{"id":1000660,"date":"2014-04-13T03:33:08","date_gmt":"2014-04-13T01:33:08","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=660"},"modified":"2014-04-13T03:33:08","modified_gmt":"2014-04-13T01:33:08","slug":"fra-miljenko-steko-iz-krize-izvlace-samo-ljudi-evandelja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/fra-miljenko-steko-iz-krize-izvlace-samo-ljudi-evandelja\/","title":{"rendered":"Fra Miljenko \u0160teko: Iz krize izvla\u010de samo ljudi evan\u0111elja"},"content":{"rendered":"<p>Providnost ga podarila, a bra\u0107a franjevci Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije svesrdno i objeru\u010dke prihvatili taj dar, da na \u010delu te ugledne redodr\u017eave u na\u0161oj krajevnoj Crkvi bude u sljede\u0107ih \u0161est godina dr. fra Miljenko \u0160teko.&nbsp;U povodu sredi\u0161nje svetkovine na\u0161e vjere \u2013 Uskrs \u2013 zamolili smo fra Miljenka za razgovor za Na\u0161a ognji\u0161ta.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Ovaj 45-ogodi\u0161njak ro\u0111en je 1969. u Mesihovini kraj Tomislavgrada kao najstarije dijete od \u010detvero djece oca pok. Radoslava i majke Mare \u0160teko. Fra Miljenko je vr\u0161io brojne slu\u017ebe u Provinciji, a izbor za provincijalnoga ministra OFM sa sjedi\u0161tem u Mostaru zatekao ga je na slu\u017ebi vikara Provincije (zamjenik provincijala), \u017eupnoga vikara u Me\u0111ugorju te ravnatelja Informativnoga centra i radijske postaje Mir Me\u0111ugorje.<\/p>\n<p><strong>O\u010de provincijale, pozdravljam Vas u ime Uredni\u0161tva i osobno i ujedno zahvaljujem \u0161to ste, unato\u010d brojnim obvezama, odvojili malo dragocjenoga vremena za na\u0161 List i za na\u0161e \u010ditatelje. Vi ste kao mlad \u010dovjek i franjevac izabrani na \u010delo ugledne redovni\u010dke zajednice &#8211; Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije, kojoj je Providnost dodijelila nenadomjestivu i povijesnu ulogu u Crkvi u Hrvata, i ne samo u Hercegovini nego i \u0161ire. Predstavite ukratko na\u0161oj javnosti svekoliko i trenutno stanje i djelovanje Provincije?<\/strong><\/p>\n<p>Na\u0161a zajednica, Provincija Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije na nebo u Hercegovini ove \u0107e godine na 16. svibnja navr\u0161iti 170. godinu (1844. \u2013 2014.) otkako \u017eivi samostalno, odijeljena od provincije Bosne Srebrene. Godine 1852. postala je Kustodijom, a 1892. Provincijom. Danas na\u0161a Provincija u Hercegovini ima pet samostana: \u0160iroki Brijeg, Humac, Mostar, Tomislavgrad i Konjic, te jo\u0161 \u010detiri izvan Hercegovine: Zagreb, Slano, Badija i u Kustodiji, Chicago. Uza samostane u Hercegovini su jo\u0161 24 ku\u0107e, a vezane su za \u017eupe i \u017eupne zajednice koje su nam povjerene. Provincija u ovome \u010dasu ima 232 \u010dlana, a od toga su 193 sve\u010dano zavjetovana. U Hercegovini djeluje 112 bra\u0107e, a ostali u zauzetome pastoralnom i intelektualnom radu po \u010ditavome svijetu, po\u010dev\u0161i od Hrvatske, Austrije, \u0160vicarske, Njema\u010dke i Italije. Trojica na\u0161e bra\u0107e su na afri\u010dkome kontinentu, u Kongu, u misijama. U Americi i Kanadi je na\u0161a Kustodija osnovana 1926. Tamo skrbimo za na\u0161e iseljenike, a imamo i spomenuti samostan u Chicagu. Na\u0161i najmla\u0111i \u010dlanovi se spremaju u sjemeni\u0161tu u Visokome, postulatura je ovdje u Mostaru, novicijat na Humcu, a na\u0161a bogoslovija u Zagrebu.<\/p>\n<p>Na\u0161a Provincija je vrlo brzo nakon osamostaljenja izgradila svoje odgojne ustanove: sa sjemeni\u0161tem i gimnazijom na \u0160irokome Brijegu, novicijatom na Humcu i bogoslovijom u Mostaru. A onda, u Drugome svjetskom ratu i pora\u0107u, partizani, osim \u0161to su ubili 66 na\u0161e bra\u0107e, opusto\u0161ili su, sru\u0161ili i dokinuli na\u0161e odgojne institucije. Trebalo je sve ovo izdr\u017eati, pre\u017eivjeti i danas nanovo stasati.<\/p>\n<p>Provincija vodi posebnu skrb o spomenu na bra\u0107u ubijenu u Drugome svjetskom ratu i pora\u0107u. S tom je svrhom 2004. godine utemeljeno Povjerenstvo za pripremu kauze pobijenih hercegova\u010dkih franjevaca koje je 2007. preraslo u Vicepostulaturu Fra Leo Petrovi\u0107 i 65-orica subra\u0107e. Na provincijskoj razini djeluju asistenti za Framu, FSR i promicanje duhovnih zvanja, te ostala provincijska vije\u0107a. Svom Arhivu i sredi\u0161njoj knji\u017enici, Franjeva\u010dkoj knji\u017enici u Mostaru, Provincija je posvetila potrebnu skrb. Arhiv stru\u010dno i s velikom pomnjom ure\u0111uje na\u0161 arhivar od 2003. godine, kao i provincijsku fototeku, a Knji\u017enica se od 2005. ure\u0111uje po svim suvremenim propisima knji\u017eni\u010darstva. U okviru obnove Knji\u017enice utemeljen je provincijski nakladni\u010dki niz Recipe, ponovno je pokrenut \u010dasopis Hercegovina franciscana, redovito izlaze, evo, Va\u0161a i Na\u0161a ognji\u0161ta, Glasnik mira, Kr\u0161ni zavi\u010daj, bilteni i listi\u0107i pojedinih \u017eupa i samostana te internetski portali. Obnovljen je rad na\u0161e tiskare Fram-Ziral. Provincija je uz pomo\u0107 svojih \u010dlanova utemeljila Likovnu akademiju u okviru Sveu\u010dili\u0161ta u Mostaru, na \u0160irokome Brijegu; djelatna je Franjeva\u010dka galerija \u0160iroki Brijeg, obnovljen je najstariji muzej u BiH, na\u0161 Muzej u samostanu na Humcu i uz njega Galerija Majka, u Gorici Hrvatska franjeva\u010dka arheolo\u0161ka zbirka, u Tomislavgradu Samostanski muzej fra Jozo Kri\u017ei\u0107. Redovito izlazi od 1968. godine provincijsko glasilo Mir i Dobro. Posebno razgranate djelatnosti vezane su za Informativni centar Mir Me\u0111ugorje.<\/p>\n<p>Na\u0161a zajednica mnogo skrbi za siroma\u0161ne. Osim poznatih me\u0111ugorskih ustanova Maj\u010dino selo, Milosrdni otac, Mir Me\u0111ugorje te fonda za stipendiranje iz kojega je do sada podijeljeno oko tri i pol tisu\u0107e stipendija studentima slabijega imovinskog stanja, svaki na\u0161 samostan i \u017eupa skrbi za potrebite, a postoje i druge humanitarne udruge, kao Kap ljubavi, koje, na sebi svojstven na\u010din, \u017eive onaj franjeva\u010dki duh ponikao na Kruhu svetoga Ante. Osobito je ovaj duh izra\u017een kod na\u0161e bra\u0107e koja rade u Zapadnoj Europi.<\/p>\n<p><strong>Svjedoci smo da kojekakve krize i recesije, i to na svim razinama na\u0161ega \u017eivota, potresaju svijet i \u010dovje\u010danstvo, narode i kulture, obitelji i pojedince, mlade i stare podjednako. Dojam je da je Crkva, pa i redovni\u0161tvo kao neotu\u0111ivi dio Crkve, nekako kao \u201eusamljeni truba\u010d\u201c; da se glas Crkve slabo \u201esrcem \u010duje\u201c i nekako jo\u0161 slabije u svakodnevnoj praksi prihva\u0107a. Kako Vi gledate na svekoliko stanje i stvarnost koje nam se sve vi\u0161e sa zebnjom i strahom uvla\u010di pod ko\u017eu?<\/strong><\/p>\n<p>Da, bez dvojbe, kriza zahva\u0107a \u0161iroke slojeve ljudske zajednice. Crkva je dio ljudske zajednice pa, prema koncilskome dokumentu Gaudium et spes, i nju na svoj na\u010din poga\u0111a sve \u0161to poga\u0111a ljudsku zajednicu: \u201eradost i nada, \u017ealost i tjeskoba ljudi na\u0161eg vremena, osobito siroma\u0161nih i svih koji trpe&nbsp; jesu radost i nada, \u017ealost i tjeskoba tako\u0111er Kristovih u\u010denika, te nema ni\u010dega uistinu ljudskoga a da ne bi na\u0161lo odjeka u njihovu srcu.\u201c Me\u0111u rije\u010di \u201eradost\u201c, \u201enada\u201c, \u201e\u017ealost\u201c, tjeskoba\u201c mo\u017eemo staviti i rije\u010d \u201ekriza\u201c. I kriza je ne\u0161to ljudsko. \u010cak tipi\u010dno ljudsko. I ona se \u201eprelijeva\u201c iz jednoga dijela ljudske zajednice u drugi. Vidjeli smo kako se gospodarska kriza (koja je samo vrh sante leda op\u0107e krize) lako prenosi iz dr\u017eave u dr\u017eavu. Lako se prenosi i moralna kriza. Ne zaboravimo: Verba movent, exempla trahunt (Rije\u010di pokre\u0107u, primjeri privla\u010de). Moj uredan ili pak neuredan \u017eivot, to uvijek ima utjecaja na ljude oko mene. Prenosi se u ve\u0107oj ili manjoj mjeri i na druge. Upravo na tome utjecaju \u010dovjeka na \u010dovjeka temelji se odgoj.<\/p>\n<p>O krizi se ne govori uvijek ba\u0161 posve precizno. Tako \u010ditamo da su u krizi vjera, moral, crkveni nauk&#8230;, jer, eto, mnogi odbacuju vjeru, ne po\u0161tuju crkveni nauk, kroje moral po svojim mjerilima&#8230; To su neprecizni, zapravo neto\u010dni, izri\u010daji. Na \u017ealost, neki ljudi u Crkvi doslovno uzimaju da je tako pa vr\u0161e pritisak na crkveno u\u010diteljstvo da \u201eizvede\u201c vjernike iz moralne krize \u201epopu\u0161taju\u0107i\u201c (npr. u bra\u010dnome moralu). Ne, nije vjera u krizi, nije u krizi katoli\u010dki nauk, nije u krizi moral. \u0160to bi to zna\u010dilo, na primjer, da je u krizi vjera? Na\u0161a se vjera temelji na Evan\u0111elju, na Isusovim rije\u010dima. To bi onda zna\u010dilo da nam Evan\u0111elje i crkveno U\u010diteljstvo nisu ne\u0161to ispravno prenijeli od Isusa, ili da sam Isus nije ne\u0161to dobro rekao. Sukladno tomu, trebali bismo kao kr\u0161\u0107ani, umjesto Evan\u0111elja, uzeti ne\u0161to drugo kao \u017eivotni zakon ili barem, ne daj Bo\u017ee, \u201eprekrojiti\u201c Evan\u0111elje sukladno dana\u0161njim potrebama! A to je daleko od svake razumnosti.<\/p>\n<p>Crkva je velika zajednica. U njoj jo\u0161 uvijek ima mno\u0161tvo onih koji nisu u \u201epravoj krizi\u201c, nisu zahva\u0107eni moralnim slojem krize&#8230; Ali broj nam tu ne mora biti va\u017ean. Jer sjetimo se, na primjer, sv. Ivana Krstitelja, sv. Franje Asi\u0161koga, ili drugih velikih svetaca, kakav su prevrat oni donijeli kao pojedinci, kao \u201eusamljeni truba\u010di\u201c, kako Vi ka\u017eete. Otkuda njima snaga za taj prevrat? Usamljeni pojedinac \u2013&nbsp; dolazi li u svoje ime, svojom snagom i \u201eo svom tro\u0161ku\u201c \u2013 ne mo\u017ee u\u010diniti ni\u0161ta velikoga. Ali ako dolazi u ime Velikoga i snagom Bo\u017eje rije\u010di, mo\u017ee u\u010diniti neprocjenjivo mnogo. Takav je slu\u010daj bio i s tim spomenutim velikanima. I danas njihova \u201etruba\u201c, a zapravo Bo\u017eja po njima, odjekuje \u010dovje\u010danstvom. Zato \u0107e, uvjeren sam, i \u201etruba\u201c pape Franje imati velikoga i stoljetnoga odjeka, jer dolazi sa snagom Evan\u0111elja, u ime Velikoga, ne\u0161to sli\u010dno se dogodilo i s Franjom Asi\u0161kim. Stoga, nema razloga gledati na krizu \u201esa zebnjom i strahom\u201c.<\/p>\n<p><strong>Papa Franjo voli nagla\u0161avati da Crkva treba biti svjedo\u010dka Crkva, tj. siroma\u0161na Crkva za siromahe. Mo\u017eemo li u ovome govoru prepoznati njegov zabrinuti o\u010dinski poziv svima u Crkvi; svim redovnicima pa naravno i franjevcima da se kona\u010dno opredijele za povratak \u201ena izvore\u201c ukoliko se \u017eeli biti uvjerljiv u poslanju i navije\u0161tanju i u ovo na\u0161e suvremeno doba?<\/strong><\/p>\n<p>Svjedo\u010dka je dimenzija Crkve za Crkvu \u201ebiti ili ne biti\u201c. Kakva bi to bila Crkva koja ne bi bila svjedo\u010dka? Nije Crkva samo za sebe Crkva. Ve\u0107 prvoj jezgri Crkve Gospodin je rekao: \u201ePrimit \u0107ete snagu, po\u0161to Duh Sveti do\u0111e na vas, pa \u0107ete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje\u201c (Dj 1,8). Apostoli, biraju\u0107i Matiju na Judino mjesto, uzimaju kao kriterij \u201eda bude s nama svjedokom njegova uskrsnu\u0107a\u201c (Dj 1,21). Mo\u017ee li prestati biti uokolo vidljiv grad sazidan na gori? (usp. Mt 5,14). Zar se pali svjetiljka pa stavlja pod posudu? (ibid.). Zar bi Gospodin mogao osnovati Crkvu kao neku podzemnu organizaciju? Osnovao je zajednicu u koju je ugradio sebe, da nikada ne zamukne navije\u0161tati istinu o Bogu i \u010dovjeku, bilo zgodno ili nezgodno vrijeme, sa svih krovova, jer se Crkva ne mora brinuti \u0161to \u0107e govoriti. \u201eNe budite zabrinuti kako \u0107ete ili \u0161to \u0107ete govoriti, jer \u0107e vam se onoga \u010dasa dati \u0161to trebate govoriti. Jer ne\u0107ete govoriti vi, nego \u0107e Duh Oca va\u0161ega govoriti preko vas\u201c (Mt 10, 19). Nebrojeni dokumenti Crkve, napose od Drugoga vatikanskoga sabora naovamo, nagla\u0161avaju da je svaki kr\u0161\u0107anin ve\u0107 kr\u0161tenjem pozvan i poslan biti svjedokom za Krista.<\/p>\n<p>Ne bih rekao da je Papa zabrinut. Ne mo\u017ee se Evan\u0111elje navije\u0161tati zabrinuto\u0161\u0107u. Papa navije\u0161ta Evan\u0111elje radosno. To potvr\u0111uje i njegova apostolska pobudnica \u201eEvangelii gaudium \u2013 Radost Evan\u0111elja\u201c. To se vidi i iz njegovih nastupa. I iz Papinih rije\u010di, a i iz logike stvari, jasno je da je povratak izvorima, dakle Evan\u0111elju, nu\u017ean. Nije se Evan\u0111elje udaljilo od onih koji su u krizi, nego su se oni udaljili od Evan\u0111elja. Dakle, jasno je tko se komu treba vratiti. Papa zna da nije lako pridobiti ljudsku slobodu za prihva\u0107anje kri\u017ea.