{"id":1001384,"date":"2014-07-26T20:57:55","date_gmt":"2014-07-26T18:57:55","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=1384"},"modified":"2014-07-26T20:57:55","modified_gmt":"2014-07-26T18:57:55","slug":"stipe-odak-mladi-ljudi-trebaju-osjetiti-snagu-koju-im-znanje-moze-dati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/stipe-odak-mladi-ljudi-trebaju-osjetiti-snagu-koju-im-znanje-moze-dati\/","title":{"rendered":"STIPE ODAK Mladi ljudi trebaju osjetiti snagu koju im znanje mo\u017ee dati"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Akademska godina je na izmaku, a to razdoblje je karakteristi\u010dno po u\u010denju, neprospavanim no\u0107ima i stresu, kada studenti \u2018love\u2019 zadnje rokove za polaganje ispita kako bi uspje\u0161no upisali novu akademsku godinu. Mnogima je vrijeme studiranja i najljep\u0161e razdoblje u \u017eivotu, pa kasnije shvate da su sve to ustvari bile slatke brige.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ovo je pri\u010da o jednom ambicioznom mladi\u0107u kojemu u\u010denje nikada nije predstavljalo problem, pa je do 27. godine ostvario zavidna postignu\u0107a na tom polju. Rije\u010d je o <strong>Stipi Odaku<\/strong> iz Ljubu\u0161kog. Bez problema je zavr\u0161io teologiju na Katoli\u010dkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te sociologiju i komparativnu knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu, a trenuta\u010dno je na doktoratu u Belgiji gdje se bavi odnosom religije i kolektivnih sje\u0107anja na tragedije.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201dIako na papiru sve izgleda dosta planirano i sustavno, puno toga je se zapravo dogodilo vrlo slu\u010dajno. U vrijeme prijemnih ispita u Zagrebu oti\u0161ao sam na nekoliko fakulteta kako bih ipak bio siguran da \u0107u negdje \u2018upasti\u2019. Spletom okolnosti, sve se odigralo vrlo brzo i nisam imao previ\u0161e vremena za pripreme. Sje\u0107am se da sam oti\u0161ao na Prirodoslovno-matemati\u010dki fakultet bez potrebnih formula i kalkulatora. Prodava\u010dica koja je radila u obli\u017enjem kiosku posudila mi je na par sati onaj svoj blagajni\u010dki kalkulator sa sveukupno 7 tipki. Tijekom upisa na Filozofski zvao sam prijatelja da provjerim \u0161to je to\u010dno komparativna knji\u017eevnost \u2013 ni on nije znao, ali smo se slo\u017eili da zvu\u010di bolje od kroatistike. Na prijemni ispit na teologiji sam zakasnio, a kasnije sam zakasnio i na upis, te do\u0161ao s danom zaka\u0161njenja i velikom Bajaderom. Na svu sre\u0107u pro\u0161ao sam te prijemne, a kako su me u po\u010detku i Filozofski i teologija iznimno privla\u010dili, odlu\u010dio sam ostati na oba mjesta i \u2018eksperimentirati\u2019 nekoliko mjeseci\u201d, pri\u010da Odak.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Kao eksperiment<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ka\u017ee nam da je studiranje dva studija bilo jako izazovno. Shvatio je to kao jedan eksperiment pa zbog toga nije bio po prevelikim pritiskom. Isti\u010de da su mu prije svega velika potpora bili roditelji koji su mu savjetovali da vidi koji smjer mu vi\u0161e odgovara i da se za taj u kona\u010dnici i odlu\u010di.<br \/>\u201dPo\u010detne impresije bile su pomije\u0161ane jer mi je jako puno toga bilo novo i svaki ispit koji sam pripremao bio je oto\u010di\u0107 prili\u010dno izoliran od svega drugog. Me\u0111utim, kako sam vi\u0161e toga upoznavao, stvari su polako po\u010dele konvergirati i meni je najzanimljivije bilo upravo povla\u010denje paralela izme\u0111u naoko vrlo razli\u010ditih disciplina. Istina je zapravo da je akademija danas jasno podijeljena na razli\u010dita polja, dok ni \u017eivot ni povijest nisu razvrstani po disciplinama. Promatrati stvari samo s jednog stajali\u0161ta je nedovoljno i zapravo sam imao privilegiju uo\u010diti koliko metodologija rada utje\u010de na ono \u0161to na kraju vidimo ili ne vidimo. Mislim da sam ponajvi\u0161e zbog toga ostao studirati paralelno\u201d, ka\u017ee Stipe. U ve\u0107ini svoga rada kombinirao je pristupe. \u201dIstra\u017eivao