{"id":1002025,"date":"2014-11-09T22:04:25","date_gmt":"2014-11-09T21:04:25","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=2025"},"modified":"2014-11-09T22:04:25","modified_gmt":"2014-11-09T21:04:25","slug":"foto-putevima-izgubljenih-snova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/foto-putevima-izgubljenih-snova\/","title":{"rendered":"FOTO: Putevima izgubljenih snova"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Toliko puta sam je promatrao, onako ispod oka i pomalo poprijeko, dok smo se vozikali ozelenjelim poljanama Zavr\u0161ja. Gledao sam je kao kakvo stidljivo mom\u010de krasnu, a ta\u0161tu curu, onu za koju mu svi ka\u017eu da je izvan njegove lige. Pri\u010dali smo o njoj \u010desto, izgovarali njeno ime uvijek u ozbiljnom tonu,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">uspore\u0111ivali njenu divlju ljepotu o kojoj smo \u010duli s ljepotom njenih susjeda koje ve\u0107 pohodismo, pomno kovali tihe planove kako i kad bi bilo pravo vrijeme za nju. Za Kame\u0161nicu. <br \/>Na koji god se vrh u Tropolju i oko njega namjeri\u0161 i osvoji\u0161 ga, zurit \u0107e\u0161 u nju i pitat \u0107e\u0161 se kako se samo onako sna\u017eno i surovo izdi\u017ee iznad Bu\u0161kog. Bar se mi jesmo. I dok nas je \u0161ibalo orkansko jugo na Vitreniku i dok smo le\u017eali u ostatcima snijega podno Kolakovca na Zavelimu, onako razba\u0161kareni na zubatom ranoproljetnom suncu. Ka\u017eu da zna biti \u0107udljiva i da ne po\u0161tuje ba\u0161 prognoze, pa se tamo u nekoliko sati lako izredaju sva godi\u0161nja doba, tako da te do\u010deka \u010delopek a isprati olujno nevrijeme. Tu se sudaraju klime i fronte, a neko\u0107 (po nekima i dan danas) su se tu sudarale i pro\u017eimale kulture i ideologije. Stoga nije \u010dudo da se snijeg znao do kasno odr\u017eati po njenim vrhovima i za ovako blage i bezli\u010dne zime kao \u0161to je bila potonja, a kad ga svuda unaokolo nije bilo ni za lijeka. Mo\u017eda \u0107e nekim planinarskim guruima ovi moji uvodni redci zvu\u010dati pateti\u010dno i preoprezno, ali podsje\u0107am da smo mi samo jedan samouki amaterski kvartet, ponekad i trio, iz srca niske Hercegovine.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Praskozorje je ve\u0107 bilo na izmaku kad stigosmo u Podgradinu, pitoreskno selo na jugu livanjskog kraja, u\u0161u\u0161kano duboko u podno\u017eju planine. Na uskom putu \u0161to izme\u0111u stisnutih ku\u0107a vijuga uzbrdo susretosmo nekoliko mje\u0161tana-ranoranilaca pogleda sanjivog i naviklog na, izgleda, \u010deste prolaske do\u0161ljaka. Na rubovima zidova od nekoliko uz samu usku cestu isturenih staja primje\u0107ujem jarku crveno-bijelu standardnu planinarsku markaciju. Tu su ujedno zavr\u0161avale ionako rijetke ku\u0107e i mi iznenada izbismo na pitomi proplanak, na kojem je prvo \u0161to \u010dovjeku upadne u o\u010di jedan ogroman kesten, stabla debelog za dva ljudska rukohvata. Odavno ne vidjeh ne\u0161to takvo. Pod njegovom kro\u0161njom je svakako trebalo oka\u010diti, a ponekad bome i u\u017ee\u0107i fenjer usred bijela dana, a lova\u010dka \u010deka na njemu mogla je sigurno primiti barem tro\u010dlanu posadu. Negdje iznad, tek malo podalje od nas, ispod jedne velike stijene je \u017euborilo, a ja tek tada primijetih da i pod nogama \u0161ljapka i \u017emik\u0107e. Iz ozidanog korita se prelijevalo i teklo po prostranoj ledini. To je Ozrina, prvi a \u010dini se i najja\u010di u nizu izvora kojima ova planina obiluje. Njegova snaga ovako duboko u ljeto i nije iznena\u0111uju\u0107a zbog velikih ki\u0161a koje nikako da posustanu, a ne\u0161to snage posudi od okolnog vodenog blaga koje je ovdje istinski izuzetno.