{"id":1000665,"date":"2014-04-13T07:57:16","date_gmt":"2014-04-13T05:57:16","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=665"},"modified":"2014-04-13T07:57:16","modified_gmt":"2014-04-13T05:57:16","slug":"martina-mlinarevic-sopta-kazu-cuko-je-ono-sto-si-ti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/martina-mlinarevic-sopta-kazu-cuko-je-ono-sto-si-ti\/","title":{"rendered":"Martina Mlinarevi\u0107 Sopta: Ka\u017eu, \u0107uko je ono \u0161to si ti"},"content":{"rendered":"<p>Vazda sam se ja bojala kera. I nacrtanog. Znalo se dobro, ako ho\u0107e\u0161 da tr\u010dim, samo pusti kera za mnom. Kakav motor u guzici. Jebo bi se tada Usain Bolt i ono njegovo pobjedni\u010dko foliranje rukama dokle bih ja stigla. Prije \u0161est godina samo sam se probudila i \u0161apnula sebi u bradu\u2013 \u201eNabavit \u0107u \u0107uku. Tornjaka!\u201c<\/p>\n<p>Bog zna da ne pijem i da sam bila pri zdravoj svijesti, majkemi. Svi meni bliski ljudi se tada grohotom nasmija\u0161e, \u0107a\u0107a pogotovo.<\/p>\n<p>U inat svima i svakome, za par dana sam se ve\u0107 vozila duvanjskim prostranstvima sa u krilu zaglavljenim \u010dupavim \u010dudom. Bio je rijetko bijeli tornjak, sa samo jednim sme\u0111im uhom. Gledao me je ko ono u filmovima kad se zaljube na prvi pogled. Kad svira dramati\u010dna muzika, a cijela scena romanti\u010dno vi\u010de: \u201ePa \u0111e si ti dosad bila, bona nebila&#8230;?!\u201c Bija\u0161e kao sada, neko prolje\u0107e istkano vjetrom vrha gordog Zavelima, neko prolje\u0107e sa nikad zlatnijim i rasipnijim suncem. Nije se \u0161tedjelo daju\u0107i se po livadama i \u0161umama. Svakog hercegova\u010dkog, ljetnog \u010delopeka na plus 40 stupnjeva sjetim se tog prizora i krivo mi bude \u0161to sam ga otela zagrljaju planine. Svakog hercegova\u010dkog \u010delopeka na plus 40 moj razma\u017eeni tornjak mora biti u klimatiziranoj prostoriji i najsretnija sam na svijetu \u0161to mi je, nepametnoj i budalastoj, tog jutra prije \u0161est godina palo na pamet da je vakat da se prestanem bojati kera.<\/p>\n<p>Ka\u017eu, \u0107uko je ono \u0161to si ti. A meni ponekad s njim izgleda ko da hendlam tri najtvrdoglavije mazge, a ne jednog \u0107uku. Sve mora biti kako on naumi, ili ne\u0107e zglave ni biti. Da, jasno mi je, dobro ka\u017eu. Isti smo. Njegovi preci su se po bespu\u0107ima snjegovitih zima fajtali s vukovima, a on mora spavati s upaljenim svjetlom i dekicom. Za Novu godinu se skupa bojimo petardi. Ako ne\u0161to \u0161u\u0161ne po no\u0107i, mora\u0161 se ustati iz kreveta i fino mu objasniti da je to &#8220;ni\u0161ta, tek ma\u010dka pro\u0161la, ne\u0161to bezveze lupnulo, bura pu\u0161e, sve je okej, ajde sad spavaj, ne\u0107e vi\u0161e, eto kad ti obe\u0107ajem.&#8221; Naklapa\u0161 bajke onako pospan i u pid\u017eami, svatko bi ukidao od smijeha da mo\u017ee prisustvovati tom prizoru, ali on je odmah dobro. Samo jer te vidi.<\/p>\n<p>Jednom mu je usred ljeta i usred boksa naletio u goste da\u017edevnjak da se sun\u010da. Ra\u0161irio se frajer sav \u0161aren i gu\u0161ta, a moj kr\u0161ni \u0107uko se zavukao u ku\u0107icu, izavizuju\u0107 se od lajanja. Ja dakako ne smijem izi\u0107i vani jer sam se ja izavizila od da\u017edevnjaka. I zovem \u0107a\u0107u u Ljubu\u0161ki da pitam \u0161ta \u0107emo. \u0106a\u0107a nas sve skupa proklinje i, osje\u0107am, dr\u017ei se za glavu. A ja ga\u0111am da\u017edevnjaka vilicom s prozora da ode. Nedobog da tek vidimo zmiju kad smo vani u \u0111iru! \u010cim ne\u0161to za\u0161u\u0161ka u grmlju, ne zna\u0161 ko br\u017ee \u0161printa, ja Usain ili on tornjak.