sredite svoje račune s Bogom kako bi vaša djeca imala čisti i neopterećeni put u budućnost!
Postoje li još i drugi načini zaposjednuća Zlim duhom?
– Ovdje bi spomenuo veliko i opasno područje: okultizam i magija. Čovjeka je oduvijek zanimalo i golicalo područje okultnog tj. tajnovitog. Želio je oduvijek zaviriti iza zavjese koja skriva našu budućnost. Da bi to uspio, pritjecao je raznim magijskim praksama kao što su poricanje budućnosti, gatanje iz kave, dlana, karata, posebno tarot karata, radoznalom čitanju horoskopa, čitanju raznih sanjalica, korištenju viskom, čitanju časopisa i prebogate literature s područja astrologije i okultizma, gdje se najčešće uvodi čitatelja u razne magijske prakse. Mnogi se bave spiritizmom sazivanjem duhova, opet u želji da doznaju nešto o svojoj budućnosti.. Kroz sve takve i slične postupke čovjek i neprimjetno biva ozračen negativnim silama Zloga i počinje sve češće imati u životu najrazličitije probleme. Mnogi se počinju tužiti kako ih progoni česti osjećaj straha, doživljavaju neku neobičnu zatvorenost u sebe, bijeg od ljudi, preveliku mržnju i nemogućnost opraštanja nekoj osobi, nemogućnost koncentracije naročito u molitvi, sumnje, nepovjerenje, osjećaj osvete, razne tjeskobe, velike i nepodnošljive napetosti u obitelji, prisilne misli na samoubojstvo, padanje u bezvoljnost i besciljnost života, osjećaj jednog trajnog nemira i more u snovima. Neki počinju čuti u sebi prisilne glasove. Drugi opet moraju raditi neke prisilne radnje koje ne bi htjeli. Osjećaju duševne, a katkad i fizičke smetnje, ne mogu se osloboditi nekog poroka, misle da imaju neku bioenergiju u sebi, razgovaraju s duhovima te im se pričinja da dobivaju neka neobična saznanja s drugih svjetova, a da ne znaju što se to zapravo s njima događa. To su samo neki pokazatelji koji nedvojbeno govore o negativnom utjecaju Zlog duha na čovjeka.
Sotona ne može Sotonu izgoniti
Kako se ljudi ponašaju kada se nađu u ovakvom okruženju zla?
– Dakako traže pomoć, ali zanimljivo je da kao po pravilu idu na kriva mjesta. Najčešće idu kod raznih vračeva, gatara, kod raznih vidioca i iscjelitelja, kod astrologa, bioenergičara ili opet kod radioestezista. Oni se svi bave magijskim praksama, a to ustvari znači sotonskim poslom. Takvi se znadu često zaštiti svetim slikama i kipovima koje drže u svom stanu, kako bi uvjerili nepoučene vjernike da oni tobože rade s nekom Božjom snagom. To je samo paravan iz kojega skrivaju svoju magiju – sotonski posao. Sotona ne može Sotonu izgoniti i zato čovjeku koji traži pomoć od njih, kasnije biva još gore. Ne samo da nije doživio oslobođenje, nego je takvom magijskom praksom još jače zabetoniran u zlo. Mnogi su to na svojoj vlastitoj koži iskusili.
Što Sotona svim tim zavođenjem želi postići?
– Njegov jedini cilj je razoriti i razrušiti čovjeka. Najveća mu je “poslastica” kad čovjeka dovede do samoubojstva.
– Nedavno objavljena informacija govori kako je na području Zadra ove godine već počinjeno sedam samoubojstva. To na svoj način govori kako zla ima i kako Sotona vlada ljudima, jer čovjek ne može takve stvari počiniti sam bez utjecaja Zlog duha.
Ako ga ne uspije dovesti do samoubojstva kako još Sotona može uništiti čovjeka?
– Onda ga pokušava psihički dotući. Psihijatrije su danas pune bolesnika a psihički razoren čovjek nije više ni za sebe ni za obitelj, ni za društvo koristan. Sotona je uspio u svom poslu!
Bog je jedini jači od zla!
Ima li nade za ljude koji su ušli u područje zla?