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ostao sam jo\u0161 malo pod onim starim kestenom, motre\u0107i iz mrke hladovine pod njegovom kro\u0161njom strme padine Kame\u0161nice koje \u010dekaju i po\u010dinju tu, iznad ove ledine i one stijene iz koje izbija Ozrina. Pitao sam se, kako li je mitski divno a nespokojno zalijegati za vedrih no\u0107i u krilo ovog kolosa, \u010dekaju\u0107i divlju zvijer na pojilu, skriven samo \u0161umom vode i treptajem lista. <br \/>Kod korita se poveo i prvi razgovor. Dok sam vr\u0161io zadnju provjeru opreme ugledao sam gore nekog \u010dovjeka koji je onako, do koljena zasukanih hla\u010da, gacao po onom natopljenom zelenom tepihu. Bio je to neki planinar koji je potegao ovamo \u010dak iz Delnica. Sredovje\u010dan brko ozarena lica rado nam je podijelio nekoliko dojmova sa svoje trodnevne pustolovine po Dinari i Kame\u0161nici. \u010ceka nas duga, ali dobro uga\u017eena i prohodna staza, rekao nam je dok je u mrzloj vodi hladio vjerojatno natu\u010dena stopala. Dok sam slu\u0161ao tog vitalnog Gorana, pomislih kako su mo\u017eda najbolje godine planinarenja tek pred nama ili je mo\u017eda to sve samo stvar podneblja i dobre kondicije. <br \/>&#8211;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Trebali ste ponijeti \u0161tapove. &#8211;&nbsp; re\u010de za kraj, valjda ne uzimaju\u0107i u obzir jednu jasenovu \u201esoju\u201c koju sam ja ponosno dr\u017eao, o\u010dekuju\u0107i od tog starog planinskog vuka svaku pohvalu za moju spremnost.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zagazismo kona\u010dno stazu, ostaviv\u0161i idili\u010dnu poljanu s kestenom i zavukosmo se nakon prvih koraka u gustu \u0161ikaru i kr\u017eljavu bukovinu kakva se ve\u0107 obi\u010dno nalazi u podno\u017ejima. Puteljak koji je vijugao rubom duboke vododerine je bio tipi\u010dan \u0161umski, dobro utaban, pomalo vla\u017ean od jutarnje rose i posut li\u0161\u0107em. S vremenom je raslinje nad na\u0161im granama po\u010delo zatvarati svod, ispreple\u0107u\u0107i se u \u010dudnim oblicima pa smo se ubrzo na\u0161li u dubokoj hladovini. Na mjestima sam vidio ne\u0161to \u0161to bi moglo biti daleki europski ro\u0111ak pra\u0161umskih lijana, a dojmu ki\u0161ne \u0161ume pripomagao je izuzetno vla\u017ean zrak koji nam je oduzimao od daha ono malo svje\u017eine \u0161to nam je hladovina davala. Dolje, duboko pod nama, klokot je bivao sve ja\u010di prate\u0107i nas vjerno dok smo sve vi\u0161e zadirali u goru. Na mjestima gdje je kanjon vododerine bio malo otvoreniji i manje obrastao \u0161ipragom mogle su se ugledati po dva- tri metra visoke kaskade i pjenu\u0161avi slapi\u0107i \u0161to su ih tvorili. Na jednom isturenijem zavoju, gdje se u onom bujnom raslinju nad na\u0161im glavama odjednom otvorio osun\u010dan procjep, zastadosmo prvi put, privu\u010deni vi\u0161e magi\u010dnim prizorom nego potrebom za predahom. U daljini, onkraj na\u0161eg horizonta izranjala je iz plavi\u010daste jutarnje sumaglice kr\u0161na Tu\u0161nica, zazivaju\u0107i nam ne tako davne uspomene. Pod ilindanskim nebom bez obla\u010dka nazirali su se i \u0161iljci telekomunikacijske postaje