{"id":10044,"date":"2011-07-11T17:35:43","date_gmt":"2011-07-11T15:35:43","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/07\/11\/carli-caplin-je-iz-capljine\/"},"modified":"2011-07-11T17:35:43","modified_gmt":"2011-07-11T15:35:43","slug":"carli-caplin-je-iz-capljine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/carli-caplin-je-iz-capljine\/","title":{"rendered":"\u010carli \u010caplin je iz \u010capljine!"},"content":{"rendered":"<div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-8216\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"gatalo\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/novo_jesen_gatalo.gif\" height=\"113\" width=\"150\" \/>Bila je prije rata jedna simpati\u010dna dje\u010dja emisija, zvala se \u201e\u0160ta djeca znaju o zavi\u010daju\u201c. Te emisije bi obi\u010dno vodio kakav dje\u010dji pisac ili pjesnik, urednik dje\u010djih emisija na TV-u, netko od onih u kojima je ostalo dje\u010dje du\u0161e toliko da je mogao nesmetano komunicirati s djecom i u \u010detrdesetim, pedesetim, a i u sedamdesetim godinama.   Nisu to bili performeri i zabavlja\u010di tipa Branka Kockice ili Minje Subote, to bi jednostavno bili odrasli ljudi s dje\u010djom du\u0161om, ljudi koje su djeca (a i ja sam nekada davno, prije nego sam ogrubio i orutavio od grijeha, bio dijete) silno voljela. I ja sam ih volio, jako. Ne mogu se zakleti, \u010dini mi se da su neki od njih bili Dragan Lakovi\u0107 i Ljubivoje R\u0161umovi\u0107. Fini ljudi. Nadam se da su jo\u0161 \u017eivi.<\/p>\n<p>Jedna emisija me je oborila sa stolice, ona u Glamo\u010du, mjestu prije rata poznatom po proizvodnji i preradi krumpira. Dje\u010dak od svojih sedam-osam godina, valjda sit te pri\u010de o krumpiru, rekao je, citiram: \u201ePa, nije samo da mi proizvodimo krumpir&#8230; Znate&#8230; Znate, mi imamo i tvornicu za preradu krumpira!\u201c Ka\u017eu da je bilo i scena koje su bile puno komi\u010dnije. Kao epizoda u Titovom Vrbasu (sada samo Vrbasu, nap. a), gdje je jedan dje\u010dak, na pitanje \u201eKako je nastalo ime \u2013 Titov Vrbas\u201c, izjavio \u201eTito&#8230; Tito se popeo na vrbuuu&#8230; i svir&#8217;o bas!\u201c Naravno, ta sekvenca nije emitirana, ali se neki snimatelj, sklon opasnim \u0161alama, usudio tu snimku zadr\u017eati i pokazati ostalim ne\u0107udorednim \u201eneprijateljima tekovina NOB-a, Tita i svega \u0161to na svijetu valja\u201c. Kasnije smo se \u0161alili na ra\u010dun toga, kao \u201e\u010capljina je dobila ime po \u010caplinu, jer je veliki komi\u010dar o\u010dito ba\u0161 odande\u201c.<\/p>\n<p>U ovoj nesretnoj zemlji koja jo\u0161 uvijek ima \u201ei\u201c u imenu, smije\u0161no i stra\u0161no idu zajedno. Va\u0161 i moj mali i stari znanac, Abdulah Sidran, \u010dovjek kojem povremeno spase dugi \u017eivot kakvo \u010dudo ili doktor \u010dudotvorac, u jednom videu je pred nas prosuo svu svoju (dodu\u0161e, ve\u0107 vi\u0111enu i o\u010dekivanu) bosansku genijalnost. U sklopu akcije pobo\u0161njavanja Hercegovine, napravljen je mrtav-ozbiljan kratki filmski uradak na kojem njegova niskost ukazuje na to da je Hercegovina ustvari Bosna. Stvar, me\u0111u nama budi re\u010deno, \u010dak utu\u017eiva \u2013 negira se \u010ditavoj regiji i ljudima u njoj ni manje ni vi\u0161e nego identitet. Prilog po\u010dinje fa\u0161&#8230; Ne, to se ne smije re\u0107i. To ne mo\u017ee biti fa\u0161izam, dolazi iz Bosne. Pi\u0161e na po\u010detku ovako: \u201eHerceg Stjepan \u2013 Kosa\u010da, po kojem se danas Ju\u017ena Bosna zove Hercegovina&#8230;\u201c. I, naravno, nastavlja jo\u0161 odvratnije, uz pjesmu Ismete Dervoz Krvavac i umilni glas na\u0161eg Avduke. \u00a0<\/p>\n<p>Abdulah Sidran je, vjerovali ili ne,\u00a0 koji kilometar od Gora\u017eda, otkrio ni manje ni vi\u0161e nego mjesto u kojem je ro\u0111en herceg Stjepan \u2013 Kosa\u010da! Mjesto od, kako i sam na videu veli, dvije-tri ku\u0107e. A kako je to zaklju\u010dio? Jednostavno, ba\u0161 poput djece s po\u010detka kolumne. Mjesto se, naime, zove \u201eKosa\u010de\u201c. I, Avdo pita, ba\u0161 kao da pita kakvu djecu: \u201eKako se ovo selo zove?