{"id":1002322,"date":"2015-01-04T21:26:39","date_gmt":"2015-01-04T20:26:39","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=2322"},"modified":"2015-01-04T21:26:39","modified_gmt":"2015-01-04T20:26:39","slug":"luka-kraljevic-prezivio-5-atentata-udbe-lijecnici-su-rekli-da-je-cudo-da-sam-ostao-ziv","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/luka-kraljevic-prezivio-5-atentata-udbe-lijecnici-su-rekli-da-je-cudo-da-sam-ostao-ziv\/","title":{"rendered":"Luka Kraljevi\u0107 pre\u017eivio 5 atentata UDBE: Lije\u010dnici su rekli da je \u010dudo da sam ostao \u017eiv"},"content":{"rendered":"<p>Luka Kraljevi\u0107 ro\u0111en je 10. listopada 1948. godine u Crvenom Grmu, op\u0107ina Ljubu\u0161ki. Nakon zavr\u0161enog tre\u0107eg razreda Ekonomske \u0161kole u travnju 1967. godine odlazi u Pariz. U kolovozu iste godine odlazi u posjet roditeljima i tom prigodom biva uhi\u0107en.<br \/>\nPresudom Okru\u017enog suda u Mostaru od 20. prosincal967. tereti ga se za udru\u017eivanje s \u010detvoricom istomi\u0161lj enika u namjeri ru\u0161enja postoje\u0107eg dru\u0161tveno-politi\u010dkog ure\u0111enja u SFRJ, i stvaranje samostalne hrvatske dr\u017eave. Osu\u0111en je na \u0161est godina strogog zatvora, a nakon smanjenja kazne zloglasni zeni\u010dki zatvor napu\u0161ta u velja\u010di 1971. U istom mjesecu ilegalno bje\u017ei u Njema\u010dku, gdje je dobio politi\u010dki azil. U Njema\u010dkoj je bio politi\u010dki djelatan u okviru Hrvatskog narodnog vije\u0107a.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Gospodine Kraljevi\u0107, Va\u0161e bolno iskustvo s jugokomunisti\u010dkom diktaturom i Udbom po\u010delo je Va\u0161im uhi\u0107enjem 23. kolovoza 1967. u Zagrebu. Tada jo\u0161 niste imali niti devetnaest godina. Kako je to, i zatvorska kazna, na Vas kao mladi\u0107a punog i \u017eeljnog \u017eivota djelovalo?<\/strong><\/p>\n<p>Vrijeme koje sam proveo u zatvoru ne mo\u017ee se zaboraviti, a \u010dovjek ga se nerado sje\u0107a. Povezano je s fizi\u010dkim i psihi\u010dkim pritiscima kojima sam bio izlo\u017een. Poku\u0161at \u0107u opisati samo dva trenutka koji su mi posebno ostali u sje\u0107anju:<br \/>Poslije uhi\u0107enja u Zagrebu bio sam preba\u010den u Sarajevo, gdje su po\u010dele prave pote\u0161ko\u0107e. Bez osje\u0107aja za vrijeme, je li dan ili no\u0107, preslu\u0161avalo me je vi\u0161e istra\u017eitelja, koji su me istovremeno mu\u010dili gla\u0111u i \u017ee\u0111i. Prilikom preslu\u0161avanja stavljao bi istra\u017eitelj na stol ispred sebe pi\u0161tolj, vodu i cigarete govore\u0107i: &#8220;Ti sada mora\u0161 govoriti sve \u0161to znade\u0161; dodu\u0161e, mi znademo sve, ali to ho\u0107emo \u010duti iz tvojih usta!&#8221; Ja sam uvijek odgovarao: nije mi ni\u0161ta poznato, nemam o \u010demu \u0161to kazati. Onda su poku\u0161ali lijepim na\u010dinom. No kada ni to nije pomoglo, okrenuli su me zidu i morao sam tako stajati dok od umora nisam pao. Tada bi me vra\u0107ali u \u0107eliju, a zatim ponavljali isto.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Poslije su me prebacili u Mostar, gdje se ponavljalo isto. Moji me roditelji nisu smjeli posje\u0107ivati, vjerojatno im to nisu dopu\u0161tali jer sam mnogo omr\u0161avio. Javnost nije smjela znati kako se postupa s politi\u010dkim zatvorenicima.<\/strong><\/p>\n<p>Drugi trenutak je transport iz Mostara u Zenicu uz jo\u0161 nekoliko politi\u010dkih zatvorenika. Rekli su nam da se moramo spremiti za 20 minuta. Zatim su nas vezali: ruke su nam bile u &#8220;lisicama&#8221;, a noge u lancima. Zatim su nas jo\u0161 vezali posebnim lancem za klupu u vozilu. Pratila su nas \u010detvorica stra\u017eara s kojima nismo smjeli razgovarati, a prije toga su nas opomenuli da \u0107e odmah pucati ako tko poku\u0161a bje\u017eati. Tako vezani izdr\u017eali smo put od nekoliko stotina kilometara, sve do Zenice.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>U zatvoru sam proveo 1190 dana, bez pravog razloga, jer ni\u0161ta konkretno nisam u\u010dinio. Presuda je bila donesena na osnovi najobi\u010dnijih konstrukcija, bez ikakvih materijalnih dokaza.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Nakon izdr\u017eane zatvorske kazne u Zenici bje\u017eite u SR Njema\u010dku, gdje dobivate politi\u010dki azil. Ali Va\u0161 bijeg kao i politi\u010dki azil u SR Njema\u010dkoj nisu Vas mogli za\u0161tititi od daljnjeg Udbinog progona. Za\u0161to Vas Udba nije ostavila na miru, za\u0161to ste im bili tako zanimljivi?<\/strong><\/p>\n<p>Udba je znala da u Augsburgu uspje\u0161no poslujem i da imam dobre kontakate s ljudima. I \u017eeljela me je pod bilo koju cijenu anga\u017eirati da \u0161pijuniram i obavljam druge stvari za njih. Ja sam kr\u0161\u0107anski odgojen, i to nisam htio raditi. Nikad nisam bio izdajica, niti je itko od mojih bio izdajica, i zbog toga su me vi\u0161e puta poku\u0161ali likvidirati.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Najvi\u0161e me je zvao Ivan Lasi\u0107, \u0161ef Udbe iz Mostara. Nije mi se predstavio, ali sam poslije doznao da je to bio on. On me svakog utorka zvao, nagovarao me da radim za njih, nudio mi je dva milijuna maraka, novi identitet i ku\u0107u gdje ho\u0107u i kakvu ho\u0107u. Naravno, tu je bila i prijetnja meni i mojoj obitelji. Rekli su da \u0107u, ako ne pristanem na suradnju, zavr\u0161iti kao i moj prijatelj Stanko Ni\u017ei\u0107, kojeg su 23. kolovoza 1981. ubili u Z\u00fcrichu.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Da te prijetnje nisu bile uzaludne pokazalo se 19. kolovoza 1982. godine?<\/strong><\/p>\n<p>Dva dana prije atentata uo\u010dio sam dva \u010dovjeka u crvenoj &#8220;opel asconi&#8221; wuppertalske registracije. Oni su se vozikali oko mog restorana &#8211; odu pa do\u0111u. To mi je bilo \u010dudno i bio sam oprezan.