Čudna vremena ovih dana, ljudi moji. Hladno, toplo, pa opet hladno… kao da netko odvrće i zavrće ventile grijanja. Herceg Bosni nema druge nego to izdržati. Davno je naučila na nešto takva. Otkad se s njom igralo na ovaj način!?Na žalost još se igra, dokle, e, to ćemo vidjeti. Ona je neprestano budna, a neki oko nje počinju se buditi. Pa tako pročitah kako se pitaju zbog čega je Hrvatska toliko nastojala da Herceg Bosna kao politički okvir jednostavno odumre. Ne bih htio odgovarati nego samo pripomenuti da je tako trebalo govoriti u ono vrijeme. Sad imamo što imamo.
Kažu da se trenutno događaju stvari koje su do prije kratkog vremena bile nezamislive. Vesna Pusić zagovara hrvatski entitet u BiH. Bi mi čudno pa pogledah što je točno rekla, jer se njezine dosadašnje riječi jednostavno ne mogu zaboraviti. I primijetih da ima i nema pravo. Jest ona približno takvo što rekla, a opet nije. Muljala je nešto između. Očito se iza brda valjaju određene stvari koje su i njoj samoj još nepoznate pa treba pričekati s jasnim opredjeljenjem. Ona i takvi reći će da je to politička mudrost, mi recimo što mislimo. Žena, oprostite političarka, očito radi svoj posao. Puhnuli su neki novi vjetrovi koji idu u smjeru njezinih dosadašnjih razmišljanja. Malo zakučasto? Hajde, pokušajmo to nekako okolo razmrsiti, bolje rečeno naznačiti u kom bi smjeru to razmrsivanje trebalo ići.
Sjedio sam ovih dana s nekim poznanicima i razgovarali smo o mnogočemu. Usput smo se i gostili, ta Božićno je vrijeme, namjerno ne govorim blagdani, i treba se malo opustiti. Primijetih da je pršut dobar i priupitah koja ga tvrtka proizvodi. Kad mi rekoše, zastade mi malo u grlu. Bez obzira na kakvoću bilo čega, ne kupujem od onih koji se spuštaju ispod razine koja bi trebala postojati u odnosu prema Bogu, ljudima, domovini. Naučio sam to još davnih dana dok sam putovao svijetom i učio što se to zapravo misli pod demokracijom. Pokušah objasniti svoje stajalište. Rekoše mi da to znaju i dodaše za pršut da je dobar. Nisam dalje navaljivao. Sve mi je bilo jasno. Neka je pršut dobar, a oni neka ne plaćaju djelatnike, kupuju glasove na izborima, udružuju se s onim s kim se pristojan čovjek ne udružuje… Dotle su neki od nas stigli!
Sad bih ovdje trebao razviti priču o pozadini događaja oko nas, a ne da mi se, jer sam umoran od rečenoga. Pa neka bude kratko. Kada netko želi obnašati javnu službu, na Zapadu mora imati prihvatljivu obiteljsku, profesionalnu i svaku drugu pozadinu. Prihvatljivu za nacionalne probitke, razumije se. Ovi naši političari s obje strane granice koliko mogu jasno odgovoriti na sve to? Nemojte odmah upirati prstom u spomenutu Pusićku, ima i drugih, recimo Mesić koji nikako da prođe, Josipović koji meko priča svakome što mu više-manje odgovara, obnašatelji odgovornih službi u društvu, da ne govorim o nekolicini novinara i njihovim starim smicalicama. Obično je sve to isprepleteno raznim nitima na onom što oni vole nazivati Brdoviti Balkan, Zapadni Balkan, Region… Imamo li snage zagrebsti malo ispod površine ili na sve odmahujemo rukom zadovoljni da je papica dobra?
Oni kojima je danas teško među nama podignuti glas jesu npr. nabavljači oružja ratnih godina kad ga Budimir Lončar, Velika Britanija i svjetski zakulisni igrači zabraniše nabavljati. Padalo mi to na pamet dok se ovih dana slavilo uz pucnjavu raznih kalibara. Nabavljače svaki čas mogu optužiti da su pronevjerili novac. Ako nisu, neka dokažu. Račune na sunce. Samo, odakle? Tko ih je dijelio tih dana? Ili bilo kakav ratni zapovjedničić. I u miru se događaju raznorazne neželjene stvari, kamo li ne će u ratu. Njih to nije briga, kad im zatreba optužit će te da si mogao spriječiti a nisi… Na taj način prisiljen si šutiti. Drugima su opet našli drugi lijek i tako šutnja poput ljepljive bosanske magle pada na ljude i događaje.
I nadalje će biti vruće, hladno. Srbi poveli određenu politku, najvjerojatnije da im je netko šapnuo što i kako, Rusija ih podržala, naravno dobro skriveni i Engleska i SAD, Herceg Bosna kao u ratna vremena ćuti da bi nešto moglo biti, jugoši, internacionalisti, zaplotnjaci uskaču u kola da budu na licu mjesta kad se sve bude događalo. Prolazi još tako jedan zimski dan koji uporno klizi prema proljeću.