![\"fra_castimir_maic\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/novo_jesen_fra_castimir_maic.gif\")
Fra \u010castimir Maji\u0107 je svoj sve\u0107eni\u010dki vijek, zbog komunisti\u010dke okupacije domovine, proveo u inozemstvu, u SAD-u. Ro\u0111en je daleke 1914., ali jo\u0161 uvijek prati doga\u0111aje u domovini i pi\u0161e o njima. Zbog toga smo odlu\u010dili s njim porazgovarati za na\u0161e glasilo. <\/p>\nNakon objave \u010dlanka o stogodi\u0161njici dolaska mog oca u Ameriku 1906. u Na\u0161im ognji\u0161tima (2006.) urednik toga glasila fra Robert Joli\u0107 zamolio me da napi\u0161em uspomene iz svoga dugogodi\u0161njeg \u017eivota na \u0161to sam spremno pristao. Nakon nekoliko objavljenih op\u0107ih \u010dlanaka po\u010deo sam pisati nekrologe o stradanju \u0161ezdeset \u0161est franjevaca Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije koje su komunisti pogubili u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u. Posao sam zavr\u0161io 2010. uz \u0161krta pomagala i\u00a0 osobne bilje\u0161ke. Tada nisam razmi\u0161ljao o objavljivanju posebne knjige o njihovim \u017eivotnim stradanjima. Ta je namisao pala na pamet fra Miljenku Stoji\u0107u i on je to majstorski u\u010dinio skupiv\u0161i moje objavljene i neobjavljene \u010dlanke o svakom ubijenom hercegova\u010dkom franjevcu.<\/p>\n
O svakom ubijenom fratru pi\u0161ete kao o svom prijatelju. Jeste li ih sve poznavali?<\/strong><\/p>\n Sve ubijene fratre svoje franjeva\u010dke provincije osobno sam poznavao, s njima se \u010desto susretao i zajedni\u010dki dijelio \u017eivotnu sudbinu na \u0160irokom Brijegu i u Mostaru.<\/p>\n Taj odnos posebno vrijedi za moju trojicu pogubljenih Maji\u0107a s kojima su me vezale obiteljske veze. Osobno prijateljstvo vezalo me i s mje\u0161taninom fra Ka\u017eimirom Bebekom i \u017eupljaninom fra Svetislavom Markoti\u0107em. Mla\u0111e pogubljene fratre do\u017eivljavao sam iz vidokruga pojedina\u010dnih susreta i dru\u0161tvenih sastanaka Dolaskom komunista na vlast u na\u0161oj zemlji ideolo\u0161ka i klasna podjela marksista i kr\u0161\u0107anskih vjernika postala je nepremostiva. Na udaru su im bile u prvom redu Katoli\u010dka crkva i njezini predstavnici koje su smatrali najve\u0107im ideolo\u0161kim protivnicima svojemu sustava. Taj sustav je bio bez vjerske podloge, \u0107udorednih na\u010dela i eti\u010dkih zakona odgovornosti dok je u kr\u0161\u0107anstvu \u010dovjek u sredi\u0161tu svijeta obilje\u017een Bo\u017ejim biljegom besmrtnosti. Ne smije se zaboraviti da su komunisti bili optere\u0107eni predrasudama prema Katoli\u010dkoj crkvi i njezinu poslanju na zemlji. Do\u017eivljavali su je kao povla\u0161tenu ustanovu opasnu za provo\u0111enje njihovih politi\u010dkih ciljeva. Stoga su sve\u0107enike sustavno progonili, zatvarali i ubijali; oni su u to vrijeme bili stavljeni izvan zakona. Ljevica se i danas organizira, a desnica samo komentira.