{"id":1001800,"date":"2014-10-05T05:50:23","date_gmt":"2014-10-05T03:50:23","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=1800"},"modified":"2014-10-05T05:50:23","modified_gmt":"2014-10-05T03:50:23","slug":"svakomu-od-nas-je-pruzena-bozja-ruka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/svakomu-od-nas-je-pruzena-bozja-ruka\/","title":{"rendered":"Svakomu od nas je pru\u017eena Bo\u017eja ruka"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Ve\u0107 tre\u0107u nedjelju zaredom Isus se slu\u017ei slikom vinograda govore\u0107i svom narodu. Ozbiljna su to upozorenja nekada \u017eidovskom narodu, danas nama. Evan\u0111elje nam govori o zlim vinogradarima. Gospodar vinograda je Bog. On je iznajmio svoj vinograd izraelskom narodu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ovi &#8211; Bo\u017eji najamnici &#8211; Izraelci &#8211; trebali su isporu\u010diti svoje plodove koji se sastoje u ispunjavanju volje Bo\u017eje. Bog je poslao svoje izaslanike &#8211; sluge &#8211; proroke da pokupe plodove. Ali najamnici se za njih ne brinu, zlostavljaju ih i \u0161tovi\u0161e ubijaju. Najposlije je Bog poslao svoga Sina da ih posjeti na volju Bo\u017eju, ali oni i njega ubijaju. Oni jednostavno ne \u017eele biti najamnici nego gospodari.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Krist je ovom usporedbom jo\u0161 ne\u0161to htio re\u0107i i to ba\u0161 nama sada dok ovo \u010ditate. Ovaj svijet jest Bo\u017eji vinograd. Mi smo Bo\u017eji vinograd i Bo\u017eja stvorenja. Mi smo Bo\u017eji najamnici &#8211; radnici u Bo\u017ejem vinogradu. I upitajmo se: kako mi radimo u Bo\u017ejem vinogradu? \u0160to mi radimo u Bo\u017ejem vinogradu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Na\u017ealost \u010dovjek je uvijek bio u opasnosti da sebe proglasi gospodarem vinograda i svega \u0161to ima i posjeduje. I ne sluti koliko mu se to osve\u0107uje. \u010covjek danas naveliko radi i gradi. Prodire u prirodne zakone. Ukrotio je \u017eivotinje i prirodne sile. Uzoholio se od svojih uspjeha i zaboravio gospodaru vinograda donijeti svoje plodove.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Misli od vremena do vremena da mu Bog nije vi\u0161e potreban. Sigurno je zastranjenje kad neki astronaut ka\u017ee da nije u svemiru na\u0161ao Boga. Zastranjenja su bila i to kad su u pro\u0161-lom stolje\u0107u lije\u010dnici govorili da nikada pod kirur\u0161kim no\u017eem nisu vidjeli du\u0161u.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u010covjek je stalno u napasti da sve \u010dini bez Boga, uzdaju\u0107i se samo u svoju ljudsku pamet i u ljudsko znanje. Kad god \u010dovjek pomi\u0161lja da je gospodar vinograda, gospodar svijeta, kojem pripadaju plodovi i koji je samo sebi du\u017ean polagati ra\u010dun, on gubi na svojoj veli\u010dini, sre\u0107i i \u017eivotu i op\u0107e.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zar ne bi danas mnoge stvari izgledale sasvim druk\u010dije da su se pojedinci znali posavje-tovati s Bogom. I ovo stanje u kojem se nalazimo poziv nam je da se uteknemo Bogu kako bi nam pomogao rije\u0161iti se ove krize i recesije. <br \/>Kako bi danas bilo vi\u0161e sre\u0107e i radosti da ljudi poku\u0161aju \u017eivjeti onako kako to Krist od njih tra\u017ei, tj. da nastoje u molitvi upoznati i izvr\u0161iti volju Bo\u017eju. \u010cuvajmo se oholosti&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Na usta proroka Izaije jednom divnom pjesmom, ali punom prijetnji, Bog se tu\u017ei na svoj narod &#8211; prijeti mu rasapom i uni\u0161ten\u00acjem. Taj narod, izabrani, njegovani Bo\u017eji vinograd nije urodio gro\u017e\u0111em &#8211; dobrim djelima svetosti i pravde; nije iskoristio Bo\u017eje milosti izabranja i posebno ljubavi; Gospodin &#8220;se nadao pravdi, a eto nepravde&#8221;. Zato \u0107e osjetiti te\u0161ku Bo\u017eju ruku. &#8220;U pusto\u0161 \u0107u ga obratiti&#8221; &#8211; prijeti se Gospodin izdajni\u010dkom vinogradu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U ne\u0161to promijenjenom obliku Isus ponavlja istu misao i istu prijetnju. \u017didovima je povjeren vinograd Gospodinov: objava-rije\u010d spasenja, istine i nade za \u010ditav svijet; tijekom povijesti slao im je Gospodin u\u010ditelje, proroke &#8211; oni su ih progonili, ubijali; me\u0111u njima ro\u0111en je Bogo-\u010dovjek &#8211; obe\u0107ani Spasitelj; prije svih on je njima pru\u017eio svoje ruke i svoje srce: oni \u0107e probosti to srce, na kri\u017e prikovati njegove dvije spasiteljske ruke. <br \/>Neshvatljiv zlo\u010din! Bog ne mo\u017ee ne kazniti ga. &#8220;Zato \u0107e se &#8211; ka\u017eem vam &#8211; oduzeti od vas kral\u00acjevstvo Bo\u017eje i dat \u0107e se narodu koji donosi njegove plodove.