U današnjem evanđelju čitamo o deset mladih Židovki koje čekaju mladoženju. Da bi bio jasniji, Isus često kao pozadinu svojih parabola uzima događaje iz svakodnevnog života. Moram priznati da mi je cijela ova priča o deset djevica ili, bolje rečeno, djeveruša, od kojih je pet bilo mudro, a pet bezumno, dugo vremena bila nejasna.
Ne mogu kazati da su svi moji bivši stranački prijatelji i poznanici prestali vjerovati vlastitim zabludama o mogućnosti i potrebi popravljanja HDZ-a. Neki, koji već dugo nisu stranački aktivni, u sebi još imaju otvoren mali prozor za veliku obmanu biranja ‘manjeg zla’, pa će, ne pojavi li se u zadnji čas neka nova politička snaga, neki hrvatski spas, birati HDZ
Biti svet nije nešto na što nailazimo često. Počnimo samo iz svoje najbliže okoline, svoje obitelji. Pogledajmo i na svoje mjesto. Pogledajmo, naravno, i na same sebe. Ne možemo u puno ljudi uprijeti prstom i reći da su to sveti ljudi. Čak ćemo možda razočarano reći da smo mi svi vrlo daleko od toga, daleko od svetosti…
Zanimljivo je primijetiti da su Isusa više namučili religiozni ljudi nego oni koje često olako okarakteriziramo kao ateiste. Isus u današnjem Evanđelju opominje ondašnje učitelje vjere i morala: „Vršite i držite sve što god vam kažu, ali ne ravnajte se po njihovim djelima, jer govore, a ne čine“ (Mt 23, 3). Ako ćemo pojednostaviti stvari, cijelo je Matejevo 23. poglavlje
Današnje nam je Evanđelje svima jako dobro poznato. Uostalom, ni Isus ne otkriva ništa novo kad govori o ljubavi prema Bogu i o ljubavi prema ljudima koji nas okružuju. 
Zadnja subota u pol listopada bila je buntovan, bolje rečeno revolucionaran antikapitalistički dan. Škripale su od zanosa na Highgate Cemetery u sjevernom Londonu kosti Karla Marxa. U Hercegovini puhala je bura sa sjevera kao manifest hladnoga vremena.
Evanđelje današnje nedjelje smješteno je u ambijent velike napetosti: Isusu je ostalo još nekoliko tjedana zemaljskog života. 
Upravo je evo godinu dana kako pišem ove svoje zapise iz Herceg Bosne ili ako hoćete, ovo je 52. tjedan po redu. Nisam si ništa posebno stavljao u zadatak. Htio sam samo zadržati pozornost, svoju i čitateljevu, na taj komadić ozemlja kojeg nam brane nazivati Herceg Bosnom i iz tog kuta promatrati bliže i šire događaje.
Kameni eksterijer i nemilosrdna bura stoljećima su u ovim krajevima odgajali silan temperament koji nije ostavljao puno mjesta emotivnosti. Gafovi sentimentalizma ovom podneblju praštali su se samo kao plod nekakvog trenutačnog domoljublja koje se kroz turbulentnu prošlost ispoljavalo često i u obilnim nanosima.
U Republici Hrvatskoj možemo svako malo promatrati predizbornu farsu mainstream stranaka: HDZ je u Hrvatskoj (a i šire) sinonim za korupciju dok se SDP „diči“ zastrašujućom količinom nesposobnog kadra. No, treba imati na umu da su upravo HDZ i SDP zajedničkim snagama izgradili političko-mafijski sustav
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes