{"id":1001993,"date":"2014-11-03T18:32:38","date_gmt":"2014-11-03T17:32:38","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=1993"},"modified":"2014-11-03T18:32:38","modified_gmt":"2014-11-03T17:32:38","slug":"martina-mlinarevic-sopta-sjecanje-na-fra-ivicu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/martina-mlinarevic-sopta-sjecanje-na-fra-ivicu\/","title":{"rendered":"Martina Mlinarevi\u0107 Sopta: Sje\u0107anje na fra Ivicu"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Fra Ivica je poginuo 1. rujna 2014. \u017eure\u0107i jednom bolesniku pred kojim je bio njegov kraj, ni ne slute\u0107i da je i on tu tek koji \u010das i gotovo.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Do\u0161li bi oni tu ve\u010der, ali pao je snijeg u Livnu. I ne samo snijeg, bila je oluja, i vijavica, i vjetar. Mogla sam mu pru\u017eiti ruku, vidjeti one o\u010di s Ramskim jezerom u svakoj zjenici, ali nisam i nikad ne\u0107u. Nema veze, ka\u017eem Josipu, i mo\u017ee, poslat \u0107u knjige svakako. Za dvoje njemu dragih ljudi. Josip je sve\u0107enik iz Livna i moj divan prijatelj. Znamo se kroz pri\u010de koje smo pro\u010ditali i od\u017eivjeli, pjesme koje smo odlu\u0161ali, snove koje smo ili \u0107emo tek odsanjati, svatko na svojoj strani, pridr\u017eavaju\u0107i \u2013 ja ju\u017eni \u0107o\u0161ak kamenjarske Hercegovine; i on sjeverni, ondje gdje se na rubu hladno\u0107e nedjeljivim rajfe\u0161lusom spaja s Bosnom. Jednu od knjiga namjenio je njemu, fra Ivici Baketari\u0107u, svom najboljem prijatelju, kolegi, suradniku, jaranu. Simpati\u010dno, potrefilo je Valentinovo, pa je i njegova posveta postala nezamijenjivi isje\u010dak mozaika kojeg ba\u0161tine samo sretna i posebna prijateljstva. Ona koja ti automatski nacrtaju najtopliji osmijeh i u najgoroj vijavici.Kad pi\u0161ete knjigu, ne razmi\u0161ljate da \u0107e netko mo\u017eda umrijeti uz nju. Ne razmi\u0161ljate o rukama koje \u0107e listati va\u0161 \u017eivot me\u0111u prstima, ni ne slute\u0107i da je njihov \u017eivot tu jo\u0161 koji \u010das i gotovo. Takvi smo mi ljudi. O kraju nikad ne mislimo. Ili mislimo samo kratko. Obi\u010dno nakon \u0161to netko nama blizak do\u017eivi svoj kraj. Pa obe\u0107amo sebi da \u0107emo otada druga\u010dije, bolje, iskrenije, \u017eivotnije, lu\u0111e, ne \u0161tede\u0107i se, ne kalkuliraju\u0107i. Da \u0107emo raditi \u0161to smo sanjali, govoriti sve \u010dega smo se bojali, voljeti i gorjeti po srcu, a ne po propisu. Mo\u0161 mislit. Fra Ivica je jednom rekao kako je nerazumno \u017eivjeti kao da nikad ne\u0107emo umrijeti. Previ\u0161e uljuljani u pomisao da imamo jo\u0161 neke sate, i dane, i godine. Za \u017eivot, za oprost, za ljubav, za sre\u0107u. Jer nemamo.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Fra Ivica je poginuo 1. rujna 2014. \u017eure\u0107i jednom bolesniku pred kojim je bio njegov kraj, ni ne slute\u0107i da je i on tu tek koji \u010das i gotovo. Fra Ivica je stariji od mene tek dvadeset dana. Bik po horoskopu, ljudina u \u017eivotu. Zna\u0161, nije lako biti ro\u0111en u prolje\u0107e. \u017divot na tebe nakalemi stotine raznih osjetila da bi disao svijet ispravno. U bojama, u ljepoti, u punini. Obi\u010dno ti nadoda i more emocija, pone\u0161to talenata i veliku ljubav za sve vrste umjetnosti. Fra Ivica je imao svega u izobilju, talenata pogotovo. Obnavljao je ru\u0161evine svakog onog \u017eivota u \u010diji bi atrij kro\u010dio. Radio sa siroma\u0161nima, bolesnima, mladima. Davao sebe u svom pozivu gorljivo, davao \u010dovjeka u sebi nesebi\u010dno. Kad ode takva osoba, kao da se odlomi strop koji te \u0161titio od svega.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Do\u0161li bi oni tu ve\u010der na promociju moje knjige, ali pao je snijeg u Livnu. I ne samo snijeg, bila je oluja, i vijavica, i vjetar. Mogla sam mu pru\u017eiti ruku, vidjeti one o\u010di s Ramskim jezerom u svakoj zjenici, ali nisam i nikad ne\u0107u. Mladima s kojima je radio jedne prilike istaknuo je: \u201cNemojte da se 90 godina va\u0161eg \u017eivota svede na svega pet re\u010denica.\u201d Tra\u017eio je ispunjenost, a ne prazninu. Da ne bude\u0161 samo prolaznik u filmu kojeg re\u017eira\u0161. Da ne gleda\u0161 svoj \u017eivot sa strane, kao na rendgenu. Nego da ga \u017eivi\u0161 i od\u017eivi\u0161. Da slomi\u0161 svaku i najmanju kost od radosti, tuge, u\u017eitka, borbe, pomo\u0107i drugome. Da rendgen na kraju poka\u017ee da si se ubio \u017eive\u0107i. Svakim svojim atomom, kao da sutra ne postoji. On je pro\u017eivio tek trideset i dvije. A ostavio je iza sebe milijune re\u010denica. Onih koje se mogu izre\u0107i. I onih koje se od\u0161ute uz suze, kao \u0161to to ve\u0107 danima radi moj Josip. Za svog najboljeg prijatelja. \u201cJa sam fratar od 150 kila koji cmizdri\u201d, napisat \u0107e mi. Smijem se, \u0161akom stiskaju\u0107i du\u0161u u grlu. Jer on je \u010dovjek sa 150 srca i jedno je upravo izgubio.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Vjerujem da knjige umiru skupa sa svojim vlasnicima. Mo\u017eete vi njih nakon ne\u010dije smrti slo\u017eiti na neko drugo mjesto, premjestiti u neke druge svjetove, ali bez onih ruku kojima su bile namjenjene, ti listovi vi\u0161e ne \u017eive. Sretna sam jer je moj \u017eivot nakratko \u017eivio s fra Ivicom. Kad je njegova soba otpe\u010da\u0107ena, moja knjiga je bila prva knjiga tamo. Le\u017eala je be\u017eivotno, ostavljeno, sama bez svog vlasnika, dok su on i onaj bolesnik kojem je jurio da mu srcem pomogne, skupa le\u017eali u istoj mrtva\u010dnici, isti dan. Zato \u0107u ovu pri\u010du isprintati, od nje napraviti papirnati avion i baciti prema nebu. Da pro\u010dita\u0161, Umjetni\u010de. Tu na nebu \u010dije si boje uvijek slikao odu\u0161evljen, ni ne slute\u0107i da \u0107e\u0161 uskoro biti ukras svakog njegovog sutona.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Fra Ivica je poginuo 1. rujna 2014. \u017eure\u0107i jednom bolesniku pred kojim je bio njegov kraj, ni ne slute\u0107i da <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/martina-mlinarevic-sopta-sjecanje-na-fra-ivicu\/\" title=\"Martina Mlinarevi\u0107 Sopta: Sje\u0107anje na fra Ivicu\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2001993,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1001993","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001993","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1001993"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1001993\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2001993"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1001993"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1001993"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1001993"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}