&#8221; Stra\u0161na prijetnja! Izab-rani narod postat \u0107e odba\u010deni narod: odbacili su Boga, odbacit \u0107e ih Bog&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Prihvatimo ova dva zastra\u0161uju\u0107a Bo\u017eja upozorenja. Danas Crkva ponavlja meni i vama: svakomu je pru\u017eena \u017eivotna prilika, svima je povjeren Bo\u017eji vinograd; svakomu je ponu-\u0111eno kraljevst\u00acvo: rije\u010d &#8211; istina, milost i ljubav Bo\u017eja&#8230; Ostaje svakome da se zapi\u00acta: kako je odgovorio na ponudu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U rimskim katakombama \u010desto se mo\u017ee vidjeti slika vjere starih kr\u0161\u0107ana. Iz jednog izvora te\u010de potok. Dolaze ovce. Jedne se kupe oko izvora, piju iz potoka; druge su do\u0161le do po-toka, okrenule su leda i gube se u pustinji bez vode i \u017eivota. <br \/>Izvor i potok &#8211; slika Krista i svega \u0161to on nudi. Ovce &#8211; slika du\u0161a. Jedne \u017eive oko Krista, od Krista, dolaze k njemu, izvoru \u017eivota. Slika-pouka, upozorenje, nama: Bog izvor \u017eivota nikome nije daleko. Gospodin nije otputo\u00acvao. Naprotiv, \u010dovjek \u010desto otputuje, odluta dale-ko od Boga, u pustinju, u nepovrat.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Svagda sam pru\u017eao ruku narodu odmetni\u010dkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, narodu, koji me bez prestanka u lice srdi.&#8221; Svakomu je pru\u017eena Bo\u017eja ruka. Ostaje nama: pru\u017eiti ruku i dohvatiti je: Izvor \u017eivota &#8211; Isus Krist &#8211; me\u0111u nama je. <br \/>Svake nedjelje, svaki dan slu\u0161amo njegov glas; svaki dan na plo\u010di na\u0161ih oltara provre izvor njegove krvi &#8211; na\u0161eg spasa. Za\u0161to su nam ipak \u010desto prazne i ruke i du\u0161a, za\u0161to je odvi\u0161e nedovoljno svetosti u na\u0161em \u017eivotu? Ako je tako, moramo se zapitati da ne idemo &#8220;putem zlih, za mislima svojim&#8221; &#8211; da nismo zli vinogradari&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Bra\u0107o i sestre, svakomu je pru\u017eena Bo\u017eja ruka &#8211; svatko je mo\u017ee prihvatiti, ali i odbiti. <br \/>Neka sebi \u010dovjek ne umi\u0161lja sigurnost. Svatko je u opasnosti da ne prihvati Bo\u017eju ruku, da pobjegne od Boga, da ga izbaci iz srca i \u017eivota &#8211; te da propadne. \u010cudno!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nerijetko upravo oni \u0161to ih je Gospodin posebno volio i vodio, za koje je toliko u\u010dinio, za njega ne u\u010dini\u0161e ni\u0161ta. Moramo biti mudri i budni da se isto ne dogodi nama. Svatko je od nas Bo\u017eje miljen\u010de. Od kr\u0161tenja do danas \u0161to je sve Gospodin dao na\u0161oj du\u0161i? \u0160to smo mi dali njemu? Poljupce ili pljuva\u010dku u lice? Nije li to drugo \u010de\u0161\u0107e nego prvo?!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kad je golemi luksuzni brod Titanik 1912. krenuo na svoje prvo putovanje u New York nitko nije mogao ni slutiti da je to puto\u00acvanje &#8211; u smrt. Dan prije propasti javio mu je telegrafist parobroda &#8220;California&#8221; opasnost: ledena brda plove prema jugu, presijecaju mu put. <br \/>Zapovjednik Titanika ljutito je odbio upozorenje: nije htio ni poslu\u0161ati poruku. Nekoliko sati poslije do\u0161lo je do sudara s gole\u00acmom santom leda &#8211; i Titanik je tonuo. Njegovi telegrafisti uzalud su zvali u pomo\u0107. Nitko ih dugo nije \u010duo. Brod i 1500 putnika progutao je ocean.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Odbili su upozorenje da ne idu u smrt &#8211; i smrt je do\u0161la. Na putu \u017eivota primili smo od Boga mnogo telegrama &#8211; upo\u00aczorenja. Jesmo li ih poslu\u0161ali, iskoristili? &#8220;Kolika je Bo\u017eja milost, tolika je i njegova kazna.