{"id":1000734,"date":"2014-04-22T14:03:24","date_gmt":"2014-04-22T12:03:24","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=734"},"modified":"2014-04-22T14:03:24","modified_gmt":"2014-04-22T12:03:24","slug":"foto-lamentacije-s-kamena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/foto-lamentacije-s-kamena\/","title":{"rendered":"FOTO: &#8220;Lamentacije s kamena&#8221;"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Donja Hercegovina je svakako kraj koji je zbog svoje prometne izoliranosti, lo\u0161e odr\u017eavanih postoje\u0107ih puteva \u010desto izostavljen i zaboravljen od ve\u0107ine dana\u0161njih izletnika.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Glavna prometnica tog podru\u010dja je danas ve\u0107 istro\u0161eni uski asfaltni put, odvojak s magistralne ceste koji preko Svitave, Hutova i \u010ditavog Za\u017eablja zavr\u0161ava u Neumu. Ako ste samo turist-vikenda\u0161, \u017eeljan malo br\u010dkanja u mlakom Jadranu i pr\u017eenja na uistinu \u017earkom hercegova\u010dkom suncu, onda \u0107e i ovakav put poslu\u017eiti svrsi. Mo\u017eda ovo zvu\u010di kao nepopularan slogan kakve amaterske turisti\u010dke agencije, ali ja trenutno ne znam smisliti ni\u0161ta bolji uvod u cijelu pri\u010du. Moram priznati da sam i sam nekoliko puta isprobao ovaj aran\u017eman, ali me je svaki put mnogo vi\u0161e od \u010ditave te pri\u010de o moru, sun\u010danju i br\u010dkanju privla\u010dila divlje lijepa priroda ovog kraja. Autenti\u010dan je to i iskonski kr\u0161, kakav se rijetko gdje jo\u0161 mo\u017ee susresti. Budu\u0107i da sam i sam dijete kamena, u meni se, eto, pojavio poriv koji zove na hodo\u010da\u0161\u0107e, jer samo proputovati ovim predjelom za mene vi\u0161e nije bilo dovoljno. Nije mi bilo te\u0161ko prona\u0107i ni suputnike, svi do jednoga ljubitelji kamenjara, provjereni i dokazani na vi\u0161e pohoda. Trebalo je se i stoi\u010dki na\u010dekati dok u bezna\u0111u ki\u0161nih nije osvanuo jedan, eto barem obe\u0107avaju\u0107i, maglovit dan.<br \/>Izbor na\u0161e ekspedicije je pao na planinu \u017dabu, sredi\u0161nji i dominantan masiv \u010ditavog tog podru\u010dja. Rije\u010d je o planini s najvi\u0161im vrhom od nekih 950m, pa bi je iskusniji planinar mo\u017eda i svrstao u ne\u0161to ve\u0107e brdo, naravno, ako se izostavi poprili\u010dno te\u0161ka konfiguracija terena. Sam masiv je dinarskog pravca pru\u017eanja, a dijeli se na Malu i Veliku \u017dabu. Mala \u017daba se uzdi\u017ee iz same neretvanske doline. To je pograni\u010dno podru\u010dje sa nekoliko ni\u017eih vrhova. Isto\u010dni dio planine ili Velika \u017daba je hercegova\u010dki i znatno je vi\u0161i a zavr\u0161ava prijevojem iznad Hutova. Nama je to bilo vi\u0161e nego dovoljno podataka za na\u0161 bijeg u izgubljenu Arkadiju koju smo u tim vrletima bili voljni prona\u0107i i u njoj makar nakratko zaboraviti na neizvjesnost vremena u kojem jesmo. Nismo znali za postojanje prave staze ili mo\u017eda nismo uistinu ni \u017eeljeli znati, jer bi time naru\u0161ili na\u0161 ionako pri\u017eeljkivan istra\u017eiva\u010dki pristup. Meni se opet \u010ditavo vrijeme dok smo se iskrcavali ne\u0161to ni\u017ee stare hutovske utvrde po glavi vrzmala misao da u ovoj kamenoj pusto\u0161i klasi\u010dno obilje\u017eene staze vjerojatno i nema. Samo mjesto mi nije izgledalo kao omiljeno posjeti\u0161te lokalnih planinarskih udruga.