{"id":1002582,"date":"2015-02-22T18:41:50","date_gmt":"2015-02-22T17:41:50","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=2582"},"modified":"2015-02-22T18:41:50","modified_gmt":"2015-02-22T17:41:50","slug":"martina-mlinarevic-sopta-volim-biti-mimosvit","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/martina-mlinarevic-sopta-volim-biti-mimosvit\/","title":{"rendered":"Martina Mlinarevi\u0107 Sopta: Volim biti mimosvit!"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">U intervjuu za Buku, Martina Mlinarevi\u0107 Sopta govori o svojoj knjizi &#8220;Neprocjenjivo&#8221;, o hrabrim ljudima \u010dije pri\u010de je inspiriraju, o nemirenju s nepravdom, o slobodi da ka\u017ee \u0161to misli, o tome za\u0161to se nikada ne bi bavila politikom, o iskrenom optimizmu i stvarima koje svijet \u010dine podno\u0161ljivim mjestom&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Martina, oprosti mi \u0161to te ne persiram, ali mislim da svi tvoji \u010ditaoci osje\u0107aju da te poznaju, da si im bliska&#8230; Pored tema i na\u010dina na koji pi\u0161e\u0161, koliko je za taj osje\u0107aj zaslu\u017ena i direktna komunikacije izme\u0111u tebe i tvojih \u010ditatelja putem dru\u0161tvenih mre\u017ea? Ti ima\u0161 pravu malu zajednicu na Facebook-u\u2026 \u0160ta tebi zna\u010di ta interakcija s \u010ditateljima?<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zna\u010di mi sve i vi\u0161e od toga. Mo\u017eda je to smije\u0161no re\u0107i za tek jedno od milijun sastajali\u0161ta u fejzbu\u010dkom svemiru, ali mo\u017eda se radi upravo o tome da tu stranicu nikad nisam do\u017eivljavala na \u201cvirtualan\u201d na\u010din. Ona je kao neki \u0161areni \u0161ator razapet negdje na livadi, kojeg nastanjuju, posje\u0107uju, u kojem obitavaju stvarna lica sa stvarnim pri\u010dama i opipljivim srcem. Ljudi koje ne poznajem, ali koji su bili uz mene kad sam pro\u017eivljavala neke svoje najte\u017ee i naj\u010dudesnije trenutke, koje se nikad nisam libila dijeliti s njima, jer mene pisanje lije\u010di i iscjeljuje, a oni su \u010ditanjem, blizinom, porukom, nekako kao odnijeli svatko po jednu suzu koje sam rasula u slovima, ili uve\u0107ali moj osmijeh trostruko onda kad sam se smijala sre\u0107i. Upoznala sam sjajne osobe, sklopila velika i neraskidiva prijateljstva, sad imam nekog svog u svim tim gradovima svijeta, a i oni bi \u010desto sa mnom u gluha doba no\u0107i podijelili svoje \u017eivotne pri\u010de koje rijetko kome mogu re\u0107i, \u0161alju mi razglednice s putovanja ili poklon\u010di\u0107e za moju Unu, jer su eto ba\u0161 pomislili da bi joj mo\u017eda \u010darapice iz Seattlea divno stajale. I to je predivno. To je jedna posebna spona koja me \u010dini iznimno ponosnom, jer za mene pisanje ne vrijedi apsolutno ni\u0161ta ako je svrha samo sebi, a ne osnovnom cilju \u2013 da negdje, u nekome, zaiskri i zatalasa najdublje emocije, koje po\u010desto i od samih sebe skrivamo. Znam, to danas nikako nije popularno. Danas kad su na\u0161 i stvarni i virtualni svijet postali samo natjecanje u beskrajnom cinizmu i \u0161to ve\u0107em kulerstvu, to je \u010dista patetika. Pa neka. Volim biti mimosvit. Ako je danas bruka disati i \u017eivjeti srcem, ja ga istrta\u010dim kao medalju. Moje srce, moj \u017eivot. Jedan je i volim da je punim plu\u0107ima od\u017eivljen, a ne budno paze\u0107i \u0161ta \u0107e tko re\u0107i ili misliti. Ma fu\u0107ka\u0161 to. Nisi stvoren zbog nametnutih pravila ili mahale, nego da se ima\u0161 \u010dega sje\u0107ati. Da se na kraju mo\u017ee\u0161 okrenuti iza sebe i re\u0107i \u2013 Jebote, kako je to bio sjajan \u017eivot!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Tvoja FB stranica broji gotovo 40 000 \u010dlanova! Kad bi se kandidirala na nekim izborima, ti bi sigurno pobijedila\u2026 Jesi li svjesna svog uticaja? Za \u0161ta ga koristi\u0161?