{"id":1000701,"date":"2014-04-17T09:04:55","date_gmt":"2014-04-17T07:04:55","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=701"},"modified":"2014-04-17T09:04:55","modified_gmt":"2014-04-17T07:04:55","slug":"hercegovacka-franjevacka-provincija-oprostila-se-od-fra-augustina-baje-baraca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/hercegovacka-franjevacka-provincija-oprostila-se-od-fra-augustina-baje-baraca\/","title":{"rendered":"Hercegova\u010dka franjeva\u010dka provincija oprostila se od fra Augustina Baje Bara\u0107a"},"content":{"rendered":"<p>12. travnja 2014. godine Hercegova\u010dka franjeva\u010dka provincija oprostila se od svoga franjevca i sve\u0107enika fra Augustina Baje Bara\u0107a. U petak, 11. travnja,&nbsp; u 08,05 sati pra\u0107en molitvom svoje subra\u0107e huma\u010dkog samostana fra Augustin Baja Bara\u0107 preselio se u krilo Oca nebeskog&nbsp; u 77. godini \u017eivota, 57. godini redovni\u0161tva i 49. godini sve\u0107eni\u0161tva. &nbsp;<\/p>\n<p>U samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Humcu u subotu, 12. travnja, u 15,00 sati sprovodnu sv. misu, zbog slu\u017ebene odsutnosti provincijala fra Miljenka \u0160teke, predslavio je vikar Provincije fra Ivan \u0160evo uz suslavlje huma\u010dkog gvardijana fra Velimira Mandi\u0107a, biskupova izaslanika don Antana Luburi\u0107a, fra Marinka \u0160akote, \u017eupnika Me\u0111ugorja, rodne fra Augustinove \u017eupe, te 37 sve\u0107enika koncelebranata. Skupio se lijep broj vjernika, me\u0111u kojima su&nbsp; mnoge \u010dasne sestre, na\u0161i postulanti i druga bra\u0107a fratri, da se u molitvi zahvalnosti i preporuke oproste od dragog pokojnika.<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>Vikar Provincije fra Ivan \u0160evo izrekao je ovom prigodom homiliju u obliku teolo\u0161kog premi\u0161ljanja o smrti. Ovdje je donosimo:<br \/>Umiranje i smrt kao bolno iskustvo najbli\u017eih, a osobito kao neizbje\u017eivost koja \u010deka svakoga \u017eivoga \u010dovjeka, neupitna je stvarnost koja, kratko re\u010deno, zbunjuje i smu\u0107uje svakog \u010dovjeka, pa tako i kr\u0161\u0107anske vjernike.<\/p>\n<p>Nema sumnje, ve\u0107ina ljudi nije spremna za smrt, svoju ili bilo \u010diju. Jer smrt naj\u010de\u0161\u0107e do\u017eivljavamo poput velikog iznena\u0111enja. Ipak, smrt kao na\u0161a zadnja vremenska postaja za mudra \u010dovjeka nikada ne bi trebala biti samo iznena\u0111enje.<br \/>&nbsp;<br \/>Razmi\u0161ljaju\u0107i o \u017eivotu u svom djelu Tvr\u0111ava poznati pisac Me\u0161a Selimovi\u0107 napisa:<\/p>\n<p>\u201eJa sam samo mali \u010dovjek koji je zaboravio da je mali.<\/p>\n<p>San je ono \u0161to se \u017eeli, a \u017eivot je bu\u0111enje.<\/p>\n<p>&nbsp;Sve \u0107e pro\u0107i&#8230; Ali, kakva je to utjeha? Pro\u0107i \u0107e i radost. Pro\u0107i \u0107e i ljubav, pro\u0107i \u0107e i \u017eivot. Zar je nada u tome da sve pro\u0111e?&#8230;<\/p>\n<p>Mnogo je tajni, doista, kojima se ne mo\u017eemo ni pribli\u017eiti, a kamoli ih razumjeti.