Osim u Klobuku nadomak Ljubuškog, gdje stvaraju svoje umjetnine, za zlatne ruke Ante Međugorca i Hrvoja Artukovića čulo se i mnogo dalje. Od drveta izrađeno posuđe, namještaj i druge starine za koje im nikada ne ponestane inspiracije, a bome ni narudžbi, danas ukrašavaju mnoge domove, poduzeća i institucije.
S obzirom na kvalitetu i izgled izrađenih predmeta čovjek bi pomislio da se time bave cijeli život, ali istina je drukčija.
Dijasporci najbolji kupci
Ante Međugorac rezbarenjem drveta bavi se tek tri godine, ali mu je i otac radio isto pa su za uspjeh vjerojatno “krivi” geni.
“Dugo sam radio kao profesionalni vozač sve dok prije tri i pol godine nisam doživio nesreću. Moj otac je bio bačvar i bavio se rezbarijom pa sam se i sam okrenuo tom poslu. U to vrijeme smo Hrvoje i ja u jednom neobveznom razgovoru došli na ideju zajedno krenuti u posao. I danas smo tu gdje jesmo”, kaže nam Ante u čijoj obitelji svi rade, ali i da ne rade, dodaje, od prodaje njegovih rukotvorina moglo bi se sasvim solidno živjeti.
Iz njegove radionice izlaze unikatna hercegovačka zaprežna kola, vretena, bukare tradicionalne iz više dijelova, dio tradicionalnog namještaja kao što je sinija, ćemlija, tronožac stolac, mnogobrojne bačve, burila, stapovi i drugo posuđe. Svoje posuđe radi na tradicionalan način samo od hrastova drveta, javorova, smrike, bukve i masline koje pronalaze u prirodi. A s obzirom daje s Hrvojem u Etno selu u Međugorju otvorio malenu suvenirnicu, Ante u posljednje vrijeme pomalo izrađuje i križeve, raspela i druge vjerske simbole.
No, pitanje je koliko naši ljudi u suvremenom dobu, kada je na cijeni minimalizam i funkcionalnost, cijene rukotvorine. Naši “pomodari” ne, složio se i Ante, ali naši dijasporci itekako.
“Veliki dio onoga što prodam kupe naši ljudi iz dijaspore koji ovamo dolaze na odmor. Njih još uvijek impresioniraju naše starine”, kaže Ante.
Najdraža soba za unuka
Za Antu nema boljeg osjećaja od onoga kada završi posao i odmakne se kako bi pogledao svojih ruku djelo. “Najsretniji sam kada okom vidim sav svoj uloženi trud. Na nekim predmetima radim doista dugo. Za izradu zaprežnih kola bi mi, kada bih konstantno radio, trebalo negdje oko 20 dana, ali ja sam ipak pravio predahe. Do sada sam prodao već četiri primjerka, ljudima zapinju za oku. No, od svih radova mi je ipak najdraža dječja soba koju sam radio za unuka od najstarijeg sina”, govori nam Ante rekavši da je to možda zato što je u izradu namještaja i igračaka za njega unio sam cijelog sebe.
Hercegovačka zaprežna kola
Hercegovačka zaprežna kola su mnogo cijenjena među ljudima, možda ponajviše zbog spoja autentičnosti i unikatnosti izrade. Za jedna ovakva kola Anti je potrebno 20 dana intenzivnog rada. “Moram jako paziti da dimenzije budu u skladu. Kola su s rudom dugačka oko dva metra, a tavan je dugačak 1,40 metara, dok je visina 58 centimetara. Kola su apsolutno funkcionalna”, kaže Ante.