{"id":1000624,"date":"2014-04-08T18:23:44","date_gmt":"2014-04-08T16:23:44","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=624"},"modified":"2014-04-08T18:23:44","modified_gmt":"2014-04-08T16:23:44","slug":"vinko-galic-radio-sam-svasta-nista-losega-a-sve-sto-bih-u-zivotu-promijenio-su-dva-prokleta-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/vinko-galic-radio-sam-svasta-nista-losega-a-sve-sto-bih-u-zivotu-promijenio-su-dva-prokleta-rata\/","title":{"rendered":"VINKO GALI\u0106 Radio sam sva\u0161ta, ni\u0161ta lo\u0161ega, a sve \u0161to bih u \u017eivotu promijenio su dva prokleta rata"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Pisati o nekomu tko se u \u017eivotu bavio jednom odre\u0111enom stvari i nije tako te\u0161ko, ali raditi to o nekomu tko iza sebe ima dinami\u010dnu pro\u0161lost i \u010diji je \u017eivot ispunjen mnogim doga\u0111ajima, stvarima i ljudima, svakako je izazov.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Jedan od takvih ljudi je i Vinko Gali\u0107, akademski kipar, pisac, pustolov, moreplovac, filozof\u2026.i jo\u0161 mnogo \u0161to\u0161ta. S njim smo razgovarali u rodnoj mu Bija\u010di, selu na granici s Republikom Hrvatskom, u kojem se rodio, ali i nakon 40 godina \u017eivota i rada u Puli ponovno se vratio. U svom je \u017eivotu, ka\u017ee, radio sva\u0161ta, ali ni\u0161ta lo\u0161ega, a sve \u0161to bi sada izbacio iz svog \u017eivota su dva prokleta rata.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Likovna kolonija<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nakon smrti supruge, i udaje dviju k\u0107eri, Vinko je odlu\u010dio vratiti se u Bija\u010du, selo u kojem se rodio, i tu u\u017eivati u zara\u0111enoj mirovini rade\u0107i kao profesor u programerskoj \u0161koli, koje su stvarale programe za sve ostale \u0161kole. Vinko je sve, ali ne klasi\u010dni umirovljenik, kojem je \u017eivot ispunjen svakodnevnim ritualima. Naime, nakon povratka na Bija\u010du u op\u0107ini Ljubu\u0161ki, odnosno na proslavi obljetnice mature u Sarajevu, rodila se ideja o pokretanju likovne kolonije u spomen na pokojnog Dragu Gali\u0107a, akademskog slikara koji je nesretnim slu\u010dajem poginuo u 29. godini \u017eivota.<br \/>Ove godine likovna kolonija \u0107e se odr\u017eati po deveti put, a iako jo\u0161 ne zna to\u010dan broj sudionika, Gali\u0107 o\u010dekuje kako \u0107e ova kolonija nadma\u0161iti sve do sada odr\u017eane. Pored desetodnevne likovne kolonije koja \u0107e biti odr\u017eana u selu Grab, a \u010diji datum odr\u017eavanja jo\u0161 nije to\u010dno utvr\u0111en, jer \u2013 ka\u017ee \u2013 treba skupiti sve te ljude i uskladiti termin kada svi mogu do\u0107i, na Bija\u010di \u0107e se odr\u017eati i \u0161kola naivne umjetnosti koju \u0107e voditi dvojica vode\u0107ih slikara naivaca Josip Greguri\u0107 i Stjepan Pongrac iz Hlebina.<br \/>\u201cNa prve dvije kolonije u gostima su mi bili moji kolege koji su sa mnom bili u Srednjoj umjetni\u010dkoj \u0161koli u Sarajevu i Akademiji, a nakon toga svake godine je na koloniji sudjelovalo od deset do petnaest umjetnika. Nakon pet-\u0161est godina bilo je toliko radova da ja nisam imao gdje s njima, pa sam se obratio op\u0107inskim vlastima i oni su sve te radove, njih oko 400, prebacili na Humac u galeriju \u2018Majka\u2019. Budu\u0107i da sam bio gost kolonije u Ernestinovu, i oni su bili gosti kod mene, i tako iz godine u godinu\u201d, pri\u010da nam Vinko Gali\u0107, istovremeno vade\u0107i jedan nacrt, za koji je uskoro uslijedilo i obja\u0161njenje.<br \/>Naime, Vinko ima ideju i \u017eelju da se na podru\u010dju Ljubu\u0161kog prona\u0111e lokacija i izgradi spomenik \u017ertvama sviju ratova, Prvog i Drugog svjetskog te Domovinskog rata, kako bi se imena svih \u017ertava na\u0161la na jednom mjestu. Spomenik je zami\u0161ljen kao krug kojeg dr\u017ee stupovi, njih 35, koliko ima sela u ljubu\u0161koj op\u0107ini, a na svakom stupu \u0107e biti imena \u017ertava jednog sela. U sredini tog kruga nalazio bi se spomenik Ljubu\u0161kom. Nada se da \u0107e se njegov san ostvariti, te da \u0107e Ljubu\u0161ki dobiti jedan ovakav spomenik.