{"id":1000610,"date":"2014-04-07T09:28:22","date_gmt":"2014-04-07T07:28:22","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=610"},"modified":"2014-04-07T09:28:22","modified_gmt":"2014-04-07T07:28:22","slug":"fra-petar-ljubicic-bog-je-pomogao","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/fra-petar-ljubicic-bog-je-pomogao\/","title":{"rendered":"Fra Petar Ljubi\u010di\u0107: Bog je pomogao"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Prije\u0111imo u mislima kratko ovo proteklo vrijeme. U prvoj korizmenoj nedjelji \u010duli smo kako je \u0111avao isku\u0161avao Isusa. Sugerira mu da misli samo na sebe, da se pona\u0161a sebi\u010dno. U drugoj nedjelji Petar, za vrijeme preobra\u017eenja, isku\u0161ava Isusa, tra\u017ee\u0107i da ostane izvan svijeta, visoko na brdu. U tre\u0107oj nedjelji neka \u017eena Samarijanka koja je \u017eedna predstavlja \u010ditavo \u010dovje\u010danstvo \u017eedno spasenja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Obra\u0107a se\u2026 U \u010detvrtoj nedjelji \u010duli smo kako Isus vra\u0107a vid slijepcu koji je slika svih onih koji su i duhovno progledali. Ove nedjelje Isus nam predstavlja svog prijatelja. Taj \u010dovjek ima ime, vlastito ime, Lazar, \u0161to zna\u010di &#8220;Bog je pomogao&#8221;. \u010citamo na po\u010detku ovog ulomka da je Lazar umro i da je pokopan, dok Isus govori da samo spava. Da, Lazar je u grobu povezan povojima i lica omotana ru\u010dnikom. On je bez \u017eivota unutar zatvorenog groba na koji je navaljen kamen, sa zadahom mrtvaca.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Mo\u017eda Lazar predstavlja sve nas? Mo\u017eda je to ono \u0161to slijepac vidi u trenutku kada po\u010dinje gledati oko sebe u ovom svijetu? Nije li to ono \u0161to \u0107emo i mi vidjeti, ako dobro pogledamo oko sebe u svijetu u kojem \u017eivimo? \u010covje\u010danstvo je kao taj \u010dovjek Lazar &#8211; slabo, frustrirano, vezano, u raspadanju, slijepo, gluho, bez izlaza, mrtvo. U takvom stanju Isus nalazi svog siroma\u0161nog prijatelja Lazara, \u010dovjeka kojega je toliko ljubio. Za tim svojim prijateljem Isus pla\u010de, a ljudi reko\u0161e: &#8220;Gledajte, koliko ga je ljubio!&#8221; Isus zapovijeda da odvale kamen s groba. Pokojnikova sestra misli da to ne bi trebalo u\u010diniti, jer sve je gotovo. Takvo je na\u0161e ljudsko razmi\u0161ljanje: mislimo da se ne mo\u017ee ni\u0161ta u\u010diniti, nari\u010demo i pla\u010demo nad ovim svijetom, kao nad mrtvacem i pu\u0161tamo ga da bude mrtvac.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Isus se ne miri s time, on zapovijeda: &#8220;Lazare, hajde van!&#8221; A to \u0161to \u010dini s Lazarom, to \u017eeli u\u010diniti s \u010ditavim \u010dovje\u010danstvom, sa svima nama. Iza\u0111imo zato iz svojih grobova. Odbacimo sve \u010dime su vezane na\u0161e ruke i noge, sve \u010dime su zat-vorene na\u0161e o\u010di i u\u0161i i \u017eivimo povezani s njime. Ovo \u010dudo trebalo bi u\u010dvrstiti nadu u uskrsnu\u0107e kod njegovih u\u010denika, jer Lazarov povratak u \u017eivot tek je blijeda slika onoga \u0161to \u0107e se dogoditi u Kristu Isusu i sa svima nama. Svi \u0107emo jednoga dana uskrsnuti. Zato se isplati vjerovati, moliti, \u017eivjeti, svoje o\u010di zaklopiti i uskrsnuti i vje\u010dno \u017eivjeti. Isus Krist je uskrsnu\u0107e i \u017eivot.