{"id":1001379,"date":"2014-07-26T07:55:20","date_gmt":"2014-07-26T05:55:20","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=1379"},"modified":"2014-07-26T07:55:20","modified_gmt":"2014-07-26T05:55:20","slug":"zove-se-una","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/zove-se-una\/","title":{"rendered":"Zove se Una!"},"content":{"rendered":"<p>Zovem se Una. Kao rijeka. Kao u Mominoj knjizi. Dozvoli da ti ispri\u010dam. Prije nekoliko dana u bolnici u Mostaru me je rodila Martina, dvometra\u0161ka kme\u010davica koju \u010ditate na ovoj stranici, za najbli\u017ee Marta, a za mene moja jedina mama Marta.<\/p>\n<p>&nbsp;<br \/>Pogledala me je umorna, o\u0161amu\u0107ena, zelenim o\u010dima mokrim do cije\u0111enja i \u0161apnula na moj obraz kao da mi dahom udara pe\u010dat vje\u010dnog pripadanja \u2013 \u201eHvala ti \u0161to si do\u0161la.\u201c Normalno da \u0107u do\u0107i, pomislila sam, pa tko bi propustio \u017eivot i ludiranje s tobom?!<\/p>\n<p>Sve su majke tog jutra u bolnici, u Mostaru, i na \u010ditavom svijetu istom ljubavi privijale svoje novoro\u0111ene bebe uz sebe, ali ja, ja sam bila najsretnija \u0161to me je nebo odabralo ba\u0161 za nju. Samo zbog tih pla\u010dkavih o\u010diju. Zelenih kao natopljen truleks. Kao mahovina u dnu \u0161ume. Normalno da sam do\u0161la, bona. Sad \u0161tedi suze, trebat \u0107e ti. Ako budem imalo ters na tebe, trebat \u0107e ti, \u017eivotami.<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>Zna moj dedo Cane najbolje. Kad je \u010duo da sam \u017eensko, rekao je posve antipatrijarhalno, ponosan i nasmijan da uistinu postoji pravda u Svemiru i da moja mama Marta ba\u0161 zaslu\u017euje jednu istu takvu ko \u0161to je ona. Sla\u017eem se. Dugo se i dedo patio. Samo da nemam njezinu \u010dupavu grivu. Moj dragi tata bi dodao da bi me i onaj no\u017eni palac \u0161to joj je uporno trta\u010dio van bolni\u010dkog kreveta, toliko da su se na njeg podapinjali prolaznici, mogao mimoi\u0107i. Ali ne\u0107e, \u010dini mi se. Imam stopalo kao peraju i sve su prilike da \u0107u ba\u0161 kao i ona u prodavaonicama cipela neumorno pitati \u2013 Imate li I\u0160TA 41 broj, za nas dinosaure?<\/p>\n<p>Zovem se Una. Kao rijeka. Kao u Mominoj knjizi. Dozvoli da ti ispri\u010dam. Moja je mama izgubila prvu bebu. A ja sam do\u0161la iz Gra\u0161kograda. S mjesta gdje \u017eive jo\u0161 nero\u0111ene bebe i kamo odlaze bebe koje ponekad eto, moraju oti\u0107i od ljudi. Tamo ima sunca, i pasa, i gumenih bombona, a nema ratova, la\u017ei i politi\u010dara. Mo\u017eda mi ne vjeruje\u0161, ali tamo sam upoznala svoga brata. Rekao je da ovaj put ja moram sve izdr\u017eati i zagrliti mamu. Kad su me ono prvi put polo\u017eili na njezina prsa, omotala sam se zato oko nje, i njegovim i svojim rukama, kao br\u0161ljan. Skrckali smo joj klju\u010dnu kost snagom svoje ljubavi.<\/p>\n<p>Puno je toga pro\u0161la da bih ja ugledala svijet. Kad je izgubila bracu pitala je doktore za\u0161to se to de\u0161ava. Jer je mama vazda bila zdrava ko dren. Ni propuh joj nije mogao ni\u0161ta. Ni sjedenje na hladnom betonu. Doktori su rekli da se eto, desi. Slu\u010dajnim odabirom. I to je tako. Ne treba nikakvih pretraga. Moja mater Marta jest pjesnik, pa\u0107enik i sanjar, ali ne voli ona tih i takvih odgovora. \u201eBog htio, sudbina namjenila, tako u zvijezdama zapisano, ka\u0161ike se okrenule&#8230;kurac-palac!