Prošle subote pročitao sam na Poskoku savjet Nikole Zirduma lingvistima da se vrati pridjev hercegovski umjesto hercegovački. Hvalevrijedan doprinos povratku jednoga pridjeva u njegovo prirodno okružje! Jezična ekonomija nameće kraća i pravopisno jednostavnija rješenja. Čemu stvarati pridjeve s dočetkom (sufiksom) –ački kad je tu
Jednog popodneva sam upitala svog sina hoće li sutra sa mnom ići na Svetu misu. Rekao je: “Hoću, mama, ići ću s tobom na misu i uzet ću od Gospe jednu marku. Vidio sam da ih Gospa ima puno”. Iznenađeno sam ga pogledala i rekla: “Ali, sine, ne bi bilo lijepo uzeti od Gospe marku, nego bi bilo lijepo Gospi dati jednu marku”.
Baba je kao druga mati. Voli dvostruko, razmazi stostruko. Prababa još i više. Sjećam se svoje prababe. U njezinu životopisu naizgled nema ništa posebno a ni zanimljivo. Nije završila velike škole, niti je znala razglabat o tajnama života i svemira, ali je u onom svom malome svijetu između Otoka i Radišića slutila i znala što je ono životno.
Obećala sam ćaći da neću pisati tekst o posljednjim događajima u Ljubuškom. Gledam ga sinoć kako sjedi na balkonu u sutonu zagledan u daljinu, dobri div skoro pred mirovinom, dok se sestra i ja spremamo otići pogledati film o Neđi Galiću u ljubuškoj Vijećnici. Vjerojatno mu po tko zna koji put prolazi kroz glavu pitanje otkud takva djeca iz
Hrvatski sabor izglasao je zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, s 88 zastupnika za i 23 protiv. O samom zakonu neću previše, o njemu se dosta moglo čuti ovih dana. Udruga “I ja sam bio embrij” pokrenula je peticiju protiv takvog zakona, prikupila oko 130000 potpisa, ali ni to nije sprječilo ministra Ostojića da u proceduru
Pakistan, jedna od rijetkih islamskih nuklearnih sila, uopće nije stabilno društvo. Savez je to etnički jako različitih pokrajina, koje je u novu državu povezala islamska vjera i strah od Indije, s kojom su više puta ratovali, te u novije vrijeme od SAD-a, što je zapravo paradoks jer su SAD i Pakistan politički saveznici.
Koliko ima sunca koje svakim danom grije i blagoslivlja Ljubuški, smješten u zapadnoj Hercegovini, na samoj granici s Republikom Hrvatskom, toliko smo topline osjetili pri svakom svom dolasku u dobrodošlici ljudi koji su željeli svome gradu pokloniti Milenijsku fotografiju. Doista je bilo vruće, ali smo ipak više u uživali u prirodnim ljepotama
Zanimljive stvari događaju se posljednjih dana, mjeseci. Ne i godina, te stvari su relativno nove. Događa se, naime, da se ljudi sve lakše mire sa svojim nevoljama, pa im, tako olakšanim, uspijevaju i prkositi, čak ih pokoriti, nekada ih okrenuti u svoju korist. U početku nevolja bude, strašna, prestrašna, poput zubatog psa koji reži i laje na nas.
U redovitoj kolumni koju za Naša ognjišta piše fra Mario Knezović možete pročitati kako primitivne sredine „šize“ kad dođe netko popularan i bogat, o poziciji biskupa Milovana, kako je nogomet postao apsurd, kako su se Hrvati razgolićili, te kako i zašto dva oca oplakuju sinove…
U zadnje vrijeme po hrvatskim i BiH medijima aktualne su priče o hrvatskim pjevačima koji pjevaju preko Drine, potomcima koljača svojih predaka. Ovi iza Drine odavno su se udomaćili po našim klubovima, spremni napuniti stadione. Ceca ne želi doći i poziva publiku iz Hrvatske u Ljubljanu.
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes