Novac je bio potreban za vrlo malo stvari. Novcem se morala pla\u0107ati struja inkasatoru koji bi bu\u010dno dolazio Tomosom svaka dva mjeseca. Inkasator Tome je tako poznavao svakoga i svatko je njega poznavao. Ako tko ne bi imao novca, \u0161to nije bila rijetkost, Tome bi znao na\u0161timavati brojke \u010dekaju\u0107i tako slijede\u0107i dolazak za dva mjeseca kako bi seljaci prikupili potrebnu sumu. Osim za struju, novac je jo\u0161 bio potreban za platno od kojeg se \u0161ivala odje\u0107a, ona sve\u010danija (a moja mater je bila sa svojom Bagat \u201ema\u0161inom\u201c najpopularnija kroja\u010dica, ina\u010de se prala vuna, od nje pravilo predivo i plela odje\u0107a), za obu\u0107u, bolje re\u010deno za trike (jedna vrsta sandala) koje su se radile po narud\u017ebi. U selo bi dolazio biciklom \u201eguma\u0161ar\u201c s nanizanim trikama za isporuku ve\u0107 naru\u010denog. Onda bi nama djeci uzimao mjeru, ako bi roditelji naru\u010dili. (Mi djeca ba\u0161 nismo voljeli trike jer u njima nismo mogli igrati nogomet. Udari\u0161 loptu i umjesto u lijevi kut branke, lopta zavr\u0161i u dra\u010di na sasvim suprotnoj strani. Zato smo uglavnom igrali bosi. I zapravo cijelo ljeto i\u0161li bosi. Po polju, po kr\u0161u. Na kraju ljeta svatko od nas je mogao bosom petom zgaziti trn)<\/p>\n
Novac je bio potreban jo\u0161 za rijetke stvari iz trgovine, a do novca smo dolazili na razne na\u010dine.<\/p>\n
U prolje\u0107e bismo prodali rakiju i vino, do\u0161ao bi stric Jure iz grada s nekakvim kombijem u kojem je bila ba\u010dva pa bi tako odvozio u grad gdje je imao Tavernu. Na ljeto bi do\u0161le vi\u0161nje koje bismo prodali zadarskoj Marasci, a pred \u0161kolu suhu kadulju koju smo brali tijekom cijelog ljeta. Kadulja se brala jutrom, pred zoru kad je poskocima bilo jo\u0161 hladno za kretanje.<\/p>\n
Sijali smo kukuruz, p\u0161enicu, sadili svo povr\u0107e, jeli kruh ispod peke, a o Uskrsu, Velikoj Gospi i Bo\u017ei\u0107u smo obavezno pekli janjce na ra\u017enju iz na\u0161eg tora.<\/p>\n
Radilo se prosje\u010dno dva-tri sata dnevno, a svaka ve\u010der je zavr\u0161avala pjesmom. Preko dana bismo tu i tamo sjeli pod koji orah gdje su stariji ljudi \u201eljudikali\u201c i pri\u010dali pri\u010de koje smo upijali. Pa i onu kako je stric Pere i\u0161ao u Francusku tamo 1920 i neke. Slu\u0161ali smo i o \u017eandarima koji su tukli ljude pod izlikom kako imaju dojavu o njihovom posjedovanju oru\u017eja. Kako se sadila konoplja, pamuk, duhan koji se \u0161vercao u \u201eItaliju\u201c,a \u201eItalija\u201c nije bila preko mora, nego preko brda.<\/p>\n
Ku\u0107e su se gradile od klesanog kamena, a za vezivo se koristio \u201eklak iz kla\u010darni\u201c (vapno). Vapno se dobivalo od kamena koji bi se poslagao na poseban na\u010din za \u0161to su bili odgovorni majstori (kla\u010dari) kojeg bi se potom izlo\u017eilo vatri par dana i no\u0107i, bez prestanka. U vezivo se jo\u0161 dodavala i \u201epr\u017eina\u201c (sitni \u0161ljunak) s primjesama gline koja se iskapala s obli\u017enjih nalazi\u0161ta. Sve se prevozilo konjskim zapregama.<\/p>\n
Rad, bilo onaj u polju, bilo onaj na izgradnji ku\u0107e \u2013 pla\u0107ao se uglavnom \u2013 radom! Valuta se zvala \u201ednevnica\u201c i postojao je to\u010dno odre\u0111en omjer vrijednosti dnevnica ovisno o znanju potrebnom za rad (tako je npr. zidarska dnevnica vrijedila dvije te\u017ea\u010dke dnevnice).<\/p>\n
Najve\u0107e akumulirano bogatstvo kojeg je netko mogao imati mimo posjeda u zemlji, stoci, bili su odnosi s ljudima. Koliko je tko razvio prijateljstava, na toliko je pomo\u0107i u bilo \u010demu mogao ra\u010dunati.<\/p>\n
Tragedije, katastrofe koje bi eventualno koga zadesile (a to su bile \u0161tete u gubitku stoke, kad bi uginuo konj ili kad bi se \u0161to po\u017earom uni\u0161tilo) bile su alarm za pomo\u0107. Susjedi bi se organizirali i razletili po okolnim selima skupljaju\u0107i milodare pa bi nerijetko unesre\u0107enom namirili i vi\u0161e od pretrpljene \u0161tete. Svatko se odazivao na molbe za pomo\u0107 znaju\u0107i kako sutra mo\u017ee i sam biti tra\u017eitelj pomo\u0107i.<\/p>\n
Na taj na\u010din, pre\u017eivjeli smo tisu\u0107lje\u0107a. Bez novca, bez nafte, bez liberalizma, bez WTO, MMF, UN,i ostalog sme\u0107a.<\/p>\n
