{"id":1002602,"date":"2015-02-26T18:23:42","date_gmt":"2015-02-26T17:23:42","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=2602"},"modified":"2015-02-26T18:23:42","modified_gmt":"2015-02-26T17:23:42","slug":"don-aleksandar-boras-kazivanje-o-vitini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/don-aleksandar-boras-kazivanje-o-vitini\/","title":{"rendered":"Don Aleksandar Boras: Kazivanje o Vitini"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">\u201e..Idemo dalje prema vrilu. Desetak metara dalje na desno nalazi se jedna kuca u muslimanskom stilu.Kat je sacinjen od hrastovih dasaka i greda a kuca je pokrivena kamenom plocom.Ta kuca ima devet vlasnika a navodno da se nalazi pod za\u0161titom dr\u017eave kao spomenik arhitektonske kulture.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ima dimnjak svoje vrste. Tu je dr\u017eao mesnicu Hasan Dizdarevic.sada je to sve devastirano i napu\u0161teno.Lijevo je zubceva kuca.sagradio je tu kucu Nikola Zubac,kako mi se cini da je bio iz Grljevica.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Bio sam \u0111ak osnovne \u0161kole kada se gradila ta kuca. Dove\u017eeno je mnogo sedre, a onda su tu sedru tesali sjekirama. Meni je bilo \u017eao \u0161to \u201ebatale\u201c sjekire. Naravno radnici su znali \u0161ta rade. Zubac je dr\u017eao trgovinu i gostionu pa i kafanu. Nije imao djece pa je doveo jednog mladi\u0107a i djevojku da mu budu kao njegovi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Idemo ispred zubceve kuce dalje prema vrilu.Tu je pred nama mala kafana pokrivena kamenom plocom. Ona se nalazi ispred elektricne centrale koja nije slu\u017eila gotovo nicemu. Na mjestu gdje je sada ta biv\u0161a elektrocentrala bilo je nekoc devet mlinica u jednom redu kojih pedeset metara od vrila. Sedam tih mlinica bilo je u vlasni\u0161tvu Sabita Mesihovica. Za ona dva mlina ne znam vlasnike. Ta mala kafana bila je takoder Sabitovo vlasni\u0161tvo. Na mjestu te nesretne elektrocentrale nije ostala niti jedna mlinica.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Poslije II. svjetskog rata komunisti\u010dke vlasti su to sve sru\u0161ili u ime nekakvog napretka i ru\u0161enja staroga a gradnje novoga. Sama zgrada centrale ozidana je jako dobro i to kamenom. Onda je u zgradu ugradena nekakva prastara elektricna centrala koja je bila ruglo sama sebi. Nikakve koristi nije bilo od te nazovi-centrale. To je bila komunisticka ili socijalisticka \u201eubleha\u201c na\u0161em narodu. Danas je u prostorijama te nazovicentrale ugostiteljska radnja. Ta radnja govori o socijalistickim planiranim proma\u0161ajima.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Evo nas na vrilu. Tu \u201evrije\u201c, a to znaci izvire voda iz kamene litice. To nije potok a nije ni velika rijeka ali za na\u0161e prilike to je veliko vrilo. Voda dolazi od hercegovackih planina Vrana i Cvrsnice neznanim podzemnim tokovima sa vi\u0161e nadmorske visine. Izlazi tu kao blagodat.Odmah tu pri vrilu a to znaci na samom izvoru stvoreno je malo jezero. Po vodi plivaju patke a u vodi je mnogo trave koja je vazda zelena i koja se leluja tokom vode.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Vitinski muslimani razveli su tu vodu na mnoge rukavce. Voda dolazi pred njihove kuce mnogobrojnim kanalima-derizima. Deriz je perzijska rije\u010d a uz ostalo znaci i kanalizirani poto\u010di\u0107 ili potocic koji protice kroz avliju-dvori\u0161te ili ba\u0161cu. U Vitini ima mno\u0161tvo tih deriza. Teku iskljucivo prirodnim padom. Svaki musliman koji je mogao doveo je sebi u avliju mali deriz kojim mu dotice tekuca voda. On je tu vodu doveo u svoju avliju.Tu mu voda \u017eubori, natapa cvijece i povrce a on u\u017eiva u toj tekucoj vodi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pa i Sveto Pismo cesto govori o vodi i vodama tekucicama. Cesto se spominje voda u pustinji. Puno je tih \u201evodenih\u201cmomenata u Sv.Pismu. Istocni narodi nisu imali obilja vode a zna se pravilo da se puno govori o onome cega nema. Ovdje u Vitini ta voda razvedena je svuda gdje to bilo moguce. Ne samo po privatnim kucama nego i po car\u0161iji. Bilo je tu kafana a gotovo svaka je imala potocic ili mali otok oko kojega je voda. Na tim malim otocicima bio je koji stol sa stolicama. To su bila mjesta za odmor i razonodu. Ta voda iz vitinskog vrila razvedena je posvuda. Ona tece mnogim manjim i vecim kanalima svuda. Tece, klokoce, preskace manja kamenja a obilazi veca,stvara male vodopade a onda na kraju svoga toka smiruje se u Vrio\u0161tici i odlazi dalje mirna i tiha.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kod samog vrila bilo je nekad nekoliko muslimanskih kuca. Bilo ih je i vi\u0161e kad se pode od vrila prema Smokinjama i uz Kule.To je bila takozvana turska mahala sa turskim kulama.Ovaj naziv \u201eturska mahala\u201c potpuno je pogre\u0161an jer na\u0161i muslimani nisu nikakvi Turci nego dio nas samo druge vjere. Danas je taj dio izmijenio svoj sastav.Tu su pokupovali mjesta i sagradili kuce kr\u0161cani.Ima i muslimana ali malo.Mnogo tih kuca je napu\u0161teno i propalo.