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ostavili smo za sobom Had\u017eibegovu kulu, iz takti\u010dkih razloga smje\u0161tenu na ve\u0107 spomenutom prijevoju, s kojeg se nekad dobro mogla kontrolirati granica s obje strane, unutarnji i vanjski neprijatelj kojeg je nekada\u0161nji kapetan ovog grada imao u izobilju. Za neke je bio uman \u010dovjek, na\u010ditan i vidovit, dok je drugima i dan danas u sje\u0107anju kao okrutan zulum\u0107ar, sujetan i inventivno dovitljiv u metodama mu\u010denja koje je primjenjivao na okolnom stanovni\u0161tvu. Sve u svemu, svojevrsna bla\u017ea verzija Vlada Tepe\u0161a na\u0161ih krajeva. Danas je njegovo nekad mo\u0107no upori\u0161te prili\u010dno zapu\u0161tena ruina, s nekoliko zanimljivih arhitektonskih formi i rje\u0161enja. Tvr\u0111ava je posljednji put do kraja poharana u hercegova\u010dkom ustanku. Sude\u0107i po onom \u0161to je ostalo, to je svojevremeno moralo biti doista impozantno zdanje. Pretpostavlja se da je tu prvotno bila mleta\u010dka grani\u010darska postaja koja je stalnim pomicanjem granice dopala Turcima trajno u ruke. Kao i za dobar dio mnogih drevnih i ru\u0161evnih obitavali\u0161ta okrutnih vladara plave krvi, tako se i za ovo mjesto ve\u017eu razne legende od one o njegovoj ukletosti i opsjednutosti misti\u010dnim silama, pa sve do podatka o tome kako u unutra\u0161njosti utvrde nikad nije vi\u0111ena zmija, \u0161to je doista te\u0161ko za povjerovati, jer bi ih u njenom okoli\u0161u moralo biti mno\u0161tvo.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Iz razmi\u0161ljanja o mra\u010dnim stranama povijesti i raznim teorijama zavjere koje su se javljale na vidiku trgnuo me je stvaran pogled na metalno \u010dudovi\u0161te koje str\u0161i u vis pred nama, ustvari samo oda\u0161ilja\u010d jedne od mnogih telekomunikacijskih tvrtki, smje\u0161ten na jednu omanju kotu ne\u0161to dalje od samog puta. &#8216;Ako ni\u0161ta, imat \u0107emo barem dobar signal, zapnemo li negdje u ovom kraljevstvu kamena,&#8217; pomislih. S toga mjesta pucao je pogled na dobar dio padina ju\u017ene strane, nekoliko grebena koji su zaklanjali jedan drugoga, a polo\u017eaj glavnog vrha smo odatle za sada mogli samo naga\u0111ati. Trebalo je odrediti po\u010detni pravac kretanja. Pod nama je bila bre\u017euljkasta udolina, pro\u0161arana s nekoliko niskom dubovinom obraslih do\u010di\u0107a. Iz tog pravca su zirkali obrisi Prapratnice \u0161to se usjekla duboko u podno\u017eje \u017dabe. Po\u010deli smo sa spu\u0161tanjem do najbli\u017eeg suhozidom ome\u0111enog zaravanka koji nam se u ovom trenutku u\u010dinio najpitomijim. Ve\u0107 nakon prvih nekoliko koraka uvjerio sam se u svu nesigurnost terena kojim gazimo. Mnogo podlokanih i labavih ploha pod nogama zvalo je na opreznost pri svakom koraku. Zaobi\u0161li smo prvi greben, poku\u0161avaju\u0107i jo\u0161 uvijek uhvatiti pravi ritam. Do\u0161av\u0161i do onog do\u010di\u0107a \u0161to nam se izdaljega \u010dinio prikladnim, uvidjesmo brzo da je i on samo zapu\u0161tena poluledina obrasla gustom \u017eivicom kao jedinom crtom obrane od kamenog ni\u0161tavila koje ju sve vi\u0161e sti\u0161\u0107e. <br \/>Situacija je sad bila ne\u0161to jasnija. Da bismo \u201ezaja\u0161ili\u201c prve ozbiljnije padine, trebalo se spustiti kroz jo\u0161 nekoliko srodnih dolaca odvojenih oronulim suhozidima. Na dnu zadnjeg, kao na pijedestalu izdvojen, iskrsnuo je pred nas prvi me\u0111u jednakima, jedan golemi dub istinski zanimljive fizionomije. Njegovo stablo je bilo debelo i stameno, ali nekako mu\u010deni\u010dki kvrgavo i izvitopereno, kao i sama kro\u0161nja, tek tu i tamo pro\u0161arana suhim li\u0161\u0107em. Ali bio je jo\u0161 \u017eiv, ranjen, ali \u017eiv, pokorno podnose\u0107i svaku neda\u0107u \u0161to se od tko zna kada na njega obru\u0161ava. Dugo sam ga posmatrao dok smo se odmarali u ostatcima jednom dubokog hlada. Da stabla mogu govoriti, ovo bi nam sigurno ispri\u010dalo tegobnu pri\u010du. Izgledao je kao otu\u0111en i odba\u010den \u010dovjek, poga\u017een od \u017eivota i ostavljen od svijeta, sa snagom dostatnom za jo\u0161 jednu, posljednju bitku.