<\/p>\n Smaknu\u0107a bez suda i presude po\u010dinjena su i nad vi\u0161e stotina tisu\u0107a nevinih civila i vojnika. \u0160to je komunisti\u010dka vlast time \u017eeljela posti\u0107i tim sustavnim zlo\u010dinima? Koji su im bili ciljevi? U knjizi u Nebo zagledani stoji podatak da je od svih 66 ubijenih su\u0111eno samo jednom fratru, fra Radoslavu Glava\u0161u. \u0160to se iz toga procesa dade i\u0161\u010ditati o komunisti\u010dkoj vlasti koja ga je sudila? Prosuti pepeo njegovog spaljenog tijela na nepoznatim prostorima hrvatske zemlje simbolizira njegovu duboku ljubav prema domovini; njegov se raspr\u0161en pepeo pretvara u preobra\u017eeno tijelo koje u poniznosti previja koljena pred Svevi\u0161njim na nebesima. \u017divim vi\u0161e od sedamdeset godina izvan domovine i ve\u0107 dulje ju vrijeme ne posje\u0107ujem iako iz ameri\u010dke udaljenosti stalno pratim politi\u010dka previranja u Hrvatskoj. Stoga mi nije mogu\u0107e istra\u017eivati imena ubojica moje bra\u0107e franjevaca koji su odvo\u0111eni i na nepoznatim mjestima pogubljeni. Ve\u0107ina od njih zavr\u0161ila je u masovnim grobnicama koje treba pomalo istra\u017eivati i njihova tjelesa identificirati. Komunisti\u010dke metode likvidiranja klasnih neprijatelja ostat \u0107e zauvijek povijesne tajne koje jedino vje\u010dnost mo\u017ee razrije\u0161iti. \u017divimo u dvadesetogodi\u0161njoj vremenskoj udaljenosti od pada komunisti\u010dke strahovlade u Hrvatskoj i od smrti ve\u0107ine partijskih ubojica na \u010delu s Titom, a da se protiv tih zlo\u010dinaca nije proveo nikakav sudski proces odgovornosti. Na\u0161om domovinom jo\u0161 uvijek slobodno krstare krvolo\u010dni zlo\u010dinci s crvenom kapom i petokrakom zvijezdom na glavi. Njihovi epigoni i danas su na vlasti i nije im u interesu voditi procese protiv prekr\u0161itelja ljudske slobode i osnovnih prava \u010dovjeka. Oni javno ne isti\u010du ni \u010dinjenicu srpskih napada\u010da na Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu ni njihove mnogobrojne \u017ertve. Da protuslovlje bude ve\u0107e, Srbija okrivljuje hrvatske branitelje za izmi\u0161ljene zlo\u010dine, uhi\u0107uje ih i zatvara dok hrvatske politi\u010dke stranke i Hrvatski sabor \u0161utke preko toga prelaze, a da o predsjedniku dr\u017eave i ne govorimo.<\/p>\n Nadate li se da \u0107e, unato\u010d tomu \u0161to nas od 1945. dijeli toliko vremena, istina o po\u010diniteljima i nalogodavcima \u2013 mislim na konkretna imena i prezimena \u2013 biti otkrivena i da \u0107e barem netko odgovarati za zlo\u010dine?<\/strong><\/p>\n Ozbiljno dvojim da \u0107e dana\u0161nji nara\u0161taj do\u017eivjeti slu\u017ebeni proces ka\u017enjavanja po\u010dinitelja zlo\u010dina nad \u010dlanovima Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije Uznesenja BDM iako ta zlodjela ne mogu zastarjeti. Ovu dvojbu potkrjepljuje i vremenski razmak od 1945. jer su gotovo svi zlo\u010dinci ve\u0107 primili svoju pla\u0107u u vje\u010dnosti. Povjesni\u010dari \u0107e vjerojatno otkriti neka imena po\u010dinitelja zlo\u010dina, ali to \u0107e biti jalova nada za potomstvo ucviljenih \u017ertava i hrvatsku narodnu slobodu.