<br \/>Iako ne voli ba\u0161 puno pri\u010dati o sebi, ipak smo iz njega \u2018izvukli\u2019 neke podatke iz njegova \u017eivota koji su, ako ne zgodni i \u0161aljivi, onda svakako pou\u010dni i vrijedni spomena. Kada samo ga pitali koliko ima godina, \u0161aljivo je odgovorio dva puta po 42 godine. Vinko je u ljetnim mjesecima bio kapetan na svoja dva broda koja su prevozila turiste, ili bolje re\u0107i vodio ih u obilazak europskih gradova.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>\u2018Spas\u2019 i \u2018Bunarina\u2019<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201cBavio sam se turizmom, imao sam dva broda, jedan se zvao \u2018Bunarina\u2019, a drugi \u2018Spas\u2019. Zajedno s turistima koje sam prevozio s tim brodovima obi\u0161ao sam cijelu Europu i svugdje imam prijatelja. Mnogo je toga \u0161to bi se moglo prepri\u010dati s tih putovanja, ali uvijek se nasmijem na jednu \u010dinjenicu. Naime, na brodu su za pi\u0107e bili dostupni vino i rakija, a djeca su uvijek imala bombona. Vino su obi\u010dno pili mu\u0161karci, a \u017eene rakiju. I uvijek bi se te \u017eene tako opile da je uvijek bilo smije\u0161no kada bih ih morao spu\u0161tati s broda na kopno, i tu su bili najve\u0107i do\u017eivljaji\u201d, pri\u010da nam Vinko, prisje\u0107aju\u0107i se tragedije koja se kasnije dogodila s njegovim brodom \u2018Bunarina\u2019. Naime, nakon \u0161to ga je prodao, novi kupac ga je htio srediti i \u201cuglancati\u201d. U Umagu gdje je brod vezao za obalu u\u0161ao je u motorni dio i cijeli motor o\u010distio benzinom. Valjda zadovoljan obavljenim poslom, sjeo je i zapalio cigaru, ali je zaboravio da je prethodno radio s benzinom, i na\u017ealost brod je eksplodirao, a on je poginuo. Drugi brod, \u2018Spas\u2019, novog je vlasnika na\u0161ao u Rusiji.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Zbirka pjesama GO_NO<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Dio njegova \u017eivota obilje\u017eilo je pjesni\u010dko stvarala\u0161tvo. Izdao je jednu zbirku pjesama, koja nikad nije do\u017eivjela svoju promociju, ali mnogi su za nju \u010duli i imali je u svojim rukama. Kada smo ga pitali o \u010demu pi\u0161e, Vinko odgovara: \u201cDonijet \u0107u vam svoju knjigu ako niste gadljivi.\u201d \u010cekaju\u0107i u \u010dudu za\u0161to bismo bili gadljivi na knjigu, uskoro sti\u017ee odgovor: na naslovnici njegove knjige u gornjem lijevom kutu stoji natpis PO\u010cETKA NEMA, u donjem desnom NEMA KRAJA, a na sredini stoji natpis GO_NO. U toj svojoj knjizi pjesama Vinko kroz rimu pi\u0161e o svakodnevnim stvarima koje obilje\u017eavaju ljudski \u017eivot, od onih \u0161aljivih do onih pou\u010dnih. Na samom po\u010detku svoje knjige Vinko pi\u0161e o svom odrastanju i \u017eivotu, a kroz \u0161aljivu dosjetku govori o tome kako su njegovi roditelji zapravo izmislili izraz pop-art.<br \/>\u201c\u010cuv\u0161i veliku dernjavu u dvori\u0161tu ku\u0107e, moj otac, u daljnjem tekstu Tomo, izleti iz ku\u0107e da vidi \u0161to se to doga\u0111a, pa kad ugleda \u0160imu (majku) onako mr\u0161avu i sa zave\u017eljajem ispod ruke, od sre\u0107e ili od straha po\u010de mucaju\u0107i govoriti kako odmah treba i\u0107i kod pop-a, ali se dosjeti kako se kod nas crkveni dostojnici ne zovu popovi ve\u0107 fratri, pa onako mucaju\u0107i izgovori samo ono poparatri, jer od zamucanosti ono f mu ispade kao a, i tako moja \u0160ima shvati da je on rekao pop-artr, a budu\u0107i da je on odmah uzeo i onaj zave\u017eljaj ispod ruke, moja \u0160ima zaklju\u010di da je to novi pravac u slikarstvu, koji je dobio ime pop-artr i da \u0107u ja svakako biti umjetnik\u201d, stoji, izme\u0111u ostaloga, u njegovoj biografiji na po\u010detku knjige.