{"id":10465,"date":"2011-09-06T21:43:41","date_gmt":"2011-09-06T19:43:41","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/09\/06\/gumno-hercegovacko-izmedu-ludila-i-buducnosti\/"},"modified":"2011-09-06T21:43:41","modified_gmt":"2011-09-06T19:43:41","slug":"gumno-hercegovacko-izmedu-ludila-i-buducnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/gumno-hercegovacko-izmedu-ludila-i-buducnosti\/","title":{"rendered":"Gumno hercegova\u010dko izme\u0111u ludila i budu\u0107nosti"},"content":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic\"Podneblje odakle jesam, on voli nazvati provincijom. I to ne samo zbog one pjesme. Njegova razma\u017eena, asfaltna kur\u010devitost tada razmi\u0161lja nekom nadmeno\u0161\u0107u o ovim brdima \u0161to su smrznuta na horizontu kao ptice u oluku.<\/p>\n

Provincija je ovih dana suha i zlatna. Ispucala kao ruke u babe Leku\u0161e, bez kapi ki\u0161e. Prenijeli smo u cekerima ljetnu vrelinu na vrhove po\u010detka jeseni. Pejza\u017ei nam vra\u0107aju nesnosnom ljepotom. Provincija je ba\u0161 sada za slu\u010dajnih gostiju naj\u010dudesnija. Voljela bih da vidi sve to. Da zapamti.<\/p>\n

Kad sjedne\u0161 na stijenu gore na Gornjem Pologu, dok se sunce utapa u Blatu kao u naran\u010dastoj farbi za kre\u010denje, sporo i fatamorgazmi\u010dno, kad ostavi\u0161 iza sebe beskrajnu ljubu\u0161ku Planta\u017eu, a u o\u010dima ti sve do Ru\u017ei\u0107a bljeskaju grozdovi, kad svlada\u0161 Vrani\u0107 i popenje\u0161 se na Rujan i po\u017eeli\u0161 sve to odjednom uhvatiti \u0161akom. Skriti. Strpati sebi\u010dno u d\u017eep. I rasuti opet u kotlinu kad iz Goranaca si\u0111e\u0161 prema Mostaru, preko Bila gdje su divlji konji.<\/p>\n

Provincija je kad nave\u010der slu\u0161a\u0161 filharmoniju u Kosa\u010di, a ujutro trga\u0161 gro\u017e\u0111e, te ne postoji nijedan druga\u010diji subotnji redoslijed koji bi bio izazovniji od toga. Provincija je na\u017ealost i vi\u0161estruko nasilno silovanje iste, od strane potpunih neznalica, islu\u017eenih lopova svih sistema i kvazi-urbanista s du\u0161om turbofolkera koji ispucavaju svoje zadnje \u0161ar\u017eere u duh koji nas je jednom sve izgradio, spojiv\u0161i specifi\u010dni krvo\u017eilni sustav sa jedinstvenim zemljopisnim polo\u017eajem.<\/p>\n

Mitsko mjesto o\u010duvano stolje\u0107ima obrazima na\u0161ih pradjedova, prodano je sasvim jeftino, razrovano licemjerstvom i ozakonjeno na\u0161im klimoglavnim mirenjem. Kao pe\u010datom na tom sveukupnom ludilu.<\/p>\n

Vinogradi na\u0161ih djetinjstava postali su izletni\u010dke ba\u0161te lokalnih biznismena, u kojima gro\u017e\u0111e trgaju zaposlenici njihovih firmi za pla\u0107u koja kasni ve\u0107 tre\u0107i mjesec. Gro\u017e\u0111e koje \u0107e postati ukusno vino za skupocjene domjenke kojima gorespomenuti vrijedni smrtnici iz pete brazde ne mogu prismrditi ni u ludilu. Kultura na\u0161eg krajolika danas su nasumice zapaljeni automobili od bijesa, a kupljeni te\u0161kim kreditom i odricanjem; svje\u017ee oprani preskupi bolidi, kupljeni znojem 400 ruku na pokretnoj traci, jeftino nakvarcane grudi u pijanom ritmu isto\u010dnja\u010dkog melosa i raskala\u0161eno razdrljene ko\u0161ulje u svatovima gdje se degene\u010de kreteni me\u0111u nama.<\/p>\n

