{"id":1001063,"date":"2014-06-08T14:24:46","date_gmt":"2014-06-08T12:24:46","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=1063"},"modified":"2014-06-08T14:24:46","modified_gmt":"2014-06-08T12:24:46","slug":"bleiburg-najveca-tragedija-hrvatskog-naroda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/bleiburg-najveca-tragedija-hrvatskog-naroda\/","title":{"rendered":"Bleiburg \u2013 najve\u0107a tragedija hrvatskog naroda"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Knjiga Od Bleiburga do Ljubu\u0161kog \u2013 svjedo\u010denja pre\u017eivjelih, Ante \u010cuvala u Ljubu\u0161kom 8. svibnja uz autora predstavili su mr. sc. Ante Paponja i mr. sc. Radoslav Dodig, uz nazo\u010dnost biskupa msgr. Ratka Peri\u0107a. Donosimo tekst autora Ante \u010cuvala.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U svibnju sljede\u0107e godine navr\u0161it \u0107e se 70 ljeta od genocidnog pokolja hrvatskih vojnika i civila poznatog pod imenom \u201eBleibur\u0161ka tragedija\u201c i \u201eKri\u017eni put\u201c. Oni malobrojni koji su pre\u017eivjeli mar\u0161eve smrti, a njihovi putovi vodili su iz Austrije u vi\u0161e pravaca \u2013 \u010dak do \u0110ev\u0111elije u Makedoniji, danas su ve\u0107inom pokojni. I djeca koja su se tada na\u0161la u kolonama smrti a pre\u017eivjela su, danas su u visokim godinama.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;&nbsp; &nbsp;Ova knjiga donosi svjedo\u010denja jo\u0161 \u017eivih \u2013 ili su do nedavno bili na \u017eivotu \u2013 sudionika Kri\u017enog puta iz op\u0107ine Ljubu\u0161ki. Uvr\u0161teno je i jedno svjedo\u010denje iz Zvirovi\u0107a te dva iz Pr\u0107avaca. Te iznimke smo napravili stoga \u0161to su ova sela dio \u017eupe Studenci a u vrijeme Drugog svjetskog rata pripadala su Ljubu\u0161kom. Donosimo i nekoliko svjedo\u010denja iz druge ruke, tj. osoba koje su \u010dule i upamtile sr\u017e pri\u010de \u0161to su im je njihovi bli\u017enji kazivali o svom mukotrpnom putu od Bleiburga do svog rodnog mjesta. Na\u0107i \u0107ete tako\u0111er i potresan opis maj\u010dinskih patnja zbog sina kojega je ona predala u ruke susjedu na njegovu zadanu rije\u010d da mu se ne\u0107e ni\u0161ta dogoditi ali svoje dijete nije vi\u0161e nikad vidjela.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;U drugom dijelu knjige donosimo tabele koje prikazuju koliko se ljudi iz op\u0107ine Ljubu\u0161ki vratilo s Kri\u017enog puta te koliko ih je pobijeno u kolonama smrti. Da bismo imali \u0161to to\u010dniji popis \u017ertava Drugog svjetskog rata i pora\u0107a, donosimo i popis \u017ertava koje nisu bile na Kri\u017enom putu. Uz tabele navodimo i popis pu\u010danstva po selima iz 1948. godine da bismo barem donekle osjetili veli\u010dinu i strahotu broja \u017ertava u odnosu na broj tada\u0161njih stanovnika u ljubu\u0161kim selima.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;&nbsp; &nbsp;Svjedo\u010danstva u ovoj knjizi zapisana su onako kako su ih pre\u017eivjeli kazivali a zatim ih sami pro\u010ditali i potvrdili njihov sadr\u017eaj. Neka od njih su bila prije objavljena ili su ih pre\u017eivjeli sami zapisali. Nisu ovo nekakve \u201epri\u010de iz davnina\u201c na\u0161ih djedova, baka i suseljana koje \u0107emo sa zanimanjem pro\u010ditati nego su bitan dio na\u0161e zajedni\u010dke hrvatske ne tako davne pro\u0161losti o kojoj se (pre)dugo moralo \u0161utjeti. Jo\u0161 vi\u0161e, tom se nametnutom \u0161utnjom htjelo zanijekati najstra\u0161niji masovni zlo\u010din u hrvatskoj povijesti kojemu je bila svrha ne samo pobiti zarobljene pojedince nego zajedno s njima ubiti i ideju hrvatske dr\u017eavne samostalnosti i slobode.