sam genezu i dimenzije new agea s teolo\u0161ko-sociolo\u0161kog stajali\u0161ta, spoznaje o kulturnom razvoju jako su mi pomogle da shvatim transformacije religije u suvremenom dru\u0161tvu, na knji\u017eevnosti sam svojevremeno pisao o shva\u0107anju ljepote kod Joycea i Tome Akvinskog, srednjovjekovne legende o sveticama koje su se preobla\u010dile u mu\u0161ku odje\u0107u otvorile su mi zanimljiv prozor u problematiku feminizma i otpora, Knjigu o Jobu sam analizirao kroz modele strukturalne lingvistike, pisao sam o proro\u0161tvima u Eliotovoj Pustoj zemlji, zanimao me prikaz predestinacije u suvremenim filmovima distopije. Jednostavno, bilo mi je lijepo studirati\u201d, pri\u010da Odak.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Pratio ritam<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Na upit koliko je trebalo odricanja i truda da paralelno zavr\u0161i dva fakulteta ka\u017ee da je jednostavno s vremenom uhvatio ritam koji je pratio.<br \/>\u201dJa to vrijeme nisam ba\u0161 do\u017eivljavao kao manekenka koja se odri\u010de \u010dokolade da bi zadr\u017eala liniju. Naravno, puno vremena se ipak trebalo posvetiti u\u010denju, osobito za vrijeme ispita. \u017divio sam na Cvjetnom i tada sam zapravo stekao naviku u\u010denja po no\u0107i. Bila je jedna skupina nas koja je stalno odra\u0111ivala \u2018tre\u0107u smjenu\u2019, negdje od 6 sati popodne do 6 ujutro. To je tako\u0111er bilo iskustvo prepuno anegdota koje otprilike zapo\u010dinju ispra\u0107ajem \u2018normalnih\u2019 studenata na spavanje, a zavr\u0161avaju izlaskom sunca iznad nasipa na Savi. Jo\u0161 uvijek se sje\u0107am mnogih razgovora koje smo vodili u stankama od u\u010denja, negdje oko 3 ujutro, uz kavu iz aparata i nezdrave pekarske proizvode\u201d, ka\u017ee on. Tako je uz puno truda Stjepan bez problema zavr\u0161io fakultete i odlu\u010dio se za doktorat u Belgiji. Bila mu je velika \u017eelja tamo oti\u0107i jer je Sveu\u010dili\u0161te u Leuvenu zapravo najstarije i najuglednije katoli\u010dko sveu\u010dili\u0161te na svijetu. Sam fakultet na koji je oti\u0161ao ve\u0107 je stolje\u0107ima me\u0111u nekoliko najpresti\u017enijih sredi\u0161ta u polju teologije i religijskih znanosti. Nije bilo nikakve dvojbe oko znanstvenog statusa te institucije. Me\u0111utim, igrom slu\u010daja nije poslao navrijeme papire za stipendiju. Jedna osoba u administraciji rekla mu je da se komisija sastaje sljede\u0107e jutro i da, ako sve prikupi do pono\u0107i, jo\u0161 ima nade za prijavu:<br \/>\u201dKoliko se sje\u0107am, sve sam poslao jedno 10 minuta prije pono\u0107i. I za tjedan dana sam znao gdje putujem te jeseni. Tamo sam najprije zavr\u0161io licencijat iz teolo\u0161kih znanosti, a nakon toga sam nastavio doktorat. Belgija je iznimno zanimljiva i neobi\u010dna zemlja. Relativno mala, ali zato s iznimno razvijenom kulturom, znano\u0161\u0107u i politikom. Mo\u017eda sam malo pristran, ali \u010dini mi se da je to idealna zemlja za \u017eivot. Gotovo svi govore nekoliko jezika, imaju jako dobru zdravstvenu i socijalnu skrb, obrazovanje je gotovo besplatno, a vrhunsko. Dobiti posao kao stranac je ipak znatno te\u017ee, prvenstveno zbog jezika. Jednom su u McDonald\u2019su stavili oglas da tra\u017ee radnika, a uvjeti su poznavanje francuskog, nizozemskog i engleskog jezika, po mogu\u0107nosti i njema\u010dkog. Moja iskustva do sada su doista bila samo pozitivna i iznimno sam zahvalan toj maloj kraljevini na sjeveru koja je bila tako dobra prema meni, strancu\u201d, ka\u017ee Stipe. \u0160to se ti\u010de fakultetskog obrazovanja, njihov sustav se dosta razlikuje od onoga u Hrvatskoj. Zanimljivo je da nemaju prijemne ispite osim za vrlo malen broj fakulteta, tako da fakultet prakti\u010dki mo\u017ee upisati bilo tko, a cijena godi\u0161nje \u0161kolarine je \u010dak jeftinija nego u BiH jer godina studija iznosi oko 600 eura, dok je doktorat jo\u0161 pristupa\u010dniji jer godina iznosi oko 250 eura.