&nbsp; A mo\u017eda je najve\u0107a tajna smrt, tajna i u\u017eas. I kad ne mislimo na nju ona misli na nas.\u201c<br \/>Dakako, uz sve mogu\u0107e vidike koji su nam jako dobro poznati, kao \u0161to su sociolo\u0161ki, biolo\u0161ki, medicinski, psiholo\u0161ki i ini, kr\u0161\u0107anske vjernike, ba\u0161 kao vjernike, svako umiranje i smrt zanimaju na osobit na\u010din s vjerskog ili vjerni\u010dkog gledi\u0161ta.<br \/>&nbsp;<br \/>\u017delim re\u0107i:<\/p>\n<p>Svoj vjerski stav o svakom bitnom \u017eivotnom pitanju ili \u017eivotnom podru\u010dju kr\u0161\u0107anin razaznaje iz objave, liturgije i slu\u017ebenoga nauka Crkve. Tako Biblija, kao va\u017ean i nezaobilazan dio Bo\u017eje objave \u010dovjeku, \u0161irom osvjetljava fenomen umiranja i smrti, isti\u010du\u0107i da je ona prije svega smrtna presuda protiv ljudi izre\u010dena neposredno poslije grijeha praoca Adama.<\/p>\n<p>Upravo tako, smrtnost ljudska postaje znak prisutnosti grijeha, koji nije samo zlo zbog toga \u0161to se protivi ljudskoj naravi i volji Bo\u017ejoj, nego je zlo i zato \u0161to otvara put smrti.<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>Mudrosne biblijske knjige sna\u017eno isti\u010du da se onaj tko ide za zlom, ve\u0107 uputio u smrt; to zna\u010di: bezbo\u017enik je na skliskom putu, on je ve\u0107 na neki na\u010din mrtav jer je sklopio savez sa smr\u0107u. A smrt pravednika nije kona\u010dna jer mu &#8211; kako ka\u017ee psalmist &#8211; \u00bbBog ne\u0107e os\u00adtaviti du\u0161u u Podzemlju\u00ab, nego \u0107e njegovu \u00bbdu\u0161u Bog ugrabiti Podzemlju iz kand\u017ea\u00ab. Tako pravednici ve\u0107 ovdje na zemlji imaju nadu punu besmrtnosti. Bogu nije draga smrt \u010dovjeka nego on ho\u0107e da se grje\u0161nik obra\u00adti i da ispravno \u017eivi; zato starozavjetni proroci bez prestanka pozivaju na temeljito obra\u0107enje jer Bog izbavlja ljude od smrti, ali ne bez njihove suradnje.<br \/>Novi zavjet jo\u0161 izri\u010ditije potvr\u0111uje da je u samim po\u010decima ljudske povijesti \u010dovjekovim neposluhom, oholo\u0161\u0107u, grijeh u\u0161ao u svijet a po grije\u00adhu trpljenje i smrt. Otada smrt kraljuje nad svijetom i nad \u010dovje\u010danstvom, to vi\u0161e \u0161to je i ljudsko ti\u00adjelo, koje je Bo\u017eji stvor i dar, postalo \u00bbsmrtonosnim tijelom\u00ab jer se iz po\u017eude ra\u0111a grijeh, a po gri\u00adjehu smrt. Upravo otuda dolazi tragi\u010dnost \u010dovjeka i \u010dovje\u010dan\u00adstva jer su sami po sebi prepu\u0161teni u vlast smrti. Ipak, dragi Bog, koji je stvorio \u010dovjeka kao remek djelo i iz ljubavi, ostaje vjeran toj svojoj lju\u00adbavi. Isus Krist uzima na sebe ljudsku narav i smrt; on na Veliki petak umire na drvetu kri\u017ea, i to po odluci palog \u010dovjeka, ali u skladu s Bo\u017ejim promislom.