\u201c Tvrdoglava i na svoju ruku, saznala je zatim da ima genetsku trombofiliju najte\u017eeg oblika. Stari ljudi su govorili da je to gusta krv. Okoprilike. Zbog poreme\u0107aja zgru\u0161avanja krvi do bebe ne dolazi hrana i jednostavno prestane biti. Zato je mama sa mnom morala primati injekcije u trbuh. Svih 250 injekcija, svaki dan. Ta kme\u010davica koja se igle boji i nacrtane. I devet mjeseci nije nikud oti\u0161la. Otpepala je sve. Promocije knjiga, ljude, zbivanja, medije, doga\u0111aje.<\/p>\n<p>Ja i ona smo deverale na kau\u010du i \u010duvale jedna drugu. Ni auto nije upalila svo to vrijeme. Moj \u0160umaher, \u0161to se ina\u010de nikad nije mogao smiriti, kojoj su cesta, pustolovina, putovanja i nemir bili utkani u tu gustu krv, devet mjeseci je svoj svijet vrtjela od kupatila do kau\u010da. La\u017eem, jednom je u tijeku krize sjela u auto ispred ku\u0107e, upalila motor i Radio Dobre Vibracije na najja\u010de i onda ga ugasila. Tek tako da ne poludi i ne zaboravi kako auto fercera. Moji baka i dedo su dolazili svako drugi dan. Samo da nam protresu deku. Donesu ru\u010dak. Pridr\u017ee \u010delo dok povra\u0107amo. Cijela obitelj. Prijatelji. Ljubav je to za koju ne postoje rije\u010di. Na kau\u010du nam je bilo zakon. Sve smo radili kontra. Ako knjige ka\u017eu da se bebama u stomaku treba pu\u0161tati klasi\u010dna muzika, mi smo plesali uz \u201eGirl, you&#8217;ll be a woman soon\u201c i ostale bisere iz Pulp Fictiona. Dok su drugi u\u010dili o bo\u010dicama, dojenju i pelenama, ona je meni \u010ditala o revolucijama, junacima, i dalekim gradovima. Pri\u010dala je o ljubavi, o nekim pogledima koji ti se toliko uvuku u o\u010di kao krmelj, da ih vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 umiti ni isprati nikakvom vodom s nikakve \u010desme. I stalno ponavljala da kad budem voljela, moram voljeti sa dna tabana. Svim svojim bi\u0107em. Da po\u0161tujem druge i ne mrzim. Da budem odana kamenu silnom hercegova\u010dkom koji me je isklesao. I volim ti\u0161inu bosanske doline u magli, onda kad odu ptice na jug. Da uvijek znam otkud sam i kamo pripadam.<\/p>\n<p>Zovem se Una. Kao rijeka. Kao u Mominoj knjizi. Dozvoli da ti ispri\u010dam. Prije poroda bili smo danima u bolnici. Onoj istoj koja nema tariguza, tople vode, gotovo ni\u010dega osim nevi\u0111ene snage rasute po tim nesretnim krevetima. A to je ponekad sve. I vi\u0161e od toga. Zna\u0161, ima tamo majki koje se bore s najte\u017eim dijagnozama u svojim trudno\u0107ama, koje ra\u0111aju malene an\u0111ele s te\u017einom ispod jednog kila i odlu\u010dne su i nepokolebljive svojom ljubavi nahraniti ga do malog \u010dovjeka. Ima tamo majki u kojima kucaju dvostruka ili trostruka srca, koje le\u017ee nepomi\u010dno za njihov \u0161to bolji ishod, da bi mogle tri iste glavice ko tri glavice kupusa odjednom dr\u017eati u svome krilu. Ima tamo majki sa te\u0161kim gubitcima malenih bebica, koje pro\u017eivljena bol nije zako\u010dila u njihovim snovima da ih zagrle neke nove ruke kao br\u0161ljan. Ima tamo majki izdaleka, djevoj\u010dica od 19 godina iz recimo, Rame, \u010diji su roditelji i mu\u017eevi satima udaljeni, a one plahe i nje\u017ene i upla\u0161ene u \u010dar\u0161afu, \u010dekaju svoje zlato. I da\u0161 im puding i bananu i plazmu keks i obja\u0161njava\u0161 da ne\u0107e boljeti, mada obje znate da sere\u0161.