{"id":1000933,"date":"2014-05-19T20:34:14","date_gmt":"2014-05-19T18:34:14","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=933"},"modified":"2014-05-19T20:34:14","modified_gmt":"2014-05-19T18:34:14","slug":"ponekad-nam-se-tako-ucini-da-samo-pada-kisa-a-u-vodi-nestanu-gradovi-i-zivoti-kao-razrusene-lego-kocke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/ponekad-nam-se-tako-ucini-da-samo-pada-kisa-a-u-vodi-nestanu-gradovi-i-zivoti-kao-razrusene-lego-kocke\/","title":{"rendered":"Ponekad nam se tako u\u010dini da samo pada ki\u0161a, a u vodi nestanu gradovi i \u017eivoti kao razru\u0161ene lego kocke"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Ej, \u0161ta da ti je ne\u0161to bilo? Tebi. I ma\u010dku. I tvojima. Ku\u0107i \u010dije obrise mogu prepoznati i u najcrnjem mraku. \u0160ta da je sve samo nestalo? Kao gumicom izbrisano. A toliko ti toga nisam rekla. Prestra\u0161no je kako olako shva\u0107amo \u017eivot, onda kad mu ni\u0161ta ne prijeti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pretu\u017eno je koliko se osjetimo malima tek kad nas strese do dna tabana, kad nam sve oko nas poka\u017ee koliko je taj \u017eivot zapravo krhak kao titraj pau\u010dine u \u0107o\u0161ku.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ka\u017ee\u0161, ne spavate no\u0107ima. Stra\u017earite nad silinom vode. Pi\u0161e\u0161 mi kako od jezivog huka rijeke ne \u010duje\u0161 vlastite misli. I da je potpuno potopilo sve. Pizzeriju gdje smo jeli. Tamo gdje sam standardno bila najvi\u0161i gost i gdje konobari vole kamenjarke Hercegovke. \u010cuvaj bateriju od mobitela, govorim ja. U istom trenu se sje\u0107am kako si izi\u0161ao perfektno regulirati situaciju s drotovima koji su me zaustavili jer sam pro\u0161la kroz jednosmjernu ulicu u tvom, za mene dotada sasvim nepoznatom gradi\u0107u. Naravno, raspravljala sam se s njima naveliko sa sve ma\u0161u\u0107im mi rukama i grlatim glasom. I kako si taj gradi\u0107, stje\u0161njen me\u0111u bosanskim brdima i maglom, mojoj sestri pokazivao iz najljep\u0161e mogu\u0107e perspektive, da ga zapamti. Da ga zavoli. Njoj, poznatom ljubitelju samo ju\u017enih, mediteranskih, vje\u010dno sun\u010danih krajeva.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ka\u017ee\u0161, nemate struje, vode, interneta. Ne zna\u0161 da se odjednom spontano organiziraju ljudi iz cijele zemlje da pomognu tvom gradi\u0107u i mnogim drugim mjestima koja nikad u \u017eivotu nisu mo\u017eda ni posjetili. Ne zna\u0161 da mi se javlja na desetine i desetine divnih lica odsvuda i nude svoje ku\u0107e u Ljubu\u0161kom, \u010capljini, Mostaru, \u0160irokom, Neumu, Me\u0111ugorju za prihvat ljudi koji nemaju vi\u0161e ni\u0161ta svoje osim sebe. Ne zna\u0161 da Fejsbuk kona\u010dno izgleda kao korisna oglasna plo\u010da bez sisa, guzica, vrije\u0111anja i budala\u0161tine. Ne zna\u0161 kako se sjajno svi organiziraju, dogovaraju, koordiniraju, odlaze tamo gdje je najte\u017ee s lako\u0107om. Ne zna\u0161 da ljudi po cijeloj Hercegovini sakupljaju i donose pune pakete hrane, lijekova, odje\u0107e. Umataju ih nekom neopisivom solidarno\u0161\u0107u. Ne zna\u0161 da od snage tog osje\u0107aja u isto vrijeme boli du\u0161a i srce se smije. Jer se sve radi s nekim iznimnim dignitetom, bez puno pri\u010de, pompe i kompliciranja. Ljudski. Jer nije potrebno puno pitanja, svi se razumiju pogledima. Sudaranjem kolicima u supermarketima dok kupuju najva\u017enije. Dodavanjem paketa iz ruke u ruku dok ih sla\u017eu u kamione i kombije. Pronose\u0107i kroz dlanove pri\u010du ve\u0107u od \u017eivota.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pri\u010du koju svih dvadeset godina nisu uspjeli stvoriti ni svi europski potr\u010dci \u0161to su na na\u0161oj nevolji bildali svoje \u017eivotopise, ni doma\u0107i vladini luzeri&amp;ma\u0111ioni\u010dari, nevladini wannabe miritelji, ni okrugli stolovi, seminari, paneli, dogovori, razgovori, pregovori ni konferencije. Pri\u010du koju su istkali ljudi za ljude. Nenametljivo, iskreno, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Kao da nije. Tri je zadnja dana apsolutno sve osim ljudskosti potpuno suspendirano. Kao u nekom vakuumu koji ne propu\u0161ta unutra ni\u0161ta osim pozitive i nade. Tri je zadnja dana toliko tu\u017eno i toliko ponosno biti dijelom ove zemlje. Ni\u0161ta te\u017ee i ni\u0161ta ljep\u0161e u isti mah.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ka\u017ee\u0161, hladno je i sanja\u0161 tu\u0161. Ej, a \u0161ta da ti je ne\u0161to bilo? Toliko ti toga nisam rekla. Naprimjer, da te volim i kad neokupan smrdi\u0161, jer ti du\u0161a miri\u0161e sve dovde. I da nikad vi\u0161e, dok postojim, ne\u0107u \u017eivot shva\u0107ati olako, misle\u0107i da uvijek ima vremena za prijatelje, obitelj, neke neizgovorene rije\u010di, neke odgo\u0111ene zagrljaje. Jer nema. I \u010desto ni\u0161ta nije onako kako volimo misliti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ponekad nam se tako u\u010dini da samo pada ki\u0161a, a u vodi nestanu gradovi i \u017eivoti kao razru\u0161ene lego kocke. Ponekad nam se tako u\u010dini da mrzimo kao podivljale zvijeri, a voda na povr\u0161inu izbaci tonu \u010dudesnih ljudi. Himalaje od ljudina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Ej, \u0161ta da ti je ne\u0161to bilo? Tebi. I ma\u010dku. I tvojima. Ku\u0107i \u010dije obrise mogu prepoznati i u najcrnjem <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/ponekad-nam-se-tako-ucini-da-samo-pada-kisa-a-u-vodi-nestanu-gradovi-i-zivoti-kao-razrusene-lego-kocke\/\" title=\"Ponekad nam se tako u\u010dini da samo pada ki\u0161a, a u vodi nestanu gradovi i \u017eivoti kao razru\u0161ene lego kocke\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2000933,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1000933","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000933","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1000933"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1000933\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2000933"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1000933"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1000933"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1000933"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}