{"id":1001894,"date":"2014-10-19T08:23:38","date_gmt":"2014-10-19T06:23:38","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=1894"},"modified":"2014-10-19T08:23:38","modified_gmt":"2014-10-19T06:23:38","slug":"razmisljanje-uz-28-nedjelju-kroz-godinu-podajte-bogu-bozje-a-caru-carevo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/razmisljanje-uz-28-nedjelju-kroz-godinu-podajte-bogu-bozje-a-caru-carevo\/","title":{"rendered":"Razmi\u0161ljanje uz 28. nedjelju kroz godinu: Podajte Bogu Bo\u017eje, a caru carevo"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Dana\u0161nje nam sveto Evan\u0111elje govori kako su farizeji htjeli isku\u0161ati Isusa u odnosu na pla\u0107anje poreza dr\u017eavnim vlastima. Sav narod ide za Isusom. Svojim \u017eivotom i govorima osvojio je \u010ditav narod za sebe. Farizejima je bilo krivo pa su mislili:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Postavit \u0107emo mu pitanje o porezu. Pitanje o porezu je najosjetljivije pitanje za sve vlasti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zato su farizeji i starje\u0161ine uzele sa sobom prista\u0161e rimske vlasti, takozvane herodovce, da i oni budu svjedoci kad ga budu pitali.<br \/>Oni su upitali Isusa pred narodom: je li dopu\u0161teno dati caru porez ili nije? To je bila njihova zamka.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ako rekne \u201eDa, morate pla\u0107ati!\u201c, zamrziti \u0107e ga \u017eidovski narod i smatrali bi ga suradnikom Rimljana. Kome je to drago davati porez tu\u0111inu. <br \/>Ako pak rekne: \u201eNe, ne trebate pla\u0107ati\u201c, eto ti jada. Proglasiti \u0107e ga politi\u010dkim krivcem, buntovnikom protiv vlasti, cara, tu\u017eit \u0107e ga vlastima da buni narod i zatvorila bi ga rimska policija\u2026 Jedno i drugo bilo bi opasno re\u0107i.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Za\u0161to me isku\u0161avate, licemjeri. Isus se nije dao iznenaditi. Prozreo je njihove zlobne misli i namjere. Zato je zatra\u017eio da mu poka\u017eu novac. Pru\u017ei\u0161e mu denar i on ih upita: \u010cija je ovo slika i natpis? Odgovori\u0161e: carev. Tada im re\u010de Isus: Podajte dakle caru carevo, a Bogu Bo\u017eje! I vi\u0161e ga nisu ni\u0161ta pitali. <br \/>Ovo je odgovor ne samo farizejima nego svima ljudima do konca svijeta. Pravilo \u017eivota.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Isus nas dakle svojim odgovorom \u017eeIi kao i svaki put pou\u010diti. On \u017eeli pro\u0161iriti na\u0161e duhovne horizonte i nau\u010diti nas kako da vrednujemo \u010dak i ovozemaljska zbivanja, jer mi nismo samo gra\u0111ani neba, nego i gra\u0111ani ovozemaljskog dru\u0161tva. Isus nas \u017eeli kao prvo oslobo-diti od svakog unutarnjeg ropstva i otu\u0111enja, jer samo tako mo\u017eemo \u017eivjeti u punoj i pravoj slobodi djece Bo\u017eje. \u010covjek je velik u Bo\u017ejim o\u010dima i odre\u0111en je za vje\u010dnost, kojoj treba podrediti sva zemaljska dobra. Bilo bi stra\u0161no zlo i neoprostiv grijeh igrati se sa svojim vje\u010dnim odre\u0111enjem, te u prevelikoj brizi oko stjecanja zemaljskih dobara zaboraviti svoj vje\u010dni cilj. Istina je, treba vr\u0161iti svoje ovozemaljske du\u017enosti i ispunjavati svoje obaveze, ali se nikada ne smije zaboraviti ono \u0161to je jedino potrebno, a to je vje\u010dno spasenje du\u0161e.