<\/p>\n Premda se desetlje\u0107ima moralo \u0161utjeti o partizansko-komunisti\u010dkim \u017ertvama, svijest o njima u domovini je neugasivo \u017eivjela u srcima ljudi. Kako se spoznaja o \u017ertvama \u010duvala u iseljeni\u0161tvu gdje ste Vi \u017eivjeli? Je li bilo istra\u017eivanja, \u010dlanaka i knjiga o svemu \u0161to se ovdje dogodilo? Desetlje\u0107ima \u017eivite u emigraciji. Gdje Vas je zatekao kraj Drugog svjetskog rata i kako je tekao Va\u0161 \u017eivotni put nakon njega? Kako su informacije o stradanjima dolazile u te krajeve, jeste li znali sve \u0161to se doga\u0111a? Na koji ste na\u010din \u010duvali uspomenu na \u017ertve? Nakon duga vremena do\u010dekali smo da je osnovana Vicepostulatura postupka mu\u010deni\u0161tva \u00bbFra Leo Petrovi\u0107 i 65 subra\u0107e\u00ab. Gledaju\u0107i iskustvo Crkve, mo\u017eemo li se nadati da \u0107e na\u0161i mu\u010denici biti uzdignuti na \u010dast oltara?<\/strong><\/p>\n To \u0107e se zacijelo dogoditi, ali jo\u0161 treba obaviti puno posla. Mislim da bi pojedine ubijene trebalo jo\u0161 podrobnije obraditi i \u010dekati na slu\u010dajeve ozdravljenja jer su pojedini pobijeni fratri uistinu \u017eivjeli sveto i jo\u0161 svetije stradali. Molimo njihov zagovor da se na\u0161i doma\u0107i problemi ra\u0161\u010diste i da ih naskoro \u0161tujemo na na\u0161im oltarima.<\/p>\n Fra \u010castimire, s Va\u0161ega motri\u0161ta, \u0161to danas jo\u0161 treba \u010diniti da se nevine \u017ertve redovnika, sve\u0107enika i naroda ne bi zaboravile? Zapravo, \u010dinimo li u tom smjeru dovoljno?<\/strong><\/p>\n U prikazima pojedinih ubijenih fratara ima jo\u0161 dosta nedore\u010denih sudova koje treba podrobnije obraditi i njihovu ulogu usavr\u0161iti. To posebno vrijedi za mla\u0111e pobijene fratre koje sam osobno manje poznavao. Tako bi mozaik njihove mladosti bio dotjeraniji i za evan\u0111eosko bla\u017eenstvo uvjerljiviji. Sve ostalo prepu\u0161tamo nebeskom zahvatu.<\/p>\n
Rade\u0107i na knjizi, jeste li do\u0161li do klju\u010dnih razloga za\u0161to su 1945. na prostorima biv\u0161e Jugoslavije po\u010dinjena tolika zlodjela nad redovnicima i sve\u0107enicima, posebno nad hercegova\u010dkim franjevcima? Naime, znamo da ih je ubijeno na stotine \u0161to bi upu\u0107ivalo na zaklju\u010dak da su zlo\u010dini sustavno provo\u0111eni.<\/strong><\/p>\n
<\/strong>
Komunisti su se uvijek borili u mutnome, a pri zavr\u0161etku Drugog svjetskog rata 1945. godina bila je najsmrtonosnija godina u povijesti hrvatskoga naroda. Tada je po\u010detkom svibnja vi\u0161e od pola milijuna vojske i civila napustilo hrvatski glavni grad srljaju\u0107i bez kompasa u neizvjesnost prema Zapadu. Me\u0111u mno\u0161tvom bile su dobro naoru\u017eane postrojbe hrvatske vojske (oko 150.000) koju komunisti\u010dki odredi nisu smjeli izravno napasti. Tek kao razoru\u017eani vojnici na Bleiburgu i mar\u0161u smrti sa stotinama tisu\u0107a civila kroz Sloveniju bili su izlo\u017eeni bijesu partizanskih horda. Ve\u0107ina od te mase zarobljenika bila je likvidirana. To je bila najve\u0107a i neizlje\u010diva rana na tijelu hrvatske nacije. Time su komunisti htjeli obezglaviti i dokraja pokoriti hrvatski narod.<\/p>\n
<\/strong>