<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Svjesna sam samo \u010dinjenice da bih se politikom u ovakvoj BiH bavila samo u slu\u010daju da me podvrgnu lobotomiji ili hipnozi iz koje bih se probudila kao netko drugi. Netko toliko lud da u\u0111e u \u0111avolje kolo s na\u0161im liderima, neprevazi\u0111enim institucijama lopovluka i besramnim bastionima godinama ponavljanih la\u017ei. Ne, hvala. S druge strane, ne do\u017eivljavam se uop\u0107e kao da imam neki utjecaj. Ta moja stranica ista je kao kad ju je pratilo trideset ljudi ili kao danas, vi\u0161e tisu\u0107a njih. Ne pi\u0161em planski, sve to li\u010di na neki neuredni \u0161trik na kojeg otvoreno, u dahu i trenutku,&nbsp; iznesem svoje najdublje rane, ljubavi, uspomene, zapa\u017eanja, kad i kako mi se \u0107efne. Sretna sam, me\u0111utim, da \u010desto mogu svojim glasom pronijeti pri\u010du o pojedincima, obiteljima ili djeci kojima je pomo\u0107 najpotrebnija. Tad zapravo moje pisanje ima najve\u0107eg smisla. Kad broj osoba kojeg okupljam oko sebe sazna za neke nesretne sudbine ljudi koji \u017eive u prete\u0161kim uvjetima, siroma\u0161tvu, gladi, i \u010dine sve da izna\u0111u neko dobro rje\u0161enje, mada \u010desto ni sami nisu u puno boljoj financijskoj situaciji; ili kad svojom humanosti pomognu nekom djetetu da ode na operaciju koja ga jedina mo\u017ee spasiti. E to je najve\u0107a vrijednost. Tada zaspim najradosnija i svijet se opet nakratko \u010dini kao podno\u0161ljivo mjesto.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><img decoding=\"async\" style=\"border: 1px solid #000000; margin: 6px;\" src=\"http:\/\/www.6yka.com\/upload\/images\/00000001%20Februar%202015\/11006071_665780243534193_1414994134_n.jpg\" alt=\"lj\" width=\"480\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>S druge strane, tvoja posljednja knjiga \u201cNeprocjenjivo\u201d, kao i prethodne, objavljena je u tiskanom izdanju. Tvoje pri\u010de i poezija su iste u oba medija, i online i u knjigama. \u0160ta je to \u0161to nije isto?<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ma sve je isto. Nema tu neke pretjerane filozofije. Ne volim od toga praviti misteriju, jer moji tekstovi nastaju za par minuta, nisu estetski uglanjcani, \u010desto sasvim odstupaju od nekih standarda, bilo da se radi o knji\u017eevnosti ili novinarstvu. Ne racionaliziram, ne vagam koli\u010dinu sastojaka &#8211; ni razuma, ni emocija, ne zanima me kako \u0107e tko to do\u017eivjeti. Pi\u0161em, \u0161to bi se reklo, s dna tabana i du\u0161e, a ono \u0161to me karakterizira jeste da ne prihva\u0107am sjebade i crnjake. U svakoj tuzi volim na\u0107i smisao i snagu za osmijeh. Jer tako treba biti. \u017divot je stvoren za borbu, a ne za mlohave stra\u0161ljivce.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Tvoj stil pisanja je prepoznatljiv po mnogo \u010demu, izme\u0111u ostalog i po britkosti jezika\u2026nerijetko je tu i neka so\u010dna psovka\u2026 Ima\u0161 li ti neki tabu, ne\u0161to o \u010demu ne mo\u017ee\u0161 pisati, bilo da te je sramota ili se pla\u0161i\u0161 mogu\u0107e reakcije ljudi&#8230;?<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Apsolutno ne poznajem nikakav tabu, ne samo u pisanju, nego ni u \u017eivotu. Smatram da rastemo i u\u010dimo samo onda kad razgovaramo do kraja otvoreno, ma o \u010demu da se radilo. Mnoga se sranja u na\u0161em za\u010dahurenom dru\u0161tvu doga\u0111aju upravo zbog \u010dinjenice da smo decenijama ba\u017edareni za taj \u201c\u0161uti&amp;trpi\u201d mentalitet, odgajani da ne str\u0161imo iz mase, da se ne bunimo i ne di\u017eemo glas, da smo suvi\u0161e optere\u0107eni reakcijom okoline, jer su na\u0161i koraci pod ne\u010dijom vje\u010ditom i stalnom prismotrom. Ne sekira me to puno. Ukazat \u0107u na nepravdu kad god svjedo\u010dila istoj, ma \u0161ta da me ko\u0161talo. A ko\u0161talo me je puno i \u010desto. Svejedno, ubij me, ali zaista ne kontam\u2026kad su nam po ro\u0111enju darovali govor, \u010demu tako glasna \u0161utnja? Kad su nas obogatili darom vida, \u010demu sustavno zatvaranje o\u010diju? Kad bi u ljudskoj, po defaultu altruisti\u010dnoj prirodi, trebalo biti nemirenje s nepravdom, borba za pojedinca i op\u0107e dobro, \u010demu konstantno slijeganje ramenima i sklanjanje ustranu? Ro\u0111eni slobodni kao ptice, \u017eivimo kao mi\u0161evi u rupama.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><img decoding=\"async\" style=\"border: 1px solid #000000; margin: 6px;\" src=\"http:\/\/www.6yka.com\/upload\/images\/00000001%20Februar%202015\/martina%20ljubuski.jpg\" alt=\"lj\" width=\"480\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Poruke koje ti \u0161alje\u0161 svojim pri\u010dama o obi\u010dnim ljudima, njihovoj borbi, ponosu, dobroti, su jako lijepe i inspirativne&#8230; i ve\u0107ina nas se mo\u017ee&nbsp;identificirati s njima. Ali poruke koje \u0161alju politi\u010dari i njihovi mediji jo\u0161 uvijek su mnogo glasnije&#8230; \u0160ta je potrebno da ih nadja\u010damo?<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Godinama sam pisala o politi\u010dkoj kalju\u017ei, ru\u017enim, te\u0161kim, bolnim i prljavim situacijama kakve samo politika u BIH mo\u017ee da iznjedri, ukazivala na ono lo\u0161e, nadala se boljem, apelirala na borbu protiv svega \u0161to nas gu\u0161i i sputava da bismo stvorili normalno dru\u0161tvo i zdravo okru\u017eenje za na\u0161 i \u017eivot na\u0161e djece. I onda sam u jednom momentu shvatila da se ni\u0161ta ne mijenja, a da je koli\u010dina takvih pesimisti\u010dnih i tragi\u010dnih tema u medijima dosegnula suludi vrhunac. Jednostavno gotovo da se nema ni\u0161ta drugo pro\u010ditati osim crne kronike, nabrijanog nacionalizma i marifetluka na\u0161ih kriminalnih politi\u010dara. A kad vas konstantno bombardiraju s crnilom, kako da se izdignete iz toga u neku pozitivu i budete promjena u \u017eabokre\u010dini? Te\u0161ko. Zato sam odlu\u010dila objaviti \u201cNeprocjenjivo\u201d. Ta knjiga ne pretendira biti nikakvo velebno knji\u017eevno djelo kojem \u0107e nazdravljati dru\u0161tvo uzajamnog divljenja u kojekakvim kriti\u010darskim krugovima, jer sam ja i \u017eivotom i (ne)ambicijama potpuno izvan tog miljea, nego je pisana za ljude. Kao neki poticaj za svaki dan. Koji \u0107e nas o\u0161amariti i vratiti nam osmijeh na lice kad je najte\u017ee. Jer ona je oda hrabrim i nesalomljivim li\u010dnostima koji su moj svijet u\u010dinili bogatim i nau\u010dili me \u0161ta je istinska borba. Ispri\u010dala sam njihove pri\u010de poku\u0161avaju\u0107i u slova preliti snagu iz njihovih o\u010diju kojom su pobijedili neke od najgorih prepreka, bolesti, ratove, gubitke, ali nikad, ni u jednom trenu nisu klonuli duhom, izgubili sebe niti ushi\u0107enje i zanos pred \u017eivotom. Smatram da nam je iskreni optimizam kroni\u010dno potreban. Pogotovo u ovim turobnim vremenima kad su na\u0161a krila zaboravila letjeti, a srca se radovati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>U intervjuu za Buku, Martina Mlinarevi\u0107 Sopta govori o svojoj knjizi &#8220;Neprocjenjivo&#8221;, o hrabrim ljudima \u010dije pri\u010de je inspiriraju, o <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/martina-mlinarevic-sopta-volim-biti-mimosvit\/\" title=\"Martina Mlinarevi\u0107 Sopta: Volim biti mimosvit!\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2002582,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1002582","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002582","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1002582"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002582\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2002582"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1002582"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1002582"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1002582"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}