<\/p>\n<p>U \u010detvrtak, 19. kolovoza 1982., bio je prvi ro\u0111endan na\u0161eg mla\u0111eg sina. \u010cetvrtkom na\u0161 restoran nije radio. Ro\u0111endan djeteta proslavili smo u krugu obitelji, a kad smo svi ve\u0107 bili oti\u0161li na spavanje te su no\u0107i u\u0161li u ku\u0107u. Probudio sam se i ugledao \u010dovjeka ispred na\u0161eg kreveta: u lijevoj ruci je dr\u017eao baterijsku lampu uperenu u mene, a u desnoj pi\u0161tolj s prigu\u0161iva\u010dem. Rekao mi je tiho na srpskom: &#8220;Vani te \u010deka tvoj prijatelj Dane \u0160arac iz Pariza. Izlazi polako van&#8221;. Ustao sam iz kreveta i krenuo za njim u dnevni boravak. On je hodao natra\u0161ke i cijelo vrijeme je dr\u017eao pi\u0161tolj i lampu uperene u mene. Rekao sam mu da se moram obu\u0107i i da \u0107u uklju\u010diti svjetlo. Svjetlo mi nije dao uklju\u010diti. Pravio sam se da tra\u017eim hla\u010de, i tako igrao na vrijeme. On je \u010desto pogledavao prema prozoru u hodniku i ja sam u jednom trenutku iskoristio priliku da uhvatim kvaku i da povu\u010dem sobna vrata prema sebi.<br \/>Tada je i moja \u017eena sko\u010dila i pomogla mi dr\u017eati kvaku. U tom trenutku su \u010detiri metka probila vrata. Jedan metak je pro\u0161ao iznad kreveti\u0107a u kojem je na\u0161 najmla\u0111i sin spavao i zabio se u zid. On se je probudio i zaplakao. Uzeo sam deku s kreveta, otvorio vrata, sagnuo se i bacio na napada\u010da. Tada sam osjetio da mi je metak okrznuo sljepoo\u010dnicu. Moja supruga je bila na vratima, i nju je metak pogodio u rame. Hrvali smo se \u010ditavu vje\u010dnost. On me je pi\u0161toljem udarao po glavi. Kad je supruga u dnevnom boravku uklju\u010dila svjetlo, sko\u010dio je s prvog kata kroz prozor. Vani ga je \u010dekao drugi udba\u0161 u vozilu i oni su nestali.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Njema\u010dka policija prona\u0161la je 25.kolovoza 1982. dva pi\u0161tolja na parkirali\u0161tu na autoputu Stuttgart-M\u00fcnchen &#8211; jedan s prigu\u0161iva\u010dem marke Walther PP 7,65 i jedan Walther PPK Dural 7,65. Utvrdili su da je iz tog pi\u0161tolja s prigu\u0161iva\u010dem pucano na nas. Dana 7. rujna 1982. ustanovljeno je da je te pi\u0161tolje kupila firma Yuniversal Gmbh iz Be\u010da i to telexom od 21. listopada 1980. kod firme Franz Sarnitz iz Be\u010da. Yuniversal je ove pi\u0161tolje poslao 19. studenoga 1980. na adresu: &#8220;SSUP Beograd, Kneza Milo\u0161a 92, 11000 Beograd, na ruke Tome Milojevi\u0107a&#8221;.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Dakle, ove je pi\u0161tolje jupila i upotrebljavala Udba! Iako je to tada svima bilo jasno, ipak do danas za ovaj dvostruki poku\u0161aj ubojstva jo\u0161 uvijek nitko nije odgovarao!<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Drugi atentat na Vas izvr\u0161en je 3. prosinca 1983. godine&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>U subotu 3. prosinca 1983., ne\u0161to prije pono\u0107i, dok sam stajao za \u0161ankom Udbin ubojica pucao je na mene izvana. Metak je u\u0161ao kroz lijevo oko i ostao je iznad desnog oka. Lije\u010dnici su rekli da je \u010dudo da sam ostao \u017eiv, s obzirom na to gdje je metak pro\u0161ao. Iz glave su mi ga izvadili tek nakon 29 godina! Ja sam bio u puno zemalja gdje je najbolja medicinska tehnika, ali za moj vid vi\u0161e nije bilo spasa. Ostao sam slijep.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Mo\u017eete li nam opisati kakav je to osje\u0107aj kada \u010dovjek u najboljim godinama, kao vi u svojoj 35., ostane bez vida?