U ubojstvu fra Radoslava Glava\u0161a mla\u0111ega u Zagrebu isti\u010du se dvije stvari. Fra Radoslav je jedini od hercegova\u010dkih franjevaca osu\u0111en na sudskom montiranom procesu i pogubljen s pedeset sedam civila, hrvatskih rodoljuba. Kada je po\u010detkom 1945. nastalo op\u0107e povla\u010denje iz Zagreba prema Austriji, on je svjesno odbio priklju\u010denje tome op\u0107em egzodusu jer je vjerovao u svoju nevinost. A da se priklju\u010dio masovnom povla\u010denju iz Zagreba, mogao je kao katoli\u010dki sve\u0107enik na\u0107i za\u0161titu na Zapadu s usta\u0161kom vladom jer je bio pro\u010delnik bogo\u0161tovlja i nastave pri onda\u0161njem hrvatskom ministarstvu kulture u Zagrebu, \u0161to je on smatrao diktatom svoje savjesti i rodoljubnim \u010dinom svoga nacionalnog identiteta.<\/p>\n
Jeste li do\u0161li do podataka tko su ubojice, na koji na\u010din su sve\u0107enici ubijeni i gdje su pokopani?<\/strong><\/p>\n
Od raspada Jugoslavije pro\u0161lo je dvadeset godina, a do dana dana\u0161njega nitko nije optu\u017een ni osu\u0111en za zlo\u010dine po\u010dinjene na koncu Drugog svjetskog rata. Kako je mogu\u0107e da se \u00bbne zna\u00ab tko su ubojice i nalogodavci, da nitko nije odgovarao? Kako je to mogu\u0107e kad su sa\u010duvani mnogi dokumenti iz toga vremena?<\/strong><\/p>\n
<\/strong>
Mi smo u emigraciji stalno pratili politi\u010dka doga\u0111anja u domovini jer su oni najbitniji dio na\u0161ega \u017eivota. I dok je Hrvatska bila prekrivena \u0161utnjom pod jarmom komunizma, mi smo te doga\u0111aje o\u017eivljavali javnim predavanjima, izdavanjem novina i tiskanjem mnogobrojnih knjiga. Zbog toga smo bili izlo\u017eeni stalnim napadajima i ubojstvima. U Europi je u to vrijeme likvidirano blizu stotinu hrvatskih rodoljuba za \u0161to su izdajice skupo napla\u0107ivali svoju krvarinu. Pla\u0107eni udba\u0161i razvili su svoje opasne mre\u017ee \u010dak i do Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, \u0161to potvr\u0111uje i moj osobni slu\u010daj slanja razorne bombe preko ameri\u010dke po\u0161te na moju adresu u gradu Milwaukeeu u Wisconsinu.<\/p>\n
<\/strong>
Ve\u0107i dio Drugoga svjetskog rata pro\u017eivljavao sam u gradu Freiburgu u Njema\u010dkoj kao student na filozofskom fakultetu tamo\u0161njeg sveu\u010dili\u0161ta. \u017divio sam u tjeskobi stalnih englesko-ameri\u010dkih zra\u010dnih napadaja. \u00bbSedam gladnih godina\u00ab samostanskoga \u017eivota proveo sam kod gostoljubivih njema\u010dkih franjevaca. Ondje sam do\u017eivio i svr\u0161etak rata i francusku okupaciju Njema\u010dke. Francuska hermeti\u010dka okupacija odijelila je i Freiburg od ostaloga svijeta. Godine 1951. oslobodio sam se toga ropstva i otputovao u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave kamo sam stigao 22. travnja 1951. i stasao u Chicagu.<\/p>\n
<\/strong>
Kao urednik Danice kroz dvadeset godina svaki tjedan kupovao sam starokrajske novine i njihovim se vijestima u obrtni\u010dkom smislu slu\u017eio u korist hrvatske slobode i dr\u017eavne samostalnosti. S druge strane susretao sam se s posjetiteljima iz domovine, no njihova je izvje\u0161\u0107a trebalo dobro prore\u0161etati i njima se oprezno slu\u017eiti. Na godi\u0161njim sastancima Saveza hrvatskih sve\u0107enika u iseljeni\u0161tvu stalno se raspravljalo o progonjenim \u017ertvama u domovini, a savezno glasilo Vinculum Caritatis odigralo je najzna\u010dajniju ulogu u tom pogledu. Drexel Boulevard (sjedi\u0161te hrvatskih franjevaca u Chicagu) smatralo se izvori\u0161tem domovinskih vijesti iz kojega su se napajali hrvatski iseljenici.<\/p>\n