<\/p>\n<p>Evan\u0111elisti nas izvje\u0161\u0107uju: Isus je svojim u\u010denicima vi\u0161e puta najavljivao svoju smrt; kao \u010dovjek drhtao je pred njom, ali kao odani Sin prihvatio je O\u010devu volju i savr\u0161eno je izvr\u0161io, ostav\u0161i mu \u00bbposlu\u0161an do smrti\u00ab.<br \/>Poruka je jasna: Isusova drago\u00advoljna smrt bila je pomirna \u017ertva te je Njegova smrt plodna poput zrna koje mora umrijeti da bi donijelo rod. Krist je umro za narod, dao je svoj \u017eivot mjesto sviju. Krist je tako otkrio bo\u017eansku ljubav do kraja. Po svojoj smrti Isus je pomirio \u010dovjeka i \u010dovje\u010danstvo s Bogom. Zapravo, Isus Krist je umiru\u0107i iz ljubavi i vr\u0161e\u0107i volju O\u010devu zauvijek pobijedio smrt; Bog ga je potom ovjen\u010dao nebeskom sla\u00advom uskrsnu\u0107a, odnosno na njemu se ostvarilo uskrsnu\u0107e od mrtvih i on je postao \u00bbprvoro\u0111enac od mrtvih\u00ab. Zahvaljuju\u0107i Isusovoj drago\u00advoljnoj smrti i slavnom uskrsnu\u0107u, potpuno se izmijenio odnos ljudi i smrti.<\/p>\n<p>Sv. Pavao je odlu\u010dan i jasan: \u201eAko nema uskrsnu\u0107a mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje na\u0161e, uzalud i vjera va\u0161a. (\u2026) A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera va\u0161a, jo\u0161 ste u grijesima. Onda i oni koji usnu\u0161e u Kristu, propado\u0161e. Ako se samo u ovom \u017eivotu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.\u201c (1 Kor 15,13-19).<br \/>U svjetlu biblijske objave, Crkva je kr\u0161\u0107anski pogled na smrt sa\u017eela najprije u simbolima vjere: u Apostol\u00adskom vjerovanju izri\u010dajem: \u00bbVjerujem u uskrsnu\u0107e ti\u00adjela; vjerujem u \u017eivot vje\u010dni\u00ab, a u Nicejsko-carigradskom vjerovanju izri\u010dajem: \u00bbI i\u0161\u010dekujem uskrsnu\u0107e mrtvih. I \u017eivot budu\u0107ega vijeka\u00ab.<\/p>\n<p>Crkveni oci tuma\u010dili su vjersko u\u010denje o smrti i \u017eivotu poslije smrti rije\u010dima: \u00bbDobro je za me da umrem u Krista Isusa, vi\u0161e nego da vladam krajnjim dijelovima zem\u00adlje. Njega tra\u017eim, koji je za nas umro; njega ho\u0107u koji je za nas uskrsnuo. Moje se ro\u0111enje pribli\u017eava&#8230; Pustite me da primim \u010disto svjetlo; kada do\u0111em tamo, bit \u0107u \u010dovjek.\u00ab (sv. Ignacije Antiohijski).<br \/>&nbsp;\u201eZa sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce na\u0161e dok ne otpo\u010dine u Tebi!\u201c (Sv. Augustin, Ispovijesti)<br \/>Suvre\u00admeni nauk Crkve najbolje je izrekao II. vatikanski koncil u konstituciji \u00bbGaudium et spes\u00ab u kojoj se doslovno ka\u017ee: \u00bbDok je pred smr\u0107u nemo\u0107no svako ma\u0161tanje, Crkva, pou\u010dena bo\u017eanskom objavom, tvrdi da je Bog stvorio \u010dovjeka za bla\u017eeni cilj s onu stranu zemaljske bijede. \u0160tovi\u0161e, kr\u0161\u0107anska vjera u\u010di da \u0107e ta tjelesna smrt, od koje bi \u010dovjek bio po\u0161te\u0111en da nije sagrije\u0161io, biti jednom pobije\u0111ena kada svemogu\u0107i i milosrdni Spasitelj vrati \u010do\u00advjeku spasenje \u0161to ga je svojom krivnjom izgubio.