<\/p>\n<p>Papa kao Kristov namjesnik poziva na Kristov put: na put siroma\u0161tva. Kada otvorena srca \u010ditate njegove govore, onda jasno vidite da on uvjerava, razumski i blago argumentira ne bi li dao vi\u0161e motiva ljudskoj slobodi vjernik\u00e2 koji su udaljavanjem od Evan\u0111elja zapali u krizu, u neslobodu. Papin poziv na povratak Evan\u0111elju nije znak zabrinutosti, nego optimizma. Papa zna za snagu Bo\u017eje rije\u010di, koja je kadra \u010dovjeka \u201eiznova\u201c stvoriti. Bitno je da se \u010dovjek s njom voljno suo\u010di, susretne licem u lice.<\/p>\n<p>Kada ve\u0107 govorimo o povratku \u201ena izvore\u201c, treba spomenuti da mi redovnici i redovnice imamo povratak na \u201edvostruki\u201c izvor: na izvor Evan\u0111elja i na izvor ili po\u010detke svoje posebne redovni\u010dke karizme. I tu je zapravo rije\u010d o istome izvoru, o Evan\u0111elju, ali se ipak treba govoriti i o ovome drugom izvoru. Naime, svaka je redovni\u010dka karizma, priznanjem od Crkve, postala svojevrstan posebni \u201eprijevod Evan\u0111elja u \u017eivot\u201c. Moglo bi se re\u0107i jo\u0161 i ljep\u0161e: \u201eprepjev Evan\u0111elja\u201c.<\/p>\n<p><strong>Odnedavno predsjedate i Unijom na\u0161ih franjeva\u010dkih provincijala Europe, pa Vam je sigurno poznat i \u017eivot mnogih europskih zajednica. Svaka zajednica pa tako vjerujemo i Va\u0161a ima i svojih pote\u0161ko\u0107a. Osim zabrinjavaju\u0107ega prosjeka starosne dobi \u010dlanova zajednice, pomanjkanje novih zvanja; kad se broj drasti\u010dno smanjuje, a potrebe danomice rastu, kako Vi sve to do\u017eivljavate i pre\u017eivljavate i gdje vidite izlaz? \u0160to bi se moglo i trebalo poduzeti? Koji su planovi i prioriteti?<\/strong><\/p>\n<p>Budu\u0107i da od kraja pro\u0161le godine predsjedam Unijom provincijala OFM \u010ditave Europe, slika mi je zornija i glede pote\u0161ko\u0107a i glede nada. Prvi dio Va\u0161ega pitanja vi\u0161e se odnosi na franjeva\u0161tvo u Zapadnoj Europi koje je doista u strahovitome osipanju, provincije se ujedinjuju, dobna granica se pomi\u010de prema gore, a u nekim dijelovima Europe gotovo da prijeti izumiranje franjeva\u010dke karizme u klasi\u010dnome obliku. Mislim da u tome kontekstu, i u kontekstu onoga \u0161to mi trenutno \u017eivimo, misle\u0107i op\u0107enito na franjevce s Istoka Europe, mo\u017eemo unijeti stanovitu svje\u017eu krv u europsko franjeva\u0161tvo koje je imalo svoje svijetle epohe i koje je ranije nama pomagalo pre\u017eivjeti. Zato sam nedavno i kazao kako se trebamo samo s vi\u0161e bratskoga povjerenja otvoriti jedni drugima i na nov na\u010din za\u017eivjeti ljepotu ove na\u0161e franjeva\u010dke karizme. Kada govorimo o Hercegova\u010dkoj franjeva\u010dkoj provinciji, onda dr\u017eim da trebamo, uz postoje\u0107i pastoral, daleko ve\u0107i zamah na podru\u010dju duhovnih sadr\u017eaja. Gospodin nas, osobito u posljednje vrijeme, blagoslivlje brojnim zvanjima. Pred nama je velika zada\u0107a, uza sve ono \u0161to je milost Me\u0111ugorja sve ove godine stavljala pred nas, osmisliti i nove putove. Vi\u0161e od nekakvih deklarativnih smjernica, potrebno je postaviti prava pitanja, kao npr. \u0161to Bo\u017eji narod danas i ovdje o\u010dekuje od nas?! I \u0161to mu mi mo\u017eemo ponuditi? \u0160to Crkva o\u010dekuje danas od nas? To su prioriteti! \u0160to nam vrijedi ako se mi zatvorimo u sebe i stvaramo svoj svijet? Takvo zatvaranje je put u uni\u0161tenje karizme.