<\/strong><\/p>\n<p>Imao sam dosta muke i suza u tim vremenima. Imao sam dvoje male djece, a nisam znao ho\u0107u li ostati \u017eiv ili ne. Uvijek mi je to bilo u glavi. To je toliko bolno i ne\u010dovje\u010dno, \u017eivjeti u takvoj situaciji.<\/p>\n<p>Nisam razmi\u0161ljao o samoubojstvu, jer nisam pesimist. Uvijek sam gledao pozitivnije na stvari nego drugi. Uvijek bih se sjetio djece, supruge, mojih prijatelja, pa i samoga sebe.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Nije to jednostavno kad \u010dovjek ne mo\u017ee vidjeti svoju djecu, svoju suprugu i prijatelje. Te\u0161ko je to opisati. Ne daj Bo\u017ee nikome, ali tko nije bio u takvim situacijama ne zna \u0161to je \u017eivot. Ja nisam navikao sjediti, uvijek sam bio u pokretu. Uvijek sam ne\u0161to radio, uvijek sam htio ne\u0161to napraviti. I kad se to \u010dovjeku uzme ostane jedna velika praznina.<\/p>\n<p><strong>Udbine \u017ertve &#8211; Stanko Ni\u017ei\u0107, \u0110uro Zagajski i Stjepan \u0110urekovi\u0107 &#8211; bili su Va\u0161i dobri prijatelji. Mo\u017eete nam ne\u0161to re\u0107i o tim ljudima?<\/strong><\/p>\n<p>Moje prijatelje Stanka Ni\u017ei\u0107a, \u0110uru Zagajskog i Stjepana \u0110urekovi\u0107a Udbina je ruka ubila po nalogu jugokomunisti\u010dkih zlo\u010dinaca. Ovi su ljudi bili istinski borci za slobodu i svatko tko imalo cijeni slobodu za njihovu \u0107e im se veliku \u017ertvu duboko pokloniti. Njih nije mr\u017enja vodila, ve\u0107 vjera u Boga i ljubav prema svom narodu i prema svojoj domovini Hrvatskoj. I zbog toga su bili likvidirani. Njihovi neprijatelji, zaslijepljeni i vo\u0111eni jugokomunisti\u010dkom mr\u017enjom, htjeli su tu ljubav pod svaku cijenu ubiti i uni\u0161titi!<\/p>\n<p>Ovi ljudi jo\u0161 uvijek \u017eive u na\u0161im srcima, njihova borba nije bila uzaludna i mi ih nismo zaboravili. Bez njihove beskompromisne borbe i \u017ertve, kao i na\u0161ih branitelja u Domovinskom ratu, mi danas ne bismo imali svoju dr\u017eavu, svoj jezik, i ne bismo bili dio civiliziranog svijeta kojemu oduvijek i pripadamo, kao niti 28. \u010dlan Europske unije. I na njihovim kostima po\u010divaju temelji hrvatske slobode i dr\u017eave &#8211; i to se ne smije zaboraviti. Jugokomunisti, koji su njima krvavu smrt pripremali, kao i Udbini pla\u0107eni ubojice jo\u0161 uvijek slobodno po Hrvatskoj hodaju i jo\u0161 se uvijek ponose svojim krvavim i sotonskim djelima.<\/p>\n<p>Civilizirani svijet je svojim deklaracijama osudio ovo zlo i kr\u0161enja ljudskih prava i sloboda u ime te proklete Komunisti\u010dke partije. Kao \u0161to vidite, na\u0161a borba protiv ovog zla je bila ispravna. \u010cak je i Hrvatski sabor svojom Deklaracijom od 30. lipnja 2006. osudio komunisti\u010dke zlo\u010dine u Hrvatskoj. Usprkos tome, komunisti\u010dki zlo\u010dinci i masovni ubojice imaju svoje ulice i trgove kod nas, a ljudi koji su se borili protiv ovog zla su jo\u0161 uvijek teroristi i dr\u017eavni neprijatelji. Danas je jo\u0161 uvijek lak\u0161e biti dijete ubojice, nego \u017ertve!