na Vitreniku pod kojom smo se jednom po\u0161teno smrzli, pa opet ogrijali \u010da\u0161icom iskrenog razgovora s mojim imenjakom, njenim skromnim i melankoli\u010dnim doma\u0107inom, s kojim smo prozborili koju skoro pa o svemu. Po\u010dev\u0161i od klimatskih promjena, granica me\u0111u regijama, pa preko prisilnog braka izme\u0111u povijesti i pobjednika \u0161to te granice povla\u010de i prekrajaju privedosmo kraju kao i obi\u010dno lamentiranjem za nekim boljim danima i olako od\u017eivljenom mlado\u0161\u0107u.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ugo\u0111aj je naru\u0161io zvuk polomljenih gran\u010dica i nekoliko srodnih \u0161umova \u0161to doprije\u0161e odozdo. I, dok se nismo ni osvrnuli oko sebe, ve\u0107 je kraj nas pro\u0161ao \u010dovjek. E sad, u tom strelovitom hipu mogao bih za muku i pomisliti da je ovaj isko\u010dio iz neke druge dimenzije zbog pokvarenog vremeplova ili ga je ispljunula kakva me\u0111ugalakti\u010dka pukotina. Od planinarske opreme samo jedan pojas s dvije-tri \u010duturice oko pasa, koraka od sedam milja, prohujao je pored nas jedva izustiv\u0161i ne\u0161to i ne osvrnuv\u0161i se na na\u0161a zabezeknuta lica. Scena kao iz nekog jeftinog scenarija niskobud\u017eetnog SF-a iz sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a ponovila se za nekih sat vremena kad smo ga opet susreli kako juri nizbrdo. Ohrabrih se za bliski susret tre\u0107e vrste i podviknuh dok nam je pristizao u susret upitav\u0161i ga \u0161to to ima u tim kanistrima oko pasa?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8211;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Med i voda ! \u2013 odvrati jednako glasno i za\u010du\u0111uju\u0107e svje\u017ee, ponudiv\u0161i mi da probam njegov magi\u010dni napitak. Ipak nije bio vanzemaljac, nego doma\u0107i de\u010dko iz doma\u0107eg planinarskog dru\u0161tva, tek eto u \u201emalko\u201c boljoj formi od ostalih. Kad mu rekosmo od koje smo strane, za\u010dudi se:<br \/>&#8211;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Pa zar kod vas ima planinarskog dru\u0161tva!? \u2013 <br \/>&#8211;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Nema, ali mi \u0107emo ga osnovati! \u2013 odvratih ko iz topa, brane\u0107i \u010dast na\u0161ih \u201ebrdenja\u201c, slagav\u0161i namjenski i neophodno, siguran da od toga ne\u0107e biti ni\u0161ta, bar ne s nama u glavnim ulogama. <br \/>Na\u0161 planinar-vi\u0161ebojac je odmaglio niz padinu, jure\u0107i nove rekorde, ispra\u0107en na\u0161im frapiranim pogledima. Zavla\u010div\u0161i se sve dublje u \u0161umu orija\u0161kih bukvi, ja sve ne\u0161to malo ra\u010dunam: \u201eTo ti ga je \u0161est uspona i \u0161est silazaka&#8230; dvanaest kilometara surovog terena za neka dva sata, po ovoj \u017eezi i vlazi, pa ti sad vidi! Zvu\u010di malo nevjerojatno za nas obi\u010dne smrtnike. Pa ovaj lik mora da je utekao iz Marvelovog stripa, ili je neki doma\u0107i Clark Kent bez pla\u0161ta.