U Zrinjski je došao tiho, na mala vrata, kako se zna reći, a mogao bi postati jedan od ključnih igrača mostarskog kluba. Na prvom treningu u 2011. očekivala su se tri nova igrača – Samir Duro, Pero Stojkić i Levan Kutalia, ali neočekivano se pojavio i Toni Markić, 20-godišnji Ljubušak koji je 2010. proveo u dresu Širokog Brijega.
Mnogi su tada sumnjičavo vrtjeli glavom, jer kako igrač koji nije bio standardan na Pecari može biti pojačanje za Zrinjski.
– Markića nisam imao prilike puno gledati, ali bivši trener Širokog Brijega Toni Karačić, s kojim sam razgovarao, ima vrlo pozitivno mišljenje o njemu, izjavio je tada Slaven Musa.
No, otpadak s Pecare mogao bi postati bingo za Zrinjski. U zadnjih pet kola imao je punu minutažu, a protiv Borca je bio prvo ime utakmice.
– Šteta što nismo pobijedili, ali dali smo maksimum. Teška utakmica u kojoj se protivnik postavio vrlo čvrsto i kojeg nismo uspjeli probiti, kaže Markić.
– Zadovoljan sam svojom igrom, ali moram se potvrđivati iz utakmice u utakmicu ako želim napredovati, dodao je Markić, koji stasom jako podsjeća na dvije godine starijeg imenjaka – Tonija Šunjića. Zašto nije dobio pravu priliku u Širokom Brijegu nije ni njemu jasno.
– U Široki sam došao u siječnju 2010. iz Borca i u proljetnom dijelu prošle sezone bio sam više-manje standardan kod Tonija Karačića. Ipak, dolaskom Ive Ištuka sam jednostavno nestao, a nije pitanje za mene zašto je bilo tako. Protiv Olimpije u Europskoj ligi sam ušao u završnici utakmice, dok u prvenstvu praktički nisam igrao. Skupio sam tek tri nastupa, a zašto nisam dobivao priliku, zaista ne znam. Iako obrana nije funkcionirala na željeni način, što se vidi iz broja primljenih pogodaka, ja sam uvijek bio u drugom planu. Jedina utakmicu u kojoj sam imao punu minutažu bila je protiv Slobode u Tuzli, a iako smo slavili 1:0, nakon te utakmice opet sam stavljen u stranu.
Zbog toga ne čudi što je inzistirao na odlasku.
– Nisam vjerovao da se nešto može promijeniti i odlučio sam promijeniti klub. Zvao me Borac iz kojeg sam i došao u Široki Brijeg, ali nakon poziva Zrinjskog nisam dvojio da je to puno bolja opcija za mene. Naravno, znao sam da me ne čeka zajamčeno mjesto, ali bio sam spreman boriti se za priliku. Jednostavno, od sjedenja na klupi nemam ništa. Shvatio sam da neću dobiti pravu priliku u Širokom i odlučio sam se za odlazak.
Iako će u listopadu proslaviti tek 21. rođendan, iza Markića je već dosad vrlo zanimljiv nogometni put.
– Rođen sam u Ljubuškom gdje sam i počeo igrati nogomet, zatim sam tri godine proveo u omladinskoj školi Neretve iz Metkovića, a onda prešao u Hajduk gdje sam u kadetima igrao zajedno s Ivanom Lendrićem. U Splitu sam proveo godinu dana, a onda sljedeće tri u omladinskoj školi Zagreba.
Seniorski nogomet počeo je igrati u Borcu.
– U Borac sam došao na poziv Velimira Stojnića koji me poznavao iz kadetske reprezentacije BiH. Debitirao sam upravo protiv Zrinjskog u utakmici u kojoj smo pobijedili 3:0 i te sam jeseni skupio dosta minuta. Ipak, iako je iza Borca bila odlična sezona, Stojnić je otišao, a ja sam dobio ponudu Širokog Brijega koji je bio jesenski prvak. Ostalo je poznato. Na Pecari sam bio godinu dana, a od ove zime sam u Zrinjskom za koji sam potpisao dvogodišnji ugovor, zaključio je Markić.
Stoper, zadnji vezni, desni bočni…
Protiv Slavije i Slobode Markić je igrao stopera, dok je protiv Sarajeva, Budućnosti i Borca počinjao u veznom redu.
– Najviše volim igrati stopera, iako mi ni ostale pozicije nisu strane. U Borcu sam najčešće igrao zadnjeg veznog, dok sam u Širokom Brijegu znao zaigrati i na poziciji desnog bočnog, izjavio je Markić.