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Isus nije do\u0161ao osnovati zemaljsko kraljevstvo i sre\u0111ivati na\u0161e monetarne odnose. On navije\u0161ta dolazak Bo\u017ejega kraljevstva, koje je svakom \u010dovjeku otvoreno bez obzira tko on bio i gdje se nalazio. <br \/>Uostalom to je jasno pokazao kad je jednog od omra\u017eenih carinika Mateja uzeo za svoga apostola. Za Isusa nije va\u017eno \u0161to je tko. Za Isusa je svaki \u010dovjek jednako vrijedan svakoga poziva na spasenje i suradnju.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Tko je Bog i \u0161to ima njegovo i \u0161to mu treba dati odnosno uzvratiti? Radije upitajmo \u0161to ima u nama, na nama i oko nas a da nije Bo\u017eje? \u010covjek je sve primio od Boga. Primio je \u017eivot, darovan mu je isje\u010dak vremena u kojemu \u017eivi, dano mu je tijelo od zemlje, kao i sve \u0161to treba za uzdr\u017eavanje tijela i to sve od zemaljskih plodova i sastojaka. Zemlja je velika os-tava, iz koje svatko mo\u017ee uzimati koliko mu treba.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Bog mu je dao svoju sliku, besmrtnu i razumsku du\u0161u sa slobodnom voljom.<\/strong> Bog je dao svoju Objavu, po kojoj doznajemo tko je Bog ali i tko je \u010dovjek. Po toj Objavi doznajemo da \u010dovjek nije stvoren samo za zemlju nego i za nebo. Mi smo na zemlji na prolazu. Na\u0161a je domovina nebo i mi prema njoj putujemo velikom brzinom. <br \/>Dao nam je potrebna sredstva za uzdr\u017eavanje na\u0161e du\u0161e na putu prema vje\u010dnosti. Objavio nam je i smisao na\u0161ega kratkog \u017eivota na zemlji.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Isus za sebe re\u010de: do\u0161ao sam izvr\u0161iti volju svoga nebeskog Oca. To je i na\u0161a zada\u0107a. Bo\u017eja je volja sadr\u017eana u ovih \u0161est rije\u010di iz dana\u0161njega evan\u0111elja: podaj Bogu Bo\u017eje, a caru carevo, odnosno ljubi Boga iznad svega, a bli\u017enjega svoga, svakog \u010dovjeka, kao sama sebe odnosno u Deset zapovijedi i Evan\u0111elju! Mo\u017eemo li i mi re\u0107i: svr\u0161eno je!? Ispunio sam svoju zada\u0107u &#8211; volju Oca nebeskoga.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ako je na\u0161a prva i jedina zada\u0107a izvr\u0161iti volju Oca nebeskoga, to zna\u010di da treba sve izbje-gavati \u0161to bi se suprotstavljalo njegovoj volji. Zar se ne \u0107emo sjetiti Kristovih rije\u010di: tko se ne odre\u010de sebe i svoga \u017eivota radi mene, nije me dostojan? Sjetimo se i rije\u010di sv. Petra, koje je izrekao na \u017eidovskom sudi\u0161tu, kada su ga pitali: za\u0161to propovijeda Krista, a oni su mu to zabranili? Petar odgovori: vi\u0161e se treba pokoravati Bogu nego ljudima. Krist je \u017eivot. <br \/>Sve \u0161to imamo to je Bo\u017eji dar i trebamo ga upotrebljavati onako kako on ho\u0107e, a ne kako ho\u0107e ljudi. Da bismo mogli biti takvi dao nam je pomo\u0107 i snagu u svomu Tijelu i Krvi, rekav\u0161i: Tko jede moje tijelo i pije moju krv imat \u0107e \u017eivot vje\u010dni.