{"id":1000868,"date":"2014-05-09T15:09:16","date_gmt":"2014-05-09T13:09:16","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=868"},"modified":"2014-05-09T15:09:16","modified_gmt":"2014-05-09T13:09:16","slug":"sjecam-se-patnje-jada-i-cemera-bilo-mi-je-svejedno-ili-me-ubili-ili-ne-ubili","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/sjecam-se-patnje-jada-i-cemera-bilo-mi-je-svejedno-ili-me-ubili-ili-ne-ubili\/","title":{"rendered":"Sje\u0107am se patnje, jada i \u010demera. Bilo mi je svejedno \u2013 ili me ubili ili ne ubili"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Bleibur\u0161ka tragedija dogodila se nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata. I nakon 69 godina te\u0161ko je prisjetiti se stra\u0161nog pokolja hrvatskog naroda. Jozo Pavi\u010di\u0107 iz Lisica pored Ljubu\u0161kog jedan je od pre\u017eivjelih koji se i dan danas \u017eivo sje\u0107a tih stra\u0161nih trenutaka.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201cHodao sam posr\u0107u\u0107i i padaju\u0107i, ali sam opet ustajao i krenuo dalje\u201d, prisje\u0107a se Jozo kako je zajedno s jo\u0161 oko pola milijuna hrvatskih civila i razoru\u017eanih vojnika krenuo iz Bleiburga na kri\u017ene putove, bez su\u0111enja i ikakvih dokaza protiv njih.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Put u Bleiburg &nbsp;<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Jozo Pavi\u010di\u0107 danas \u017eivi u rodnim Lisicama. Ka\u017ee kako se osje\u0107a dobro, ni\u0161ta ga ne boli ali i da je svjestan svoje duboke starosti. Ipak, u 92 godine pro\u0161ao je Jozo sve i sva\u0161ta, mnoge muke. Nije lako, ka\u017ee on, iz Ljubu\u0161kog pje\u0161ice u Austriju, pa opet natrag.<br \/>Unato\u010d poznim godinama pam\u0107enje ga dobro slu\u017ei. Tako se Jozo sje\u0107a svakog detalja iz djetinjstva, podjednako i dobrog i lo\u0161eg.<br \/>\u201cOtac mi je umro rano, ostalo nas troje djece. Bili smo sirotinja, ni\u0161ta nismo imali, tek toliko da se pre\u017eivi\u201d, ispri\u010dao je Jozo za Radio Ljubu\u0161ki koji je, unato\u010d bijedi i neima\u0161tini uspio zavr\u0161iti osnovnu \u0161kolu kod \u010dasnih sestara u Ljubu\u0161kom. S rado\u0161\u0107u&nbsp; se sje\u0107a tih godina iz djetinjstva. Bio je Jozo odlika\u0161, u\u010denik koji je redao peticu za peticom. Volio je sve predmete, a najdra\u017ee su mu, ka\u017ee, bile svete mise, koje su bile svakih osam sati.<br \/>Kada je imao nepunih 20 godina, do\u0161ao je 2. svjetski rat. Morao je u vojsku. 1942. krenuo je u prvu postrojbu u Dubrovnik. Kako govori, bila je to kao neka patrola po gradu. Kada su topovi po\u010deli pucati po Dubrovniku, onda je pobjegao natrag u Ljubu\u0161ki i javio se u drugu jedinicu.<br \/>I tako sve do 1945. kada je Jozo na Kri\u017eni put u Bleiburg krenuo iz Ljubu\u0161kog.<br \/>\u201cDolaskom na Bleibur\u0161ko polje zatekli smo pripadnike engleske vojske, koji su bili dobro raspolo\u017eeni, pa se nismo nadali da \u0107e nas tako predati. Nama su govorili na\u0161i \u010dasnici: \u2018Idemo se predati ameri\u010dkoj i engleskoj vojsci\u2019. Nismo o\u010dekivali da \u0107e oni nas predati partizanima. Kada su nas se partizani do\u010depali, bilo je sva\u0161ta. Kada smo do\u0161li u Maribor, odmah nas podijelilo. One koji su 1941. i 1942. bili u usta\u0161ama ili domobranima odvojili su. Bilo je puno mladi\u0107a, mnogo se tada o\u010deva i sinova razdvojilo. Tko se zatekao u civilu, odvojio se na stranu, zato sam se ja odvojio na stranu, a oni koji su u\u0161li u vojarnu u Mariboru, njih vi\u0161e nikad nitko vidio nije. Odatle se samo \u010dulo pucanje, sve ih pobilo. Bilo je mnogo Ljubu\u0161aka sa mnom. Ante Bili\u0107, pokojnoga Stanka, Stanko Petru\u0161i\u0107 iz Crvenog Grma, ro\u0111ak Marko i jo\u0161 mnogi koje nikad kasnije nisam vidio. Oni su zavr\u0161ili u vojarni. Vjerujte da me uop\u0107e nije bilo strah, bilo mi je do\u0161lo \u2013 ili me ubij ili ne ubij. Patnja, jad i \u010demer\u201d, prisje\u0107a se Jozo Pavi\u010di\u0107. Osim vojske, nastavlja dalje, bilo je mnogo \u017eena i djece.