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Vrhunski uvjeti<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zbog ovoga se na prvu godinu studija upisuje jako puno bruco\u0161a, me\u0111utim, ta godina je koncipirana kao svojevrsni filtar pa ju godinu prolazi relativno malen broj ljudi.<br \/>\u201dUvjeti rada su doista vrhunski, u smislu opremljenosti laboratorija, knji\u017enica i dostupnosti materijala. Sveu\u010dili\u0161te iznimno dr\u017ei do svog ugleda tako da je prepisivanje bilo koje vrste ili plagiranje apsolutni tabu. Svi zavr\u0161ni radovi studenata se \u0161alju na provjeru i ako se uo\u010de nepravilnosti, to \u0107e najvjerojatnije dovesti do trajnog isklju\u010denja. Odnos s profesorima je pun po\u0161tovanja, ali ipak na profesionalnoj distanci\u201d, ka\u017ee Stipe. Na upit za\u0161to se odlu\u010dio ba\u0161 za ovu temu na doktoratu, ka\u017ee da mu se u\u010dinilo vrlo va\u017eno prou\u010diti na koji na\u010din kolektivne tragedije bivaju upisane u kolektivno sje\u0107anje ljudi te kako religija utje\u010de na te procese.<br \/>\u201dPovijest je, na\u017ealost, ispresijecana kolektivnim tragedijama. Neke od njih, naravno, postaju dijelovima \u2018slu\u017ebenih\u2019 povijesti, ali mene vi\u0161e zanima na\u010din na koji one postaju dijelom identiteta i svakodnevnog \u017eivota. Jer kolektivno sje\u0107anje je druk\u010dije od povijesti po tome \u0161to je velika ve\u0107ina stvarnih povijesnih doga\u0111aja za ljude irelevantna. Rijetko sretnem nekoga na koga je utjecala bitka kod Leipziga. Kolektivno sje\u0107anje je, s druge strane, organski vezano za \u017eivot; to je pro\u0161lost upisana u identitet. Ono pak ne odgovara nu\u017eno povijesnoj stvarnosti i njegovo stvaranje je pod utjecajem mnogih faktora, pa tako i zlouporaba. \u010cesto se o sje\u0107anju razmi\u0161lja kroz metafore spomenika ili arhiva. Ali obje te slike su zapravo prili\u010dno stati\u010dne. Ja kolektivno sje\u0107anje vi\u0161e zami\u0161ljam kao tijelo ispisano ranama koje zahtjeva stalnu brigu. Mislim da je to jako va\u017eno razumjeti jer bez toga ne mo\u017eemo dobro shvatiti kako se kroz povijest jedna kolektivna tragedija prelijeva u drugu. Bez istra\u017eivanja kolektivnih sje\u0107anja ne mo\u017eemo razumjeti niti mehanizme tranzicijske pravde, te\u0161ko\u0107e su\u017eivota, ostvarivanje mira\u201d, obja\u0161njava Stipe. Osim posve\u0107enosti studiranju ovaj svestrani mladi\u0107 bavi se poezijom i fotografijom.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201dPoezija me je oduvijek zanimala jer se slobodno igra jezikom i zbog toga mo\u017ee izre\u0107i puno vi\u0161e nego \u0161to rije\u010di same za sebe zna\u010de. Tjera te da zastane\u0161, zbuni te ritmovima i suglasjima, postavi razli\u010dite slike jedne do drugih i shvati\u0161 kako ne\u0161to tako obi\u010dno i svakodnevno kao govor mo\u017ee \u017eivjeti i jedan potpuno druk\u010diji \u017eivot. Svoje prve pjesme, ako se tako mogu zvati, po\u010deo sam pisati u osnovnoj \u0161koli. Me\u0111utim, moj najve\u0107i napredak se dogodio tijekom studija knji\u017eevnosti kada sam se malo bolje upoznao s tradicijom poetskog stvarala\u0161tva. To vrijeme me je zapravo u\u010dinilo poniznijim jer kada uzimam olovku u ruke, znam da ono \u0161to pi\u0161em nije prva pjesma na svijetu. Zbog toga je za dobro pisanje iznimno va\u017eno jako puno \u010ditati jer moj glas je glas nekog tko stupa u tradiciju u kojoj se ve\u0107 tisu\u0107ama godina stvaraju remek-djela. Bilo bi nepristojno derati se dok se ne saslu\u0161aju mnogi koji su govorili prije nas. A opet, imamo obvezu stvarati i dalje\u201d, ka\u017ee. Napisao je zbirku pjesama \u201cTrobojno bijelo\u201d za koju je dobio nagradu Goranovog prolje\u0107a za mlade pjesnike te nagradu Kvirinovih susreta za najbolju novu knjigu pjesama mladog autora. Fotografijom se bavi od srednje \u0161kole, a \u010desto kombinira poeziju i fotografiju. \u201dZadnja serija koju sam radio ticala se jednog projekta restauracije. Izlo\u0161ci prikazuju portrete ljudi i portrete knjiga, jedne do drugih. \u017delio sam predstaviti tu me\u0111usobnu simbiozu koja se javi izme\u0111u \u010dovjeka i knjige te izme\u0111u predmeta njege i onoga koji njegu pru\u017ea. Na kraju njihova lica postaju izmjenjiva i njihove fabule se me\u0111usobno nadopunjuju. Uz fotografije nalazi se i tekst koji knjiga izri\u010de promatra\u010du te on\/ona tako postaje dijelom tog odnosa, dijelom pri\u010de koju prihva\u0107a\u201d, ka\u017ee. Iako u inozemstvu ni\u017ee brojne uspjehe, isti\u010de da mu nedostaje rodni kraj.