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u010covjek je dru\u0161tveno bi\u0107e. \u017deli \u017eivjeti u zajednici, zajed\u00acni\u0161tvu s drugima, ali se ne \u017eeli utopiti. Svi ljudi na zemlji \u010dine jednu veliku zajednicu. To se osje\u0107a u dana\u0161nje doba kada su priop-\u0107ivala takva da ni udaljeni krajevi nisu daleki, kada su takve mogu\u0107nosti da bismo mogli gotovo sa svakom ku\u0107om na zemaljskoj kugli iz sobe razgovarati i gledati se licem u lice. Ova se zajednica dijeli na manje zajednice, narode, srodnike po krvi. Svaki narod \u017eeli imati svoju slobodnu i nezavisnu dr\u017eavu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Prema Kristovoj propovijedi svaki je pojedinac du\u017ean \u010duvati, pomagati i unaprje\u0111ivati svoju dr\u017eavu. Ako \u0107e je \u010duvati mora imati svoju vojsku koja \u0107e je braniti, ako je tko napadne. Zato se svatko tko je za to sposoban, mora osposobiti, slu\u017eiti vojsku, da zna i mo\u017ee braniti svoju domovinu. Svaki pojedinac trebao bi pla\u0107ati pravedni porez i carinu na uvezenu robu (predmete) iz tu\u0111ih dr\u017eava.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Neodazivanje vojnoj obvezi onih koji su zato sposobni, nepla\u0107anje poreza, krijum\u010darenje uvezenih stvari protivi se Kristovoj naredbi i koji to rade \u010dine grijeh. Isto tako koji bi otu\u0111ivali ili kvarili dr\u017eavne stvari \u010dinili bi grijeh protiv zajednice. Ne smijem nikome \u010diniti \u0161tetu, kao \u0161to ne bih \u017eelio da je netko meni u\u010dini.<br \/>Nepo\u0161tivanje dr\u017eavnih zakona koji su u skladu s Bo\u017ejim zakonima je grijeh.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Dobri Bo\u017ee, stvoreni smo iz ljubavi i za ljubav. Tvoja smo slika\u2026Hvala Ti na svemu \u0161to si nam do sada darovao! Hvala Ti \u0161to si nam poslao Spasitelja Isusa. Molimo Te, Isuse, pomozi nam da budemo onakvi kakve nas Bog \u017eeli\u2026 Njegova vjerna slika. Da mu se potpu-no predamo kao \u0161to si se Ti predao. Predajemo Ti se posve\u2026! Ti si na\u0161 mir i \u017eivot, istinska sre\u0107a i vje\u010dni spas!&nbsp; &nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Otac mi je pomogao upoznati Boga ljubavi<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Dje\u010dak je neprestano dolazio kasno iz \u0161kole. Njegovi roditelji nisu nalazili razloga njegovu ka\u0161njenju, a koliko god su ga poku\u0161avali uvjeriti da promjeni svoje pona\u0161anje, ni\u0161ta od svega toga nije pomoglo. <br \/>Kona\u010dno, u svojoj bezizlaznosti otac dje\u010daka sjeo je pored njega te mu rekao: &#8220;Drugi put kada zakasni\u0161 iz \u0161kole dobit \u0107e\u0161 samo kruh i vodu za ve\u010deru bez obzira, kako bio gladan. Je li jasna moja uputa, sine?&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Dje\u010dak je gledao pravo u o\u010di svog oca i jednostavno kimnuo glavom. On je itekako razu-mio o\u010deve ozbiljne rije\u010di. Nekoliko dana dje\u010dak je iz \u0161kole dolazio na vrijeme, da bi onda jedno poslijepodne do\u0161ao posve kasno, \u010dak kasnije nego prije. Njegova majka do\u010dekala ga na vra\u00actima, no nije ni\u0161ta rekla. Otac ga je susreo u dnevnome boravku, no ni on nije rekao ni\u0161ta, \u010dak ni kako si i kako je bilo u \u0161koli.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Te ve\u010deri, dok su njih troje sjedali zajedno za stol kako bi ve\u010derali, dje\u010dak je ostao bez daha i rije\u010di. Tanjur njegova oca bio je napunjen hranom kao i tanjur njegove majke, ali njegov tanjur sadr\u017eava\u0161e jedan jedini komad kruha. Do tanjura bija\u0161e \u010da\u0161a koja je bila napunje\u00acna vodom. Dje\u010dakove o\u010di zaustavile su se prvo na komadu kruha, a potom na \u010da\u0161i &#8211; to bija\u0161e kazna o kojoj su mu govorili roditelji. Da sve bude gore, on je te ve\u010deri uistinu bio jako gladan te se nadao da \u0107e svoju glad uta\u017eiti ukus\u00acnom maj\u010dinom hranom.