{"id":1000568,"date":"2014-04-01T20:22:46","date_gmt":"2014-04-01T18:22:46","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=568"},"modified":"2014-04-01T20:22:46","modified_gmt":"2014-04-01T18:22:46","slug":"miljenko-stojic-pod-bojama-neba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/miljenko-stojic-pod-bojama-neba\/","title":{"rendered":"Miljenko Stoji\u0107: Pod bojama neba"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Ponovno smo i\u0161li prema Austriji. Tamnica Karlau u Grazu. Jedino smo danas bili opu\u0161teniji. Dario Kordi\u0107 bit \u0107e me\u0111u nama. Do\u010dekat \u0107emo ga ispred tamnice, produ\u017eiti s njim do Hrvatske katoli\u010dke misije udaljene stotinjak metara i onda zajedni\u010dki prema Frohnleitenu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Tamo su 1967. hercegova\u010dki franjevci preuzeli na skrb samostan i \u017eupu osnovanu 1050. Bila je to najbli\u017ea to\u010dka prema domovini. Tu se sastajalo, dogovaralo, sanjalo o slobodi. S druge strane granice bio je 10. po redu zlo\u010dinac u suvremenoj povijesti Josip Broz Tito. I britansko-masonsko \u010dedo Jugoslavija. Rodilo se u potocima hrvatske krvi. Hrvati se na Bleiburgu predado\u0161e doti\u010dnima vjeruju\u0107i da \u0107e se dr\u017eati potpisanih konvencija. Ma kakvi. Na prijevaru ih izru\u010di\u0161e Titovim komunistima.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Mije\u0161ali su se svi ovi osje\u0107aji u meni dok sam promatrao slovenska brda. \u010cinilo mi se kao da \u010dujem krikove djece iz zadnje knjige o Bleiburgu koju sam \u010ditao. Ivan Ott, Ukradeno djetinjstvo. Da su jugoslavenski komunisti i njihovi saveznici po\u010dinili samo taj zlo\u010din, bilo bi previ\u0161e. Ali njima je to bilo malo. Uni\u0161tavali su sve ono \u0161to bi moglo smetati da njihovo opako \u010dedo za\u017eivi. Produ\u017eilo se to i u ovo na\u0161e vrijeme. Ponovno iste igre na djelu, ponovno nevini stradavaju. Dario Kordi\u0107 dobi dugih 25 godina. Obe\u0107a\u0161e mu kratko i pravi\u010dno su\u0111enje, ali sve posta samo mrcvarenje. Na kraju \u00bbzaklju\u010dismo\u00ab da je dobro pro\u0161ao. Kazna je mogla biti do\u017eivotna. Ponovno mi pred o\u010dima bljesnu\u0161e slovenska brda i ona maloprija\u0161nja grani\u010darka. Bila je hladna prema nama. Jesu li njezini bili hladni prema dugoj koloni uznika koju su u ono poratno vrijeme tjerali kao stoku na klanje? Nadajmo se da nisu i da su pobijeni to ponijeli na onaj svijet kao stru\u010dak svibanjskog cvije\u0107a u zapu\u010dku.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Graz je \u017eivio svoj \u017eivot. Koga briga za nevino utamni\u010denog Hrvata. Trebalo je kupiti i\u0107a i pi\u0107a za vikend pred vratima, trebalo je pro\u0161etati psa, trebalo je pogledati najnoviju modu. Zaista puno posla. A mi smo \u017eurili svome Dariju. Izgrlili smo ga na tamni\u010dkom izlazu ili ulazu, kako shvatimo. I me\u0111usobno smo se prepoznavali. Ponekada se godinama nismo vidjeli. Razbilo Herceg Bosnu i mi se razmiljeli kojekuda. Dario pun nade i Bo\u017eje blizine kao uvijek. Nema povi\u0161enih tonova, \u010demera i jada. \u017divimo slobodu u punom smislu te rije\u010di pred sivim tamni\u010dkim zidinama. Zlo je maknuto u stranu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U samostanskom vrtu u Frohnleitenu gu\u017eva. Ugo\u0111aj prijateljski. Nismo morali, nego smo htjeli do\u0107i. Nazo\u010dit \u0107emo sv. misi za domovinu i za branitelje, biti s na\u0161im Darijem. Ne tu\u017eimo se na tegobe puta. Ako ni\u0161ta drugo, stid nas je pred \u010dovjekom koji gotovo 17 godina nevin le\u017ei u tamnici zbog slobode koju sada u\u017eivamo. \u0106utimo zapravo miris onih zlosretnih, ali ponosnih vremena devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Bila je \u017eiva Herceg Bosna. Sanjali smo njezinu daljnju izgradnju. Pa su nas onda nemilosrdno zaustavili, na prijevaru nas izru\u010dili svojim zlim slugama. Sje\u0107amo se Daytona. Na\u0161e vo\u0111e nisu imale kamo. Morali su birati te su izabrali vjeru u \u010destitost ljudske rije\u010di. Bez obzira na sve nisu pogrije\u0161ili, pogrije\u0161ili su oni koji su je pogazili. Kako prije, tako i sada. Me\u0111utim, pustimo sve to, u\u017eivajmo u blizini prijateljstva i neba. Tu je sveukupno \u010detrdesetak sve\u0107enika, me\u0111u njima trojica biskupa. I mno\u0161tvo puka Bo\u017ejega za ovaj kraj, negdje oko 250. Rastr\u010dali se doma\u0107ini dostojno nas ugostiti. Pomo\u0107nici u \u017eupi ne razumiju hrvatski, svi zajedno razumijemo osmijeh i otvorenost srca. Gledam \u0111a\u010dke torbe u kutu u sakristiji. Do\u0161la djeca ministrirati kod sv. mise. Pa se sjetih i na\u0161ih \u0111a\u010dkih dana. Potpuno isto. To je ta nit koja se prenosi s koljena na koljeno, nit povezanosti sa svojim Bogom. Dario ju je s povjerenjem prihvatio i zbog toga smo mu danas do\u0161li u posjet. A opet smo svi zajedno do\u0161li u posjet svojoj domovini.