\u201c<br \/>Zaustavili smo se na Studenom vrilu, u srcu visoke bukove \u0161ume, koja je sezala dok se god pogledom moglo dohvatiti. Nije da smo morali predahnuti, do planinske ku\u0107e nije bilo jo\u0161 puno za zgazit. Jednostavno smo stali i ostali uhva\u0107eni u momentu, te\u0161kom za opisati. Padina se ovdje odjednom prostrla i ubla\u017eila, primiv\u0161i u svoje krilo nara\u0161taje zelenih orija\u0161a. Iz podno\u017eja jednog humka izbijao je tanak mlaz kao led hladne vode, tiho, kao da ne \u017eeli naru\u0161iti sverazorni mir ovog mjesta, otje\u010du\u0107i krotko dok je po njemu plesala golicava svjetlost koja se te\u0161ko probijala kroz one guste kro\u0161nje. Ta voda \u0107e sebi na\u0107i put i dat \u0107e si odu\u0161ka dolje, gube\u0107i se u onim vla\u017enim i nepristupa\u010dnim jarugama. Bezuspje\u0161no je okom kamere poku\u0161avati iznova i opet hvatati i porobljavati djeli\u0107e \u010darolije ovog mjesta i trenutka. Trebalo je do\u0107i, hodo\u010dastiti i biti za hodo\u010da\u0161\u0107e nagra\u0111en.&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Do planinske ku\u0107e na Pe\u0161inu vrilu nam je jo\u0161 malo \u0161umom, pa onda jednim omanjim proplankom, zaraslim visokom travom i poljskim cvijetom. Izbili smo uskoro na prostrani plato na kojem nam odmah u o\u010di upade lijepo sagra\u0111ena brvnara, s oznakom planinarskog dru\u0161tva i nadmorskom visinom. Zaravanak se na jednu stranu blago spu\u0161tao u malu dolinu do koje se moglo jednim odvojkom staze, koji vodi vjerojatno za neki od ni\u017eih vrhova Kame\u0161nice, dok je od sjevera bio zatvoren dosta udaljenim i nepristupa\u010dnim golim gudurama. Ta visoka orlovska stani\u0161ta se zovu \u201ePole\u201c. Pogled prema njima ra\u0111a nekim \u010dudnim osje\u0107ajem gr\u010devitog tra\u017eenja izlaza iz ovog zelenog grotla. Neka naknadna saznanja ka\u017eu da i gore ima neki prolaz, ali ne i za nas. Mo\u017eda je onaj \u201eSuperman\u201c ba\u0161 tuda sebi tra\u017eio pre\u010dicu za vrh.&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nama je valjalo ipak opet kroz gustu crnogoricu koja je upravo tu po\u010dinjala. Na jednom te\u017eem usponu na kraju kojeg se otvarao uski klanac naslutih da zaokre\u0107emo na drugu stranu planine. Uzverav\u0161i se \u010detverono\u0161ke, iskobeljasmo se na ogoljelu strminu pored koje bi, siguran sam, bilo uzaludno tra\u017eiti neko mjesto s boljim pogledom na Bu\u0161ko jezero, \u010ditavo Livanjsko polje s mno\u0161tvom razbacanih sela, u daljini ovjen\u010dano visovima Cincara, Golije i \u0160atora. Ta iznimno strma sjeverna padina Kame\u0161nice, koja se gotovo okomito sunovra\u0107uje u ponore Livanjskog polja poznatija je pod imenom \u201eGola kosa\u201c, a naziv itekako opravdava izgled onog \u0161to se na njoj da vidjeti. Rekao bih da smo s lica pre\u0161li na nali\u010dje planine. Ugodne sjene blagih i vla\u017enih \u0161uma naslijedila je naprasno i kao niotkud, neprijazna golet, posuta zgromljenim ostatcima mrtvih stabala. Gromovnik se tu okrutno poigrao s \u010ditavom jednom \u0161umom, ne po\u0161tedjev\u0161i ni gran\u010dice. <br \/>Jo\u0161 uvijek daleko iznad izvijao se glavni greben. \u0160utke smo gazili kroz to groblje stabala uskom puta\u010dom koja se na trenutke gubila u snopovima svakojake guste trave, pa se opet ukazivala ispod kakva poleglog balvana. A nad glavama je kao usud neizbje\u017ean, \u017eegao \u017earki ilin\u0161tak i mi smo se prepu\u0161teni njemu na milost i nemilost mogli samo na bljeskove sje\u0107ati onih zelenih oaza \u0161to ostado\u0161e iza nas. Gledam prema sjeveru i pitam se jesu li ovuda prije nekih tristo godina pro\u0161le tihe povorke jednog naroda, prisiljenog na nevoljko napu\u0161tanje svoje pitome doline. Izme\u0111u dva zla, turskog zuluma i mleta\u010dke pokvarenosti, bilo je lak\u0161e odabrati, o mnogo lak\u0161e, nego zapaliti doju\u010dera\u0161nji dom i \u0161talu, \u0161to poklati \u0161to rastjerati blago i sa zave\u017eljajem o ramenu po\u0107i na mu\u010dan i neizvjestan \u201eput bez sna\u201c, vo\u0111eni mrkim morla\u010dkim serdarima, fratrima i jednom slikom Bogorodice, Gospe ramske u njihovim suhim rukama, tim zadnjim artefaktom i zadnjom svojinom, no\u0161enim bri\u017eno, kao lu\u010d kroz no\u0107.