– Svi koji su ušli u područje zla raznim magijskim, okultističkim i spiritualističkim praksama, ukoliko uspiju doći do iskusnog svećenika koji će ih prihvatiti i dovesti do Boga, takvi se spašavaju i izbavljaju. Rekao sam već zlo je uvijek jače od čovjeka. Međutim, druga istina kaže: Bog je jedini jači od zla! Tu je jedini put oslobođenja. Evanđelja nam govore kako je Isus često izgonio zloduhe iz opsjednutih osoba. Tu vlast on je predao svećenicima. Mogao bih vam iz svog vlastitog dugogodišnjeg iskustva iznijeti mnogo slučajeva gdje je Bog po molitvi Crkve izveo divna oslobođenja. Takvi ljudi dožive jaku vjeru i u njima se probudi snažna ljubav prema Bogu. Budući da ih je Bog otrgnuo s ruba ponora, oni svjedoče vlastitim iskustvom kako im je Bog pomogao i kako su postali novi ljudi.
– Kao generalni vikar u Nadbiskupiji imam prilično svakidašnjih obveza, ali uza sve to nastojim pronaći vremena za one koji ma se svakodnevno obrate za pomoć. Kod ljudi koji u iskrenom razgovoru otvore dušu lakše uspijemo otkriti korijene zla. Kada uspijemo “dešifrirati”, otkriti zamke Zloga, tada ih možemo dovesti do Boga, otkriti im da je Bog svemoguć, kako je On jedini jači od Sotone i uliti im nadu u njihovo oslobođenje, kako bi osjetili da nisu izgubljeni slučajevi. Bog tada snažno zahvaća u njihov život, dolazi do velikih promjena, a oni mu radosni uzvraćaju s velikom zahvalnošću i ljubavlju prema onoj svetopisamskoj: “Kome se mnogo prašta, mnogo ljubi!”
Božja “terapija”
Kome se, osim Vama, ljudi u ovakvim krizama mogu obratiti?
– Svakom svećeniku! Svećenici po sakramentu sv. Reda imaju vlast i moć koju im je Krist dao da mogu ljude oslobađati iz vlasti Zloga. Prema tome, svećenik bi trebao biti specijalist za područje duha i zato bi mi svećenici trebali uložiti više truda i stručnosti za hvatanje u koštac s ovom svakodnevnom problematikom. Na našim teologijama, ne pridaje se dovoljno pozornosti tim problemima, a ljudi su svakim danom sve više u zlu. Ako svećenik nema dovoljno iskustva i duboke vjere propustit će zapazit probleme u kojima se ljudi svakim danom guše, i što je najgore, pritisnuti problemima odlaze tražiti pomoć kod vračarica koji im onda još jače stegnu obruč zla. Psihijatri danas također imaju pune ruke posla. Međutim kada se radi o problemima koji su nastali u čovjekovom duhu, kada se radi o devijacijama na području ljudske svijesti, onda to prelazi njihovu kompetenciju i takvi slučajevi pripadaju u domeni svećenika. Zato je potrebno veliko iskustvo, znanje i stručnost kako bi smo mogli razlučiti između bolesti duše i duha. Nerijetko se događa da se bolesti duha reflektiraju na bolesti psihe i tijela. Preporučljiva je suradnja i konzultacija svećenika, psihijatra i liječnika. Često se znade dogoditi da religiozno orijentirani psihijatar pošalje pacijenta na razgovor kod iskusnog svećenika kako bi najprije obavio temeljitu ispovijed. Ako je uzrok bolesti neki duboki korijen zla, nikakvi lijekovi ne pomažu. Tu je djelotvorna samo Božja “terapija”. Naši bi svećenici stoga trebali biti spremni i uvijek na raspolaganju ljudima koje muče ovakvi problemi, jer je često puta svećenik jedini čovjek koji snagom svoje svećeničke službe pozvan da ljudima u ovakvim nevoljama pruži pomoć.
Zabrinjava širenje i popularnost raznih istočnjačkih sekti
Egzorcizam?
– Postoje i takozvani teški slučajevi potpunog opsjednuća, no oni su rjeđi. Tada sotona potpuno opsjeda čovjeka. Crkva ima posebne molitve kojima se istjeruje i oslobađa čovjek iz vlasti Zloga. To je ustvari egzorcizam.
Tko može obavljati egzorcizam?
– Takvi slučajevi povjereni su biskupima, a biskup može po potrebi ovlastiti nekog drugog svećenika. Koliko je meni poznato, u našoj domovinskoj Crkvi premalo je onih koji imaju i vrše tu ovlast, jer nije se lako “bosti s rogatim”. Svećenik – egzorcist mora biti čovjek jake vjere, intenzivne molitve i čovjek posta. Jer kako nam Isus u evanđelju kaže: “Ovaj se rod, (misli se na nečastivoga), može izgoniti samo postom i molitvom.”
Jeste li Vi kada vršili egzorcizam?
– Do sada nisam. Međutim iz našeg sadržaja jasno proizlazi da u životu ljudi ima raznih stupnjeva prisutnosti zla u čovjeku. Potpuno opsjednuće pripada na službeni egzorcizam koji se vrši po ovlaštenju biskupa. Kod blažih slučajeva, a koji su u svakodnevnom životu vrlo česti, svaki svećenik, snagom svoje svećeničke službe, može moliti nad čovjekom takozvane molitve otklinjanja, po kojima se ljude oslobađa iz vlasti Zloga. Te molitve molim gotovo svaki dan.
Što mislite o raznim sektama koje se sve više šire na našem području?
– Mi živimo u vremenu kada Crkva naročito izriče ekumenizam i otvoreni dijalog sa svim vjerama i različitim svjetonazorima. Na to smo svi pozvani. Mene osobno zabrinjava kod raznih sekti koje se u zadnje vrijeme pojavljuju, to što oni kao po nekom pravilu postavljaju kao svoj prvobitni zadatak borbu protiv Katoličke crkve, umjesto da se predstavljaju ljudima s nekim pozitivnim vrijednostima koje oni nude. Zato se u svemu tome mogu prepoznati različiti centri moći, koji financiraju ovakve sekte, a zadaća im je oslabiti utjecaj Katoličke crkve u narodu. Zabrinjava širenje i popularnost raznih istočnjačkih sekti kao što su Hare Krishna, sljedbenici Sai Babe, zen budizam, bavljenje transcendentalnom meditacijom, sve popularniji trendovski New Age. Dobivamo u zadnje vrijeme sve više vijesti o tome kako su u “điru” razne sotonske sekte u kojima se slavi i odaje čast samom Sotoni, o takozvanim “crnim misama” na kojima se izvode bestidne orgije i čak prikazuju ljudske žrtve u čast Sotoni. Iz mog iskustva mogu kazati kako su svi oni koji su ulazili u takva slična društva, a mladost to uglavnom radi iz radoznalosti ili momentalnog trenda, imali kasnije velikih problema. Ne mogu lako napustiti takva društva, imaju sve izrazitije nutarnje probleme, osjećaju kao da netko njima vlada, po čemu se dade zaključiti kako je tu dobrano na djelu zao duh.
Sveti je Otac veliki karizmatik našeg vremena
Kako vidite ulogu Pape Ivana Pavla II. Je li on svojim djelovanjem obilježio ovo naše tisućljeće?
– Apsolutno. Sveti je Otac veliki karizmatik našeg vremena. on svojim proročkim pogledom vidi budućnost i sigurnom, čvrstom rukom vodi Crkvu naših dana. Čak imam dojam da ga Crkva u cjelini ne uspijeva slijediti. Iako je bio ranjen u atentatu, te iza brojnih operacija i bolesti, premda fizički iscrpljen, on neumorivo, snagom Duha Svetoga, čvrsto drži kormilo Kristove Crkve i dalje ide na svoja glasovita misijska putovanja, na kojima kao veliki evangelizator svijeta, naviješta Kristovu poruku svim narodima, kulturama i rasama. On je Marijin Papa. Gospa je u nekim objavama u ovom stoljeću rekla kako ga je upravo ona odabrala, darovala Crkvi i pripremila ga za veliku i odgovornu papinsku službu. On jasno vidi kako ovaj svijet srlja u zlo i kako jedino može biti spašen po Mariji. Kao što je Isus Krist došao na svijet preko Marije, tako Marija sada na kraju ovog stoljeća i na prijelazu u novo tisućljeće donosi svijetu Krista “jedinog otkupitelja čovjeka”
Hoće li treće tisućljeće donijeti još “žešću” borbu dobra i zla?
– Hoće li se odigrati borba do kraja? Konačni obračun će se morati odigrati. Kada će to biti, nitko ne zna. To je Otac sakrio u svojoj tajnosti. Isus nam kaže: “Ne znate ni dana ni časa”. Njegova je poruka: “Budni budite”!