<\/p>\n<p>Tu je pobjedu Krist iz\u00advojevao uskrsnuv\u0161i na \u017eivot, po\u0161to je svo\u00adjom smr\u0107u oslobodio \u010dovjeka od smrti. Svakome \u010dovjeku koji razmi\u0161lja, vjera, predo\u010dena solidnim argumentima, pru\u017ea odgovor na tjeskobna pitanja o njegovoj budu\u0107oj sudbini; ujedno mu omogu\u0107uje da u Kristu bude u zajedni\u0161tvu sa svo\u00adjom predragom, ve\u0107 preminulom bra\u0107om, ulijevaju\u0107i mu nadu da su oni ve\u0107 postigli pravi \u017eivot kod Boga.\u00ab<br \/>&nbsp;<br \/>Draga bra\u0107o i sestre!<\/p>\n<p>Kao kr\u0161\u0107ani vjernici ne \u017eelimo u ovim trenucima umanjivati i ubla\u017eavati \u010dinjenicu smrti kao u\u017easne i ne\u017eeljene stvarnosti, koja se u na\u0161 \u017eivot uvla\u010di nepozvana i bez kucanja i koja nas kao ljude rastavlja od svega zemaljskog \u0161to smo zavoljeli, ne toliko od stvari, koliko od dragih ljudi s kojima smo na razli\u010dite na\u010dine bili povezani. Ipak, na\u0161a se vjerni\u010dka perspektiva i gledanje na smrt ne mo\u017ee izjedna\u010diti s \u010destim stavom modernosti, koja ne trpi su\u017eivot sa smr\u0107u, te zaljubljena u samu sebe, vi\u0161e i ne podnosi pomisao na vlastitu kona\u010dnost. Koliko god smrt remetila na\u0161 mir i unosila napetost, strah i tjeskobu u na\u0161a srca, mi po vjeri u Isusa Krista znamo da ona ne predstavlja nikakvu osobnu tragediju, koja bi u kona\u010dnici bila u stanju dovesti u pitanje i sami smisao ljudskog \u017eivota na zemlji i svrhu ljudskih nastojanja oko dobra i drugih pozitivnih vrijednosti.<\/p>\n<p>Moramo svi priznati, ni te\u0161ka bolest, ni duboka starost ne mogu nas u susretu sa smr\u0107u utje\u0161iti i li\u0161iti boli zbog rastanka od voljenih osoba ili osje\u0107aja da su na\u0161i pokojnici, usprkos svemu, mogli toliko toga zajedni\u010dkoga jo\u0161 s nama pro\u017eivjeti. Osje\u0107aj da se ne\u010diji \u017eivot prerano ugasio, ne prati nas samo kada se opra\u0161tamo od mladih ljudi, to isto osje\u0107amo i onda kada se rastajemo od ljudi u poodmakloj \u017eivotnoj dobi.<br \/>I ne mo\u017eemo a da se konkretno ne zapitamo: za\u0161to je to tako, za\u0161to nas prati taj osje\u0107aj nedovr\u0161enosti i ljudske nedore\u010denosti?<\/p>\n<p>Kristalno je jasno, mi se ljudi ne mo\u017eemo boriti niti sa svojom smr\u0107u. No, kao \u0161to jednima njihovo uvjerenje ne dopu\u0161ta da prihvate smrt kao jednu to\u010dku na stazi njihova \u017eivota, to\u010dku koja ih povezuje s vremenom i vje\u010dno\u0161\u0107u, tako drugi snagom svog religioznog uvjerenja u smrti prepoznaju blagdan pla\u010da i tuge, ali i blagdan radosti i zahvalnosti Bogu za jedan ljudski \u017eivot i mnoge milosti kojima nas je Bog obdario po jednom \u010dovjeku. Radost ljudskog \u017eivota je svijest da postojim, radost je znanje da mi je nebo nekog dalo s kim sam podijelio tolike sretne trenutke, radost