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Bleibur\u0161ka tragedija i njezine posljedice su \u017eivi primjer kako pro\u0161lost i povijest nisu isto. Pro\u0161lost je ono \u0161to se zaista dogodilo, a povijest je ono \u0161to su povjesni\u010dari o tome napisali. A poznato je tko pi\u0161e povijest! Svakako ne oni kojima je oduzeta ili uskra\u0107ena politi\u010dka, gospodarska, kulturna, vjerska i ljudska sloboda i dostojanstvo. O takvima pi\u0161u drugi: tla\u010ditelji, njihovi pla\u0107enici, saveznici i simpatizeri.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Hrvatska povijest op\u0107enito, posebice doba Drugog svjetskog rata i pora\u0107a, sve se donedavno nije smjela slobodno istra\u017eivati i pisati. \u010cak ni danas istra\u017eiva\u010dima nisu otvoreni svi dr\u017eavni arhivi. Upravo su to razlozi zbog kojih je potrebno sa\u010duvati sje\u0107anja onih koji su pre\u017eivjeli sve na\u0161e bleibur\u0161ke tragedije, kri\u017ene putove, gole otoke i logore, pa i one izbjegli\u010dke.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Ova i sli\u010dna svjedo\u010denja su poznata kao \u201eusmena povijest\u201c koja je vi\u0161e puta u pro\u0161losti bila omalova\u017eavana. Ali, kod nas Hrvata, ali i drugih naroda \u010dija je pro\u0161lost bila nijekana, ovi \u201eglasovi iz pro\u0161losti\u201c su i te kako va\u017ean izvor koji nam omogu\u0107uje popuniti historiografske praznine ne samo nacionalne povijesti, nego i ono o \u010demu se nije smjelo pri\u010dati ni u na\u0161im obiteljima. Ili se pri\u010dalo \u0161apatom.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;&nbsp; &nbsp;U svjedo\u010denjima koja \u0107ete ovdje \u010ditati ima zasigurno i nekih \u010dinjeni\u010dnih neto\u010dnosti, \u0161to ne umanjuje njihovo zna\u010denje. Na\u0161e pam\u0107enje zna vi\u0161e puta \u201ezavarati\u201c svakoga od nas, kako onda ne \u0107e one koji se nastoje prisjetiti doga\u0111aja iz ve\u0107 davnih dana \u2013 strahote koje bi mnogi radije zaboravili nego pamtili. Premda usmena povijest nije egzaktna znanost nego odraz osobnog iskustva i pam\u0107enja, ovakva svjedo\u010denja su velik doprinos na\u0161em upoznavanju i razumijevanju ne samo Bleibur\u0161ke tragedije i Kri\u017enog puta nego i poratne povijesti hrvatskog naroda op\u0107enito. Nadalje, uo\u010dljivo je da iskazi u ovoj knjizi imaju dosta me\u0111usobne sli\u010dnosti, ali svako svjedo\u010denje je osobne naravi, svako ima drugu \u201eboju\u201c, ima svoju du\u0161u. Iza svake pri\u010de stoji pojedinac s imenom i prezimenom. A kad ih sve pro\u010ditamo, svjedo\u010denja nam omogu\u0107uju sagledati potpuniju sliku Kri\u017enog puta i Bleibur\u0161ke tragedije, krvavu i \u017ealosnu kakva je bila.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Jedan od pre\u017eivjelih u svom svjedo\u010denju s pravom naglasi kako je jednostavno nemogu\u0107e izraziti strahote i poni\u017eavanja koje su zarobljenici pretrpjeli i vidjeli u kolonama smrti, niti to mo\u017ee itko tako opisati da bi i \u010ditatelj zaista mogao osjetiti u\u017ease koji su se na tom putu zbivali. Drugi pre\u017eivjeli svjedo\u010di da mu se sve \u010dini, kad sad o tome pri\u010da, kao da se to njemu nije moglo dogoditi; kao da je to pri\u010da iz nekog stra\u0161nog filma kojega je morao gledati. I sam se \u010dudi kako su on i njegovi supatnici sve to mogli pre\u017eivjeti. Ipak su pre\u017eivjeli i hvala im na svjedo\u010denju da bi mi i generacije poslije nas mogle barem malo doku\u010diti i zapamtiti kakva su bila ta tragi\u010dna poratna vremena kroz koja su oni i cijela jedna generacija hrvatskog naroda morala pro\u017eivjeti i pre\u017eivjeti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Uzrok i zna\u010denje Bleibur\u0161ke tragedije<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nije mjesto u ovoj knjizi