Sinoć je u crkvi Sv. Ante na Humcu slavljena večernja sv. misa za sve naše maturante, njihove roditelje i profesore. Dragi maturanti, 3 ili 4 su godine iza vas. Ne samo škole, nego života, a život je najbolja škola. Na vama je da prosudite na što ste ih potrošili i što ste postigli…
Propovijed fra Mate Logare pročitajte u cjelosti.
‘Prijateljstvo je najteža stvar na svijetu za objasniti. To nije nešto što se uči u školi, ali ako nisi naučio što je smisao prijateljstva, uistinu nisi ništa naučio.’ Barem tako kaže Muhammad Ali.
Jedna od rečenica iz evanđelja koja me rijetko kada ostavi ravnodušnim nalazi se u izvještaju o Isusovoj muci kada Juda dolazi sa odredom vojnika i prema dogovoru s njima Isusa pozdravlja poljupcem da znaju koga će uhititi. Isus ne reagira burno i ljutito nego mu samo razočarano kaže: ‘Prijatelju, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?’ Nema ništa strašno u tome ako čovjeka naljutite, ako vam je doista blizak i prijatelj, proći će ga prije ili poslije. Ali ako nekoga razočarate, onda ste doista napravili najgore što ste mogli. Neprijatelje ne možete razočarati, to možete učiniti samo onima koji vas vole. Zato Isus kaže: vi ste prijatelji moji.
To bi trebao biti i temeljni odnos Boga i čovjeka. Ellbert Hubard je rekao da je prijatelj onaj tko nas dobro poznaje i opet nas voli. Slično je u odnosu Boga i čovjeka. Kršćanstvo izrasta iz te čudne istine. Nismo mi zaslužili ljubav Božju nego je on prvi ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za zlo koje je čovjek učinio. Na nama je da odgovorimo ako hoćemo. Jer među ljudima ne možete imati prijatelja ako isto vrijeme i sami niste to isto. Jednako vrijedi u odnosu prema Bogu. Bog će vam biti prijatelj ako ste i vi njemu.
Ima u životu uspomena kojih se čovjek rado sjeća, ima onih kojih se stidi, često i onih koje ne spominje nikome jer se uvijek želimo pokazati u najboljem svjetlu. Malo je ljudi koji su bez pogrešaka, krivih poteza, bez mrlja u dosjeu. Ja ne znam niti jednoga. I logično je da ne želimo da svatko sve zna jer ako se okrene protiv nas, najviše će boljeti kad udari gdje smo najslabiji. Skrivanje, sitne ili krupne laži, uljepšavanje istine, izmotavanje… Sve su to alati koje koristimo za oblikovanje naše slike pred drugim ljudima.
Zanimljivo je, s druge strane, da ako se poželimo nekome približiti i s njim se zbližiti, pribjegavamo posve suprotnom. Tada idemo prema istini. Pred prijateljima nastojimo imati što manje tajnih. Što je bolji prijatelj, zna više stvari o nama. Otkrivamo detalje o sebi za koje nitko drugi ne zna, ili za koje zna vrlo malo ljudi. Tako valjda dajemo do znanja dotičnoj osobi da nam je važna u životu, da je cijenimo, da joj vjerujemo. I tako se gradi odnos. Što manje tajni, to je čvršća veza. Što više istine, jače su karike.
‘Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba’ , kaže već otrcana fraza. Ali najljepše nije zbog toga što ste bili učenici nego zato što su vas ljudi poznavali, bili s vama gotovo svaki dan u tjednu, iste ste probleme prolazili i radosti dijelili – a opet ste ih rado susretali.
Dragi maturanti, 3 ili 4 su godine iza vas. Ne samo škole, nego života, a život je najbolja škola. Na vama je da prosudite na što ste ih potrošili i što ste postigli.
‘Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac’, kaže se u Malom princu. Ali mudar čovjek ne troši vrijeme da oplakuje ili idealizira ono što je prošlo. Vrijeme je kotač koji ide samo naprijed, ne možete ga vratiti. Možete samo to iskustvo koristiti da dobre stvari umnažate a loše izbjegavate.
Na životnom ste raskršću, odlazite od obale na otvoreno more. Vidio sam da na pozivnici gimnazijalaca stoji: O’praštamo se, opraštamo i strašno dugim nogama idemo u svijet.’ Istina je to. Vrijeme brzo prolazi i izgledat će da idete prebrzo kroz život.
Vidjeli ste puno toga u školi, i dobroga i lošega. I od svojih kolega i od profesora. Na vama ostaje što ćete usvojiti. Pred vratima su vam i prvi ozbiljniji životni neuspjesi ako ne mognete naći posao koji želite ili ne uspijete upisati fakultet koji volite. Pred vama je i zamamnost životnih prečaca koji pokazuju da je do uspjeha lakše doći na nemoralne načine, od kupovanja diploma pa do privlačenja pozornosti na načine koji nisu dostojni čovjeka ni kršćanina. Ali nije ni uspjeh uvijek ono što tako izgleda.