je znati da se taj netko vra\u0107a izvoru radosti, Bogu, iz kojeg je ponikao i na kojem se za svoga zemaljskoga \u017eivota napajao. <br \/>Ovo je trenutak da otkrijemo, ukoliko to do sada nismo znali, kolika je radost biti s drugima, biti djelotvorni i odgovorni u svome ljudskom i vjerni\u010dkom poslanju, ne isklju\u010duju\u0107i niti velikodu\u0161ne usluge svojim bli\u017enjima. Hrvatski pjesnik Antun Branko \u0160imi\u0107 nas poziva:<\/p>\n<p>\u010covje\u010de pazi<br \/>da ne ide\u0161 malen<br \/>ispod zvijezda!<\/p>\n<p>Pusti<br \/>da cijelog tebe pro\u0111e<br \/>blaga svjetlost zvijezda!<\/p>\n<p>Da ni za \u010dim ne \u017eali\u0161<br \/>kad se bude\u0161 zadnjim pogledima<br \/>rastajao od zvijezda!<\/p>\n<p>Na svom koncu<br \/>mjesto u prah<br \/>prije\u0111i sav u zvijezde.<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>Ovo je ujedno trenutak da zahvalimo pokojnom fra Augustinu, i to za svako dobro djelo, koje je \u010dinio prema svojim mogu\u0107nostima i svojoj raspolo\u017eivosti, kako u zajednici tako i svakome od bra\u0107e pojedina\u010dno.<br \/>Dragi fra Augustine, u ime cijele na\u0161e franjeva\u010dke zajednice, kao i u ime provincijala fra Miljenka i u svoje osobno, izra\u017eavam Ti iskrenu zahvalnost za Tvoje vjerno i predano sve\u0107eni\u010dko slu\u017eenje u slu\u017ebi i poslanju duhovnog pomo\u0107nika za dobrobit na\u0161ih vjernika, kojima te je Provincija slala, za pove\u0107anje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u na\u0161em Bo\u017ejem i hrvatskom narodu.<\/p>\n<p>Neka Ti dobri Bog bude vje\u010dna nagrada, a sve koji iskreno tuguju zbog privremenog rastanka s Tobom neka ispuni svojom snagom i utjehom vjere u ponovni susret s Tobom i sa svima svetima. Po\u010divao u miru Bo\u017ejem! Amen! <br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>Na kraju sv. mise fra Velimir Mandi\u0107, huma\u010dki gvardijan, iznio je \u017eivotopis pok. fra Augustina Baje i osvrnuo se toplim rije\u010dima na njegov \u017eivot u fratarskoj zajednici:<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>Po\u0161tovani zamjeni\u010de na\u0161ega provincijala fra Ivane \u0160evo, bra\u0107o sve\u0107enici, Jozo i Ivane, bra\u0107o na\u0161ega fra Augustina Baje, \u010dasne sestre, rodbino i prijatelji!<br \/>Dok se svi skoro 40 dana spremamo za proslavu Gospodinova uskrsnu\u0107a, dok smo osobito danas i ju\u010der bili obuzeti pripremom za po\u010detak Velikog tjedna &#8211; proslavu nedjelje Muke Gospodinove \u2013 Cvjetnicu, na\u0161 nas je Baja iznenadio i preduhitrio svojim odlaskom Gospodinu u vje\u010dnost! Izabrao je slaviti Veliki tjedan u zajedni\u0161tvu nebeskog Oca, svih svetih, nadamo se i vjerujemo kao i u zajedni\u0161tvu mno\u0161tvom subra\u0107e fratara koji su se ve\u0107 preselili u vje\u010dnost.