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Do\u010dekala su ih napu\u0161tena i popaljena seli\u0161ta Sinjskog polja, koje je opet trebalo plugom zaorati ali i jataganom obraniti. A taj dio ugovora ispo\u0161tivan je vojnom slu\u017ebom novih nara\u0161taja \u2013 jedan danak u krvi zamijenio je drugi, jer ni Mle\u010di\u0107 ne daje ni\u0161ta a da za uzvrat dvostruko ne uzme. Spletkarenje koje je jedina prava religija tih ljudi i ovaj put je vje\u0161to iskori\u0161teno u svrhu smicanja nekih domoljubnijih serdara, vo\u0111a ekspedicije u Bosnu, a potencijalnih kasnijih revolucionara i neprijatelja \u201erepublike krilatog lava\u201c, \u010diju su sirovu hrabrost i usijanu glavu mudrija\u0161i iz lagune bez po muke iskoristili, poslav\u0161i ih u nepotreban juri\u0161 na zasjede na brzinu skupljenog turskog askera po rubovima Livanjskog polja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zapo\u010deti zadnji uspon po samom gornjem hrbatu izgledalo je kao pregaziti plitak potok u usporedbi s veranjem po Goloj kosi. Krajolik naglo postaje kamenit, tu i tamo pro\u0161aran kr\u017eljavim busenjem, a nama lak za kretanje. Kao da nam planina kona\u010dno popu\u0161ta i prima nas u svoje okrilje po\u0161to nas je propisno stavljala na ku\u0161nje, kao da nam poru\u010duje: \u201eEvo, sad sam samo va\u0161a, \u010duvajte me i u\u017eivajte u meni, ali me se i \u010duvajte, jer sam divlje lijepa i varljiva, i velikodu\u0161na i nemilosrdna&#8230;\u201c Sve je to ona, i ja intenzivno mislim o tome dok nas od zapada susti\u017ee jedna grupa niskih i sve tmastijih oblaka, projuriv\u0161i ponad na\u0161ih vrelih \u010dela diskretno, a opet dovoljno primjetno da postanemo svjesni njene nazo\u010dnosti i svega onog \u0161to mo\u017eda nosi. <br \/>Pod nama u jednoj nepristupa\u010dnoj vrta\u010di, nadsvo\u0111eno kamenom arkadom, gledalo je mra\u010dno oko Antunovi\u0107a \u0161pilje. Ka\u017eu da je tu, u utrobi planine uto\u010di\u0161te moglo na\u0107i po stotinu volova, kad bi njih i njihove pastire na ispa\u0161i zadesio \u010dest vremenski usud, nezaobilazan i prijek. Odaje tog planinskog hostela, \u010dini se ve\u0107 odavno ne primaju ustaljenu klijentelu, jer ulaz je uhvatila \u0161ikara i br\u0161ljan, ni\u0161ta \u0161to di\u0161e unutra vi\u0161e ne zalazi i sad tu, u no\u0107ima bez spokoja, zaklona tra\u017ee samo nemirni duhovi drevnih krijum\u010dara. Do \u201eKonja\u201c nam nije bilo jo\u0161 puno za zgazit, a tim pristalim imenom di\u010di se ina\u010de najvi\u0161i vrh ove na\u0161e ljepotice. A tamo nam je bilo ba\u0161 ko na konju, s ne\u0161to vjetra u kosi, vrela \u010dela i pogleda \u017eeljna daljine. Od Dalmatinske strane iznena\u0111uju blago polo\u017eene, bezbrojne padine, \u0161to se terasasto jedna za drugom redaju do u sumaglicom zamazano Sinjsko polje, skrivaju\u0107i oku jo\u0161 bar toliko tajnovitih i sanjivih dubodolina, uljuljkanih u krilu svake od njih. Nekoliko vjetroelektrana na najudaljenijim