Ovdje mi se čini priladna priča koju ste već imali od mene priliku čuti. U školskom listu jedne od ponajboljih američkih srednjih škola, katoličke škole St. Joseph u Kaliforniji, profesor je matematike opisao svoje dojmove s proslave koju je imala jedna generacija povodom desete obljetnice svoje mature. Đaci su trebali ukratko iznijeti što su oni postigli. Dometi tih đaka su bili impresivni, u skladu s tim da su pohađali elitne škole. Među njima se nalazio najmlađi arhitekt po čijem je projektu rađena zgrada u strogom centru Chicaga. Bio je tu i odvjetnik koji je vrlo mlad pozvan da radi u jednoj od najuglednijih odvjetničkih kuća. I ostali su u kratko vrijeme postigli velike rezultate. Profesori su očito cvjetali, osjećajući da u njihovim uspjesima leži i njihov doprinos. I svi su to rekli. Ovaj profesor iz matematike, je samo uljudno pozdravio, ali nije htio ništa govoriti iako je bio razrednik jednoga od odjeljenja koja su slavila. Za svoju suzdržanost je u ovom tekstu naveo 2 razloga. Jedan od njih je bio što je nedostajao dobar dio đaka. I to uglavnom onih koji i nisu baš uspjeli, kojima se studij odužio ili su odustali i slično. Valjda im se bilo neugodno pojaviti ponovno u tom društvu. Kao drugi razlog, profesor je spomenuo njihova predstavljanja što su postigli. Kaže: ‘Nisam im želio svojim govorom kvariti slavlje. A da sam govorio, ne bi mogao ne primijetiti da nitko od njih nije spomenuo da je u 10 godina postao barem malo bolji čovjek ili da su nekome pomogli. Svi su govorili što su postigli izvan sebe, ali nitko što je postigao na sebi ili u sebi. Očito smo ih dobro učili, a loše odgajali. Iako su izišli iz katoličke škole, izgledali su kao sajam taštine. To me pogodilo u srce!’završava profesor svoj osvrt.
Što će s vama dragi maturanti, biti za 10 godina, samo Bog zna. Najviše ovisi o vama. Možda bi se danas mogli upitati koliko ste kao ljudi izgrađeniji u odnosu na ono što ste bili u 8-mom razredu? Kad vi budete slaviti obljetnice, iskreno bih volio da svatko od vas mogne reći, bolji sam čovjek nego sam bio prije 10 godina. Kao što Isus kaže: ‘Što vrijedi čovjeku ako sve, čitav svijet, dobije a samoga sebe izgubi?’ Doista, ništa vam ne vrijedi što postignete u životu ako ne izgradite sami sebe!
Kaže Sveto pismo da je Bog mudroga Salomona na početku njegovoga kraljevanja pitao što želi. Mladi mu Salomon uzvraća: ‘Ja sam mlad i ne znam vladati. Daj mi mudro srce da mogu razlikovati dobro od zla.’ I, nastavlja Biblija, da se sami Gospodin zadivio odgovoru mladoga kralja i uzvraća mu: ‘Kad si to tražio, a nisi pitao ni smrt neprijatelja ni bogatstvo, ni dug život, bit će ti što želiš, ali ne samo to nego ćeš kao dar dobiti i ono što nisi izravno tražio.’
Mladi prijatelji, ako želite biti kršćani, tražite to: mudro srce koje razlikuje dobro od zla i koje slijedi ono što je ispravno. Ako to postignete, sve imate. Nema novca koji može kupiti čistu savjest niti uspjeha koji to može nadoknaditi. Volio bih da mnogo vas bude među onom manjinom što se prekrsti i pomoli u studentskoj menzi prije objeda i da budete među onima koji znaju kad je nedjeljom vrijeme svete mise, makar prijatelji ostali ispijati kavu na Cvjetnom trgu ili uz Bulevar. Volio bih da oni koji ne idu na studij nego traže posao i u poslu pokažu da ne obožavaju novac, da znaju koji je dan Bogu posvećen, da znaju da katolicima psovka nije navika.
Nemate se razloga u bilo kojem društvu stidjeti svoje vjere i svoga porijekla. Hercegovci su nekada bili poznati kao radišni i pošteni ljudi, vjerni katolici, spremni pomoći. Barem je to ona pomalo idealizirana slika. Danas nas na žalost prati mnogo prljavija slika. Volio bih da bi budete generacija koja će pomoći da se ta slika ponovno vrati onome izvornome. Znam da su sve to želje i samo želje. No, što bi bio čovjek bez želja? Zato imamo pravo željeti i činiti što možemo da se to ostvari.
Neka vas u životu i radu prati Božji blagoslov.