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Tu pod samim brijegom, pod Smokinjama nekad je \u017eivjela obitelj Alije-Alage Hod\u017eica.Njegova \u017eena-svi smo je zvali Alinica-bila je kcerka cuvenoga ljubu\u0161koga lijecnika samouka Sade Sadikovica.nema ga u prija\u0161njim vremenima ko nije cuo za Sadu. Alinica je bila velika prijateljica sa mojom pokojnom majkom. Po toj liniji ja sam u ranom djetinjstvu u\u0161ao u krug te obitelji.Majka me vodila u tu kucu.Stara Alinica govorila je mojoj majki:\u201cKate i Tvoj mali i kad naraste mo\u017ee vazda doci u moju kucu.Niko se od njega nece kriti.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Alinica je imala nekoliko kceri a onda sina Ahmeta i Nusreta.Ahmet je bio domobran u II svjetskom ratu i kasnije ga je nestalo. Nusret je bio poznat cijeloj ljubu\u0161koj krajini. Bio je automehanicar i taksist a povrh svega veoma dobar i uslu\u017ean covjek. Svi ga pamte po dobru a nikad i ni u kom slucaju po zlu. Sestra mu Fata bila je udata za \u00d0ulagu Halilagica u Strugama. Dolazio sam u njenu kucu vi\u0161e puta kao \u017eupnik u Gabeli. Pitali me \u201ena\u0161i\u201c,\u0161to cu u njenoj kuci a ja bi im odgovorio da idem obaci (posjetiti) rodicu. Kasnije su govorili: \u201cSvaka cast tvojoj rodici Fati\u201c.Bila je cestita \u017eena i svi su je znali kao takovu.Svake godine kad bi u Gabeli bila Prva Pricest ona osobno donosila bi u Gabelu mnogo tre\u0161anja za prvopricesnike.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U kuci Fatine majke-Alinice-susreo sam se prvi put sa studentom medicine Sadinim sinom \u0160efikom.\u0160efik je studirao medicinu u Becu. Jednom me majka povela u Alinice. Nisam jo\u0161 bio u osnovnoj \u0161koli. Znao sam Alinicu a vidao sam i njene kceri i poznavao ih.&nbsp; Medutim tu sam ugledao jednog odraslog covjeka i jednu \u017eenu.Nisam ih poznavao. Na moje veliko cudo\u00b8ta \u017eena je govorila,ali ja nisam ni\u0161ta razumio od toga njezina govora.Student \u0161efik razgovarao je s njom a ja sam se cudio kako ta \u017eena koja je odrasla i velika,ne zna govoriti.Ja sam mislio da se govoriti mo\u017ee samo onako kako i mi govorimo. Nu ta \u017eena je govorila drukcije.Kasnije sam saznao da je govorila njemacki.Bila je Austrijanka a kako sam ksaznao kasnije i ona je studirala medicinu.\u0160efik je ne\u0161to petljao oko nje a ona se nadala da ce dobiti \u0161efika.Dobro se sjecam kad je uzela u ruku jaku pletenicu male Fate i ne\u0161to govorila na njemackom. \u0160efik joj je sve prevodio kao i Alinici a mala Fata je samo znati\u017eeljno gledala u tu \u017eenu koja ne zna govoriti kao mi. Austrijanka je bila kratko pod\u0161i\u0161ana a divila se jakim Fatinim pletenicama.Bile su to plave pletenice a to je u velikoj cijeni kod svih koji govore njemacki.Bilo i pro\u0161lo&#8230;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nema vi\u0161e ni Alage ni Alinice a i Nusret je umro. Oti\u0161ao na ahiret. \u017divio je kasnije dolje u car\u0161iji gdje je napravio novu kucu. Onu gore u takozvanoj turskoj mahali davno je napustio.dolje je imao lijepu kucu ali po istocnjackom stilu. To je zanimljivo&#8230; Ti istocnjaci grade kuce obrnuto nego Evropljani. Na\u0161i ljudi a i svi ovamo u Evropi otvaraju kuce prema ulici, prema putu. Istocnjaci se zatvaraju od puta. Njima je centar kucnog \u017eivota i zbivanja dalje od ulice. Od ulice oni se ograduju zidom, a kucu otvaraju prema unutra\u0161njosti dvori\u0161ta. Tako je i Nusret imao sve orjentirano prema dvori\u0161tu. Ni\u0161ta prema vani. To je taj istocnjacki nacin a to i jest bolje i ugodnije za obiteljsku zajednicu&#8230;\u201c&nbsp; <\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><img decoding=\"async\" style=\"border: 1px solid #000000; margin: 6px;\" alt=\"lj\" src=\"http:\/\/ljubusaci.com\/images\/Don-Aco.jpg\" width=\"480\" \/><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>\u201e..Idemo dalje prema vrilu. Desetak metara dalje na desno nalazi se jedna kuca u muslimanskom stilu.Kat je sacinjen od hrastovih <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/don-aleksandar-boras-kazivanje-o-vitini\/\" title=\"Don Aleksandar Boras: Kazivanje o Vitini\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2002602,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1002602","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002602","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1002602"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002602\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2002602"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1002602"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1002602"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1002602"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}