<\/p>\n<p>Kod nas se poslovi i fotelje ne dijele po sposobnosti ili stru\u010dnosti, ve\u0107 po tome \u010diji je djed ili otac najvi\u0161e Hrvata ubio. Po ovom klju\u010du se grade karijere i uni\u0161tava se hrvatski narod. Vidite samo koliko Hrvata napu\u0161ta svoju domovinu. Ovo je jedan veliki zlo\u010din koji se izvodi po planu. Nadam se da \u0107e uskoro do\u0107i pravi ljudi na vlast i da \u0107e se svim (vele)izdajnicima hrvatskih interesa suditi.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Na sprovodu Stjepana \u0110urekovi\u0107a nosili ste kri\u017e. Kakvo je bilo Va\u0161e poznanstvo s njim, kakva su sje\u0107anja na njega?<\/strong><\/p>\n<p>S pokojnim Stjepanom \u0110urekovi\u0107em bio sam dobar prijatelj. \u010cesto smo bili zajedno i kombinirali smo puno stvari. On je bio veliki intelektualac i dobar \u010dovjek. Imao je povjerenja u mene i ja u njega. Bio je spreman na sve &#8211; i \u017eivot dati za Hrvatsku! Eto, na\u017ealost, ubi\u0161e njega, ubi\u0161e mu i sina jedinca.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Jednom zgodom pitao sam pokojnog Stjepana \u0110urekovi\u0107a: \u201eOdakle tebi hrabrost da dolazi\u0161 ovdje kod mene? Ti zna\u0161 tko sam ja, ti zna\u0161 da su pucali na mene i da \u0107e opet pucati! I da sam \u010dist i da ne radim za neku srpsku ili neku drugu agenciju&#8221;. On mi je rekao: \u201eJa o tebi znam dosta&#8221;. Kad sam ga pitao od koga, rekao mi je: \u201eJa imam jednog prijatelja u policiji i on mi je sve o tebi rekao. I na osnovi toga sam tako slobodan i zato tako \u010desto dolazim kod tebe&#8221;.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Koliko je va\u017ean proces Perkovi\u0107u i Musta\u010du, ne samo za Udbine \u017ertve i njihovu obitelj ve\u0107 i za samu hrvatsku dr\u017eavu? \u0160to Vi osobno o\u010dekujete od ovog procesa pred Vi\u0161im zemaljskim sudom u M\u00fcnchenu?<\/strong><\/p>\n<p>Njema\u010dki prijatelji \u010desto me tra\u017ee da im objasnim sliku na kojoj su sada\u0161nji predsjednik RH i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, sin Josipa Perkovi\u0107a. Kao \u0161to vidite, Nijemci su shvatili da je leglo Udbe na Pantov\u010daku i da mi ne\u0107emo mo\u0107i napredovati ako se ove rak-rane hrvatskog dru\u0161tva i dr\u017eave ne rije\u0161imo. Dakle, moramo zapo\u010deti od predsjednika dr\u017eave i od udba\u0161a o\u010distiti Vladu, ministarstva, sudstvo, policiju, tajne slu\u017ebe, veleposlanstva, konzulate, te gospodarstvo, medije, opskurne udruge, sveu\u010dili\u0161ta, \u0161kole&#8230; Moramo se jednom rije\u0161iti ovih jugokomunisti\u010dkih i udba\u0161kih le\u0161ina. Tek tada \u0107emo biti potpuno slobodni, napredni i sigurni u svojoj dr\u017eavi.<\/p>\n<p>Musta\u010d i Perkovi\u0107 bili su gospodari \u017eivota i smrti! Oni su simbol te zlo\u010dina\u010dke komunisti\u010dke organizacije koja je sijala smrt po cijelom svijetu. Najvi\u0161e Hrvata ubili su u Njema\u010dkoj i pravedno je da im se tu i sudi. Lijepo je znati da se oni, glave i simboli Udbe, nalaze u zatvoru. Me\u0111utim, mi imamo previ\u0161e musta\u010da i perkovi\u0107a koji jo\u0161 uvijek slobodno hodaju ovom Lijepom na\u0161om i koji su jo\u0161 uvijek mo\u0107ni i utjecajni. Dakle, ta udba\u0161ka mre\u017ea je jo\u0161 uvijek \u017eiva i nju se mora \u0161to prije iskorijeniti.