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Bija\u010da nekada i sada<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Do sada navedeno nije jedino \u010dime se Gali\u0107 bavio, pa je tako jedno od poglavlja njegovog \u017eivota obilje\u017eila i filozofija. Prema njegovu mi\u0161ljenju, u svemiru postoji toliko nelogi\u010dnosti i pogre\u0161nih informacija.<br \/>\u201cNajinteresantnije je to da \u010dovjek ni\u0161ta nije stvorio \u2013 sve \u0161to ima i \u010dime raspola\u017ee samo je posudio od prirode. Svemir koji ja nazivam nemir, jer u njemu ni\u0161ta ne miruje, je prvi izmislio perpetuum mobile, jer sve \u0161to se kre\u0107e bez energije automatski ju proizvodi. Zna\u010di ova na\u0161a kugla proizvodi energiju, koja se pretvara u materiju\u201d, razmi\u0161lja Gali\u0107, s kojim bi se moglo razgovarati satima o svemu i sva\u010demu. Za kraj, pri\u010dom smo se htjeli vratiti u njegovo djetinjstvo u ovom selu, te ga pitamo koliko se dana\u0161nje selo Bija\u010da razlikuje od onoga sela u kojemu se rodio. Promjene su, ka\u017ee, najvidljivije u broju stanovnika tada i danas.<br \/>\u201cOvdje u Gali\u0107a nas je bilo vi\u0161e 300. U ku\u0107i gdje sam ja ro\u0111en 1937. nas je bilo 37 u jednoj ku\u0107i, a ni jedna ku\u0107a nije bila ispod deset, dvanaest uku\u0107ana. Danas nema nikoga, ja sam ovdje sam. U onu ku\u0107u tamo do\u0111e Kre\u0161o koji ina\u010de \u017eivi u Metkovi\u0107u. Tu su jo\u0161 Bato i njegova \u017eena, Nikica Petru\u0161i\u0107 i njegova supruga i tu je jo\u0161 Jozo Gali\u0107 koji \u017eivi sam. Tu je najvidljivija razlika. Prije se ovdje kada bi se izlazilo iz ku\u0107e moglo \u010duti: Ti \u2013 koze na pa\u0161u, ti \u2013 ovce, ti \u2013 kravu, ti \u2013 konja, ti \u2013 magarca, ti \u0107e\u0161 kopati, a ti \u0107e\u0161 saditi. Svi su imali svoju zada\u0107u, a danas toga ni\u010dega nema. Kada je zavr\u0161io Drugi svjetski rat, mene su spremili na \u0161kolovanje. Kada sam 1961. krenuo u Istru na posao, imao sam Opel Olimpiju. Sjeo sam ujutro u pet sati u auto, a u Pulu sam stigao u \u0161est sati nave\u010der. Zna\u010di trebalo mi je trinaest sati vo\u017enje. Kasnijih godina nakon \u0161to se sva cesta asfaltirala, putovanje sam skratio na osam sati, a sada kada je ovdje do\u0161la autocesta, u Pulu sti\u017eem za pet sati\u201d, pri\u010da nam Vinko, komentiraju\u0107i dolazak autoceste u njihovu blizinu. Vinka pozdravljamo u \u017eelji da se ponovno uskoro sretnemo, a energi\u010dni doma\u0107in odgovara: Oooo, bit \u0107e prilike, uskoro mi ponovno dolaze gosti iz Ernestinova s kojima \u0107u raditi na dovr\u0161etku hercegova\u010dkog ste\u0107ka, te\u0161kog petnaest tona, na kojem su uprizorene sve faze \u017eivota ljudi hercegova\u010dkog kraja\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Pisati o nekomu tko se u \u017eivotu bavio jednom odre\u0111enom stvari i nije tako te\u0161ko, ali raditi to o nekomu <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/vinko-galic-radio-sam-svasta-nista-losega-a-sve-sto-bih-u-zivotu-promijenio-su-dva-prokleta-rata\/\" title=\"VINKO GALI\u0106 Radio sam sva\u0161ta, ni\u0161ta lo\u0161ega, a sve \u0161to bih u \u017eivotu promijenio su dva prokleta rata\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000624,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1000624","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000624","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000624"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000624\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000624"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000624"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000624"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000624"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}