{"id":1001279,"date":"2014-07-12T08:58:56","date_gmt":"2014-07-12T06:58:56","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=1279"},"modified":"2014-07-12T08:58:56","modified_gmt":"2014-07-12T06:58:56","slug":"svecenici-iz-ugande-u-svetistu-sv-ante-na-humcu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/svecenici-iz-ugande-u-svetistu-sv-ante-na-humcu\/","title":{"rendered":"Sve\u0107enici iz Ugande u sveti\u0161tu sv.  Ante na Humcu"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Ve\u0107ina ljudi \u017eivi u svojoj udobnoj zoni pomalo i nesvjesna u kakvim uvjetima \u017eive ljudi u drugim dijelovima svijeta. Mi smo razgovarali s fra Ivicom Peri\u0107em, koji je svoj \u017eivot posvetio pomaganju ljudima u Africi, gdje je misionar od 1990. godine. No, on u Ljubu\u0161ki nije do\u0161ao sam: bio je tu s dva sve\u0107enika iz Ugande, koji su posebno vezani za BiH.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">S njima trojicom razgovarali smo u franjeva\u010dkom samostanu sv. Ante Padovanskog na Humcu u Ljubu\u0161kom: kako i za\u0161to su dvojica afri\u010dkih sve\u0107enika posebno vezani za BiH, kako \u017eive na\u0161i misionari u Africi, kako su upoznali \u017eivot i ljude na tom dalekom kontinentu\u2026, pro\u010ditajte u ovom tekstu\u2026<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Fra Ivica Peri\u0107 rodom je iz \u017eupe Lepenica iznad Kiseljaka. Po zavr\u0161etku srednje \u0161kole odlu\u010dio je postati sve\u0107enik.<br \/>\u201cOdmah sam znao da je misionarski rad ono \u010dim se \u017eelim baviti, znate, sve je to u rukama Bo\u017ejim. Mi smo kao djeca odrastali uz fratre i u meni je ostao taj franjeva\u010dki duh. Slu\u0161aju\u0107i o tim misijama i \u010ditaju\u0107i o njima, u meni se rodila velika ljubav. Tako sam i ja odlu\u010dio oti\u0107i u Afriku\u201d, pri\u010da fra Ivica. Prvo je, jer je tako morao, radio jednu godinu u Tuzli, a onda odlazi u Englesku na u\u010denje engleskog jezika. Kada je nau\u010dio jezik, oti\u0161ao je u Ugandu.<br \/>\u201cNakon dolaska u tu zemlju, odmah me se dojmila. Iako netom poslije rata, bila je prekrasna ba\u0161 kao i njezin narod\u201d.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Njihov ponos<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kakvi su mu dojmovi iz Ugande? Jako ga se dojmila i klima koja je, kako ka\u017ee, izuzetno ugodna: naime, budu\u0107i da je na samom ekvatoru, dan traje dvanaest sati kao i no\u0107. Cijeli svoj misionarski \u017eivot boravio je u takvoj vremenskoj zoni na visokim nadmorskim visinama i jako mu se svidjelo.<br \/>\u201cLjepota je \u017eivjeti i raditi s tim narodom. U po\u010detku sam radio na odgoju franjeva\u010dke mlade\u017ei i na odgoju onih koji \u017eele postati sve\u0107enici. U Ugandi sam radio od 1990. godine do 2003. godine, kada prelazim u Ruandu gdje radim evo do danas\u201d, ka\u017ee fra Ivica. Njegov misionarski \u017eivot preto\u010den je i na papir. Naime, bra\u010dni par \u017deljko i Maja Garmaz napisali su knjigu o misionarskom \u017eivotu fra Ivice, pod nazivom \u201cNa\u0161 \u010do\u2019ek u Africi\u201d.<br \/>\u201cKnjiga o mom misionarskom radu nastala je sasvim slu\u010dajno. Bra\u010dni par Garmaz htio je na bra\u010dno putovanje do\u0107i u Afriku budu\u0107i da su veliki zaljubljenici u tu zemlju. Stupili su sa mnom u kontakt i do\u0161li su kod mene. Tu su imali priliku vidjeti kako i koliko mi poma\u017eemo ovoj djeci. Nakon toga do\u0161li su na ideju da napi\u0161u tu knjigu kako bi skupili \u0161to vi\u0161e sredstava da bi mogli izgraditi jednu srednju \u0161kolu i tako se pokrenula \u010ditava lavina. Zahvaljuju\u0107i ovoj knjizi, mi smo do sada skupili samo od hrvatskog naroda i naroda u BiH 320.000 eura. To je Bo\u017eja providnost, ni sam ne znam kako smo to uspjeli\u201d, s ponosom govori fra Ivica. Uz pomo\u0107 