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Otac je pri\u010dekao dok se dje\u010dakovo iznena\u0111enje nije smiri\u00aclo, potom je polagano i bez ijedne rije\u010di uzeo dje\u010dakov ta\u00acnjur, stavio ga ispred sebe, a svoj tanjur stavio ispred dje\u010daka. Dje\u010dak je dobro razumio \u0161to je njegov otac u\u010dinio. Njegov otac uzeo je na sebe kaznu koja je njemu pripadala zbog njegova ru\u017enoga pona\u0161anja. <br \/>Godine kasnije taj isti dje\u010dak, sada ve\u0107 mladi\u0107 u godinama, prisje\u0107ao se toga doga\u0111aja govore\u0107i: &#8220;Cijeli \u017eivot sam znao kakav je Bog po onomu \u0161to je moj otac u\u010dinio te doti\u010dne ve\u010deri za mene.&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Istinska radost je plod ljubavi i sre\u0107e, svetosti i dobrote<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ljubav je prije svega te\u017enja volje prema spoznatome dobru. Sre\u0107a se sastoji u posjedova-nju dobra koje ljubimo. Svetost je red u ljubavi. Dobrota nije ni\u0161ta drugo nego ljubav koja se ho\u0107e darovati drugom. Drugoga u\u010diniti sretnim. Radost je plod ljubavi i sre\u0107e, svetosti i dobrote. Neopisivi osje\u0107aj ponesenosti i dragosti, du\u0161evnoga zadovoljstva i sre\u0107e u Bogu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Stvoreni smo iz ljubavi kako bismo bili sretni i mogli usre\u0107ivati druge. \u010cine\u0107i to, zauzvrat \u0107emo dobiti pravu sre\u0107u i radost. Za to se ispklati \u017ertvovati i \u017eivjeti. Ne zaboravimo&nbsp; prava i trajna radost i sre\u0107a ne dolaze kroz materijalna dobra, nego kroz na\u0161u sposobnost da se otvorimo i predamo Bogu, koji je izvor svega, primimo Njegova Duha, kako bismo volili svim srcem i bezuvjetno te se tako oslobodili svih napasti i okova.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eKao \u0161to je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat \u0107ete u mojoj ljubavi ako budete vr\u0161ili moje zapovijedi, kao \u0161to sam i ja vr\u0161io zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost va\u0161a bude potpuna!&#8221; (Iv 15, 7-11).<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ove Isusove rije\u010di kazuju nam vrlo mnogo: da nas Bog beskrajno ljubi. Isus nam povjerava tu radost i \u017eeli, da na\u0161a radost bude potpuna.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>\u0160to je zapravo radost?<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Radost je je duhovna uro\u0111ena vrlina koju nam je Bog darovao. Mi se s njom ra\u0111amo. <br \/>Ona je fenomen duha i srca, kako se ka\u017ee za sredi\u0161te \u010dovjekove biti, a ujedno je i tjelesni do\u017eivljaj.<br \/>Radost potje\u010de iz bo\u017eanskog izvora. Naravno da mo\u017eemo sve u na\u0161em \u017eivotu svesti na Boga, za\u010detnika svakoga \u017eivota, ali kod radosti postoji osnovna i pretpostavljena veza prema Bogu.<br \/>Vjerojatno najva\u017enija izjava o Bogu na\u0161e vjere stoji u prvoj Ivanovoj poslanici: \u201eBog je ljubav!