<\/p>\n<p>\u0160to ba\u0161 tornjak? Jer je preslika na\u0161ih ljudi. Tvrdoglavost u meko\u0107i du\u0161e. Jer je prijatelj najve\u0107i. Jer osjeti sve. Svaku nam je sre\u0107u uve\u0107ao tristo puta, a svaku nevolju izlije\u010dio blizinom. Svojom bi \u010dupavom grivom usidren me\u0111u moja stopala otplakao svaku moju suzu, smrt bli\u017enjih, slomljeno srce. Znao je uvijek di je rupa, koliko boli i \u0161ta treba da rupa zacijeli. U \u0161etnji bi se ko\u010doperio posebno ponosan, jer je ku\u017eio da seoske babe u mentalitetu gdje je pas jo\u0161 uvijek samo sukerina za lanca i lovca, garant iza zavjesa \u017eugaju klasi\u010dnu mahalsku mantru o modernom \u0161etanju d\u017eukela, a ne\u0161etanju djece. Tada bi se jo\u0161 bli\u017ee privinuo uz mene i jo\u0161 ja\u010de zavijorio onim svojim sjajnim repom kao da govori &#8211; \u201eOtpepajte papci!\u201c<\/p>\n<p>Onomad kad sam izgubila bebu, te\u0161ko je to objasniti, ali mogu se zakleti da me je nekako to\u010dno grlio oko stomaka, sve \u0161apom nje\u017eno doti\u010du\u0107i prostranstvo iznenadne tuge.<\/p>\n<p>Ovog prolje\u0107a \u0161est godina je pro\u0161lo od onog prolje\u0107a ispod Zavelima. Ne znam slave li psi ro\u0111endane, ali vrijeme surovo grabi, i ne pita. Svaki dan pomislim da je to jedan manje. I moj i njegov dan. I nikad ne zna\u0161 tko \u0107e prvi po\u0107i i kad je onaj posljednji tren da se gledamo. Svejedno, svaki put se zato gledamo kao prvi put. Zatelebani jedno u drugo, kao onda kad mu je bilo sasvim svejedno \u0161to ga odvodim u kamenjar i vru\u0107inu, \u0161to \u0107u od njega napraviti razma\u017eenu be\u0161tiju s dekicom, \u0161to mu ne dam da ide puno sa \u017eenskicama pa naska\u010de moju raju po\u017eudno, onda kad mu je postalo bitno samo da sam tu.<\/p>\n<p>Ja nisam onaj zagri\u017eeni imaoc \u0107uke koji \u0107e se raspravljati s ljudima na temama za ili protiv ku\u0107nih ljubimaca. Ko \u0161to mrzim da meni itko popuje o bilo \u010demu u \u017eivotu, ne volim ni ja drugima. Eto vam tamo. Va\u0161 \u017eivot, va\u0161a stvar. Do ju\u010der ga ni ja nisam imala. Ali zadnjih \u0161est godina ne bih mijenjala ni za \u0161ta na svijetu. Jer nekad kad te svi sjebu i \u010ditav svijet se sa svojim sranjima uparkira u horizontali izme\u0111u tvojih lopatica, njegove o\u010di su tu da ti samo ka\u017eu kako te netko voli uvijek. I \u010dupavog, i krmeljavog, i rastresenog, i ljutog, i zabrinutog, i nikakvog.<\/p>\n<p>Njemu nikad nisi nikakav. Jer si mu sve, kakav god bio.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Vazda sam se ja bojala kera. I nacrtanog. Znalo se dobro, ako ho\u0107e\u0161 da tr\u010dim, samo pusti kera za mnom. <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/martina-mlinarevic-sopta-kazu-cuko-je-ono-sto-si-ti\/\" title=\"Martina Mlinarevi\u0107 Sopta: Ka\u017eu, \u0107uko je ono \u0161to si ti\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000665,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1000665","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000665","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000665"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000665\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000665"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000665"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000665"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000665"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}