\u010cudotvorci i entuzijasti, popularni \u201eakademi\u010dari” s Brijega danas se tituliraju \u201enarkomanima”, a tajkunska djeca od tajkunskih o\u010deva \u0161to sa \u010dokolina hitro prelaze na dop, heroji su ulica u spu\u0161tenim duplo-rorastim bemwejcima. Do prve prometne nesre\u0107e. O kojoj zapisnik nestaje pod okriljem no\u0107i i uz par \u0161u\u0161kavih nov\u010danica.<\/p>\n

Na\u0161e su gimnazije nekada bile glas koji je pronosio kamenu o\u0161troumnost i intelektualnu superiornost koja je nicala pod smokvom i kostilom. Ova je provincija neke velike gradove godinama unatrag punila vrsnim imenima impozantnih \u017eivotopisa, koji su davali obol novim sredinama svojim znanjem done\u0161enim u koferima punim snova. A u na\u0161e su svjetove dolazili odnekud daleko neki Bonaventure Bagari\u0107i ili Mi\u0161e Draganovi\u0107i da nam obja\u0161njavaju \u017eivot svojim neprevazi\u0111enim intelektom, a mi smo ih slu\u0161ali ne trep\u0107u\u0107i. Danas su \u0161kole poligoni politi\u010dkih razmirica i rodija\u010denja, gdje na natje\u010dajima \u010dekaju i bivaju odbijeni izvrsni mladi ljudi, samo zbog neposjedovanja valjane strana\u010dke iskaznice. Koja otvara sva vrata od formata u \u017elibini. Neprilago\u0111eni i nepotkupljeni, iskreni i vrijedni, balansiraju \u017eivotare\u0107i, rade\u0107i sve ono za \u0161ta se nisu \u0161kolovali i \u0161to nikad nisu ni sanjali da bi mogli raditi.<\/p>\n

Pustili smo mirno da se \u0161aka mangupa osiroma\u0161enog morala, politi\u010dki i dru\u0161tveno hendikepirana, zove imenom svih nas. Da kradu u na\u0161e ime, da la\u017eu u na\u0161e ime. Da nas kradu i da nas la\u017eu. Esencija na\u0161ih dnevnih doga\u0111anja njihove su malverzacije, dok prolazimo slijepi pored velikih stvari koje \u010dine skroz mali, a ogromni ljudi. Pristali smo zbog mentalno poko\u0161enih i amoralnih, politi\u010dkih spodoba da budemo svi, bez razlike, podvu\u010deni pod \u201e\u0161kutore” i \u201ehercegovance”. Zanijekali smo tako na\u0161e o\u010deve, njihove \u017ertve i po\u0161tenje kojim su kr\u010dili svoj \u017eivotni put, pljunuli na velikane koji su u ranim dvadesetima na dra\u010di pisali stihove koje danas izu\u010dava knji\u017eevni svijet. Ne trijebimo svoj korov, nego ga metemo pod tepih. Nadamo se da \u0107e do jutra nestati, a on metastazira u sve prostorije, silovito. Gledamo u tu\u0111e avlije sluganjski dive\u0107i se drugome, poltronski tra\u017eimo politi\u010dku i duhovnu snagu u nekim pri\u010dama koje nikad nisu pristajale u enciklopediji ovog unikatnog kamenjara.<\/p>\n

