Današnja je Kristova riječ mnogim ljudima tvrda, nerazumljiva i teška zato što čovjek današnjice, uzdajući se u svoju prividnu neovisnost, ne želi priznati da je, metaforički govoreći, ovca. Evanđelje nam slikom dobrog pastira ne želi reći da smo mi ovce, nego da nas Gospodin svakog pojedinačno poznaje, ljubi i štiti…
Na današnju nedjelju, u sve tri liturgijske godine, u Ivanovu evanđelju čitamo dio Isusova govora o dobrom pastiru. U ovogodišnjem liturgijskom ciklusu imamo odlomak Iv 10, 1-10, gdje se Isus predstavlja kao dobri pastir čiji glas ovce dobro poznaju. Iako se Isus naziva dobrim pastirom tek u jedanaestom retku, u prvih se deset redaka desetog poglavlja Ivanova evanđelja poistovjećuje s – vratima.
Ova se četvrta vazmena nedjelja još naziva i nedjeljom Dobrog Pastira, zbog evanđelja koje nam predstavlja Boga kao dobrog i brižnog pastira. Ove se nedjelje posebno molimo za duhovna zvanja i želimo si posvijestiti potrebu i značaj dobrih svećenika, redovnika i redovnica za zdrav i plodonosan život Crkve.
U Ivanovu se, dakle, evanđelju isprepliću dvije slike: ona dobrog pastira i vrata k ovcama, koje upravo u toj svojoj isprepletenosti puno govore o odnosu Isusa i njegovih učenika.
Isus je „vrata“ kroz koja ulazimo u vječni život: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14, 6). Vrata simboliziraju novi život koji leži iza njih, život djece Božje. Slika vrata jest suprotnost slici zida. Vrata simboliziraju novost, otvorenost, promjenu i budućnost, dok su zidovi znak otpora, skučenosti i bezizlaznosti. Rušeći zidove koji razdvajaju čovjeka od Boga, Isus predstavlja novi put.
Današnja je Kristova riječ mnogim ljudima tvrda, nerazumljiva i teška zato što čovjek današnjice, uzdajući se u svoju prividnu neovisnost, ne želi priznati da je, metaforički govoreći, ovca. Ovcu, naime, često prati reputacija slabo inteligentne životinje. George Orwell u svojoj satiričnoj noveli “Životinjska farma” koristi ovce kao simbol neobrazovane mase ljudi u revolucionarnoj Rusiji, kojima je lako manipulirati. U želji da postigne toliko opjevanu sigurnost, čovjek se podvrgava diktaturi većine te postaje nesvjestan objekt ideološke propagande koja ga pretvara u običan broj i dio manipulativne mase. Paradoksalno je, dakle, u tom smislu govoriti o čovjekovoj slobodi i neovisnosti. Bez obzira na metaforičko poimanje i ovce i pastira, evanđeoski nam tekst može biti pokazatelj pravog odnosa između Krista i svakog od nas posebno, Krista i Crkve te, na koncu, Boga i svih ljudi. Temelj naše kršćanske opstojnosti ne nalazi se u nama samima nego u Kristu. Njemu je stalo do svakog pojedinca isto kao što je i pravom pastiru stalo do svake njegove ovce.
Evanđelje nam slikom dobrog pastira ne želi reći da smo mi ovce, nego da nas Gospodin svakog pojedinačno poznaje, ljubi i štiti te da nas svojim uskrsnućem želi uvesti u vječni život s Ocem. Da bi se današnji čovjek oslobodio mentaliteta ovce, on mora prepoznati svoju veličinu, spoznati svoju neznatnost i smrtnost te se opredijeliti za Boga. Opredijeliti se za Boga znači – ući u njegov “ovčinjak”. Opredijeliti se za Boga znači postati, slikovito rečeno, njegova ovca, postati jedan od onih koje dobri pastir čuva i za koje se on sam predaje.
fra Dalibor Milas | kriz-zivota.com