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Da si bio ovdje&#8230; &#8220;Svaki put bi to mogao svatko od nas re\u0107i na\u0161av\u0161i se u sli\u010dnom polo\u017eaju kao Lazarove sestre. U nekoga polo\u017eimo sve svoje nade upravo kad smo o\u010dekivali njegovu najve\u0107u pomo\u0107, nije ga bilo. Kad je do\u0161ao, bilo je prekasno. \u010cinilo se tako i u doga\u0111aju dana\u0161njega evan\u0111elja. Isusov prijatelj, Lazar, te\u0161ko je bolestan. Njegove su sestre uvjerene, Isus je jedini koji mo\u017ee pomo\u0107i. Poru\u010duju da neizostavno do\u0111e i spasi prijatelja. A Isus ima vremena. Kad je stigao, bilo je prekasno. Lazar je ve\u0107 \u010detiri dana u grobu. Tijelo se ve\u0107 raspada. Isus je znao za\u0161to je do\u0161ao &#8220;prekasno&#8221;. Ne samo bolesni, nego mrtvi Lazar bio mu je prilika da objavi svoju vlast nad smr\u0107u. Razgovor s Martom zapravo je kateheza o njemu samom.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Marta je pritom pro\u0161la te\u0161ki put od vjere u Isusa &#8220;\u010dudotvorca&#8221;, koji mo\u017ee ozdraviti bolesnoga, do prave vjere u Isusa &#8220;Sina Bo\u017ejega, koji je izvor \u017eivota.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Najprije Isus, na Martino o\u010dekivanje, odgovara, kako bi mo\u017eda i sada mogao jo\u0161 ne\u0161to u\u010diniti, da ga Bog uvijek usli\u0161ava, tje\u0161e\u0107i je da \u0107e njezin brat uskrsnuti&#8230;&nbsp; Ali za Martu to nije nikakva novost. Vjeru u budu\u0107e uskrsnu\u0107e imala je ona kao i mnogi \u017didovi toga vremena. &#8220;Znam&#8221;, odgovara ona, &#8220;da \u0107e usksnuti u posljednji dan&#8221;. Njezin pogled i nada upravljeni su na onaj daleki dan, kad \u0107e Bog mrtve pozvati na novi \u017eivot. Isus je drug\u010dije mislio. On je samo izazvao Martin odgovor, da bi dao svoj vlastiti i posve novi. Sa razgovora o uskrsnu\u0107u mrtvih prelazi Isus na samoga sebe: Tko vjeruje u njega, ne treba \u010dekati budu\u0107e uskrsnu\u0107e od mrtvih. On je sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot te svaki koji vjerom uza nj prione, postaje dionik toga \u017eivota, kojega ni smrt ne razara. Isus je sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot. On je svojom ljubavlju Lazara dozvao u \u017eivot.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Vjernik \u017eivi i onda kad je umro tjelesnom smr\u0107u kao Lazar. Gdje je Isus i gdje je \u010dovjek, koji u nj vjeruje, vrijeme i smrtni \u010das nema vi\u0161e onoga zna\u010denja kojega ina\u010de ima. Upravo po Isusu na djelu je Bog &#8211; darivatelj \u017eivota. On je gospodar smrti i \u017eivota. U njemu i po njemu sam je \u017eivot, prisutan me\u0111u ljudima. On je vjernima ponuda koju mogu prihvatiti. Za Isusa nije najva\u017enije kako Marta shva\u0107a uskrsnu\u0107e, nego vjeruje li da je on, Isus us-ksnu\u0107e i \u017eovot! Odnos prema Isusu odre\u0111uje da li netko \u017eivi ili vjeruje. To je zapravo za \u010dovjeka prijelaz od smrti u \u017eivot, a ne tek budu\u0107e uskrsnu\u0107e.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Tko slu\u0161a moju rije\u010d i vjeruje onome koji me posla, ima vje\u010dni \u017eivot. On ne dolazi na sud, ve\u0107 je pre\u0161ao iz smrti u \u017eivot&#8221; (Iv 5,24). Jednom prije rekao je to Isus svojim slu\u0161ateljima. Odluka o \u017eivotu i smrti ovisi, dakle, o konkretnom susretu s Kristom.