prikupljenih sredstava izgradili su jednu srednju \u0161kolu s jedanaest u\u010dionica na koju se gleda kao uzor u Ruandi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Nezaposlenost<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201cKada uzmete u obzir da je Ruanda povr\u0161ine otprilike kao i Hercegovina, a ima 12 milijuna stanovnika koji \u017eive od motike, jasno vam je da je najve\u0107i problem ondje prenapu\u010denost i nedostatak obradive zemlje. To, naravno, rezultira gla\u0111u. Ve\u0107ina stanovni\u0161tva jede svaki drugi dan jer nemaju dovoljno hrane. \u017dupa u kojoj ja radim prote\u017ee se na samo 60 kvadratnih kilometara i imamo vi\u0161e od 35.000 stanovnika. Mi u na\u0161oj \u0161koli dijelimo dnevni topli obrok pa se Afrikanci \u010desto \u0161ale na na\u0161 ra\u010dun da su nam djeca najuhranjenija\u201d, ka\u017ee fra Ivica. Jedan od velikih problema u Africi je nezaposlenost. S ponosom ka\u017ee da djeca koja zavr\u0161e njihovu \u0161kolu uvijek na\u0111u posao i osiguraju egzistenciju sebi i svojim obiteljima. Ipak, na\u017ealost, puno je onih koji nisu te sre\u0107e. Godi\u0161nje \u0161koluju oko 500 djece, \u0161to je jako velika stvar i svake godine ostave jednog dou\u010ditelja da radi u njihovoj \u0161koli. Prosje\u010dna pla\u0107a iznosi manje od 30 dolara mjese\u010dno.<br \/>\u201cRoditelj, ako i ima posao, radi godinu dana za 210 eura, a ako \u017eeli dijete poslati u srednju \u0161kolu, treba mu 300. Jako je te\u0161ko djetetu bez pomo\u0107i organizacija zavr\u0161iti \u0161kolu. Ljudi se nekako snalaze, ali jako te\u0161ko. Veliki broj u\u010denika, na\u017ealost, nema na\u010din nastaviti sa \u0161kolovanjem\u201d, ka\u017ee ovaj misionar. Ljudima tamo treba&nbsp; dva do tri dana rada da zarade samo za kilogram kruha, a kamoli za \u0161kolovanje. Oni imaju dvije \u0161kole u Ruandi, strukovnu i srednju tehni\u010dku. Imaju natje\u010daj kada po\u010dinje \u0161kolska godina, a njihove \u0161kole poha\u0111aju djeca iz svih dijelova Ruande.<br \/>\u201cMislim da je jako veliko ono \u0161to Katoli\u010dka crkva radi u Africi. Zbilja se puno poma\u017ee tom napa\u0107enom narodu. Mi smo fokusirani na pomaganje onim najugro\u017eenijima i najpotrebitijima, dok druge organizacije nisu. Previ\u0161e se novca od donacija ulijeva u infrastrukturu dok s druge strane narod gladuje. Posebno mi je drago kada narod osjeti na\u0161 osje\u0107aj i \u017ertvu za drugoga, zbog \u010dega nam posebno vjeruju. Mislim da smo najvi\u0161e povjerenja stekli u Ruandi unato\u010d tome \u0161to je ona diktatorska zemlja, ali smo mi tamo jako sigurni. Budu\u0107i da je manjinsko pleme na vlasti, mogu se odr\u017eati samo silom. Vojska je na ulicama svakog poslijepodneva, ipak, stanje za nas nije opasno\u201d, isti\u010de fra Ivica. U Africi se posljednjih godina puno toga promijenilo. Zapad je puno radio na podizanju infrastrukture, ali oni stalni problemi i dalje stoje. Sve je ve\u0107i broj pu\u010danstva, a sve manje hrane. Poslije rata u Ruandi je bilo 7 milijuna stanovnika, a danas ih ima 12 milijuna.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Vrijedni ljudi<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201cOvi ljudi su jako vrijedni: njima samo treba dio zemlje i oni \u0107e raditi. Veliki je broj obitelji koji imaju jako mala zemlji\u0161ta na kojima treba napraviti ku\u0107u i ostaviti dio za obra\u0111ivanje, \u0161to je nemogu\u0107e. Na 1000 metara nadmorske visine ima previ\u0161e neobradiva zemlji\u0161ta\u201d, ka\u017ee fra Ivica. No, ka\u017ee, Afrikanci su bez obzira na neima\u0161tinu i izuzetno te\u0161ke \u017eivotne uvjete uvijek spremni pomo\u0107i drugima, jako su dobar i plemenit narod.