„Sloboda se ne prodaje za svo zlato“ kazuje jedna mudra izreka. Mnogo je onih koji su težili slobodi, sanjali su njenu ljepotu, ali nikada je nisu osjetili, vidjeli i doživjeli. Veliki broj je i onih koji su većinu svoga života proveli u mraku totalitarnog režima, onih kojima je bio uskraćen i onaj totalitarni oblik slobode.
Za razliku od današnjih multiplex kina sa četiri – pet dvorana i tri puta toliko filmova koji se prikazuju u toku jednog dana, Ljubuški iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća živio je i disao za jednu jedinu dvoranu kina Radnik u kojoj bismo gledali ono što bi nam bilo servirano. Kino dvorana je bila jedna a film koji bi dogurao do Ljubuškog bi se obično vrtio
Ivan nam danas nudi prizor sumnjičavoga Tome, koji se dogodio osam dana nakon Uskrsa. Toma je jedan od od najosebujnijih Isusovih učenika. Prozvan je sumnjičavim, malovjernim pa čak i nevjernim učenikom, i to zbog njegove sporosti u prihvaćanju vjere u Isusovo uskrsnuće. Čovjek koji je tražio objašnjenje. Čovjek koji je pitao.
U kolumni „Teze i sinteze“ fra Mario Knezović piše o misionarki L. Mamić i pita se treba li časnu ubiti kako bi je priznali? U kolumni čitajte i o tome mogu li oženjeni svećenici biti uzori društva, kako je don Baković u zatvorima tkao budućnost, te kako su neki doživjeli dolazak dr. Pavune…
Vrijeme u ovom današnjem kaotičnom društvu protječe nekom čudnom, neuhvatljivom brzinom. Nije lako ići ukorak s njim. Ponekad nije niti moguće. Nekako ga je sve manje. Ustaneš se i razmišljaš kako imaš dovoljno vremena za izvršavanje svih obaveza koje donosi ovaj netom započeti dan, a onda negdje usred pranja zubi shvatiš kako već debelo kasniš.
Što ti je statistika. Vi primjerice jednostavno računali: broj korisnika poljoprivrednih poticaja u Federaciji BiH puta broj prijavljenih zasađenih „dunuma“, i eto ti lijepih tisuća hektara obrađenih površina, eto ti zamaha poljoprivredne proizvodnje, kad tamo – dobili manje-više točan popis birača Lijanovića stranke.
Jedan najboljih nogometnih trenera današnjice i trener Manchester Cityja Roberto Mancini proteklih je dana boravio u Međugorju. U Međugorje je, kako je i sam potvrdio, došao u privatni posjet, kao vjernik, a ne nogometni stručnjak. Iz tog je razloga i izbjegavao pitanja o ‘najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu’.
Ne znam koliko je uopće svrhovito kao uvod u ovu temu ukazivati na drvlje i kamenje koje u zadnje vrijeme redovito i jako pljušti po Katoličkoj crkvi. Nešto što se u početku čak moglo činiti kao konstruktivna kritika, poziv na raspravu, ukazivanje na prisutne probleme lagano je preraslo u obične floskule, neistine i razne gadarije izgovorene ili napisane
Mjera patriotizma u komedijaškoj zemlji apsurda s rijetkim teatrima koji funkcioniraju, danas je individualna stvar. Nekome je komedija uopće osjećati bilo kakav oblik patriotizma prema rasturenoj i ridikuloznoj Bosni i Hercegovini kakva trenutno jeste, drugima je jedini patriotizam mržnja prema ovim prvima.
Otkada je prije nekoliko godina Hrvatska donijela Zakon o otkupu PET-ambalaže, oživjela su bosanskohercegovačka smetišta u pograničnim prostorima. U početku su dolazili skupljači odbačene ambalaže iz pograničnih dijelova Hrvatske i na tome zarađivali dodatni novac.
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes