Na Balkanu, a bogme i u ostalim dijelovima svijeta, nikada nije nedostajalo želja za državama koje bi imale prefiks velika. U tom pravilu ima i iznimki, za veliku Hercegovinu se nitko ne borni. Bila i prošla. Što više u posljednje vrijeme i ono što je ostalo od velike Hercegovine se osporava. Ne čine to samo stranci sa famoznim Bosnia, svojevrsni ovovremeni bosanski integralisti, nego je pojava uzela toliko maha čak i kod Hercegovaca. S druge pak strane odluke Barlinskog kongresa iz 1878. godine su jasne.
U članku 25. se propisuje da Austro-Ugarska okupira i pacificira Bosnu i Hercegovini i „u tim zemljama uvede red!“ A kad je tako regulirao Berlinski kongres, onda je jasno što je činiti.
Magistar Radoslav Dodig iz Ljubuškog jedan od rijetkih koji pomnije izučava problematiku Hercegovine, definira je sljedećom značajkom:
„Zemljopisno odredište Hercegovine je jadranski sliv. Što pripada jadranskom slijevu, to je Hercegovina, a to znači od Livna do Trebinja. Sliv Cetine Livno – Duvno, sliv Neretve područje od Posušja do Stoca i sliv Trebišnice. Dalje se Hercegovina može dijeliti na primorsku ili mediteransku, središnju područje Širokog i Mostara i planinsku od Livna preko Rame i Konjica do Gacka i Nevesinja.
U novije vrijeme veća regija Bosna nastoji se nametnuti kao jedinstven naziv, kao imenica koja pokriva cijelu, po Berlinskom kongresu od vije zemlje sastavljenu državu. Ide se čak dotle da se o Hercegovini govori kao o južnoj Bosni, što je po mr. Dodigu blasfemija – podvala.
„Hercegovina, kao Humska zemlja spominje sve već u 10. stoljeću, znatno prije Bosne“, kaže mr. Dodig, te navodi primjer da se u djelu biznantijskog cara Konstantina Porfirogeneta „De administrando imperio“ Humska zemlja ili još starije Zahumlje spominje čak 16 puta, a Bosna kao horion (zemljica) samo jedanput! Uglavnom prvi poznati vladar bio je knez Mihail Višević (910-950).
Današnja Hercegovina je u srednjem vijeku u vrijeme ekspanzije bosanskih banova i kraljeva, imala veliku samostalnost. Sadašnje ime Hercegovina zahvaljuje hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači koji od 1448. godine nosi titulu hercega. Turci od 1454. godine Hercegovinu zovu Hercegovom zemljom od čega dolazi i današnji naziv.
Inače, današnja Hercegovina podijeljena u dva entiteta, ima površinu od 12.276 četvornih kilometara i po procjeni 451.000 stanovnika. Magistar Dodig, Hercegovinu vidi kao jedinstvenu regiju u okviru zajednice Alpe Adrija. Tako, kao jedinstvenu regiju, je definira i agencija za regionalni razvoj Hercegovine – REDAH, a trenutačno je članica te regionalne organizacije, samo H-N županija.
Velika ili Kosačina Hercegovina
Velika ili Kosačina Hercegovina prostirala se na području triju današnjih država. Protezala se od Livna do Herceg Novog u Crnoj Gori! Obuhvaćala je predjele Nikšića, Žabljka, Plužina i Pljevlja u Crnoj Gori, Prijepolja i Priboja u Srbiji, kao i dijelove današnjih bosanskih općina Foča, Kalinovik, Goražde, Čajniče i Rudo. Hercegovački sandžak čije je sjedište bilo u Pljevljima (Tašlici) u današnjoj Crnoj Gori nije zaostajao, a pored ostalog pripadalo mu je šire područje Makarske, Imotski… na račun hercegovine, odlukama Berlinskog kongresa, a i kasnije, teritorijalno se šireći posebice se okoristila Crna Gora.
Visoke planine nisu bosanske nego hercegovačke
Još je jedan stereotip vezan za BiH, je na štetu Hercegovine. Uobičava se reći „visoke bosanke planine“. Međutim, najviše planine u BiH nisu u Bosni nego u Hercegovini – Maglić 2.386, Volujak 2.294, Čvrsnica 2.228 metara…
Piše: Dušan Musa | LJ::portal