razglabati sve poznate i mogu\u0107e razloge Bleibur\u0161ke tragedije te \u0107emo samo upozoriti na primarni uzrok kojeg se \u010desto zaboravlja ili (ne)namjerno pre\u0161u\u0107uje. A i zna\u010denje tih stra\u0161nih doga\u0111anja treba sagledati u tom svjetlu. Naime, glavni uzrok ne samo Bleibur\u0161ke tragedije nego i svih progona, zatvora, mu\u010denja i ubijanja Hrvata sve tamo od 1918. godine bila je velikosrpska ideologija i njezina brutalna primjena. Po\u010delo je to pokoljem hrvatskih \u201edragovoljaca\u201c u Odesi (u listopadu 1916.) i nastavilo se 9. rujna 1918. kad su srpski vojnici po prvi put stigli u Vukovar i po\u010deli plja\u010dkati i zlostavljati stanovnike toga grada, te smrtonosnim pucnjima na Hrvate u mirnom protestnom mimohodu 5. prosinca iste godine u Zagrebu, hitcima u beogradskoj skup\u0161tini 20. lipnja 1928. godine, zatim u \u201e\u0161estojanuarskoj\u201c diktaturi 1929., pa preko Bleiburga do golih otoka, te ponovo u Vukovaru 1991.! I usta\u0161ki revolucionarni pokret je posljedica velikosrpskog terora. Te\u0161ko je i zamisliti koliko je krvi isteklo, muka pretrpljeno i suza proliveno od 1918. do 1995. (pa i kasnije) radi sulude osvaja\u010dke velikosrpske ideologije.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Zato, uz sve druge razloge o kojima se govori i pi\u0161e, glavni uzrok Bleibur\u0161ke tragedije treba tra\u017eiti u velikosrpstvu koje se na kraju Drugog svjetskog rata udru\u017eilo s revolucionarnim jugo-komunisti\u010dkim fanatizmom i me\u0111u Hrvatima u napadu na sve \u0161to je bilo hrvatsko. Cilj je bio pobiti i zastra\u0161iti sve i svakog tko bi mogao i pomisliti na ostvarenje hrvatskog sna o slobodnoj i samostalnoj dr\u017eavi Hrvatskoj. Svaki hitac, svaki udarac, svaka psovka i uvrjeda bila je uperena u prvom redu protiv hrvatske dr\u017eave, a nesretni stradalnik u njihovim o\u010dima bio je samo bezimeni nitko kojeg je trebalo ubiti, zlostavljati i poniziti jer je \u017eelio svoju hrvatsku dr\u017eavu i svoju slobodu. Bacaju\u0107i \u017eive ili pobijene hrvatske vojnike i civile u jame mislili su da s njima pokopavaju i samu ideju hrvatske dr\u017eavnosti. Ali usprkos svemu, Bleibur\u0161ka tragedija je ostala duboko u svijesti hrvatskog naroda i ona je iznjedrila nove snage i novo doba koje je urodilo \u017eeljenim plodom. Bleiburg i Vukovar, kao i druga strati\u0161ta, jesu i ostat \u0107e antiteza velikosrpstvu koje je ostalo nezasi\u0107eno i svakom jugoslavizmu koji jo\u0161 kao zloduh luta i tra\u017ei da se na bilo koji na\u010din ponovo utjelovi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Osobe a ne brojevi<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kad se pi\u0161e o Bleibur\u0161koj tragediji ponajvi\u0161e se raspravlja o brojevima (koliko je ljudi bilo na povla\u010denju, koliko je ubijeno i sl.), o svjetskim prilikama, o pogrje\u0161kama vlade NDH, o Englezima koji su izru\u010dili Hrvate (i druge) komunistima, tko je naredio pokolje, tko ih je izvr\u0161io i sl. Sve je to va\u017eno i potrebno. Ali se vi\u0161eput osje\u0107a da oni koji pi\u0161u o ovoj ili sli\u010dnim ljudskim tragedijama zaborave na \u017ertve. Posebice to rade strani \u201eobjektivni\u201c i doma\u0107i \u201eantifa\u0161isti\u010dki\u201c povjesni\u010dari kojima i jest namjera da se \u017ertve omalova\u017ee, umanje pa i zanije\u010du. I mi kad \u010dujemo i \u010ditamo da je pobijeno ili bilo u kolonama smrti na stotine tisu\u0107a ljudi lako izgubimo iz vida pojedinca. Od tolike mase ne vidimo \u010dovjeka; da je svaka ubijena i mu\u010dena osoba bila Bo\u017eje stvorenje s vlastitim imenom i prezimenom; da je svatko od njih imao oca, majku, bra\u0107u, sestre, a mnogi \u017eenu i djecu.