Danas imam 43 godine i ovo pi\u0161em na laptopu proizvedenom u Japanu, a pi\u0161em o sje\u0107anjima iz svog djetinjstva. U ku\u0107i je ADSL priklju\u010dak, teku\u0107a voda, svugdje uokolo asfalt, javna rasvjeta, sme\u0107e odvozi komunalno poduze\u0107e i za sve, ama ba\u0161 sve \u2013 potreban je novac. Ku\u0107a se nalazi na istom mjestu gdje i 1974., samo \u0161to je nova umjesto stare. U manje od 30 godina na\u010din \u017eivota se izokrenuo naglavce. Znanja umiru s ljudima, a zamjenjuju ih industrijska znanja i posvema\u0161nja ovisnost ljudi o posjedovanju novca. U vremenskom intervalu manjem od treptaja oka u usporedbi s vremenom provedenom u tradicijskom \u017eivotu, kao ljudi postali smo lak plijen za manipulatore svih vrsta.<\/p>\n
Povijest, odnosno budu\u0107nost nije morala i\u0107i u ovom smjeru. Bilo bi suludo ignorirati sve tehnolo\u0161ke novitete koji su olak\u0161ali \u017eivot ljudima, ali jednako suludo bi bilo i tvrditi kako se povijest morala ovako razvijati.<\/p>\n
Kao i na osobnoj razini, tako i na kolektivnoj razini – budu\u0107nost je i zbroj odluka i izbora iz pro\u0161losti.<\/p>\n
Uhva\u0107eni u mre\u017eu \u201emoranja\u201c, tro\u0161imo posljednje zalihe \u017eara pradavnog Sunca \u2013 tzv.fosilnih goriva, hranimo se industrijskom hranom, lije\u010dimo farmaceutskim pripravcima, pijemo industrijski pripravljena pi\u0107a, zaga\u0111ujemo vodu, tro\u0161imo enormne koli\u010dine mesa za \u010dije dobivanje anga\u017eiramo ve\u0107inu raspolo\u017eivog zemaljskog poljoprivrednog zemlji\u0161ta. Posljedice \u201erazvoja\u201c se broje u porastu sebi\u010dnosti, pohlepe, moralne izopa\u010denosti i kroni\u010dne osamljenosti pojedinca. Kolektivna svijest danas je suma osobnih strahova i osamljenosti.<\/p>\n
Na nama je da je obogatimo empatijom, prijateljstvom, povezano\u0161\u0107u, ljubavi prema bli\u017enjemu i prema daljemu; svijesti kako smo djeca Zemlje na kojoj provodimo komadi\u0107 vremena i na kojoj svoj komadi\u0107 vremena moraju pro\u017eivjeti i oni iza nas.<\/p>\n
Iako zvu\u010di krajnje jednostavno do\u0107i do te razine odnosa prema svijetu i ljudima,odnosno vratiti se na razinu predaka, to je najte\u017ei dio promjena u nama samima koje moramo napraviti, svatko osobno iz ljubavi prema SVOM djetetu jer se ona jedino manifestira na takav na\u010din. Svaka druga je la\u017ena i surogat ljubavi.<\/p>\n
Po\u010dnimo se mijenjati danas. Jer ovaj dan je prvi dan ostatka na\u0161eg \u017eivota.<\/p>\n
Ljubav prema vlastitoj djeci uklju\u010duje ljubav prema domovini, ljubav prema svojoj naciji ne negira po\u0161tovanje i ljubav prema drugima. Ne moramo se odre\u0107i nacije kako bismo bili gra\u0111ani svijeta, naprotiv \u2013 kao oni ro\u0111eni u krilu nacije smo du\u017eni pridonositi svijetu svojim talentima. Oboga\u0107ivanjem sebe oboga\u0107ujemo obitelj, oboga\u0107ivanjem obitelji oboga\u0107ujemo lokalnu zajednicu, oboga\u0107ivanjem lokalne zajednice oboga\u0107ujemo dr\u017eavu. To su stepenice na\u0161eg hoda ovako maleni ispod zvijezda.<\/p>\n
Ako smo maleni ispod zvijezda Svemirskih, ne moramo biti i ispod \u017eutih zvijezda, kao \u0161to smo odbili u pro\u0161losti biti i ispod crvene zvijezde.<\/p>\n
Umjesto zvijezda, birajmo osmijeh. Osmijeh Hrvata.<\/p><\/div>\n
<\/p>\n <\/strong><\/span> <\/p>\n![\"osmjeh_hr\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/novo_jesen_osmjeh_hr.gif\")
Za one kojima je to vrijeme pretpotopno, ovo \u0107e izgledati kao pri\u010da umornog starca. Oni drugi \u0107e prepoznati i djeli\u0107e sebe u rije\u010dima, re\u010denicama, slikama.
Nisam mogao do\u010dekati rujan i po\u010detak \u0161kole. Skoro svi su ve\u0107 i\u0161li u \u0161kolu, \u010dak i moj brat koji se odjednom po\u010deo svako jutro umivati i ostavljati me ku\u0107i. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":10178,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[3932,168,127,136,52,126,2634,1196,1887,930,163,1458,135,64,134,185],"class_list":["post-10179","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-ispod","tag-jer","tag-kako","tag-kao","tag-koje","tag-koji","tag-ljubav","tag-ljudi","tag-ljudima","tag-nacin","tag-nije","tag-novca","tag-prema","tag-smo","tag-sto","tag-tako"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10179","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10179"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10179\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10178"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10179"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10179"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10179"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}