<\/p>\n<p>Svi mi znademo da je na\u0161 Baja fra Augustin skoro \u010ditav sve\u0107eni\u010dki \u017eivot bio bole\u017eljiv, svi znamo da je prije kratkog vremena bio bolestan, ali da je u bolnici u Mostaru malo obnovio svoje naru\u0161eno zdravlje, stoga nas ovako brz odlazak doista iznena\u0111uje. Istina je da je u \u010detvrtak izjutra imao nekih probavnih problema, da ga je na\u0161 brat fra Damjan uredio, tako\u0111er je istina da je fra Damjan popodne primijetio kako se Baja malo gubi, stoga je konzultirao lije\u010dnike u na\u0161em Domu zdravlja u Ljubu\u0161kom. De\u017eurni je lije\u010dnik preporu\u010dio bolnicu u Mostaru, popodne ga je hitna odvezla, cijelu su ga ve\u010der u bolnici pregledavali te oko pono\u0107i ustanovili da nije za bolnice. Fra Damjan ga je vratio u samostan, cijelu no\u0107 uza nj bdio, a kad smo se mi vra\u0107ali sa svete mise pozvao nas je u Bajinu sobu da uza nj molimo. On je u to vrijeme samo duboko disao te jednostavno predao svoju du\u0161u nebeskom Ocu! Smirio se i zavr\u0161io svoj patni\u010dki, sve\u0107eni\u010dki, redovni\u010dki i vjerni\u010dki \u017eivot!<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>A tjelesni je \u017eivot na\u0161 Baja po\u010deo u Me\u0111ugorju1 6. svibnja 1937., od roditelja Mirka i An\u0111e r. Pavlovi\u0107. Isti je dan i kr\u0161ten, krsnim imenom Bo\u017ee.<\/p>\n<p>Pu\u010dku je \u0161kolu od 1945. \u2013 1949. poha\u0111ao u rodnom Me\u0111ugorju, a od 1949. \u2013 1951. u \u010capljini. Sjemeni\u0161te, srednju \u0161kolu, poha\u0111ao je u Viskom od&nbsp; 1951.- 1959.<\/p>\n<p>Franjeva\u010dko odijelo dobio je prvog dana novicijata od provincijala Bosne Srebrene fra Borisa Ilova\u010de, te je od 14. srpnja 1957. do 15. srpnja 1958. bio u novicijatu u Kraljevoj Sutjesci.<\/p>\n<p>Po zavr\u0161etku novicijata 15. srpnja 1958. polo\u017eio je prve \u2013 jednostavne zavjete u Kraljevoj Sutjesci pred istim provincijalom Bosne Srebrene fra Borisom Ilova\u010dom. Do\u017eivotne \u2013 vje\u010dne zavjete polo\u017eio je pred prov. delegatom fra Leonardom Ore\u010dom 15. srpnja 1963. ovdje na Humcu.<\/p>\n<p>U me\u0111uvremenu je od 1961. do 1963. studirao filozofiju u Visokom, a od 1963. do 1966. teologiju u Sarajevu.<br \/>Sub\u0111akonat mu je 13. o\u017eujka 1965. u Sarajevu podijelio Marko dr. Alaupovi\u0107, nadbiskup. Isti nadbiskup ga je zaredio za \u0111akona 4. travnja 1965. u Sarajevu, a za sve\u0107enika ga je zaredio biskup Petar \u010cule 15. kolovoza 1965. u Nevesinju.<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>Njegov fratarski i sve\u0107eni\u010dki \u017eivot protekao je ovim redosljedom:<\/p>\n<p>&#8211; Duh. pom. na \u0160irokom Brijegu od 23. lipnja 1966. do rujna 1966.<\/p>\n<p>&#8211; Duh. pom. u Grudama od rujna 1966. do travnja 1967.<\/p>\n<p>&#8211; Duh. pom. na \u0160irokom Brijegu od travnja 1967. do travnja 1968.<\/p>\n<p>&#8211; Duh. pom. u Kongori od travnja 1969. do lipnja 1971.<\/p>\n<p>&#8211; Na bolovanju \u2013 oporavku u Mostaru od lipnja 1971. do 1972.<\/p>\n<p>&#8211; Na bolovanju &#8211; oporavku u Tomislavgradu od ljeta 1972. do kolovoza 2005.