<\/p>\n<p><strong>Vi\u0161e godina ste \u017eivjeli i pastoralno djelovali u najve\u0107oj \u017eupi i ispovjedaonici svijeta u Me\u0111ugorju i sva doga\u0111anja izbliza pratili i promatrali. \u0160to nam, kao mjerodavna osoba, mo\u017eete re\u0107i iz te perspektive?<\/strong><\/p>\n<p>Dr\u017eim da je te\u0161ko i gotovo nemogu\u0107e sagledati sve dosege me\u0111ugorskoga fenomena koji je postao planetaran. Ono \u0161to mi se \u010dini va\u017enim istaknuti je \u010dinjenica da drevno crkveno na\u010delo ka\u017ee da se kod svih vijesti o doga\u0111ajima ukazanja odmah ne pretpostavljaju nadnaravni utjecaji, nego se oni trebaju i moraju dokazati. Stoga je posve opravdano i neophodno uvijek sve \u010dinjenice istra\u017eiti. Znamo da je u posljednje vrijeme djelovala na najvi\u0161oj crkvenoj razini ustanovljena Me\u0111unarodna istra\u017ena komisija za Me\u0111ugorje, a kojoj je predsjedao nekada\u0161nji vikar Rimske biskupije kardinal Camillo Ruini. Kako je vi\u0161e puta re\u010deno, kona\u010dnu \u0107e rije\u010d o svemu re\u0107i Sveti Otac. Svi koji su, na bilo koji na\u010din, u dosegu odgovornosti ovoga fenomena, trebaju pratiti nauk i uredbe Crkve, a oni izravno odgovorni u pastvi, trebaju njegovati duh zdrave pobo\u017enosti i liturgije. Osobno gledam na fenomen Me\u0111ugorja s izrazitim nutarnjim po\u0161tovanjem, a sada u ovoj slu\u017ebi osje\u0107am i duboku odgovornost, jer je ta \u017eupa provjerena upravo nama. Iz svoga sve\u0107eni\u010dkog djelovanja u Me\u0111ugorju nosim iskustvo neopisive ljepote molitve, sakramentalnoga \u017eivota i najzdravije pobo\u017enosti prema Bla\u017eenoj Djevici Mariji.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Provincijalova uskrsna \u010destitka<\/strong><\/p>\n<p>Po\u0161tovani \u010ditatelji, bra\u0107o i sestre, mir Vam i dobro od uskrsloga Gospodina !<\/p>\n<p>Slavimo uskrsnu\u0107e Gospodinovo. Uskrs svoj smisao ne nalazi zaustavljanjem pogleda na prazan grob, on je \u201eblagdan otvorenih vrata Neba\u201c. Tamo je smisao. Gospodin je pro\u0161ao kroz sve zaprjeke na\u0161e grje\u0161nosti, kroz neizmjernu patnju i smrt, u\u0161ao u uskrsnu\u0107e i tako nam zauvijek otvorio vrata na\u0161e budu\u0107nosti s Bogom. Tamo gdje su na\u0161e opa\u010dine otvorile jaz izme\u0111u nas i Boga na\u0161ega, ruka Gospodnja nije bila prekratka da nas spasi, ka\u017ee Izaija (usp. Iz 59,1). Ali to se ne da tek tako objasniti. Tra\u017ei se sveti doticaj koji vjeru ra\u0111a. A on se doga\u0111a i osje\u0107a samo u blizini Gospodinovoj. Njegova ruka skida prljave koprene grijeha i svijeta s o\u010diju na\u0161ih. To je tajna razli\u010ditosti na\u0161ih pogleda na svijet, na \u017eivot, na sve. Evo nam primjera. Ivanovo uskrsno Evan\u0111elje opisuje nam put triju osoba na Isusov grob: Marije Magdalene, apostola Petra i apostola Ivana. Marija odlazi \u201erano ujutro\u201c. Ne tr\u010di, zato je poranila, ide \u201ejo\u0161 za mraka\u201c, prije svih drugih. Nalazi kamen dignut s groba i pomi\u0161lja da je rije\u010d o kra\u0111i. Tu ona staje. Ne do\u017eivljava uskrsnu\u0107e. Na grob nije tr\u010dala, ali tr\u010di s groba javiti apostolima da nema Gospodina. Petar i Ivan tr\u010de na grob, \u010dak se natje\u010du. Ivan je br\u017ei, dolazi prije Petra, saginje se i vidi povoje u kojima je Isus bio povijen. Ne ulazi u grob, pu\u0161ta Petru da u\u0111e prvi. Petar ulazi i samo opa\u017ea povoje i ubrus, odvojeno smje\u0161tene. Ni on ne dolazi do vjere u uskrsnu\u0107e. Tek sada ulazi Ivan u grob: \u201ei vidje i povjerova\u201c.