Jedan je mladi\u0107 iz Batina pokraj Posu\u0161ja, po imenu Petar Bakula, u 18. stolje\u0107u po Europi tra\u017eio novce za izgradnju \u0161kola po Hercegovini, da bi u 2011. ministar rada i socijalne skrbi u Vladi FBIH bio posu\u0161ki mlatimudan \u010camber, koji se dosad zbrinuo za rad i skrb nikoga osim svojih jarana, nakon \u0161to je prethodno kao ministar obrazovanja dotukao obrazovanje ZH\u017d-a. 1872.godine Franjo Mili\u0107evi\u0107 je otvorio tiskaru i pokrenuo nekoliko hercegova\u010dkih \u010dasopisa, da bi mi u 2011-oj, bili taoci nepismene bagre u pla\u0107eni\u010dkim dnevnim tiskovinama, a o nedostatku televizije da ne govorimo.<\/p>\n

Mo\u017eda je i bolje da je nemamo. Jer i dalje ne bismo smjeli o onima o kojima moramo, a istinu se bojimo govoriti. U\u0161utkujemo svaki malo ja\u010de podignuti glas u toj jednoli\u010dnoj jeci. Mi smo sami konstruirali stvarnosti u kojima veliki igra\u010di odre\u0111uju pravila igre i handre na\u0161e \u017eivce do poslijednjih granica izdr\u017eljivosti, dok svo to vrijeme \u0161utimo.<\/p>\n

Uvjerili smo sebe da oni znaju \u0161ta rade, iako smo svjesni da se sve raspada. Dok gledamo kako se \u010covi\u0107 vozika u Dodikovom avionu, ne postavljamo si pitanje o dana\u0161njem praznom Sokolu koji je nekada proizvodio dijelove za sve avione koji su trenutno na nebu.<\/p>\n

Dok slu\u0161amo kako Lijanovi\u0107 nagra\u0111uje vlastito ministarstvo sa pla\u0107enim ra\u010dunima mobitela, ne razmi\u0161ljamo o ljudima koji se gu\u0161e u smradu Visoke Glavice za pla\u0107u u papiri\u0107ima. Svakodnevno smo svjedoci devastiranja na\u0161ih prirodnih ljepota i neulaganja u infrastrukturu. Vozimo se po rasturenim cestama, u 21.stolje\u0107u sipamo cisterne vode sa Borka za okupati se. Dali smo zeleno svjetlo da duhovni seljaci od mitske i prelijepe provincije iz filma naprave onu stvarnu, provinciju duha.<\/p>\n

Kad sam sino\u0107 zavr\u0161ila s nastupom na ovogodi\u0161njim \u0160anti\u0107evim ve\u010derima poezije, tom istinskom biseru i da\u0161ku kulture u ovoj trule\u017ei, pri\u0161le su mi tri prekrasne starije gospo\u0111e koje su imale potrebu da mi se zahvale jer sam u pjesmama koristila rije\u010di – \u010datrnja, bukara…Kako \u010dudan i smije\u0161an osje\u0107aj. Pa zar postoji i\u0161ta bolje u \u0161ta bi se moglo uliti vino osim u bukaru, zar postoji i\u0161ta \u0161to je vrijedno toga da zaboravimo ono \u0161to zapravo jesmo i zar postoji itko tko je vrijedan toliko da zbog njega zapostavimo ono \u0161to mo\u017eemo biti?<\/p>\n

Hercegovino, ubijaju te na spavanju, dokad \u0107e\u0161 se praviti da ne \u010duje\u0161?<\/div>\n

<\/p>\n

Martina Mlinarevi\u0107-Sopta l\u00a0 poskok.info<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic\"Podneblje odakle jesam, on voli nazvati provincijom. I to ne samo zbog one pjesme. Njegova razma\u017eena, asfaltna kur\u010devitost tada razmi\u0161lja nekom nadmeno\u0161\u0107u o ovim brdima \u0161to su smrznuta na horizontu kao ptice u oluku. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9063,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[127,136,146,52,126,625,46,1001,80,321,5923,5922,64,134,102,5925,147],"class_list":["post-10465","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-kako","tag-kao","tag-koja","tag-koje","tag-koji","tag-kojima","tag-nas","tag-nasih","tag-nisu","tag-pod","tag-postoji","tag-provincija","tag-smo","tag-sto","tag-sve","tag-zar","tag-zbog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10465","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10465"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10465\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9063"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10465"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10465"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10465"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}