{"id":1002670,"date":"2015-03-14T20:56:43","date_gmt":"2015-03-14T19:56:43","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/?k2-original-id=2670"},"modified":"2015-03-14T20:56:43","modified_gmt":"2015-03-14T19:56:43","slug":"don-ivo-sutalo-dom-starica-u-ljubuskom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/don-ivo-sutalo-dom-starica-u-ljubuskom\/","title":{"rendered":"Don Ivo \u0160utalo: Dom starica u Ljubu\u0161kom"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Najbolje bi bilo kada bi na\u0161i stari i nemo\u0107ni roditelji, bake i djedovi, mogli provesti svoje stara\u010dke dane u svojoj ku\u0107i uza svoju djecu i unu\u010dad. Da im oni budu potpora i okrjepa u danima starosti, pa kada do\u0111e vrijeme &#8211; da preminu na njihovim rukama.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Najljep\u0161a je smrt u svojoj ku\u0107i, uza svoje najbli\u017ee. Ali, ne mo\u017ee uvijek tako biti. Zato gradimo stara\u010dke domove. Da i oni stari i bolesni koji nemaju nikoga svoga ipak svoje stara\u010dke dane provedu uz ne\u010diju ljubav i njegu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Takav se jedan dom za starice nalazi u Ljubu\u0161kom, na Bu\u010dinama &#8211; Dom sv. Josipa Radnika. Biskup ga je blagoslovio 25. rujna 2004. S otvorenjem je po\u010deo primati i prve bake. Kapacitet mu je otprilike 50 kreveta &#8211; osoba, a prima isklju\u010divo socijalno najugro\u017eenije. Danas je pun, a uvijek se tra\u017ei krevet vi\u0161e. Dom su uz pomo\u0107 donacija izgradile s. Muriel Geisler iz Chicaga i Mary Walsh iz New Yorka. Bog ih blagoslovio zajedno sa svim donatorima! Domom upravljaju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga na \u010delu s ravnateljicom, s. Paulinom Kvesi\u0107 i njezinim susestrama, Petrom Cvitanovi\u0107 i Nedjeljkom Kraljevi\u0107. Uz njih jo\u0161 sa staricama radi 16 djelatnica. Svaka savjesno obavlja svoj dio posla. I jo\u0161 domar koji se brine o ku\u0107i. \u017dive kao jedna velika obitelj. \u010casne sestre, njegovateljice i sve djelatnice ovim su bakama &#8220;brat i sestra i majka&#8221;, kako na jednom mjestu re\u010de Gospodin Isus (Mk 3,31). &#8220;E, Bog im dao koliko o\u010dima vidjele&#8221;, znaju \u010desto re\u0107i, &#8220;da nam nije njih, ja ne znam \u0161to bi od nas bilo. I bi li itko za nas znao. I bi li nas se itko sjetio!&#8221; Ve\u0107ina njih su naime neudane osobe koje nemaju gotovo nikoga svoga. Tako je valjda u starosti: \u010dim nema\u0161 roditelje, nema\u0161 mu\u017ea, bra\u0107u, sestre, djecu i unu\u010dad, pa ostane\u0161 sam, osim \u0161to si Bo\u017eji, nekako si ni\u010diji. I svatko te gurka nekomu drugom. I gdje god do\u0111e\u0161 &#8211; vazda si tu\u0111i. I gdje god u\u0111e\u0161 &#8211; nije tvoja ku\u0107a! Ponekad s gor\u010dinom i s pravom znaju re\u0107i: &#8220;Dok smo mogle radit, trebale smo svakom, a sada kada ne mo\u017eemo, ne trebamo nikom!&#8221; Ali u Domu sv. Josipa nije tako. One su tu kao u svojoj ku\u0107i. Njih je sv. Josip primio pod svoj krov, u svoju svetu obitelj i u svoju ku\u0107u. A ako su u Domu svetoga Josipa i u njegovoj obitelji, i pod njegovim krovom, onda su tu i Isus i njegova majka Marija. Ima li i\u0161ta na svijetu ljep\u0161e kao stanovati u obitelji Isusa, Marije i Josipa? Nema ni\u0161ta! Sv. Josip ih primio u svoj dom pa ih pazi kao bri\u017eljiv otac. Imaju oca! A Marija ih tje\u0161i i zagovara kao prava nebeska Majka. Imaju i majku! Eno joj i kipa pred koji vazda mogu kleknuti i pomoliti se! A Isus im je opet kao pravi brat i najbolji prijatelj koji je uvijek tu, u ku\u0107noj kapelici, i mogu mu se obratiti kada god za\u017eele. A sestre im eno sve tr\u010de jedna mimo drugu da ih uslu\u017ee, da im dodaju, da ih operu, da im skuhaju, da ih nahrane: tri redovnice i 16 njegovateljica. Eto, devetnaest