{"id":10175,"date":"2011-07-26T13:41:20","date_gmt":"2011-07-26T11:41:20","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/07\/26\/prica-iz-mostara-katolicki-svecenik-i-muslimanski-siromah\/"},"modified":"2011-07-26T13:41:20","modified_gmt":"2011-07-26T11:41:20","slug":"prica-iz-mostara-katolicki-svecenik-i-muslimanski-siromah","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/prica-iz-mostara-katolicki-svecenik-i-muslimanski-siromah\/","title":{"rendered":"Pri\u010da iz Mostara – Katoli\u010dki sve\u0107enik i muslimanski siromah"},"content":{"rendered":"

\"fra_mabic\"Upoznao sam ga prve godine \u017eupnikovanja u Mostaru. Otmjen, stari gospodin s upeglanom, bijelom ko\u0161uljom, starijom kravatom, a tako i odijelom, ali uvijek uredan, dostojanstven i ljubazan gospodin. Predstavio mi se kao musliman i rekao ime, ali ja sam ime zaboravio, a njega tako upe\u010datljivo imao i imam sada u du\u0161i. <\/p>\n

Kako ga ne\u0107e\u0161 zapamtiti kada ti dolazi na skoro jedinstven na\u010din. Koliko sam prijevara ili poku\u0161aja prijevara do\u017eivio od 1988. u Caritasu, bolje je ne govoriti, a tek koliko fi\u0161kaluka i gluposti da te glava zaboli. Ja sam uvijek tvrdio da, kada bih bio lije\u010dnik, dao bih rado i odmah bolovanje svakomu koji mi iskreno ka\u017ee da mu treba, i uz to ka\u017ee razloge, pa bilo to \u2013 putovanja, radovi u polju, neizbje\u017ene berbe, svatovi ili mora odspavati jer je prevr\u0161io granicu. Tako mi je vrijedilo i s radom u Caritasu \u2013 budi iskren.<\/p>\n

Glavni junak ovoga razmi\u0161ljanja je do\u0161ao (oprosti mi, prijatelju, \u0161to sam ti zaboravio ime) u \u017eupni ured, pozdravio me, upitao za juna\u010dko zdravlje i odrje\u0161ito, ali odmjereno izustio:<\/p>\n

\u201cVele\u010dasni, smijem li Vas ne\u0161to iskreno i povjerljivo zamoliti?\u201d<\/p>\n

\u201cDa, Za\u0161to ne?\u201d<\/p>\n

\u201cVele\u010dasni, ja ovdje dolazim samo da Vas zamolim da mi dopustite svako toliko da do\u0111em tra\u017eiti od vas koji nov\u010di\u0107 samo za kruh. Ponavljam, samo za kruh ili hljeb, kako ho\u0107ete. Svega imam, hljeb nemam\u201c.<\/p>\n

Gledam ga, sve vidim, ali ne vjerujem o\u010dima i u\u0161ima jer takav mi nije do\u0161ao ni s lijeve ni s desne obale u ured da ne\u0161to na ovakav otmjeni, ljudski i vjerski, ne\u0107u re\u0107i kr\u0161\u0107anski, na\u010din da me pita ili da nas pita, jer ovo smo za malo vremena svi znali. Nije on dolazio i provjeravao koji je sve\u0107enik koji dan u uredu da se \u201eprodaje\u201c raznim smicalicama, jadikovkama ili la\u017enim dokumentima.<\/p>\n

Tako sam mu rado rekao da mo\u017ee do\u0107i i da \u0107e ovo uvijek biti, bez ikakvih uvjeta, usli\u0161ano. \u010cak je rekao i cijenu kruha i da mu je dovoljno pola kruha, ako mi mo\u017eemo to u\u010diniti.<\/p>\n

Na njegovu molbu je dobio nekoliko puta vi\u0161e. Za lijepo \u010dudo, on bi se tek pojavio mojim danom uredovanja u petnaest dana, a to bi pravdao da je imao ba\u0161 toliko za kruh koliko je i tra\u017eio. Naravno da je bio i simpatija ureda po svom pona\u0161anju. To je trajalo barem tri godine. Jedno vrijeme \u2013 nekoliko mjeseci \u2013 ga nije bilo, pa smo se raspitivali \u0161to je s njime i je li \u017eiv. Pojavio se, ali vidno opao i omr\u0161avio. Nije do\u0161ao ni\u0161ta pitati nego samo re\u0107i da ide u bolnicu i da ga preporu\u010dimo Bogu u na\u0161im molitvama. Tu smo bili nazo\u010dni i gvardijan i ja. Ostali smo zabezeknuti i bez rije\u010di. On se pozdravio i skoro do\u0161ao prema mostu, a ja sam onako kao za sebe rekao da smo mi jad i \u010demer. On odlazi u bolnicu, iako ni\u0161ta ne tra\u017ei, nismo se sjetili da ga po\u010dastimo kojom markom. Ja sam izletio vani s pedeset maraka u ruci i, kao da sam u Tu\u0161toj Ljuti, po\u010deo vikati: Gospodine, gospodine. On, jadan kao da se ipak nadao da \u0107emo se sjetiti i ne\u0161to mu udijeliti, ali ga je bilo stid pitati, brzo se okrenuo i opazio mene kako tr\u010dim prema njemu. Vratio se koji korak sa\u010dekao, uzeo novac, suze idu, a onda \u0107e onako spontano:<\/p>\n