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Izbijamo na jedan ravniji kameni plato i kre\u0107emo se \u010ditavom njegovom, na \u017ealost, nevelikom du\u017einom, nadaju\u0107i se nekom puteljku. Iznena\u0111eni smo njegovom dobrodo\u0161lom prohodno\u0161\u0107u i gostoprimstvom jedne osamljene kamenice, pune jo\u0161 uvijek svje\u017ee ki\u0161nice iz koje nema vi\u0161e \u0161to piti. Sad je to samo pojilo za crnostrika, crnokruga i ostale podvrste. Na rubu smo te\u017eeg uspona koji ne\u0107emo mo\u0107i jo\u0161 dugo izbjegavati ma koliko nam se on ovdje neugodan \u010dinio. Svuda unaokolo duboki su tragovi vatrene stihije. Iz prevrnutih kamenih gromada str\u0161ili su nakrivljeni kosturi ogoljenog ni\u017eeg raslinja, \u010dine\u0107i tako \u010ditav ambijent jo\u0161 apokalipti\u010dnijim. U daljini vidim jo\u0161 osamljenih orija\u0161kih dubova. Za oko je zapinjao njihov pravilan raspored i podjednako odstojanje. Svaki od njih kao da je dr\u017eao neku zami\u0161ljenu zadnju crtu obrane. Njihova samo\u0107a intrigira. Nije vazda bilo tako. Sjetih se \u201eentova\u201c iz jednog od \u201eGospodara prstenova\u201c, njihovih te\u0161kih, uvijek nu\u017enih kretnji i sumornih glasova. Ovima ovdje nije ostalo puno toga za \u010duvati. \u010cini se da su \u201eUruk-hai\u201c odradili ono \u0161to ve\u0107 najbolje znaju. <br \/>Od morske strane bi nas ponekad po le\u0111ima pogladilo mlako i nejako jugo, ostavljaju\u0107i u nosnicama te\u017eak, slankast okus. Osim toga samo ti\u0161ina i ni\u0161ta vi\u0161e. Toliko prisutna da je na trenutke mo\u017ee\u0161 osluhnuti. Osamljena i zaba\u010dena mjesta odi\u0161u drevnim ali na njima se tek ponekad mo\u017ee osjetiti dah od\u017eivljenih \u017eivota, ona nam svojom zaboravljenom i zapostavljenom vanj\u0161tinom nude poveznicu s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Ove gudure vri\u0161te njome, gorkom i nesretnom, a njeno breme ih i dalje priti\u0161\u0107e. Lutam pogledom. U daljini zami\u0161ljam \u0161arene povorke konjanika koji odmi\u010du s horizonta dok se iz doline \u010duje lelek \u017eena i pla\u010d siro\u010dadi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ne\u010diji podvik me trgnu iz ovih magnovenja. Nabasali su na kozju stazu. Okupili smo se u podno\u017eju strmog grebena kojim je migoljio zmijolik i uski puteljak. Nakon prvih nekoliko koraka njime bilo je posve jasno da ovuda ve\u0107 dugo nije ni\u0161ta kro\u010dilo. Staza je bila skoro pa i\u0161\u010dezla i samo joj je tek rijetko popravljao vizure po koji trak crvenice, naplavljen od sino\u0107ne ki\u0161e, svje\u017e i neuga\u017een. \u201eGdje je na\u0161a Arkadija?\u201c pitao sam se dok sam te\u0161ko disao pod naprtnja\u010dom, savladavaju\u0107i zadnje metre nemilosrdne strmine. Tamo gore otvori\u0161e nam se novi vidici, a s njima i nove mogu\u0107nosti. Svaki osvojen vrh samo je podno\u017eje novog i mi moramo dalje. Ali vidokrug je sad bio potpuniji i jasniji. Ne\u0161to vi\u0161e grebena kojeg smo se domogli otpo\u010dinjao je krajnje zahtjevan i sunovratan uspon na Kapavicu, jedan od isto\u010dnijih vrhova Velike \u017dabe. Od jo\u0161 daleke Crkvine, glavnog vrha, mra\u010dilo se. Jedan zalutali oblak se spremao da je zaposjedne prije nas. Do tamo je trebalo preko prijevoja \u010dijim se reljefima nisam mogao dovoljno na\u010duditi. Nije imao uobi\u010dajeni zakrivljeni, vjena\u010dni izgled, ve\u0107 je bio iznena\u0111uju\u0107e pravilan, poput kakve divovske pregrade umetnute u procijep izme\u0111u dva vrha. Pri samom njegovom