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Kako izra\u010dunati sve osje\u0107aje, patnje, udarce, uvrijede, suze, \u010de\u017enje i molitve; posljedice obiteljske, dru\u0161tvene, demografske, nacionalne, gospodarske&#8230;?! To nadilazi sve analize ponajboljih stru\u010dnjaka. Zato vjerujemo da \u0107e nam i ova zbirka svjedo\u010denja barem malo pribli\u017eiti pojedina\u010dne ljudske patnje i pomo\u0107i nam sna\u017enije osjetiti sve ono \u0161to ozna\u010dava pojam Bleiburga.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Kri\u017eni put \u2013 jo\u0161 traje<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Politi\u010dka klasa u Hrvatskoj koja je nikla i stasala u krilu jugokomunizma, kao i oni koji materijalno ovise o toj klasi, jo\u0161 ne \u017eele priznati da je u pora\u0107u nad Hrvatima po\u010dinjen stra\u0161an masovni zlo\u010din te na razne na\u010dine onemogu\u0107avaju otvaranje i istra\u017eivanje ve\u0107 poznatih masovnih grobnica i pronala\u017eenje nepoznatih. Nije im stalo da se te grobnice otvore i zemni ostaci ubijenih stru\u010dno obrade i identificiraju. \u010citamo da prema prona\u0111enim \u017ertvama ba\u0161 i ne pristupaju dostojanstveno. A procesuiranje jo\u0161 \u017eivih po\u010dinitelja i\/ili nalogodavaca se samo ponekad najavi radi zamu\u0107ivanja politi\u010dkih voda. Premda se od najvi\u0161eg dr\u017eavnog vrha zna \u010duti da svaka \u017ertva zaslu\u017euje svoj grob, sve ostaje samo njihova prigodna politi\u010dka krilatica.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Premda su pobijene \u017ertve ve\u0107 poodavno u dvorima nebeskim, njihov Kri\u017eni put, na\u017ealost, jo\u0161 traje. Naime, oni su i dalje zatajivani, poni\u017eavani, omalova\u017eavani, njihovi najbli\u017ei i dalje \u010dekaju na zemne ostatke svojih najmilijih. Njihova djeca i unu\u010dad, bra\u0107a i sestre ne mogu se pomoliti na njihovim grobovima i staviti svije\u0107u i cvije\u0107e na njihova vje\u010dna po\u010divali\u0161ta. Oni su jo\u0161 na putu doma! Njihove obitelji ih \u010dekaju! A dana\u0161nji politi\u010dki mo\u0107nici nastavljaju zlostavljati njih, njihove potomke i jo\u0161 \u017eivu\u0107e povratnike s Kri\u017enog puta.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Bez osje\u0107aja mr\u017enje i osvete<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Razgovaraju\u0107i s pre\u017eivjelima i slu\u0161aju\u0107i njihova svjedo\u010denja o Kri\u017enom putu lako je zapaziti da oni u sebi ne nose ni najmanji osje\u0107aj mr\u017enje prema progoniteljima. Ne samo to, nego se uo\u010dava da oni ni onda kada su bili zlostavljani i poni\u017eavani, a njihovi supatnici ubijani, nisu bili obuzeti mr\u017enjom. Osje\u0107a se da su oni zapravo \u017ealili ljude koji su ih progonili i \u010dudili se odakle izvire tolika mr\u017enja prema njima, bespomo\u0107nim zarobljenicima; prema \u010dovjeku i \u010dovje\u010dnosti. Na drugoj strani, snaga da mogu izdr\u017eati i pre\u017eivjeti tolike muke i neda\u0107e dolazila im je iz osje\u0107aja da pate radi ljubavi i vjere; ljubavi za svoj narod i dom i vjere u Boga. Bili su duboko svjesni da nisu bili niza\u0161to krivi osim \u0161to su bili Hrvati i ljubili svoj dom i domovinu. Bili su progonjeni radi onog tko su i \u0161to su; radi nacionalne i vjerske pripadnosti. Osje\u0107ali su da je pravda, vje\u010dna pravda, na njihovoj strani i zato dok je njihovo tijelo patilo, duh i du\u0161a su ostali zdravi. Oni i danas zra\u010de optimizam, vedrinu i radost jer njihova patnja je imala dublje zna\u010denje i smisao. To su, ka\u017eu, najbolje osjetili kad su do\u017eivjeli propast komunizma, raspad Jugoslavije i uspostavu samostalne Hrvatske. To im je bila najve\u0107a nagrada!