\u201c (1 Iv 4,8).<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Znamo da je radost uvijek sestra ljubavi. Stoga je Bog i izvor radosti.<br \/>Bog je zajedni\u0161tvo. On je u svojoj biti ljubav. Po\u0161to je ta njegova ljubav savr\u0161ena, ona je ujedno i radost. U Bogu se poklapaju radost i ljubav. Kr\u0161\u0107anstvo je vjera ljubavi i ljubavi prema bli\u017enjemu, dakle je kr\u0161\u0107anstvo vjera radosti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U poslanici Gala\u0107anima (5,22) spominju se kao plodovi Duha Bo\u017ejega, ljubav i radost. Naj-zad svima nama Isus obe\u0107aje: \u201eAli \u0107u vas opet vidjeti, te \u0107e se obradovati va\u0161e srce, i va\u0161e vam radosti nitko ne\u0107e mo\u0107i uzeti\u201c (Iv 16,22).<br \/>Zna\u010dajna je biblijska \u010dinjenica, da An\u0111eli bo\u017ei\u0107ne no\u0107i navje\u0161\u0107uju pastirima iznimno veliku radost. Prva vijest o Isusu, Bogu me\u0111u nama, je radost. <br \/>S pravom je Pavao Vl. mogao zaklju\u010diti: \u201eRadost je temelj na\u0161e zadnje i uzvi\u0161ene poruke: Krist je radost!\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Koji su razlozi istinske radosti i kako sa\u010duvati radosno raspolo\u017eenje<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pretpostavljam da je svatko od nas u svom dosada\u0161njem \u017eivotu barem jedanput do\u017eivio stanje istinske radosti, du\u0161evnoga zadovoljstva, prave sre\u0107e&#8230;<br \/>Mogla je ta radost biti plod osje\u0107aja da sam tu na mjestu koje mi je providnost dodijelila. Da sam stvarno izabrao pravo \u017eivotno zvanje. Da tu gdje jesam svjedo\u010dim Kristovu nazo\u010dnost. Razlog istinske radosti mo\u017ee biti i u osje\u0107aju da me svi potpuno razumiju, da mi posao ide od ruke&#8230; Osje\u0107aj da nam je du\u0161a \u010dista, da u svom \u017eivotu nalazimo smisaono ispunjenje. Svjesni tih osje\u0107aja, mi se radujemo, drago nam je. I u takvu ushitu du\u0161e sve se radi zdu\u0161no, predano, radosno. Osje\u0107amo se sretnima i spa\u0161enima\u2026<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Me\u0111utim, ipak se name\u0107e jedno pitanje: Koliko traje jedno takvo radosno raspolo\u017eenje? Koliko traju takvi osje\u0107aji sre\u0107e i zadovoljstva?<br \/>Zacijelo \u0107ete odgovoriti iz vlastitoga iskustva da takvi osje\u0107aji redovito ne potraju dugo. Ubrzo nai\u0111u oblaci. Katkad i tako tmurni da potamne ono radosno du\u0161evno ozra\u010dje. Tako \u010desto nado\u0111u mutne vode koje zamute prija\u0161nju bistrinu du\u0161evnog zadovoljstva.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">A za\u0161to se to dogodi? Za\u0161to dopu\u0161tamo da nam netko ili ne\u0161to poremeti onu prona\u0111enu ravnote\u017eu u kojoj smo se na\u0161li kao na pravom mjestu, korisni i sretni u dnu svoga bi\u0107a?<br \/>I na to pitanje sigurno imate mnogo odgovora. I za svaki odgovor mislite da je to\u010dan. Me\u0111u tim odgovorima naveli biste sigurno i onaj da je nekada dostatna i sitnica da nas naljuti. Da nas izbaci iz onoga dobrog raspolo\u017eenja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Jest, istina je to! Iskustvo nam kazuje da je tako. To \u0107e posebice priznati oni koji brzo pla-nu. Koji su brzopleti i lako razdra\u017eljivi, pa dopu\u0161taju da najprije provriju osje\u0107aji. A razum kaska iza osje\u0107aja i stignut \u0107e na odredi\u0161te vjerojatno pri zalazu sunca, kad se vru\u0107a krv ohladi.<br \/>Osim toga i drugih sli\u010dnih i neznatnijih odgovora, poku\u0161at \u0107emo navesti jo\u0161 nekoliko krup-nih koje nikako ne smijemo zanemariti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u017divot je uvijek tijek zbivanja. To zna\u010di, danas nije kao ju\u010der. Sve se na neki na\u010din mijenja. \u010covjek se razvija i mijenja. Mnoge pojave oko \u010dovjeka do\u017eivljavaju tako\u0111er svoj razvoj. I tako je \u010dovjek iz dana u dan u razli\u010ditim okolnostima. I dobro je \u0161to je tako. Kad bi \u017eivot bio samo mirovanje, onda to uop\u0107e ne bi bio \u017eivot. Bilo bi to tiho umiranje &#8211; hladna smrt. A \u017eivot tra\u017ei gibanje, rast, novosti, iznena\u0111enja. Tra\u017ei ne\u0161to druk\u010dije od onoga \u0161to je ve\u0107 bilo. Tako nas Gospodin Bog obdaruje darom zanimljivih promjena koje na\u0161 \u017eivot \u010dine \u017eivotom.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Tako nas Bog \u010duva od dosadne jednolikosti. Me\u0111utim, kao \u0161to nas time s jedne strane \u010duva od jednolikosti, s druge nas stavlja u neprilike koje nastaju zbog razli\u010ditih novonastalih \u010dimbenika. Ti novi \u010dimbenici utje\u010du na na\u0161e raspolo\u017eenje. \u010ce\u0161\u0107e ga pretvore u uzrujanost, bezglavost &#8211; u neraspolo\u017eenje.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kao \u0161to se mi mijenjamo, tako se mijenjaju i osobe pokraj nas.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Stoga i nije rijetkost \u010duti: Kako je ju\u010der ta osoba bila vesela i raspolo\u017eena, a danas je na-mr\u0161tena kao da \u0107e do\u0107i do proloma oblaka. Budu\u0107i da se osobe pokraj nas stalno mijenja-ju, i mi smo, tako re\u0107i, svakog trenutka stavljeni u neku novu okolnost koja zahtijeva novi na\u010din postavljanja. Ako pritom nismo gipki, ako ne \u2019\u2019ku\u017eimo\u201d dobro tu novonastalu okolnost, dogodit \u0107e se dvoje: brata pokraj sebe ne\u0107emo razumjeti, a ni on nas ne\u0107e razumjeti. Za\u0161to ga ne\u0107emo razumjeti? Zato \u0161to se u svom postupku pokazao ne\u0161to druk\u010dijim od onoga na \u0161to smo naviknuti. A brat nas ne\u0107e razumjeti zato \u0161to pretpostavlja da se prema njegovu postupku treba druk\u010dije postaviti. Trebali bismo, dakle na\u0107i isti titraj, odgovaraju\u0107u mjeru.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u0160to bi trebalo \u010diniti i kako ustrajati u dobru?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Svakako se treba napeti iz petnih \u017eila da shvatimo brata ili sestru. A to naravno, nije nimalo lak posao. Te\u0161ko je u\u0107i u dubok osje\u0107ajni svijet svoga subrata ili sestre da bi se iz toga svijeta mogao razumjeti njegov postupak. Ipak, tu ne smijemo \u0161tedjeti vlastiti napor. Krist je rekao da se ne\u0107e spasiti onaj koji svoj \u017eivot ne izgubi poradi njega. A mi Krista mo\u017eemo naj\u010de\u0161\u0107e susresti i poradi njega tro\u0161iti svoj \u017eivot u svome bli\u017enjemu. U svome subratu, u svojoj sestri. Tko drugome pru\u017ei i samo \u010da\u0161u hladne vode, nagradit \u0107e ga nebeski Otac, ka\u017ee Isus.