sestara svaka baka u tom domu ima! \u010cuo sam za brojnu bra\u0107u i sestre, ali da netko ima devetnaest sestara, to jo\u0161 nisam \u010duo! Kakav je to Bo\u017eji blagoslov! U toj svetoj obitelji imaju &#8220;i brata i sestru i majku&#8221;! I to kakva brata, kakvu sestru i kakvu majku! Nekada svima slu\u017eile, sada ih svi poslu\u017euju. U mladosti svima prale i peglale, sada im sve oprano i opeglano. Samo se obla\u010di i modiraj. Nekada u prikrajku kao sirote \u017evakale, a sada objeduju za sve\u010danim stolom, u prostranoj blagovaonici, a poslu\u017euju ih kao da su kraljice. Samo naru\u010duj \u0161to \u017eeli\u0161: ho\u0107e\u0161 krumpir, ho\u0107e\u0161 ri\u017eu, ho\u0107e\u0161 kavu, ho\u0107e\u0161 mla\u0107enicu! Birajte dame, sve po svojoj \u017eelji, kad vam mo\u017ee biti! Dodu\u0161e, jedna mi re\u010de: &#8220;Moj vele\u010dasni, \u0161to \u0107u ti birat po \u017eelji, kad imam visok i tlak, i \u0161e\u0107er, i veliku masno\u0107u. A srce slabo! Pa kad me prekine, ba\u0161 \u0107e mi bit po \u017eelji!&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">A koliko su samo sati znale prepje\u0161a\u010diti da bi na svetu Misu do\u0161le. A danas eno, gledaj ti zgode: fratri s Humca dolaze k njima! Pa im svetu Misu slave i lijepu rije\u010d progovore, ispovjede ih i pri\u010deste. Bog im zdravlje dao! I kada ih god sestre zovnu, odmah do\u0111u. Pa ih osokole, bolesni\u010dko im podijele, za njih se Bogu pomole. Ne mo\u017ee nego tako!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">A nekada su na\u0161e bake, dok su mla\u0111e bile, uvijek pje\u0161a\u010dile. A danas, eno, u Domu svetoga Josipa, gotovo svaka ima svoje &#8220;auto&#8221;. Dodu\u0161e, one to zovu kolica, ali svaka ima i svoje parkirno mjesto i gara\u017eu i osobnoga voza\u010da. Samo ka\u017eu: &#8220;Ovuda me vozi!&#8221; I tuda ih voze! &#8220;Tu stani!&#8221; I odmah tu staju. Danas se tako voze samo predsjednici i ministri. Zato one i nemaju voza\u010dke. Neki dan, vidim, jedan majstor oko onih kolica ne\u0161to popravlja. Pitam ga: &#8220;\u0160to to radi\u0161&#8221;? Ka\u017ee: &#8220;Evo, mijenjam babi Anici motor!&#8221; Mijenjao joj onaj pogonski akumulator. Ta svaki pravi auto ima akumulator. A vi mislili da se ja \u0161alim. Dodu\u0161e, govori mi baka Anica poslije: &#8220;\u0160uti, moj vele\u010dasni, da ja Bog-do i sada mogu pje\u0161ke! Kada su me na ono pobili &#8211; biva na ta sretna kolica &#8211; ja po nesre\u0107i u ne\u0161to krivo uprla. Pa kada je ono sinulo ispod mene: ja vri\u0161tim, ono leti, a ja letim na onom, a oni vri\u0161te za mnom: &#8216;Stani, Anice, stani!&#8217; Kako \u0107u stat, kada ne znam u \u0161to \u0107u uprijet. Te tako, leti, leti, dok nisam trehnula u kapiju. Tad sam stala. Prevrnula se i ja i kolica. Umalo ti nisam vrat slomila!&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Dok su mla\u0111e bile, tko ti je smio biti bolestan. A ako bi neka i oboljela, kako do\u0107i do bolnice. Tko ti je mislio na pregled, nego \u0161uti, trpi i privijaj obloge, pa \u0161to Bog da. A danas, samo je li neka od njih u Domu jauknula, odmah tr\u010de iz Doma zdravlja u Ljubu\u0161kom i nose tlakomjer, slu\u0161alice, toplomjer i punu vre\u0107u tableta. Ne mo\u017ee\u0161 umrijeti sve da ho\u0107e\u0161! Tu smo svi samo da ti bude\u0161 zdrava! E pa, \u0161to su oni iz Doma zdravlja u Ljubu\u0161kom u svakom trenutku spremni, Bo\u017ee tebi hvala. Nikako ih one sestre nahvaliti. Ka\u017eu: &#8220;Sve su im lije\u010dni\u010dke usluge na najve\u0107oj razini!&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pa kada ti u\u0111e\u0161 u taj Dom &#8211; a sav se sjaji kao apoteka &#8211; odmah te do\u010dekaju i sestre i one djelatnice i njegovateljice. I uvijek vesele i nasmijane kao da su samo tebe \u010dekale! Te Hvaljen Isus, te ho\u0107e\u0161 li ne\u0161to popit, te jesi li gladna, te hajde sjedni. Odmah iznose i kavu, i rakiju, i sok, i kola\u010d. Evo kavu i rakiju, ali odakle vazda kola\u010d? I to doma\u0107i!