vrhu, kao okno u utvrdi, crnio se ulaz u ne\u0161to \u0161to je li\u010dilo na \u0161pilju. To je privuklo na\u0161u pozornost, a staze je ionako opet nestalo i mi smo u \u010das bili tamo. Bila je to polu\u0161pilja, udubina od jedva koji metar, tek solidno skloni\u0161te u slu\u010daju nevremena. U podno\u017eju prijevoja utaborio se jedan ove\u0107i dolac. Osamljeni zeleni zarobljenik. Trava je na njemu bila svje\u017ea i vla\u017ena. Zima je i ovdje ve\u0107 pred uzmakom, onemo\u0107ala pred provalama osoljenog ju\u017enjaka. Pohodismo taj zaboravljeni pa\u0161njak. Mo\u017eda je tu negdje, skriven u ovoj ti\u0161ini \u0161to ne popu\u0161ta, komadi\u0107 one na\u0161e izgubljene Arkadije. Ledina u srcu planine, okovana stijenjem kao od titana pobacanim. Da nam je zamisliti samo jedre pastirice i izdivljale satire koji ih onako nei\u017eivljeni natjeravaju naokolo, otimaju ih i nje\u017eno preska\u010du\u0107i \u0161krape odnose u svoje visoke kamene brloge, popra\u0107eni zaka\u0161njelim tu\u017enim pjevom nedoraslih im pastira- \u201ewanna be\u201c ljubavnika. Svojevrsna je to slika ljepotica i zvijeri ljutog kr\u0161a, o\u017eivotvorena u gotovo svim pastoralama dubrova\u010dkih klasika. <br \/>Napu\u0161tamo ovo izvanredno gumno. Vile nagorkinje koje su tu pod zvijezdanim svodom igrale kolo, nestale su davno. Rasplinule su se dospije\u0107em jedne odba\u010dene limenke Coca-Cole, koju tek uzgred primje\u0107ujem dok smo iznova hvatali zadnju strminu prema vrhu. A sve je manje i pastira i pastirica, pogotovo onih jedrih i \u010destitih. Na\u0111e se jo\u0161 po koji, zalutao i bez stada, u ruke mu je netko uvalio IPhone a oduzeo lipovu frulicu, pa sad (ufuran, a ustvari duboko nezadovoljan) samo nervozno \u0161alta po preosjetljivom i umrljanom zaslonu, zasi\u0107en i zalu\u0111en varavim mogu\u0107nostima virtualnih pa\u0161njaka. Daleko je on od svog pretka \u201eljuvenog\u201c, punokrvnog pastuha, onog koji je svojim pjevom budio goru i vabio ljepoticu iz kamena izniklu. Satiri? Ta divlja i simpati\u010dna \u0161umska bi\u0107a su promjenila taktiku. Preostali su se pripitomili i preselili u gradove. Pokondirili se. Tamo ne nasr\u0107u vi\u0161e onako izravno i fer, na juri\u0161 kao nekad, nego vi\u0161e onako kao pozadinci, do rutine uvje\u017ebani u pripremanju kakve sa\u010deku\u0161e.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pod samim smo vrhom. Tu nas do\u010dekuju udari bure, one doma\u0107e, izravno s Vele\u017ea. Skida nam s vrata onaj mu\u010dni ju\u017enjak, bistri nam um i vra\u0107a nas u stvarnost. Ovdje gore sve dobiva dublji smisao i puninu, a mi bivamo bar nakratko oslobo\u0111eni od ropstva svakodnevnice. Slijede trenutci sna\u017enog ispunjenja \u017eivotnom energijom, prepu\u0161tanja osjetilima na volju. Oku je opet najugodnije. Njega prvo povu\u010de odsjaj mora od neretvanskog kanala i plavi visovi Pelje\u0161ca. Preko Rili\u0107a koji nam je visinom ravan se ne mo\u017ee zaviriti. Njegov isto\u010dni takmac Bjelasnica izranja naprasno iz Popova polja i dominira surovom okolinom. Od sjevera se \u017daba strmo ru\u0161i u Cerovo polje. Tu negdje pod nama su i Viline plo\u010de. Ka\u017eu da njihovo pomjeranje predskazuje nadolaze\u0107u katastrofu ili kakav nemio doga\u0111aj. Na drugu stranu je nekako pitomije. \u010capljinska naselja se ra\u0161irila dolinom Neretve sa Deranskim jezerom kao na dlanu. Sumaglicom obavijene blago se izdigle Dubrave, a Hrgud zario svojim pramcem duboko u njih. Od zapada me mami svjetlost osun\u010danih rubova ljubu\u0161kog polja \u0161to stidljivo proviruje. <br \/>\u201eKoliko malen prostor, a toliki su se klali za njega&#8230; sve stane u jedan pogled.