<br \/>\u201cDok je kod nas bio rat, oni su to \u010duli na radiju i bili su jako suosje\u0107ajni,&nbsp; svakodnevno su molili za na\u0161 narod\u201d. Obitelji u Africi imaju jako puno djece, od \u010detvero do petnaestero, stoga je lako zaklju\u010diti da i sami misni obredi traju du\u017ee nego, primjerice, kod nas. Tako nam je fra Ivica objasnio kako misa u Africi traje u prosjeku tri sata dok za vrijeme obreda misno slavlje zna trajati i do \u010detiri sata. Kod njih se dru\u0161tveni status gleda po broju djece, dakle, \u0161to vi\u0161e djece imate, cjenjeniji ste u dru\u0161tvu. Bogatstvo se ogleda kroz djecu, a ne po onome \u0161to ima\u0161.<br \/>\u201cMi smo ovdje pomalo izgubili tu jednu ljudsku dimenziju. Sla\u017eem se u potpunosti s izrekom da je vrijeme koje pokloni\u0161 drugome neprocjenjivo jer to zbilja jest tako. Moje vrijeme provedeno u Africi s ovim divnim ljudima je zaista neprocjenjivo\u201d, isti\u010de fra Ivica. Fra Ivica Peri\u0107 u BiH nije stigao sam. Poveo je dva afri\u010dka sve\u0107enika iz Ugande koji su posebno vezani za BiH. To su Augustus Byaruhanga i Matthias Kule, koji nam ka\u017eu kako Hercegovina ima posebno mjesto u njihovim srcima jer im je jedan pokojni hercegova\u010dki misionar spasio \u017eivote.<br \/>\u201cDavne 1998. godine bili smo poslani u Kongo na u\u010denje francuskog jezika kod pokojnog fra Joze Vasilja, misionara iz Hercegovine. U tom trenutku Ruanda i Uganda su napale Kongo i tada se stvorila slika u tom narodu da su svi Ruan\u0111ani i Ugan\u0111ani neprijatelji Konga. Naravno, kako smo mi iz Ugande, to se odmah saznalo i vojska je tra\u017eila da nas se izda. Ali, pokojni fra Jozo to nije dao, znao je da bismo bili ubijeni. Pregovori su trajali tri dana, fra Jozo se svim silama borio za nas, kucao je na vrata brojnih du\u017enosnika i uspio nas je izvesti preko granice. Na taj na\u010din spasio nam je \u017eivot \u2013 nama i jo\u0161 jednoj \u010dasnoj sestri koja je bila iz Ruande. Na\u017ealost, Jozu poslije toga nikada nismo vidjeli\u201d, ka\u017ee Augustus. Isti\u010de da ga se pokojni fra Jozo dojmio \u010dim ga je upoznao. \u201cOdmah kad sam ga upoznao bio sam odu\u0161evljen njegovom jednostavno\u0161\u0107u. Uvijek je bio nasmijan, bio je blizak narodu i bio sam dirnut na\u010dinom na koji se ophodio s ljudima\u201d, isti\u010de Augustus. I Matthias ka\u017ee da se sje\u0107a tog doga\u0111aja kao da se ju\u010der dogodio. \u201cBili smo u ku\u0107nom pritvoru i oduzeli su nam putovnice. Re\u010deno mu je da nas dvojicu moraju izru\u010diti, no on je spremno rekao \u2018Ne\u2019. U 2 ujutro je do\u0161ao po nas automobilom s jo\u0161 dva naoru\u017eana vojnika koji su nas \u010duvali i dovezao nas je do granice. Samo nam je rekao: \u2018Idite, Bog je s vama\u2019\u201d, ka\u017ee Matthias. Obojica isti\u010du da takvu hrabrost nikada nisu vidjeli.<br \/>\u201cPo uzoru na fra Jozu znali smo da ovi ljudi moraju biti dobri. Sada kad smo do\u0161li ovdje, uvjerili smo se u to. Nai\u0161li smo na divnu dobrodo\u0161licu i osje\u0107amo se kao doma\u201d, ka\u017eu obojica uglas.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Ve\u0107ina ljudi \u017eivi u svojoj udobnoj zoni pomalo i nesvjesna u kakvim uvjetima \u017eive ljudi u drugim dijelovima svijeta. Mi <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/svecenici-iz-ugande-u-svetistu-sv-ante-na-humcu\/\" title=\"Sve\u0107enici iz Ugande u sveti\u0161tu sv.  Ante na Humcu\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2001279,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1001279","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1001279"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001279\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2001279"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1001279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1001279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1001279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}