\u201c. Dobrodu\u0161ni vreme\u0161ni doma\u0107ini, Bo\u0161njaci, ka\u017eu \u201eKosa\u010de\u201c. Abdulah ka\u017ee akademsko \u201eAha! E pa to te pitam. A za\u0161to se tako zove\u201c. Dobrodu\u0161ni djedovi na to ka\u017eu \u201eKa\u017eu da je bio neki herceg Stjepan Kosa\u010da, pa tako i dobilo ime&#8230;\u201c. E, onda Avdo njima ispri\u010da pri\u010du kako je herceg Stjepan \u2013 Kosa\u010da ro\u0111eni Bosanac, ro\u0111en kraj Gora\u017eda, usred Bosne. Ja mislio da je Gora\u017ede malo bli\u017ee Srbiji, ali eto, nikad \u010dovjek ne zna dok mu ne ka\u017eu. Onda Avdo si\u0111e s doma\u0107inom i kamerom, da sve uvjeri da je Hercegova mater ba\u0161 dolje rodila svoga sina a na\u0161eg negda\u0161njeg kralja. \u00a0<\/p>\n<p>Ka\u017eu doma\u0107ini da je tu nekad bila i crkvica, pa se to danas zove \u201ecrkvine\u201c. I nekoliko ste\u0107aka. Nema utvr\u0111enja, nema ni grada, samo oronulo troku\u0107no seoce s kosim krovovima nad lo\u0161e obnovljenim ku\u0107erama. I ka\u017ee jo\u0161, Bog da mu malehanu du\u0161u prosti, da su Bosanci i Hercegovci isto, da tu nema nikakvih paralelizama. Ime je dokaz, kamenje je dokaz, sve je dokaz na\u0161em Avdukici. Ipak, jedno se prilogu mora priznati. Abdulah Sidran je, \u010dini se, bio potpuno trijezan. Zadrigao i tust kao obi\u010dno, ali trijezan, obrijan i, \u010dini se, \u010dak i namirisan. Muha na njemu nije bilo. Da je bio pijan, znao bih, ne vole muhe alkohol, pametna su to bi\u0107a. Ovako, mislim da je bio uredan i tip-top, kao za snimanje. Te 1444. godine je stvarno ro\u0111en \u010dovjek po kojem je moja Hercegovina dobila ime. I stvarno ga je rodila, kako ka\u017ee na\u0161 Avduka, kraljica Katarina. Nadrobio je Sidran puno nesuvislosti u ni\u0161ta manje suvislom, na sre\u0107u, kratkom, filmskom uratku. Zaboravio je Avduka, namjerno ili slu\u010dajno, da kraljice, bile one bosanske ili hercegova\u010dke, ne ra\u0111aju prin\u010deve po selendrama od tri ku\u0107e, makar blizu i crkvica bila.<\/p>\n<div style=\"text-align: right;\"><strong><span style=\"font-size: 8pt;\"> Veselin Gatalo | pogled.ba <br \/><\/span><\/strong><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-8216\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"gatalo\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/01\/novo_jesen_gatalo.gif\" height=\"113\" width=\"150\" \/>Bila je prije rata jedna simpati\u010dna dje\u010dja emisija, zvala se \u201e\u0160ta djeca znaju o zavi\u010daju\u201c. Te emisije bi obi\u010dno vodio kakav dje\u010dji pisac ili pjesnik, urednik dje\u010djih emisija na TV-u, netko od onih u kojima je ostalo dje\u010dje du\u0161e toliko da je mogao nesmetano komunicirati s djecom i u \u010detrdesetim, pedesetim, a i u sedamdesetim godinama. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8216,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[4826,78,127,136,579,2644,435,4829,1196,2201,176,158,4828,4394,4827],"class_list":["post-10044","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-ime","tag-jos","tag-kako","tag-kao","tag-kaze","tag-kazu","tag-kojem","tag-kosaca","tag-ljudi","tag-nego","tag-nema","tag-sam","tag-sidran","tag-stjepan","tag-zove"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10044","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10044"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10044\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8216"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10044"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10044"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10044"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}