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Te\u0161kih stanja ima i bit \u0107e ih. I naoko beznadnih i bezizlaznih. To je \u010dinjenica. Budu\u0107i da smo stjecajem okolnosti \u010desto izlo\u017eeni iznena\u0111enjima, na mjestu je pitanje: kako ostati u pravoj duhovnoj ravote\u017ei i onda kad nam postoje\u0107e stanje prijeti da se smetemo, da izgu-bimo glavu? Drugim rije\u010dima, kako ustrajati u dobru? Kako zadr\u017eati \u010dvrsto\u0107u svoga poleta i zanosa, pa makar se radilo o pojavama za koje nam se \u010dini da nadilaze razinu na\u0161e vlastite du\u0161evne jakosti?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Postoje neka &#8220;pomagala&#8221; koja nam se nude da bismo mogli ustrajati u dobru:<br \/>Ne izgubiti prisebnost. Ne smijemo dopustiti da nas ne\u0161to toliko zgrane da izgubimo pri-sebnost&#8230;<br \/>Novonastala pojava mora se uzeti onakvom kakva jest.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8211; Dramatiziranje samo \u0161teti. Isto tako, ni umanjivanje va\u017enosti ne poma\u017ee razboritom pristupanju. Jedino se prihva\u0107anjem nastale stvarnosti mo\u017ee posti\u0107i dobro. Tko ne \u017eeli prihvatiti stvarnost takvom kakva jest, ve\u0107 se samo optere\u0107uje time \u0161to nije onakva kakva bi trebala biti (?) ili sam \u017eeli, malo \u0107e mo\u0107i u\u010diniti za rast dobra i ustrajnost u dobru. \u017divot se o\u017eivotvoruje u zbiljskoj stvarnosti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8211; Koliko je god mogu\u0107e, svatko se mora potruditi da zadr\u017ei ozra\u010dje radosnog \u017eivljenja.<br \/>Nikako se ne smije istisnuti iz sje\u0107anja ono radosno raspolo\u017eenje i zadovoljstvo u vlastitom zvanju koje smo toliko puta iskusili.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8211; Svakako treba ostaviti prostora i za djelovanje Duha Svetoga. On podu\u010dava u istini one koji se oslanjaju na njegovu snagu. Mi svojim mo\u0107ima mo\u017eemo mnogo u\u010diniti. Isus ka\u017ee da bez njega ne mo\u017eemo u\u010diniti ni\u0161ta. Mislio je, zapravo, bez njegove pomo\u0107i, bez njegova Duha. Pa na kraju krajeva sve i jest dar. Dar Bo\u017eji.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8211; Treba moliti. Istinski moliti. Ne bilo kako! Sabrano, ponizno, predano, pouzdano, posto-jano i pobo\u017eno! Treba moliti iz ozra\u010dja vlastitih i stvarnih \u017eivotnih prilika. Treba jednostavno moliti. Mi ne znamo moliti kao djeca. Mi previ\u0161e mudrujemo. Tko ne zna izliti svoju du\u0161u pred Krista, taj nije sposoban moliti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8211; Brat koji ne zna moliti za svoga brata, onoga koji skupa s njim radi cijeli dan, te\u0161ko \u0107e mo\u0107i s njim na\u0107i zajedni\u010dki jezik. Tako je \u017eivotvorna molitva veoma va\u017ena i nu\u017ena pomo\u0107 na putu ustrajnosti u dobru.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ne tra\u017ei se da \u017eivimo u nekoj stalnoj napetosti. Neprestano razmi\u0161ljanje o tome postav-ljamo li se uvijek ispravno, mo\u017ee, prerasti u sitni\u010davost, a to nije dobro. Samo je jedno ispravno: s darovima koje nam je Gospodin dao &#8211; \u017eivjeti potpuno kr\u0161\u0107anski &#8211; kristovski, dr\u017ee\u0107i svoje zvanje smislenim i veoma korisnim u Kristovu djelu spasavanja svijeta. Pritom nije bitno \u0161to radimo, nego kako