Dan prije svečanoga komemorativnog skupa na Bleiburgu, 15. svibnja 2009., mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, zajedno s don Antom Kutlešom, ravnateljem hrvatske inozemne pastve, posjetio je u Grazu u državnom zatvoru “Karlau” Darija Kordića, haaškoga osuđenika. Nije bilo nikakvih smetnji za posjet.
Dario je rođen u Sarajevu 1960. god. od oca Pere, koji je rodom iz hercegovačkih Grljevića.
Za vrijeme Domovinskoga rata sudjelovao je u osnivanju HR Herceg-Bosne, bio je zapovjednik HVO-a i predsjednik HDZ-a BiH. Dobrovoljno je došao u Haag u listopadu 1997. sa svim visokim jamstvima brza i poštena suđenja. Republika Hrvatska preuzela je na sebe i troškove suđenja i pomoći obitelji. Nakon godinu i pol dana čekanja počelo mu je suđenje koje je trajalo tri i pol mjeseca. Presuda je izrečena u veljači 2001. na 25 godina zatvora, prema 21 optužbi, od kojih, kako i sam kaže, nijedna nije dokazana. U međuvremenu, nakon “političkih promjena” u Hrvatskoj 2000. godine, otkazana mu je zajamčena pomoć u Hrvatskoj, a i iz BiH. Pet godina kasnije, na pravomoćnoj presudi oboreno mu je 8 optužaba, ali je osuda od 25 godina ostala! Eto ti “brza i poštena” suđenja! U lipnju 2006. prebačen je iz Haaga u zatvor u Graz.
U susretu s biskupom i ravnateljem Dario je pokazao životnu vedrinu i optimizam. Dani mu teku prilično brzo, a kako i ne će kad je stalno angažiran, bilo kućnim poslovima bilo raznim športovima. Očito je zadovoljan što je bliže domovini, jer mu članovi obitelji, supruga i troje djece, mogu češće doći u posjet. Zahvalan je plemenitim ljudima koji su mu zaposlili suprugu Veneru i sina Vladimira, dok mu dvije kćeri, Marija i Elizabeta, pohađaju školu. U prijateljskom razgovoru pokazao je da je informiran o svemu što se događa i u crkvenom i u društvenom životu. Ni na što se ne tuži, dapače ima toliko prijateljskih posjeta da mu ponetko u zatvorskoj službi sugerira da ih malo razgodi. Jest mu žao što mu je mama Rozika gotovo nepokretna, a i otac Pero slaba zdravlja. Dario reče kako je Pero bio “dinamovac” i sva mu djeca imaju inicijal D – Dario, Davor, Dubravka, Davorka, Draženka, jer je barem nečim htio dokazivati svoje hrvatstvo u Busovači.
Optimizam Darijev niče ne samo iz vlastite svijesti da nije počinio nikakva zločina kojim ga se teretilo, pa i od onih od kojih ne bi nikada očekivao, nego iz duboke vjere da Bog vodi svačiji život i da ima izravan kontakt sa svakom osobom. Biblija i brojna duhovna literatura prave mu ugodno društvo i prijateljevanje. A i posjetitelji su se uvjerili do koje je mjere i sam uznik obogaćen duhovnim iskustvom da bi mogao svjedočiti i dugo preko vremena koje je određeno za posjet. “Dario, samo hrabro!”, bile su Biskupove riječi izrečene s blagoslovom Presvetoga Trojstva.
izvor: Cbismo.hr