<\/p>\n<p><strong>Hrvatski narod jo\u0161 uvijek ne zna tko pla\u0107a Perkovi\u0107eve i Musta\u010deve odvjetnike. Njihove odvjetnike &#8211; i to najskuplje u M\u00fcnchenu &#8211; vjerojatno pla\u0107a Republika Hrvatska?<\/strong><\/p>\n<p>To je nastavak one politike koja je mijenjala zakon da se sprije\u010di njihovo izru\u010denje Njema\u010dkoj &#8211; i po cijenu sva\u0111e s Njema\u010dkom i EU-om, koja je htjela mijenjati \u010dak i hrvatski Ustav samo da ne do\u0111e do izru\u010denja i koja je preko Dr\u017eavnog odvjetni\u0161tva \u010dinila sve da do izru\u010denja ne do\u0111e.<br \/>Za\u0161to se u Hrvatskoj &#8211; kao ni u jednoj drugoj dr\u017eavi biv\u0161e Jugoslavije &#8211; ne mogu dobiti podaci i dokumenti koji postoje u arhivima i pokazuju tko je nare\u0111ivao ubojstva? Bez preslika dokumenata ne mo\u017ee se ni\u0161ta dokazati na sudu!<\/p>\n<p><strong>\u0160to je s drugim slu\u010dajevima ubojstava? U Hrvatskoj nitko ni\u0161ta ne poduzima. Politika sve radi da se Musta\u010d i Perkovi\u0107 zaborave. O drugim slu\u010dajevima uop\u0107e se ne govori, kao da se nikad nisu ni dogodili. Zato je va\u017eno \u0161to \u0107e se o tim drugim slu\u010dajevima \u010duti na sudu u M\u00fcnchenu.<\/strong><\/p>\n<p>Ja apeliram na sve institucije i sve \u010dasne ljude koji mogu doprinijeti svojim radom da se otkriju organizatori politi\u010dkih ubojstava, kao i svi Udbini ubojice.<br \/>Tek kad se Hrvatska rije\u0161i ovih zlo\u010dina iz jugokomunisti\u010dke diktature i kad organizatore i po\u010dinitelje politi\u010dkih ubojstava izvede pred sud, tek tada \u0107emo mo\u0107i razvijati demokraciju. Bez jasne i beskompromisne osude ovih zlo\u010dina i zlo\u010dinaca nema nam budu\u0107nosti!<\/p>\n<p>Izvor: 7dnevno<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Luka Kraljevi\u0107 ro\u0111en je 10. listopada 1948. godine u Crvenom Grmu, op\u0107ina Ljubu\u0161ki. Nakon zavr\u0161enog tre\u0107eg razreda Ekonomske \u0161kole u <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/luka-kraljevic-prezivio-5-atentata-udbe-lijecnici-su-rekli-da-je-cudo-da-sam-ostao-ziv\/\" title=\"Luka Kraljevi\u0107 pre\u017eivio 5 atentata UDBE: Lije\u010dnici su rekli da je \u010dudo da sam ostao \u017eiv\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2002322,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1002322","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002322","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1002322"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002322\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2002322"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1002322"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1002322"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1002322"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}