<\/p>\n<p>&#8211; Na bolovanju \u2013 oporavku na Humcu od 25. kolovoza 2005. do 11. travnja 2014.<br \/>Kao \u0161to vidimo, na\u0161 Baja fra Augustin nije puno mijenjao mjesta boravka: na \u0160irokom Brigu bio je pomalo u dva navrata, te u Grudama, u Kongori, Mostaru, Duvnu i ovdje na Humcu. Jo\u0161 je dvije godine kao bolesnik bio u svojoj obiteljskoj ku\u0107i, a od danas \u0107e biti u na\u0161oj franjeva\u010dkoj grobnici na mjesnom Novom groblju na Humcu. Ondje \u0107e \u010dekati uskrsnu\u0107e sa svim pokojnima ve\u0107 pokopanima ili onima koji \u0107e biti pokopani u onom groblju.<\/p>\n<p>Fra Augustin je redovno&nbsp; molio \u010dasoslov u na\u0161oj kapelici, redovno dolazio na zajedni\u010dke molitvene ili neke druge ku\u0107ne sastanke.<\/p>\n<p>Na\u0161 Baja nije javno propovijedao, nije javno pou\u010davao vjeronauk, nije ispovijedao, barem ne u zadnjih nekoliko godina, ali na\u0161 je Baja imao du\u0161u za hendikepirane, bolesne, ugro\u017eene ljude. Nama je ponekada bilo malo \u010dudno njegovo dru\u017eenje, ali on je strpljivo i ustrajno u svojim dru\u0161tvima molio, pri\u010dao, dru\u017eio se. Vjerojatno je to bilo i njemu i njegovom dru\u0161tvu najbolji i najkorisniji lijek. Bio je jako, jako osjetljiv i te\u0161ko bi podnosio, ako bi nekoga zbog svoje bolesti uvrijedio ili naljutio. Zbog toga je ba\u0161 ozbiljno trpio i \u010desto izravno ili preko posrednika tra\u017eio opro\u0161tenje!<\/p>\n<p>Volio je svoju ro\u0111enu bra\u0107u, brati\u0107e i sve njihovo! Rado bi ih posje\u0107ivao, svemu se radovao \u0161to bi se u njih dobra doga\u0111alo, a sve \u0161to bi njih ugro\u017eavalo na\u0161ega je Baju duboko \u017ealostilo. &nbsp;<\/p>\n<p>Na osobit na\u010din se radovao svemu dobru u na\u0161oj Provinciji. Nevjerojatno je kako je pratio zbivanja u cijeloj Provinciji. Ipak, najvi\u0161e se radovao na\u0161em podmlatku, na\u0161im sjemeni\u0161tarcima, postulantima, novacima, bogoslovima, \u0111akonima, mladomisnicima. Svakodnevno je molio za zvanja. Kad bi mu do\u0161lo do u\u0161iju da se jo\u0161 koji postulant javio u postulaturu, ili sjemeni\u0161tarac u sjemeni\u0161te, bilo bi mu izuzeto drago. Od ranog bi jutra do ve\u010deri pozdravljao prolaznike kraj na\u0161ega samostana te svako dijete pitao ho\u0107e li biti \u010dasna ili fratar! Daj Bo\u017ee da se Bajine molitve i \u017eelje usli\u0161e, barem u pojedina\u010dnim slu\u010dajevima. Bila bi to najvi\u0161a i najkorisnija Bajina propovijed ili vjeronau\u010dna pouka.<\/p>\n<p>Radovao bi se i svim na\u0161im uspjesima, svakodnevno bi pitao: \u201eGvardo, jesi se naspavao, ili jesi li se umorio?\u201c Tako je svakoga osobno pitao i prema svakome jednako postupao. Bio je zahvalan za svaku sitnicu koju bi mu \u010dovjek u\u010dinio, za svaki lijek ili bilo \u0161to drugo \u0161to bi mu se u\u010dinio!