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Orgulje su lijepo zvu\u010dale u prekrasnoj crkvi. Jo\u0161 tamo iz 17. stolje\u0107a. Da nismo imali Turke, imali bismo i mi ne\u0161to ovako. Gledam an\u0111ele kako lete prema nebu. Crkva je sva u raspjevanom rokoko stilu i u baroku. Za dana\u0161nji dan ba\u0161 odgovara. Pozdravlja nas provincijal hercegova\u010dkih franjevaca fra Miljenko \u0160teko, pozdravlja nas vojni biskup Juraj Jezerinac. Slu\u0161amo rije\u010di sv. evan\u0111elja, slu\u0161amo propovijed biskupa Vlade Ko\u0161i\u0107a. Sve jednostavna do jednostavne rije\u010di. Danas nije vrijeme za fraze. Drago mi to. U\u017eivam zaista u sv. misi. Gledam svije\u0107u koju je Dario zapalio na po\u010detku. Donijeli su je branitelji iz Herceg Bosne. Smjelo gori, bez onih uobi\u010dajenih stalaka, sama, samouvjerena. Doprati nas polagano do kraja. Pozva\u0161e i Darija da uputi koju rije\u010d. Zadrhta mu grlo na po\u010detku. Pokaza se \u010dovjekom koji nije zatomio svoje osje\u0107aje. Onda u njemu prevlada domoljublje, \u010dast prema odori hrvatskog vojnika. Progovori iz srca, onako kako smo ga bili nau\u010dili nekada slu\u0161ati. Gledam u pove\u0107anu njegovu sliku koju je netko donio. Puno mla\u0111i, naravno, vojni\u010dka odora, grb Herceg Bosne na rukavu, krunica oko vrata. Sje\u0107amo li se takvih de\u010dkiju iz onih vremena? Gdje su sada? Mislimo li na njih? Dario o\u010dito misli. Spominjao ih se, kao i \u010dovjeka koji ih je sve vodio, Franje Tu\u0111mana. Naravno da je tu i neizostavni Gojko \u0160u\u0161ak, voljeni ministar obrane. S po\u0161tovanjem Dario o njemu govori. Njega nema, ali je tu njegova supruga \u0110ur\u0111a. \u017divi Herceg Bosna u srcima onih koji je prihva\u0107aju.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Govorio je Dario i poslije na zajedni\u010dkom dru\u017eenju. Me\u0111utim, one rije\u010di na kraju sv. mise njegov su labu\u0111i pjev. U malo rije\u010di sve je rekao. Idemo dalje. Ne raspreda se o tome kad bi kona\u010dno mogao izi\u0107i barem na privremenu slobodu. Svi po\u0161tujemo njegov stav da je sve u Bo\u017ejim rukama i da se ne treba time optere\u0107ivati. Va\u017eno je ostati uspravan. Dario to zaista jest. Na um mi je neprestano padala usporedba s kardinalom Stepincem, iako je nerazumno Darija time optere\u0107ivati. Obojica su se isto vladala u te\u0161kim vremenima, obojici je nu\u0111ena primamljiva nagodba, obojica su je odbila. Ponijeli su svoj kri\u017e i nosili ga do kraja. Nebo se pribli\u017eilo \u010dovjeku.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Opet slovenska brda, opet ono ukradeno djetinjstvo. Najprije su im poubijali roditelje i bli\u017enje, nakon toga njih smjestili u domove i jednoga dana ponudili im vojnu slu\u017ebu. Izobrazba u SSSR-u. Ivan, jedan od njih, ulazio je u svoju dvanaestu godinu. Lomio se. Kako zaboraviti ubijene roditelje, kako zaboraviti pobijene prijatelje, kako zaboraviti logor, kako&#8230; Ponuda je bila na stolu, primamljiva kao jutarnji topao kruh gladnu \u010dovjeku.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Dario je ostao, mi smo se vratili. Do sljede\u0107eg susreta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Ponovno smo i\u0161li prema Austriji. Tamnica Karlau u Grazu. Jedino smo danas bili opu\u0161teniji. Dario Kordi\u0107 bit \u0107e me\u0111u nama. <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/miljenko-stojic-pod-bojama-neba\/\" title=\"Miljenko Stoji\u0107: Pod bojama neba\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000568,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1000568","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000568","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000568"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000568\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000568"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000568"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000568"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000568"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}