<\/p>\n<p>\u0160to zna\u010di gledati pa vidjeti vi\u0161e nego \u0161to drugi vide dobro je iskusila sv. Hildegarda Bingen\u0161ka, ostavljaju\u0107i nam poznate rije\u010di: \u201e&#8230; Kad ne bi imao o\u010diju, mogao bi se opravdati. Ali sada ima\u0161 o\u010di. Za\u0161to ne gleda\u0161 oko sebe?\u201c Mo\u017eda bi i nastavila u tome stilu: Gledaj, gledaj duboko, gledaj dublje, gledaj najdublje \u2013 ljubavlju \u2013 pa \u0107e\u0161 vidjeti i povjerovati. \u201e\u010covjek je pozvan da \u017eivi u svojoj najdubljoj unutarnjosti i da se uzme u svoje ruke tako kako je to mogu\u0107e samo odatle\u201c , ka\u017ee sv. Edith Stein i nastavlja: \u201eSamo je odatle mogu\u0107e pravo bavljenje svijetom, samo odatle \u010dovjek mo\u017ee na\u0107i mjesto u svijetu koje mu je namijenjeno.\u201c<\/p>\n<p>Svi se mi, na ovaj ili onaj na\u010din \u201ebavimo svijetom\u201c. Snaga ili slabost na\u0161ega gledanja i na\u0161e spoznaje ovisi o izvoru iz kojega gledamo. Ivan je gledao kao u\u010denik kojega je Gospodin osobito volio. On je bio blizu Gospodinu. Gledao je iznutra. Gledao je pro\u010di\u0161\u0107ena pogleda, vi\u0161e iz izvora Gospodinove neizmjerne ljubavi i njegova neprevarljivog obe\u0107anja da \u0107e uskrsnuti, nego snagom svojih varljivih o\u010diju. I vidio je i spoznao ispravno, spoznao je istinu.<\/p>\n<p>Neka nam Gospodin svima daruje uskrsne o\u010di vjere, one ivanovske, Franjine, Klarine, koje se ne\u0107e zaustaviti na bezna\u0111u praznoga groba, nego Njega prepoznavati na svim putovima u svoje \u017eivotne Emause!<\/p>\n<p>Vjerujte Kristu, u Boga vjerujte i sve drugo \u0107ete vidjeti u posve novome svjetlu.<\/p>\n<p>Uskrsnuo je! Aleluja! Sretan Uskrs svima!<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Providnost ga podarila, a bra\u0107a franjevci Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije svesrdno i objeru\u010dke prihvatili taj dar, da na \u010delu te ugledne <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/fra-miljenko-steko-iz-krize-izvlace-samo-ljudi-evandelja\/\" title=\"Fra Miljenko \u0160teko: Iz krize izvla\u010de samo ljudi evan\u0111elja\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000660,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-1000660","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000660","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000660"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000660\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000660"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000660"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000660"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000660"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}