radimo. Jasno, svi ne mo\u017eemo obavljati iste poslove. Na\u0161i se poslovi upotpunjuju. Ne mogu jedan bez drugog. Treba biti malo dalekovidniji, pa vidjeti pravi smisao svoga posla. Kratkovidnost je opasnost da ne vidimo dalje od svoga posla koji nam je katkada i neugodan. Najljep\u0161i je u\u017eitak i najve\u0107a \u017eivotna radost &#8211; osje\u0107ati da si ljudima potreban i drag (Gorki). Mi smo svojim radom potrebni ljudima. A preko svoga rada, koji \u0107emo obavljati zdu\u0161no, predano i savjesno, bit \u0107emo ljudima i dragi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Tek po ustrajnosti u dobru mi postajemo ono \u0161to bis\u00acmo po zamisli Bo\u017ejoj trebali biti. Zato je potrebno uvijek rasti u svim krjepostima. Ne zaboravimo nikada: na na\u0161emu radnomu mjestu uvijek nas gledaju Bo\u017eje o\u010di. Ako pred svojom savje\u0161\u0107u i pred Bogom mo\u017eemo re\u0107i da \u017eivimo dostojno svoga zvanja, ostvarujemo Bo\u017eji plan koji on ima sa svakim \u010dovjekom.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Potpuno je razumljivo da se tra\u017ei velika upornost ako se \u017eeli ustrajati u dobru. Svi usre\u0107itelji naroda i \u010dovje\u010danstva vjeruju da je upornost prva vrlina. \u2019\u2019Svakog dana ponesi ko\u0161aricu zemlje na jedno mjesto &#8211; i sagradit \u0107e\u0161 planinu\u201d \u2013 re\u010de netko dobro. I ako devedeset i devet puta padnemo, ponovno treba ustati. Za muhu se ka\u017ee da slije\u0107e na med sve dok ne izgubi glavu. I mi \u0107emo svakoga dana novom snagom zapo\u010dinjati svoj posao i tro\u0161iti svoj \u017eivot u svom zvanju, nastoje\u0107i radosno ustrajati u dobru. Na to nas Krist zove.<br \/>&#8220;Cvijet sa tugom gubi latice, ali umjesto njih s rado\u0161\u0107u o\u010dekuje plod.&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">&#8220;Spavao sam i sanjao da je \u017eivot radost. <br \/>Probudio sam se i otkrio da je \u017eivot slu\u017eenje. <br \/>Dao sam se na slu\u017eenje i spoznao da je slu\u017eenje radost.&#8221; <br \/>(Rabindranath Tagore)<br \/>&#8220;Vjera u radost gotovo je ista kao i sama radost.&#8221; <br \/>(Shespeare)<br \/>&#8220;Podijeljena radost je udvostru\u010dena radost.&#8221;<br \/>&#8220;Ljubav i radost su blizanci, ili su jedno drugo rodili.&#8221;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Dana\u0161nje nam sveto Evan\u0111elje govori kako su farizeji htjeli isku\u0161ati Isusa u odnosu na pla\u0107anje poreza dr\u017eavnim vlastima. Sav narod <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/razmisljanje-uz-28-nedjelju-kroz-godinu-podajte-bogu-bozje-a-caru-carevo\/\" title=\"Razmi\u0161ljanje uz 28. nedjelju kroz godinu: Podajte Bogu Bo\u017eje, a caru carevo\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2001894,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1001894","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001894","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1001894"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001894\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2001894"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1001894"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1001894"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1001894"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}