\u201c \u2013 preko ramena \u010dujem nenametljiv glas. Da&#8230; ima ne\u0161to u njenom mirisu poslije ki\u0161e, u svjetlu njenog jutra, u modrini njenih rijeka&#8230; u nemu\u0161tosti njenog kamena i u dubokim o\u010dima njenih \u017eena. Ona je ta koja lako name\u010di i svojim najboljim i najgorim, najljep\u0161im i najgr\u0111im, a ne odbija ni\u010dim. A ono \u0161to u njenom kamenu nikne i njime se zadoji, u njem tvrdu \u017eilu pusti, stameno stoji, odolijeva i iz njeg lako ne\u0107e. <br \/>Tra\u017eenje najkra\u0107eg puta do podno\u017eja bilo je i tra\u017eenje povratka u stvarnost. Put natrag zna biti mu\u010dan i nevoljan, pogotovo ako je izbivanje bilo slatko. Trebalo je potmulo zatutnjati od istoka pa da mi opet \u010dvrsto zagazimo ovom zemljom. Jo\u0161 gore na vrhu dok smo onako egzaltirani, meditirali i u\u017eivali u trenutku, poku\u0161ao sam pogledom ignorirati jednu mrku i nabreklu frontu kumulonimbusa, koja je ve\u0107 dobro derne\u010dila tamo negdje po Gata\u010dkom polju. Spustili smo se opasnim usjekom punim \u0161krapa i mini-provalija, \u0161to smo br\u017ee mogli. &#8216;Bolje i to nego susret i dru\u017eenje sa Svetim Ilijom Gromovnikom na ovoj nadmorskoj,&#8217; pomislih. Podno posljednjih litica nailazimo na jednu zapu\u0161tenu staru \u010datrnju. Njen okoli\u0161 je posve osvojila dra\u010da i kupina, iako su \u0107emeri jo\u0161 dobro dr\u017eali a pucal bio zapu\u0161en kojekakvim grmom. Kao da ju je netko odlu\u010dio sa\u010duvati za neku daleku su\u0161u i jo\u0161 jedno \u201evodona\u0111e\u201c. A u zaborav odaslati dobru kamenu \u010datrnju u ovom oduvijek bezvodnom kraju bilo bi ravno svetogr\u0111u.<br \/>Zalazimo me\u0111u prve ku\u0107e. Do\u010deka nas miris tek procvjetalog bajama i nekoliko lijepo obnovljenih, kamenom oblo\u017eenih fasada i terasa. Selo je \u017eivo, ali \u010dini se vi\u0161e onako vikenda\u0161ki. Iz nekog dvori\u0161ta poviri\u0161e jedne znati\u017eeljne dje\u010dje o\u010di.&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eKoji su ovi&#8230;!?\u201c \u2013 upita dje\u010da\u010di\u0107 oca zure\u0107i netremice u \u0161arolike uzorke vojni\u010dke opreme na nama. <br \/>\u201ePlaninari.\u201c \u2013 ravnodu\u0161no \u0107e ovaj ne uspjev\u0161i sakriti ipak ispitiva\u010dki pogled.<br \/>Nasmijah se od srca dje\u010djoj iskrenosti \u010dim zamakosmo. Doista smo vi\u0161e li\u010dili na kakve zelenokadera\u0161e \u2013 \u0161kripare u povla\u010denju, nego na pristojne planinare. A ovdje malo tko i planinari. <br \/>Pod stopama nam je opet tupo zaklopotao izlizani asfalt dok se od istoka nebo zavijalo u crno&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">{jlex}picasa:106682547432003943589\/LamentacijeSKamena{\/jlex}<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Donja Hercegovina je svakako kraj koji je zbog svoje prometne izoliranosti, lo\u0161e odr\u017eavanih postoje\u0107ih puteva \u010desto izostavljen i zaboravljen od <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/foto-lamentacije-s-kamena\/\" title=\"FOTO: &#8220;Lamentacije s kamena&#8221;\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000734,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1000734","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000734","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000734"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000734\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000734"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000734"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000734"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000734"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}