{"id":10072,"date":"2011-07-17T09:25:49","date_gmt":"2011-07-17T07:25:49","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/07\/17\/kukolj\/"},"modified":"2011-07-17T09:25:49","modified_gmt":"2011-07-17T07:25:49","slug":"kukolj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/kukolj\/","title":{"rendered":"Kukolj"},"content":{"rendered":"<div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-9629\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/05\/novo_jesen_kolumna_dm.gif\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" width=\"150\" height=\"113\" \/>Dana\u0161nje nam evan\u0111elje, nakon pro\u0161lotjedne prispodobe o sija\u010du, donosi prvo prispodobu o \u017eitu i kukolju, pa onda dvije kra\u0107e prispodobe o goru\u0161i\u010dinu sjemenu i o kvascu. Iako se sve tri parabole razlikuju i oblikom i sadr\u017eajem, one zajedni\u010dki ilustriraju Bo\u017eji modus operandi, Bo\u017eji na\u010din djelovanja koji nikad ne\u0107emo mo\u0107i u potpunosti razumjeti.     <\/p>\n<p>Isus nam u tri metafori\u010dke slike govori o Bo\u017ejem kraljevstvu ili, kako ga Matej naziva, Nebeskom kraljevstvu. Prva se slika o kukolju gradi na suprotnostima izme\u0111u ljudi, njihova mentaliteta pa \u010dak i poimanja vremena. U metafori\u010dkom vrtu istovremeno rastu i p\u0161enica (dobro) i kukolj (zlo). Kukolj nije Bo\u017eje djelo, ali Bog ga ipak tolerira i omogu\u0107ava mu rast. Pri\u010da o kukolju u\u010di nas, dakle, toleranciji. Druga slika je slika male\u0161nog zrnca goru\u0161ice koje izrasta u veliko stablo dok nas Isus tre\u0107om slikom kvasca pou\u010dava kako Bo\u017eje kraljevstvo raste iz malih i neznatnih stvari, koje, s Bo\u017ejim blagoslovom, imaju sna\u017eno djelovanje. <\/p>\n<p>Isus je s ove tri prispodobe izvanredno skicirao stanje Crkve u svijetu. Glavni subjekt ovih prispodoba nisu ni sjeme ni kukolj ni kvasac nego Bo\u017eja strpljivost i ljudska nada. Danas \u010ditamo dramu Bo\u017ejeg kraljevstva, ali zaogrnutu prirodnim slikama. U\u010denici su shvatili parabole o kvascu i goru\u0161i\u010dinu sjemenu, ali parabola o \u017eitu i kukolju ostala im je neshvatljiva. Ova drama opisana u paraboli o \u017eitu i kukolju predstavlja povijest (i sada\u0161njost) Crkve. Skandali koji dan-danas potresaju Crkvu trebali bi nas \u017ealostiti, ali ne i iznenaditi. Crkva je sveta, ali je sastavljena od ljudi, gre\u0161nika. Ali Bog daje svima mogu\u0107nost rasta:\u00a0 dobrima, mogu\u0107nost da ostanu dobri, a zlima, mogu\u0107nost da obrate. Upravo zbog toga \u0161to uvi\u0111amo da je Bog strpljiv, trebamo vi\u0161e razumjeti sredinu u kojoj se nalazimo i biti manje zahtjevni prema onima koji nisu dobri onoliko koliko bi(smo) \u017eeljeli. On svima pru\u017ea priliku za promjenu. Isto onako kako je i nama mnogo puta pru\u017eio.\u00a0 Tko god \u017eeli biti ne samo dobar nego i bolji, mora imati strpljenja prvo sa samim sobom, te onda i s ljudima oko sebe. Grani\u010dna crta zla ne prolazi kroz imaginarne skupine ljudi nego kroz srce svakog \u010dovjeka Svatko mo\u017ee pogrije\u0161iti. \u010covjek istovremeno proizvodi i p\u0161enicu i kukolj. <\/p>\n<p>Isus nam zatim u dvostrukoj paraboli o goru\u0161i\u010dinu zrnu i kvascu pru\u017ea nadu. Bezna\u010dajno sjeme kao \u0161to je ono goru\u0161i\u010dino ili malo kvasca malo proizvesti neo\u010dekivane rezultate. <\/p>\n<p>Prispodobe o goru\u0161i\u010dinu sjemenu i kvascu povezane su zato \u0161to su i jedna i druga satiri\u010dne u svojoj biti te na razli\u010dite na\u010dine vode do istog zaklju\u010dka. Goru\u0161i\u010dino je sjeme zaista male\u0161no. No, ne bi bilo lo\u0161e uzeti u obzir \u010dinjenicu da je goru\u0161i\u010dino sjeme u prvom stolje\u0107u na\u0161eg vremena bilo jako omra\u017eeno u Palestini. Ako bi se kojim slu\u010dajem goru\u0161i\u010dino sjeme na\u0161lo u zemlji nekog palestinskog ratara, ono bi zaista izraslo u veliko stablo, ali bi pritom onemogu\u0107ilo rast onih biljaka koje je ratar zasadio. Goru\u0161icu je bilo jako te\u0161ko iskorijeniti te je predstavljala velik problem ratarima