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Don Tomislav nedavno slavio Misu, progovorio im koju rije\u010d i podijelio bakama sveto ulje. &#8220;Dobro ti nas nauljaj, vele\u010dasni&#8221;, govori ona jedna, &#8220;da mi mo\u017eemo odmah na put!&#8221; A poslije Mise, ne \u0107e\u0161 vjerovat, uze ona baka Matija usnu harmoniku, te na hodnik, te zasvira, te zaigra! Na moju pravdu uhvati\u0161e se nekolike i u kolo. Pa onda stado\u0161e i podigo\u0161e gangu: &#8220;Udat \u0107u se i ja ove zime, dugo mi je \u010dekat dogodine!&#8221; Prihvati\u0161e i baka Manda, i Lucija, i Mara. Tko bi rekao da su one takve be\u0107aru\u0161e! Ko u stara vremena na kakvu sijelu. Ima ih naime nekoliko dobro \u017eivih i pokretnih. Ti \u0107e\u0161 re\u0107i da izmi\u0161ljam, ali ovo ti je \u017eiva istina. U Domu svetoga Josipa u Ljubu\u0161kom bake sviraju harmoniku, igraju kolo i pjevaju gangu. Eno, oti\u0111i pa vidi i po\u010duj!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zato ti ka\u017eem da je u Domu svetoga Josipa, brate, onim bakama kao bubregu u loju. Ta ne bi meni baka Janja govorila: &#8220;Moj vele\u010dasni, ja sam se ovdje preporodila. Ako igdje na zemlji ima raja, ovo je. Niti \u0161to radim, niti se za \u0161to sekiram, niti me tko nami\u010de na grijeh. Kada nam sestra Paulina ka\u017ee: &#8216;A gdje ste vi, lijepe moje djevojke!&#8217;, pomladim se odmah za dvadeset godina! Dok sam za ovcama skakala, na svake sam jade s njima udarala i samo grije\u0161ila. I za ovcama i za kozama. A ovdje! Samo Boga molim i krunicu nosim. Ko kad mi je fino: sve mi oprano, sve mi \u010disto, a na stolu me \u010deka i ru\u010dak i ve\u010dera! Eto, samo me jo\u0161 na rukama ne nose. A, odnijet \u0107e me zar brzo i na rukama i u sanduku. Ali, do volje Bo\u017eje!&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Bo\u017ee moj, ako ikad ostarim, pa obnemognem, ne daj Bo\u017ee, \u0161to bih volio do\u0107i u Dom sv. Josipa u Ljubu\u0161kom: sve ti \u010disto, sve ti namireno, peglaju ti, slu\u017ee te, obla\u010de te, ima\u0161 auto, ima\u0161 gara\u017eu i osobnoga voza\u010da. A ulje ti mijenjaju redovno. A sa svetom ispovijedi, Misom i molitvom nema boljega kasko osiguranja za nebo. Svi veseli i nasmijani, igra se kolo i pjeva se ganga i be\u0107arac. A uza te Isus, Marija i Josip. Ima li ljep\u0161ega dru\u0161tva na \u010dasu smrti. Nema, niti ga mo\u017ee biti. Bo\u017ee moj, \u0161to bih volio u tom dru\u0161tvu preminuti na zemlji, a probuditi se u nebu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nema druge, idem odmah tra\u017eiti kakvu &#8220;vezu&#8221; za dom u Ljubu\u0161kom! Dok je na vrijeme!<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Najbolje bi bilo kada bi na\u0161i stari i nemo\u0107ni roditelji, bake i djedovi, mogli provesti svoje stara\u010dke dane u svojoj <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/don-ivo-sutalo-dom-starica-u-ljubuskom\/\" title=\"Don Ivo \u0160utalo: Dom starica u Ljubu\u0161kom\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":2002670,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1002670","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002670","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1002670"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1002670\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2002670"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1002670"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1002670"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1002670"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}