<\/p>\n<p>Mnogi \u0107e ga vjernici Duvanjskoga kraja&nbsp; kao i na\u0161e \u017eupe upamtiti po prodaji Na\u0161ih ognji\u0161ta ili bilo kojega izdanja na\u0161ega katoli\u010dkog tiska. Baja je svom du\u0161om \u017eelio \u0161iriti kr\u0161\u0107anski tisak, kako bi vjernici \u0161to bolje upoznali svoju vjerni\u010dku praksu i zbivanja u svijetu.<\/p>\n<p>Bio je omiljen me\u0111u bra\u0107om fratrima iz inozemstva, kako onih iz Europe tako i onih iz Amerike i Kanade. Svi su ga darivali, a on bi svaki dar proslje\u0111ivao svojim ugro\u017eenim prijateljima. \u010cak je i na\u0161 biskup Ratko to znao te ga je i on nagra\u0111ivao! Svima koji su tako postupali ovom prigodom u Bajino i svoje i ime zahvaljujem.<\/p>\n<p>Baja je bio Bo\u017eji dar na\u0161emu samostanu, na\u0161oj Provinciji, na\u0161emu narodu. On je u svojoj nevinosti i naivnosti sigurno ispunio ono \u0161to mu je dragi Bog namijenio kao zada\u0107u u ovom \u017eivotu. Stoga ne \u010dudi \u0161to ga je dragi Bog nagradio laganom i svetom smr\u0107u te tako sve nas preduhitrio svojim odlaskom u vje\u010dnost i svim usnulima u Gospodinu.<br \/>Svima iskrena hvala za dolazak na Bajin sprovod. Svoj bra\u0107i hvala za sve \u0161to su u\u010dinili da Baji uljep\u0161aju \u017eivot. Osobitu zahvalu najiskrenije izri\u010dem na\u0161emu fra Damjanu koji je s velikom ljubavlju njegovao Baju u njegovoj bolesti.<br \/>Pokoj vje\u010dni daruj mu Gospodine!<br \/>&nbsp;<br \/>*********<\/p>\n<p>Pismenim putem rije\u010di su\u0107uti uputili su mjesni biskup Ratko Peri\u0107, \u010d. s. Franka Bagari\u0107, provincijalka \u0160kolskih sestara franjevki u Hercegovini te na\u0161a bra\u0107a fratri iz Frohnleitena u Austriji.<br \/>Nakon zavr\u0161nih pogrebnih molitava u sprovodnoj povorci mole\u0107i krunicu uputili su se svi nazo\u010dni na Novo groblje na Humcu,&nbsp; gdje je u fratarskoj grobnici sahranjen&nbsp; na\u0161 brat fra Augustin Baja Bara\u0107.<br \/>Po\u010divao u mir Bo\u017ejem!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>12. travnja 2014. godine Hercegova\u010dka franjeva\u010dka provincija oprostila se od svoga franjevca i sve\u0107enika fra Augustina Baje Bara\u0107a. U petak, <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/hercegovacka-franjevacka-provincija-oprostila-se-od-fra-augustina-baje-baraca\/\" title=\"Hercegova\u010dka franjeva\u010dka provincija oprostila se od fra Augustina Baje Bara\u0107a\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000701,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1000701","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000701","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000701"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000701\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000701"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000701"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000701"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000701"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}