ogoljelim visoravnima iznad polja lepe\u0107e svojim divovskim propelerima i kvari nam sliku, a mi nekako odolijevamo malim donkihotovskim porivima i ostajemo mirni, jer na \u201ekonju\u201c smo ipak, a ne na mazgi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ni traga onom ledenom jugu s Vitrenika i njegovom tu\u017enom tuljenju, kojem smo se nadali, tek lagan lahor da potjera onih nekoliko oblaka lutalica do susjednih vrhova, pa onda hrptom dalje na zapad, na Dinaru, beskrajnu, kad je pogleda\u0161 ovako s Konja. Na\u0161e snatrenje prekida skori dolazak jo\u0161 trojice planinara. To su lokalni ljudi, lakog koraka i bezbri\u017enog pristupa, s tek malo vode u jo\u0161 manjoj naprtnja\u010di. Ali njima vi\u0161e i ne treba, jer se ovuda veru svako malo. Spominjemo im onog planinskog maratonca.<br \/>&#8211;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Ma ima taki ljudi kod nas \u2013 ravnodu\u0161no \u0107e stariji od ove trojice uz jedno zna\u010dajno odmahivanje rukom. <br \/>Gledam ovu ljudinu onako malo ispod oka. Kratak i \u0161irok vrat na nabijenom trupu, visoko \u010delo i lice zagasitih nijansi bijele s malo bora s obzirom na dob vlasnika odavali su vitalnog i dobro\u0107udnog Dinarca. Dvojica stasitih mladaca su zasigurno njegove krvi. Sad me vi\u0161e i ne \u010dudi \u010dinjenica da su se na vrhu stvorili netom iza nas, kao da su iznikli iz stijene. Dok je god ovakvog gena u na\u0161eg \u010dovjeka, dobro je, dotle \u0107e bit i nas, pomislih.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8211;&nbsp;&nbsp; &nbsp;Tribate oti\u0107 na Troglav \u2013 doda tiho ,valjda vide\u0107i kamo uporno cure na\u0161i pogledi.<br \/>Mo\u017eda jednom, kad bure o\u010diste nebo nad Zagorom i mi s Troglava bacimo sve\u010dan i blag pogled sve do mora. <br \/>Vjetar kona\u010dno poja\u010dava. To nas prijekorno opominje dvoli\u010dna \u0107ud ove na\u0161e gorde ljepotice koju smo eto bar nakratko imali i koja po obi\u010daju brzo gubi strpljenje sa stidljivim udvara\u010dima poput nas. Jer na\u0161e je vrijeme ovdje isteklo i nas je jo\u0161 jednom natrag u bljedunjavu stvarnost. Eh, trebalo je opet pro\u0107i njenim licem i nali\u010djem, nadisati se jo\u0161 malo njenih mirisa poku\u0161avaju\u0107i sebi\u010dno zarobiti neki trenutak njenog divljeg i uvijek za korak, dva neuhvatljivog naru\u010dja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">{jlex}picasa:106682547432003943589\/PutevimaIzgubljenihSnova{\/jlex}<br \/>&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Toliko puta sam je promatrao, onako ispod oka i pomalo poprijeko, dok smo se vozikali ozelenjelim poljanama Zavr\u0161ja. Gledao sam <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/foto-putevima-izgubljenih-snova\/\" title=\"FOTO: Putevima izgubljenih snova\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2002025,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1002025","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002025","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1002025"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002025\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2002025"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1002025"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1002025"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1002025"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}