\u201eMogu li Vas poljubiti da ka\u017eem Bogu hvala za sve fratre koje sam poznavao u mojih, skoro, osamdeset godina?\u201c<\/p>\n

Rekao sam da za\u0161to ne, ali me slomio razlogom i iskrenim prijateljstvom, pa i moja suza se stvori tu negdje.<\/p>\n

Pro\u0161lo je nekoliko mjeseci, nije se pojavio. No, pojavile su se dvije osobe iza toga, negdje oko podne kada su fratri na molitvi, a iza toga na ru\u010dku, da ih na\u0111u i da ne gube vrijeme dolaze\u0107i vi\u0161e puta. Ove dvije osobe, sredovje\u010dni mu\u0161karac, a tako i \u017eena u blizu godina, tra\u017eili su \u017eupnika i gvardijana. Malo \u010dudno da tra\u017ee obojicu zajedno. To se doga\u0111a samo kada su u pitanju kakve parnice, pritu\u017ebe ili jo\u0161 neugodnije prigode. Ni\u0161ta! Tu smo obojica i iza molitve, prije ru\u010dka, idemo pred ured. Meni su nepoznate osobe, a vidim i njemu. Nisu veseli, nisu nabru\u0161eni, nekakvo dobro\u0107udno, ali neodre\u0111eno povjerenje je tu. Mu\u0161karac je prvi poslije pozdrava i stiska ruku:<\/p>\n

\u201eDragi moji fratri!\u201c<\/p>\n

Ve\u0107 se lak\u0161e di\u0161e, nije nikakva tu\u017eba ni pritu\u017eba, ovdje je ljep\u0161e ozra\u010dje.<\/p>\n

\u201eJa sam sin onoga staroga gospodina, muslimana \u0161to je vama dolazio za kruh u ured, a ovo je moja sestra. Na\u0161 otac je umro ovih dana i \u010dim smo otklanjali d\u017eenazu, htjeli smo odmah ispuniti i njegovu posljednju \u017eelju\u201c.<\/p>\n

Suza je po\u0161la, a ja sam se sjetio svega i svakoga trena s njime. On je bio zanimljiv i rado bi ga se slu\u0161alo, ali je bio toliko oprezan i boja\u017eljiv da nama ne bi dosadio, pa zato od njega nismo nikada ni doznali tko je i \u0161to je bio, osim \u0161to znamo, a i sada se potvr\u0111uje da je bio \u010dovjek, i to ljudina.<\/p>\n

Odmah sam uletio s pitanjem:<\/p>\n

\u201eA njegova posljednja \u017eelja je bila zacijelo vezana uz nas, dok ste vas dvoje sada ovdje?\u201c<\/p>\n

\u201eDa\u201c.<\/p>\n

I nastavlja:<\/p>\n

\u201eZakleo nas je dragim Allahom da ne smijemo zaboraviti do\u0107i k vama fratrima, \u017eupnicima odmah iza njegove d\u017eenaze i zahvaliti vam na svemu \u0161to ste \u010dinili za njega. Mi mu nismo mogli previ\u0161e pomo\u0107i, on je to znao i shva\u0107ao. Shvatili smo i da ne bi nas stavljao u neprilike jer imamo brojne obitelji, radije je dolazio vama i od vas tra\u017eio kruh, odnosno ono \u0161to je mislio da mu samo vi mo\u017eete dati. Od vas je uvijek radostan dolazio, ali je radostan i vama i\u0161ao. Na nas je prenio blagoslov da ga vama damo\u201c.<\/p>\n

Ti sada pri\u010daj svoje vjersko znanje i poimanje. Kruh iz ruke s ljubavlju u ime Boga je kazao sve. Neznani prijatelju, po\u010divaj u miru! Nisi mi ni prvi ni posljednji, nadam se, u \u017eivotu, ali si me toliko puta \u017eiv obradovao, a mo\u017eda jo\u0161 najvi\u0161e ovom oporukom, zamolbom i zapovijedi svojoj djeci prema nama.<\/p>\n

fra Franjo Mabi\u0107 | Ve\u010dernji list<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"fra_mabic\"Upoznao sam ga prve godine \u017eupnikovanja u Mostaru. Otmjen, stari gospodin s upeglanom, bijelom ko\u0161uljom, starijom kravatom, a tako i odijelom, ali uvijek uredan, dostojanstven i ljubazan gospodin. Predstavio mi se kao musliman i rekao ime, ali ja sam ime zaboravio, a njega tako upe\u010datljivo imao i imam sada u du\u0161i. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":10174,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[4826,564,168,67,126,5206,46,163,2065,82,158,371,64,134,185,5207,45],"class_list":["post-10175","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-ime","tag-iza","tag-jer","tag-kada","tag-koji","tag-kruh","tag-nas","tag-nije","tag-odmah","tag-sada","tag-sam","tag-samo","tag-smo","tag-sto","tag-tako","tag-vama","tag-vas"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10175","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10175"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10175\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10174"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10175"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10175"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10175"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}