{"id":1000317,"date":"2014-02-28T23:05:28","date_gmt":"2014-02-28T22:05:28","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=317"},"modified":"2014-02-28T23:05:28","modified_gmt":"2014-02-28T22:05:28","slug":"stigao-paket","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/stigao-paket\/","title":{"rendered":"Stigao paket"},"content":{"rendered":"<p>Stigao paket, aj svrati! \u2013 nezaboravna re\u010denica iz studentskih dana. Doga\u0111alo se to nerijetko da netko iz doma donese paket pun doma\u0107ih proizvoda koje su mu autobusom poslali roditelji kako bi ta hrana zamijenila bar na dan onu iz menze.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Dobro se sje\u0107am, dvije tisu\u0107e i neke je to bilo kada me zovnu\u0161e prijatelji na gozbu u susjednu sobu u domu. Paket na stolu, a moj prijatelj iz njega vadi \u0161pek, kobasice, doma\u0107i kruh. \u010ce\u0161njak, kisele paprike, litru crnog vina, kola\u010de i kavu &#8211; Frankovu slavnu ciglicu, te koju kutiju cigareta. Zjenice prisutnih se \u0161ire proporcionalno kao i nosnice, dok zazubice lagano rastu.<br \/>Nakon otvaranja paketa u roku od pola minute \u0161pek je bio narezan kao i kobasice, salata u tanjuru i gozba je krenula. Sve je po\u010dinjalo nekako spontano i s dozom stida, da bi se u navali gladi, koja je nerijetko bila stalna go\u0161\u0107a doma, pretvorilo u blago re\u010deno bjesomu\u010dno \u017ederanje uz laganu opijenost mirisima nikada zaboravljenog, privremeno napu\u0161tenog doma.<br \/>Bio je to svojevrstan ritual, i sljedovi jela su bili takvi i jelo se ritualno, naravno bez ikakvog prethodnog ritualnog pranja ruku. Na kraju bi zalili \u010da\u0161om crnog vina i \u201epristavili kavu\u201c koju smo pili i mezili kola\u010de. Zapalila bi se cigara i nastao kratkotrajan muk, vjerojatno zbog \u017eeludca koji je tada imao posla vi\u0161e nego proteklih sedam dana. Na ra\u010dunalu bi pustili Matu Buli\u0107a ili neku drugog narodnog pjeva\u010da, \u010disto onako da sve li\u010di kao da smo kod ku\u0107e. Tako je to bilo prvih par godina.<br \/>Znalo se na domskom balkonu i zafe\u0161tati uz elektri\u010dni ro\u0161tilj na kojem se peklo sve i sva\u0161ta i to pogotovo u ljetnim mjesecima. Stanari susjednih zgrada znali su da tzv. Doma\u0161i imaju gozbu i da \u0107e vjerojatno nakon gozbe bjesomu\u010dno s balkona urlikati dok netko ne nazove domskog portira ili u krajnjem slu\u010daju policiju, ovisno o tome koliko se tu ve\u010der popilo alkohola.<br \/>U drugom domu u paljenju pravoga ro\u0161tilja na ugljen koji je stajao ispred doma prednja\u010dili su moji prijatelji iz Imotskog. Svatko bi dao po pedeset kuna ili koliko mo\u017ee i ro\u0161tilj bi u trenu u proljetna i ljetna predve\u010derja \u0161irio miris pe\u010denog mesa i ribe. Kupilo bi se i piva, jer valja sve to i zalit, a netko bi donio i \u0161ljivovice i loze, te vina &#8211; slavne imotske sorte Kujund\u017eu\u0161e. Okri\u0107i, okri\u0107i, prigoriti \u0107e!!! Pajdo!!! \u2013 \u010dulo se. Kao i ono :\u201cAj po jednu, \u0111ava odnija i pri\u0161u!\u201c<br \/>\u017divilo se juna\u010dki tih godina, a bilo je tu i scena koje se i danas prepri\u010davaju sli\u010dnim onima iz Prosjaka i sinova kada Matan i njegovi jarani peku u sred parka janje\u2026 Bili su to lijepi dani, koji i danas negdje \u017eive samo u druga\u010dijem obliku.<br \/>I danas se do\u010dekuju autobusi s doma\u0107im specijalitetima i danas je na licima nekih ista ona radost koju smo mi osje\u0107ali s po\u010detka pri\u010de i koja nas je osim hrane koju smo blagovali du\u0161evno hranila i krijepila.<br \/>\u017dalosno je samo da to nije vi\u0161e pri\u010da studenata, nego i ostalih koji prevr\u0107u svaku kunu ili marku po d\u017eepu. Mo\u017eda je tako i bolje, a mo\u017eda i nije, ali valja se sjetiti zemljice koja nas je othranila i koja nas i sad hrani i to zahvaljuju\u0107i autobusima i ostalim prijevoznim sredstvima ma gdje god mi bili. Ta povezanost sa zemljom iz koje sve ni\u010de i kojoj se sve vra\u0107a je neiscrpna tema, a zemlja \u0161uti daje i uzima i tra\u017ei slugu, a nikada gospodara\u2026<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Stigao paket, aj svrati! \u2013 nezaboravna re\u010denica iz studentskih dana. Doga\u0111alo se to nerijetko da netko iz doma donese paket <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/stigao-paket\/\" title=\"Stigao paket\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000317,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1000317","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000317","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000317"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000317\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000317"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000317"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000317"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000317"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}