Isusova vremena. Goru\u0161i\u010dino sjeme predstavlja satiri\u010dnu sliku prve Crkve. Crkveni povjesni\u010dari svjedo\u010de kako se prve generacije kr\u0161\u0107ana nisu infiltrirale u Rimsko carstvo na tradicionalno ofenzivan na\u010din koriste\u0107i silu. Oni su, naime, u\u0161li u Rim na stra\u017enja i slu\u017eanjska vrata. Ljubavlju i dobrotom osvajali su ku\u0107u po ku\u0107u. I koliko je god rimska politika nastojala progonima i nasiljem iskorijeniti omra\u017eeni Isusov pokret, toliko je mala zajednica rasla i ja\u010dala. Ba\u0161 kao i goru\u0161i\u010dino sjeme\u2026 <\/p>\n<p>Satiri\u010dna narav parabole o kvascu dolazi iz \u010dinjenice da je slika kvasca u Novom zavjetu \u010desto kori\u0161tena da bi ilustrirala negativan aspekt puta vjere (Mt 16, 12; Mk 8, 15; Lk 12, 1). Tu bismo novozavjetnu sliku kvasca danas mogli usporediti sa slikom jedne trule jabuke koja pokvari sve ostale jabuke na gomili. Satiri\u010dna strana ovih dviju parabola podsje\u0107a nas na obrnutu evan\u0111eosku logiku: Bog u svoje Kraljevstvo prvo poziva one na prvi pogled bezna\u010dajne i upropa\u0161tene ljude s dru\u0161tvene margine. <\/p>\n<p>Kvasac ne\u010dujno po\u010dinje djelovati iznutra i potpuno pro\u017eima tijesto sve dok ga svega ne obuhvati i ne preobrazi. Posrijedi je \u010dudo ne\u010dujna i strpljiva sazrijevanja, pri \u010demu je odlu\u010duju\u0107e samo jedno: na\u0161a vjera da je na djelu sam Bog, neovisno o tome primje\u0107ujemo li stope njegove prisutnosti me\u0111u nama ili nam se mo\u017eda \u010dini kako nas je prepustio nasilnicima ovog svijeta. Ljudima je nemogu\u0107e uo\u010diti sve okolnosti, proniknuti u dubine ljudskog srca, izmjeriti ljudsku nevolju i patnju i tek onda pravedan sud. Svaki oblik nestrpljiva pona\u0161anja, a pogotovo sile, znak je kako smo se u svome pouzdanju u Gospodina pokolebali i krenuli krivim putem. <\/p>\n<p>Isus svoj navje\u0161taj zavr\u0161ava efikasnim rije\u010dima: \u201eTko ima u\u0161i, neka \u010duje!\u201c Kad \u010dovjek vi\u0161e puta \u010duje jedne te iste rije\u010di, navikne se na njih i predvidi njihov smisao. Uzima ih zdravo za gotovo. Ako \u017eelimo zaista \u017eivjeti ono \u0161to slu\u0161amo \/ govorimo, potrebno je svakodnevno sukobljavati vlastitu egzistenciju s Isusovom rije\u010dju. Isusa namjera nije bila zabaviti svoje slu\u0161atelje nego ih potaknuti na promjenu. <\/p>\n<div style=\"text-align: right;\"><span style=\"font-size: 8pt;\"><strong>fra Dalibor Milas | kriz-zivota.com<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-9629\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/05\/novo_jesen_kolumna_dm.gif\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" width=\"150\" height=\"113\" \/>Dana\u0161nje nam evan\u0111elje, nakon pro\u0161lotjedne prispodobe o sija\u010du, donosi prvo prispodobu o \u017eitu i kukolju, pa onda dvije kra\u0107e prispodobe o goru\u0161i\u010dinu sjemenu i o kvascu. Iako se sve tri parabole razlikuju i oblikom i sadr\u017eajem, one zajedni\u010dki ilustriraju Bo\u017eji modus operandi, Bo\u017eji na\u010din djelovanja koji nikad ne\u0107emo mo\u0107i u potpunosti razumjeti.   <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9629,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[1693,127,52,4907,4908,4910,4909,44,46,2201,4912,4905,1306,134,102,975],"class_list":["post-10072","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-isus","tag-kako","tag-koje","tag-kukolj","tag-kukolju","tag-kvasca","tag-kvascu","tag-nam","tag-nas","tag-nego","tag-prispodobe","tag-sjeme","tag-slika","tag-sto","tag-sve","tag-vremena"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10072","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10072"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10072\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9629"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10072"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10072"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10072"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}