Započet ćemo još jednu novu godinu. Pred nama su nove minute, novi sati, dani… Početkom i prošle nove godine razmjenjivali smo čestitke i dobre želje. Sjećamo li se što smo poželjeli jedni drugima? Što su bile naše želje? Jesmo li srcem ili samo rukom drugima darivali pozdrav i izgovarali kurtoazne želje? U medijima smo pratili čestitke i poruke raznih poduzeća i organizacija. Redovito su u njima stajale i poruke za puno uspjeha. No, je li se itko zapitao što je to zapravo uspjeh i tko i na kakav način uspijeva!?…
Vrijeme u kojem živimo trči za uspjehom. Trči i zato mnogi padnu i skrše se. Napredak i poslovni uspjeh glavne su vodilje svijeta u kojem bi, po logici tog svijeta, Bog trebao ostati bez posla i inicijative. Svijet trgovine razumije samo jezik profita i uspjeha, i to pod svaku cijenu. U takvom svijetu čovjek želi uzeti sve u svoje ruke. Tako želi uzeti i vrijeme da s njim gospodari. Takvi zaboravljaju da nam je sve darovano. A jedan od najdivnijih darova je upravo vrijeme. Bog nam ga daje da u njemu hodimo do njega.
Nitko nema pravo na vrijeme osim Boga. No, svi imamo pravo iskoristiti od Boga darovano vrijeme. Božje vrijeme je kairos – pogodan trenutak za dobro i duhovni rast. Zato nemoj izgovarati kako nemaš vremena, nego kaži kako ga neznaš iskorititi. Često čitamo po časopisima promicanje ideja o nekakvom novom vremenu kao da ovo vrijeme koje imamo nije korisno i dobro za čovjeka. Što više, ovo je milosno vrijeme za svakog pojedinac. Gospa to zna. Zato nas, baš u ovom vremenu, u Međugorju poziva da hodimo smisleno. A smisleno se može hoditi samo s Isusom koji je put.
Novo vrijeme je pred nama. No, ono je prilika samo onoliko za nas koliko samo razračunali sa starim vremenom i starim grješnim čovjekom. Priliku za istinsku puninu života u vremenu pred nama daje nam jedino Isusu po Crkvi u sakramentima. Stoga u ovoj godini nađimo vremena za snagu kršćanskog života – sakramente. Nemojmo s vremenom raspolagati već ga počnimo živjeti i darivati. Ako kao kršćani ne nađemo vremena za onoga koji nam je dao svaki trenutak, onda je to znak da i sami stupamo u redove onih koji će i sljedećih godina željeti u novoj godini samo uspjeh, trgovinu, a ne život u vremenu na Božji način. Vrijeme iskorišteno samo za uspjeh i profit je put u smrt. A svatko od nas, tako držim, želi živjeti.
Znamo da je u Isusu život, ali koliko smo mi Isusovi? Ako nismo, u vremenu koje je pred nama, postanimo samo Njegovi. A kad smo Njegovi sve je naše i vrijeme kao vječna kategorija.