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Majke, \u017eene i Veronike<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Postoji golem broj bleibur\u0161kih mu\u010denica koje nisu bile na povla\u010denju, na Bleibur\u0161kom polju ili u mar\u0161evima smrti a koje malo tko spominje \u2013 to su majke i \u017eene sudionika Bleibur\u0161ke tragedije. Njihov Kri\u017eni put je trajao cijeli \u017eivot, uvijek \u010dekaju\u0107i i mole\u0107i; bdiju\u0107i da se vatra na ognji\u0161tu ne ugasi i odgajaju\u0107i nove nara\u0161taje. Sve posljedice Bleiburga pale su na njihova le\u0111a a one su to juna\u010dki i s vjerom i ljubavi prihvatile, te spremno nosile svoj kri\u017e do kraja \u017eivota.<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Njima treba dodati i mnogobrojne hrvatske Veronike diljem Podravine, Slavonije i drugih hrvatskih krajeva koje su, riskiraju\u0107i vlastiti \u017eivot, istr\u010davale iz svojih ku\u0107a i donosile hranu i vodu izgladnjelim patnicima u kolonama smrti. Kao \u0161to je Veronika pru\u017eila rubac Isusu na njegovu Kri\u017enom putu, tako su one pru\u017eale koru kruha ispa\u0107enoj bra\u0107i. Svaki pre\u017eivjeli sa zahvalno\u0161\u0107u i vi\u0161eput sa suzama u oku ih se spominje. Bile su to \u017eene junakinje koje hrvatska povijest ne smije zaboraviti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Zapisujmo povijest<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kad \u010dujemo rije\u010d \u201epovijest\u201c obi\u010dno pomi\u0161ljamo na velike doga\u0111aje i va\u017ene ljude (umnike, mo\u0107nike, politi\u010dare&#8230;) iz pro\u0161losti. Ali \u201epovijest\u201c je svuda oko nas, ona je i u nama, ona \u201eputuje\u201c s nama, ona se stalno doga\u0111a, gledamo je, ona se registrira u na\u0161im glavama; to su ljudi koje vidimo i doga\u0111aji koje svjedo\u010dimo&#8230;Samo, treba se potruditi i to registrirati, zapisati, uslikati, snimiti&#8230; Sve nam to mo\u017ee izgledati sitno i nebitno, ali sve je dio stvarnosti, na\u0161e stvarnosti, na\u0161e povijesti. Ako se ne zapi\u0161e sve zavr\u0161ava u grobu!<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;Svjedo\u010denja koja se nalaze u ovoj knjizi su vjerojatno me\u0111u posljednjima u ovoj op\u0107ini iz doba Drugog svjetskog rata i pora\u0107a. Ve\u0107ina pre\u017eivjelih s Kri\u017enog puta je pomrla a njihova \u201epovijest\u201c je s njima pokopana. Do\u017eivjeli smo i pro\u017eivjeli jo\u0161 jedan rat. Vrijeme \u0107e prohujati br\u017ee nego i mislimo pa uz tradicionalnu historiografiju potrudimo se prikupljati i zapisivati \u201eusmenu povijest\u201c koja \u0107e biti va\u017ean dio na\u0161e osobne i zajedni\u010dke hrvatske pri\u010de. U suprotnom, drugi \u0107e je ispisivati svojim \u201eistinama\u201c!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Knjiga Od Bleiburga do Ljubu\u0161kog \u2013 svjedo\u010denja pre\u017eivjelih, Ante \u010cuvala u Ljubu\u0161kom 8. svibnja uz autora predstavili su mr. sc. <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/bleiburg-najveca-tragedija-hrvatskog-naroda\/\" title=\"Bleiburg \u2013 najve\u0107a tragedija hrvatskog naroda\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2001063,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1001063","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001063","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1001063"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001063\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2001063"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1001063"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1001063"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1001063"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}