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Od Maribora do Mostara<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201cKada smo se odvojili u Mariboru, s nama vi\u0161e nije bilo djece. Onda smo oti\u0161li u Osijek, i to sve pje\u0161ice preko Podravine. Ako putem ne mo\u017ee\u0161 i\u0107i, ubi\u0161e te. U Osijeku smo dobili malo kruha. Tu je bilo Talijana, Nijemaca i tu su nas razdvojili. Moja kolona je po\u0161la za Po\u017eegu, a drugi prema Beogradu i Rumi. U Bosanskom Brodu smo dobili po jedan grumen pure. Ali, bili smo sretni jer nas tada nitko nije tukao sve do Mostara. U Mostaru je neke pro\u010ditalo. Sje\u0107am se da je najprije pro\u010ditalo pokojnog Mirka Bubala, pa jo\u0161 7-8 imena koje kasnije nitko vidio nije. Odatle je bio raspored na prisilni rad. Moju je kolonu poslalo u prema Crnoj Gori, jedne prema Dubrovniku, a druge prema Jablanici. Tih 21 dana nije bilo ni lo\u0161e, prvi put smo koliko-toliko jeli, ali uskoro su nam rekli da \u0107emo biti tu dok ne do\u0111u Nijemci. Nas potjeralo u Mostar, u Mostaru nas ispitali, poslali ku\u0107i\u2026\u201d, ka\u017ee Jozo za kojeg cijelo to vrijeme nitko od njegove obitelji nije znao gdje je, ni je li \u017eiv. Tek kada je do\u0161ao Mostar, majka mu je nekako saznala da je pre\u017eivio. Jozo se prisje\u0107a kako mu je tada majka donijela malo hrane, ali njega smjestili u nekakav vagon, pa tu hranu nikad nije vidio.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Povratak u Ljubu\u0161ki<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Jozo se vrlo dobro prisje\u0107a i povratka ku\u0107i. \u201cPo\u0161li mi iz Mostara, a ja znao dobro pjevati, pa smo nas nekoliko zagangali iz sveg glasa. Kada smo prolazili preko Brotnja, istr\u010dao narod ispred nas, nose smokava, rakije, pitaju nas za ovoga, za onoga\u2026 I u Ljubu\u0161ki sam stigao s pjesmom. Moja majka kojoj sam sin jedinac plakala je od sre\u0107e. Skupilo se selo, susjedi, rodbina, a ja im morao pri\u010dati kako sam sve pre\u017eivio\u201d, prisje\u0107a se Jozo. Kasnije kao da se ni\u0161ta nije dogodilo.<br \/>Danas se Jozo \u010desto budi i zaspi s mislima na prijatelje i ro\u0111ake koji su \u017eivote izgubili na Kri\u017enom putu. Ka\u017ee kako mu je uvijek u glavi pokojni Jure iz Crvenog Grma. \u201cDo\u0161li mi u Po\u017eegu. Sjedimo mi, kad do\u0111e jedan partizan i proziva nekog Jozu Barbira. A tada se dopu\u0161talo da se unutra donese hrana pa tko bi bio dobar, tog bi pustili da se najede. A Jure, jadan gladan, re\u010de: \u2018Ja sam Jozin ro\u0111ak\u2019. Ka\u017ee mu partizan: \u2018Kad si mu ro\u0111ak, \u2018ajde ovamo\u2019. I oti\u0161ao Jure, a ja ga nikad nisam vi\u0161e vidio. Da se nije javio, vratio bi se sa mnom ku\u0107i\u201d, ka\u017ee na kraju Jozo koji i dan danas svoje pre\u017eivljavanje smatra \u010distom sre\u0107om<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Bleibur\u0161ka tragedija dogodila se nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata. I nakon 69 godina te\u0161ko je prisjetiti se stra\u0161nog pokolja hrvatskog <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/sjecam-se-patnje-jada-i-cemera-bilo-mi-je-svejedno-ili-me-ubili-ili-ne-ubili\/\" title=\"Sje\u0107am se patnje, jada i \u010demera. Bilo mi je svejedno \u2013 ili me ubili ili ne ubili\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000868,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1000868","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000868","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000868"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000868\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000868"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000868"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000868"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000868"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}