<\/p>\n<p>Ima tamo majki koje su to sve ve\u0107 nekoliko puta pro\u0161le, pa ti uzmu sisu i poka\u017eu ko najve\u0107em smoti \u0161ta s njom da radi\u0161, nakapaju ti svog mlijeka za tvog an\u0111ela, nesebi\u010dno svoje srce ti u mlijeku daju. Ima tamo majki kojima doktori prilaze tiho i obja\u0161njavaju da nije sve pro\u0161lo najbolje i da \u0107e beba imati pote\u0161ko\u0107a, ima tamo majki koje sve to slu\u0161aju uzdignute glave, i odlu\u010duju od tog trena postati i ku\u0107a i krov i potporni stup, nadljudska snaga koja \u0107e svojim krilima nositi to maju\u0161no stvorenje kroz sve dane. Ima tamo majki koje su medicinske sestre i tek si im mo\u017eda broj u radnoj smjeni, pa te ipak paze kao svoje ro\u0111eno dijete. I nije im naporno dok ih mori\u0161 milijun puta s istim pitanjem \u2013 Ho\u0107e li boljeti stavljanje katetera i \u0111e se TO\u010cNO on gurne?<\/p>\n<p>Zovem se Una. Kao rijeka. Kao u Mominoj knjizi. Dozvoli da ti ispri\u010dam. Moja mama mi svih devet mjeseci od straha nije ni\u0161ta kupila. Bojala se i dodirnuti pli\u0161ane stvar\u010dice u trgovinama. Svatko tko je jednom ne\u0161to imao pa nemao, zna da ni na \u0161ta vi\u0161e u \u017eivotu ne mo\u017ee ra\u010dunati. I nau\u010di da se \u017eivot ne planira, nego doga\u0111a i to mora\u0161 znati respektirati. Pa ipak, ljudi koje mama voli darovali su mi svega. Molili su za mene. Mislili na mene. Donosili mi slatki\u0161a i vjerovali u ovu bitku. Valjalo se roditi ba\u0161 zbog njih. Onog koji uvijek kasni. Da ih upoznam. Da im ka\u017eem hvala. Hvala za ljubav. Valjalo je i \u0161to me je rodila ba\u0161 moja mama. Zbog njezinih pla\u010dkavih zelenih o\u010diju. Da nikad vi\u0161e ne budu same. Ni tu\u017ene.<br \/>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<br \/><strong>Na\u0161a Ljubu\u0161anka, \u0161irokobri\u0161ka nevista, na\u0161e blago od pera, postala je mama! Iskrene \u010destitke od LJ::Portala Martini Mlinarevi\u0107 Sopta na njenoj zelenookoj Uni!<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Zovem se Una. Kao rijeka. Kao u Mominoj knjizi. Dozvoli da ti ispri\u010dam. Prije nekoliko dana u bolnici u Mostaru <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/zove-se-una\/\" title=\"Zove se Una!\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2001379,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1001379","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001379","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1001379"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001379\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2001379"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1001379"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1001379"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1001379"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}