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201dHercegovina je za mene kao pokriva\u010d u koji se umotam kada \u017eivot zahladi. Sada, kada sam daleko, stvari gledam nekako druk\u010dije i mogu ja\u010de osjetiti ono ne\u0161to \u2018neizgovoreno\u2019 \u0161to \u017eivi u mom kraju i mom gradu. Svaki put kad dolazim, osjetim kao da ulazim u jedan posve\u0107eni prostor koji me u isto vrijeme smiruje, a opet i ostavlja bez rije\u010di upravo zbog tog taloga sje\u0107anja koji sam spominjao. Ono \u0161to me najvi\u0161e od svega fascinira je upravo ta prkosnost \u017eivota koji uvijek ide dalje, bez obzira na tragedije i te\u0161ko\u0107e, onako, bez puno \u017ealovanja. Nekim knji\u017eevnim rje\u010dnikom re\u010deno, tugovanje je luksuz koji si mogu priu\u0161titi velike kulture u kojima jo\u0161 postoji nada da \u0107e se herojska pro\u0161lost jednom ponoviti. Ovdje kod nas, gdje je svako doba potpuno druk\u010dije od prethodnog, ni\u0161ta se nikada nije ponovilo, i zato svako vrijeme treba iznova osmisliti\u201d, ka\u017ee Odak. Budu\u0107i da \u0107e mu mogu\u0107nost zapo\u0161ljavanja velikim djelom odrediti mjesto stanovanja, nije siguran ho\u0107e li se po zavr\u0161etku doktorata vratiti u Hercegovinu. Za kraj je poru\u010dio svim mladim ljudima da \u0161kolovanje doista shvate ozbiljno. \u201dPrakti\u010dni razlog je da \u0107e kao \u0161kolovani ljudi sigurno lak\u0161e na\u0107i posao, a onaj ljudski razlog je da \u0107e ih to oplemeniti. Znam da je za velik broj ljudi ono \u0161to u\u010de zapravo dosadno i predmet frustracije jer ne vide kakve to veze ima s bilo \u010dim. Bio sam ponekad u istoj situaciji kada sam za ispite morao \u2018bubati\u2019 zastarjele besmislice, godine i imena bez konteksta, nekakve irelevantne statistike o braku u Zapadnoj Njema\u010dkoj, itd. Naravno da svako \u0161kolovanje ima tih dijelova koji se moraju odraditi i gotovo. Me\u0111utim, osim toga, postoji i ono ne\u0161to dragocjeno \u0161to nas izgra\u0111uje. Mislim da mladi ljudi trebaju osjetiti snagu koju im znanje mo\u017ee dati, onaj dobar osje\u0107aj kad mo\u017ee\u0161 prodrijeti u stvari, spoznati ne\u0161to \u0161to je prije toga bilo samo crna kutija. S vremena na vrijeme radim s mladim ljudima i nema ni\u0161ta ljep\u0161e nego kad mo\u017ee\u0161 vidjeti da se ne\u0161to u njima kristalizira i da odlaze ku\u0107i s malo vi\u0161e svjetla u o\u010dima. \u017divimo u vremenu kada je znanje i ve\u0107e i dostupnije nego ikad u povijesti. Za\u0161to to ignorirati? I svakako bih im preporu\u010dio da \u010ditaju dobre knjige. To \u0107e sigurno pro\u0161iriti granice njihovog svijeta\u201d, ka\u017ee za kraj Odak.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Akademska godina je na izmaku, a to razdoblje je karakteristi\u010dno po u\u010denju, neprospavanim no\u0107ima i stresu, kada studenti \u2018love\u2019 zadnje <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/stipe-odak-mladi-ljudi-trebaju-osjetiti-snagu-koju-im-znanje-moze-dati\/\" title=\"STIPE ODAK Mladi ljudi trebaju osjetiti snagu koju im znanje mo\u017ee dati\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2001384,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1001384","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001384","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1001384"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001384\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2001384"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1001384"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1001384"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1001384"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}