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zato Isus Ijude ne poziva na neku daleku budu\u0107nost ve\u0107 ih poziva da se sada odlu\u010de. &#8211; To nikako ne isklju\u010duje tjelesnu smrt, neshvatljiva i tajna strana smrti, \u017ealost rastanka ostaju. Ovdje se radi o pitanju \u017eivota uop\u0107e. Rije\u010d je ovdje o me\u0111usobnoj ovisnosti ovoga i budu\u0107eg \u017eivota. Mi ve\u0107 sada imamo u sebi temelje onoga \u017eivota koji \u0107e uvijek trajati? Sigurno \u0107e \u017eivot &#8220;poslije smrti&#8221; biti sasvim druk\u010diji, to si ni ne mo\u017eemo predo\u010diti. Ali \u0107e ipak biti isti (ne jednaki), jer je isti izvor iz kojega vjernik ve\u0107 sada \u017eivi. Tko se posve osloni na Bo\u017eja obe\u0107anja koja imamo po Sinu, njega \u0107e takva vjera spasiti, usprkos svim suprotnim providnostima, pa i usprkos najve\u0107oj negaciji \u017eivota koja, nam se pokazuje u smrti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">S Kristom smo u kr\u0161tenju uskrsnuli na novi \u017eivot i pozvani smo kako bi jednoga dana bili dionici onoga \u017eivota koji Krist sada \u017eivi u slavi O\u010devoj. Isus je za nas izvor \u017eivota kojega ni smrt ne mo\u017ee uni\u0161titi. I danas stoje ljudi na grobovima svojih dragih. Mi tako\u0111er. \u010cesto bismo po\u017eeljeli da se tom prilikom pojavi Isus kao \u0161to je do\u0161ao probuditi Lazara. Pitanje koje je Isus uputio Lazarovoj sestri Marti postavlja i nama ovoga trenutka: \u201eVjeruje\u0161 li u uskrsnu\u0107e?\u201c Drugim rije\u010dima u \u017eivot vje\u010dni? Isus je Lazara ponovno o\u017eivio. Lazar \u0107e ponovno umrijeti. To je samo znak da smrt nije sve, ali jo\u0161 nije pravo uskrsnu\u0107e. Uskrsnu\u0107e, ono pravo \u2013 kako je Isus uskrsnuo \u2013 je us-krsnu\u0107e na novi \u017eivot. Svi mi koji s Kristom umiremo, s Kristom i uskrsavamo. Zato je na\u0161e uskrsnu\u0107ee u Kristu Isusu. To zna\u010di da se \u017eivot mijenja, a ne oduzima. Na nebeski na\u010din \u010dovjekov se \u017eivot preobra\u017eava, prolazi kroz sjenu smrti u sasvim novi duhovni prostor, prostor bo\u017eanske punine.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Dana\u0161nji ulomak njegove rije\u010di poziva nas, da kao Marta, vjerujemo ne u Isusa \u010dudotvorca koji budi mrtve na zemaljski \u017eivot, jer tim bismo smrt samo odgodili, nego u onog Isusa koji je za se rekao: &#8220;Ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot!&#8221; On to nije bio samo onda, nego je i danas. Isus ne mo\u017ee do\u0107i prekasno i ne mo\u017eemo mu prigovoriti: &#8220;Da si si bio ovdje..&#8221; On je uvijek ovdje! Danas nam upravo to poru\u010duje! Umrijeti \u0107emo &#8211; smrtni smo ljudi, \u017eivjet \u0107emo \u2013 \u017eivot nam osigurava vje\u010dno \u017eivi uskrsnuli Bogo\u010dovjek: \u010deka nas s onu stranu smrti da s nama dijeli svoj \u017eivot, svoju slavu, svoju sre\u0107u&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Isuse, bo\u017eanski Spasitelju, vjerujemo da si Ti uskrsnu\u0107e i \u017eivot ve\u0107 sada svima nama. Uskrisi i nas na novi \u017eivot, kako bi Ti bili dostojni svjedoci.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Prije\u0111imo u mislima kratko ovo proteklo vrijeme. U prvoj korizmenoj nedjelji \u010duli smo kako je \u0111avao isku\u0161avao Isusa. Sugerira mu <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/fra-petar-ljubicic-bog-je-pomogao\/\" title=\"Fra Petar Ljubi\u010di\u0107: Bog je pomogao\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000610,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1000610","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000610","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000610"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000610\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000610"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000610"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000610"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000610"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}