&#8221; Tako je napisano. Ista ruka Bo\u017eja udara onog tko odbija da ga miluje&#8230; Trudimo se \u017eivjeti tako da nas uvi\u00acjek miluje!!!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Jednog starog biskupa koji je u svim nezgodama \u017eivota uvijek bio zadovoljan i miran, upita jedan prijatelj za tajnu njegovoga sretnog du\u0161evnog raspolo\u017eenja. <br \/>On je odgovorio. \u201eNajprije gledam oko sebe i vidim mnoge kojima ide mnogo gore nego meni. Zatim pogledam ispod sebe i mislim na uski grob koji \u0107e me jednom primiti. Tre\u0107i put pogledam iznad sebe i veselim se nebu mojoj lijepoj, velikoj ba\u0161tini. To \u010dinim da moje srce os\u00actane uvijek i u svemu zadovoljno.\u201c (Koch XII. 735, 2 \u2013 Tri pogleda)<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Predragi! Ova tri pogleda, ove tri misli kadre su i nas zadr\u017eati uvijek u du\u0161evnoj ravnote\u017ei, zadovolj\u00acstvu. Mogu nam biti sna\u017ean poticaj, da po vjeri \u017eivimo, da savjesno vr\u0161imo svoje kr\u0161\u0107anske du\u017enosti, da donosimo prave plodove dobrih djela. Onda se mo\u017eemo na\u00acdati da \u0107emo se jednom veseliti u kraljevstvu nebeskom. Amen!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Kako se obratio mladi student<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Feliks, mladi sveu\u010dili\u0161tarac vratio se iz Zagreba u svoje rodno mjesto, jer se usred bolesti po\u010deo gasiti njegov \u017eivot. Mu\u010dila ga je tjelesna bolest, ali je jo\u0161 ja\u010da bila du\u0161evna bolest.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Jednog je dana posjetio bolesnika doma\u0107i \u017eupnik, da ga smiri i pomiri s Bogom. A bolesnik nije htio \u010duti ni rije\u010di o ispovijedi. I sve je bilo uzalud, jer je odlu\u010dno odbio svaku vjersku pouku.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ali iznenada, nakon nekoliko dana, bolesnik pozove doma\u0107eg \u017eupnika, koji se vrlo rado odazvao. Kad mu se o\u010dinskim srcem \u017eupnik pribli\u017eio, bolesnik ga je odmah zamolio za opro\u0161tenje \u0161to se prema njemu prije onako lo\u0161e pona\u0161ao.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">I tada je rekao bolesnik: Pomozite mi vele\u010dasni, jer se \u017eelim potpuno vratiti svome Bogu. Me\u0111u svojim knjigama na\u0161ao sam molitvenik svoje pokojne majke. Otvorio sam ga i na prvoj stranici na\u0161ao sam jednu sli\u010dicu, a na njoj je bio rukopis moje majke: &#8220;Isuse, ti si do\u0161ao u srce moga sina! Molim Te, sa\u010duvaj ga u pravoj vjeri i vodi ga kroz pogibelji \u017eivota k vje\u010dnom spasenju!&#8221; Te maj\u010dine rije\u010di potresle su me do dna du\u0161e, i podigle su me kao \u017eiva vatra. Cijelu no\u0107 bio sam u mislima sa svojom dobrom i pobo\u017enom majkom. Cijelu sam no\u0107 molio iz njezinog molitvenika. I zato se \u017eelim vratiti dragom Bogu, jer me zove preko moje pokojne majke.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">I nakon toga \u017eupnik ga je smirio i s Bogom sjedinio. Bolesnik je na \u010dasu svoje smrti ra\u0161irio ruke i iz svega glasa povikao: &#8220;Majko, majko, tvoje su me molitve spasile!&#8221; Zatim je klonuo i blago preminuo u Gospodinu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Ve\u0107 tre\u0107u nedjelju zaredom Isus se slu\u017ei slikom vinograda govore\u0107i svom narodu. Ozbiljna su to upozorenja nekada \u017eidovskom narodu, danas <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/svakomu-od-nas-je-pruzena-bozja-ruka\/\" title=\"Svakomu od nas je pru\u017eena Bo\u017eja ruka\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2001800,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1001800","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001800","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1001800"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001800\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2001800"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1001800"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1001800"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1001800"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}