{"id":10578,"date":"2011-09-27T06:50:17","date_gmt":"2011-09-27T04:50:17","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/09\/27\/nekima-je-vaznije-pozdraviti-politicare-nego-gospu\/"},"modified":"2011-09-27T06:50:17","modified_gmt":"2011-09-27T04:50:17","slug":"nekima-je-vaznije-pozdraviti-politicare-nego-gospu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/nekima-je-vaznije-pozdraviti-politicare-nego-gospu\/","title":{"rendered":"Nekima je va\u017enije pozdraviti politi\u010dare nego Gospu"},"content":{"rendered":"<div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-9364\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"fra_mario_kn\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/novo_jesen_fra_mario_kn.gif\" height=\"113\" width=\"150\" \/>U novoj kolumni za Na\u0161a Ognji\u0161ta fra Mario Knezovi\u0107 pi\u0161e o tome kako je nekima va\u017enije pozdraviti politi\u010dare nego Gospu, kako cure nisu \u0161to su bile jer su se od branitelja skrile, a donosi i primjer dvije majke heroine.    <br \/>Iza nas je nekoliko velikih ljetnih blagdana i proslava kako na crkvenoj, tako i na nacionalnoj razini. Bila je to lijepa prigoda za duhovne okrepe, prijateljske susrete, dolazak u zavi\u010daj, o\u010duvanje dobre tradicije i obnavljanje uspomena. No, nekima je to, osobito kad se radi o vjerskim blagdanima, bila iznimna prigoda za dokazivanje i pokazivanje pred kamerama, ljudima, biskupima, sve\u0107enicima. Tako smo u nekoliko prigoda u prvim redovima na misama vidjeli osobe u liku predsjednika, ministara, sabornika, \u017eupana itd. A onda, kako to bija\u0161e na jednome mjestu gdje sam bio nazo\u010dan, zapo\u010deo je program poput onoga na radiopostajama nazvanoga \u201e\u017delje, \u010destitke i pozdravi&#8221;. Pa se jedan crkveni slu\u017ebenik \u201eraspi\u0161toljio&#8221; izricati rije\u010di dobrodo\u0161lice, pozdrava i zahvale politi\u010darima s razli\u010ditih polo\u017eaja. U obi\u010dnome puku, to se osjetilo, po\u010delo je negodovanje u obliku ka\u0161ljucanja koje se \u010dulo i na oltaru od nekolicine sve\u0107enika. Kad je sve to s ritualom pozdrava onima u prvim redovima zavr\u0161ilo, da sam imao prigodu izi\u0107i za mikrofon viknuo bi kako pozdravljam sve one ne pozdravljene koji trpe u svagda\u0161njici zbog ovih pozdravljenih, a ovim pozdravljenima bi uskliknuo dovi\u0111enja do idu\u0107e godine jer prije toga mnogi ne\u0107e biti na misi.<\/p>\n<p>Stvarno sam mislio, ili sam ja mo\u017eda jo\u0161 uvijek iz neke druge knjige, da je to manifestiranje pozdrava kod vjerskih slavlje i\u0161\u010dezlo i da je pro\u0161lost koja se mogla razumjeti u neka druga vremena kad je trebalo biti tako. No, o\u010dito kod nekih nije. Ovdje bih se prisjetio jednoga prijedloga iz devedesetih godina od strane jednoga vjernika prigodom izgradnje nove crkve u svome selu. Taj \u010dovjek je iznio prijedlog da crkva, \u0161to je neobi\u010dno, bude duplo \u0161ira nego du\u017ea. Kao razlog te potrebe, vidjev\u0161i \u0161to se tih godina zbiva, je naveo da svi politi\u010dari mogu sjesti u prvi red! Uz ovo prisje\u0107am se situacije od prije par godina u Posu\u0161ju. Naime, misno slavlje na Veliku Gospu predvodio je kardinal Vinko Pulji\u0107. Saznav\u0161i za to svoj dolazak su najavili mnogi iz politi\u010dke vrhu\u0161ke. Nakana njihova dolaska je lijepa, ali unato\u010d najave nitko od njih nije do\u0161ao. Pitate se za\u0161to? Do obrata je do\u0161lo kad smo im jasno rekli da nitko imenom ne\u0107e biti pozdravljen bez obzira na polo\u017eaj i status jer smatramo da su taj dan zavrijedili pozdrava svi vjernici koji su sa svojim zavjetom, pa i bosonogi, do\u0161li pred Gospu. Eto, ostado\u0161e njihova mjesta prazna, a \u0161to sa du\u0161om bi ne znam. Tako su jasno pokazali da im nije niti do Gospe, niti do Kardinala, niti do vjernika, nego samo do osobne ta\u0161tine i umi\u0161ljene veli\u010dine u zemlji u kojoj je sve svedeno na sitnicu osim njihovim visokih pla\u0107a.<\/p>\n<p>No, tu nije bio kraj te pri\u010de. Dan poslije \u010ditam u tisku da su ti najavljeni u Posu\u0161je oti\u0161li na jedno drugo mjesto gdje su do\u010dekali \u017eu\u0111eni pozdrav. O\u010dito se ovdje mo\u017ee upotrijebiti ona legenda o pozdravu jednoga sve\u0107enika po\u010detkom dolaska demokratskih promjena kada je, navodno, kazao ovako: Pozdravljam drugove u prvim redovima, gospodu u sredini i vas vjernike u dnu crkve! Sre\u0107om da ima i onih politi\u010dara, koje, dodu\u0161e, treba kao iglu u sijenu tra\u017eiti, kojima nije stalo jesu li vi\u0111eni i pozdravljeni te istinski kao vjernici pobo\u017eno sudjeluju kod svetoga \u010dina ne \u017eele\u0107i sebe staviti iznad samoga Boga radi kojega se ide u crkvu i koji je jedini vrijedan hvale i veli\u010danja.<\/p>\n<p><strong>Nisu cure \u0161to su bile, od branitelja su se skrile&#8230;<\/strong><\/p>\n<p>Proslavili smo Dan domovinske zahvalnosti. Taj dan pripada hrvatskome ratniku. Ti ratnici su nakon Oluje slavno u\u0161li u na\u0161e gradove, na na\u0161e trgove gdje su slavodobitno bili do\u010dekani od mno\u0161tva odu\u0161evljenih koji su se natjecali tko \u0107e vi\u0161e i ja\u010de iskazati svoj ponos na te na\u0161e vojnike. Sjetimo se Trga Bana Jela\u010di\u0107a. Taj prizor me podsje\u0107a, u smislu klicanja, na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem na magaretu. I njemu su tada klicali i cvije\u0107em ga zasipali. Kasnije je od tih istih umjesto pljeska dobio pljusku, umjesto cvije\u0107a bi\u010d. A na\u0161i branitelji, ne mislim tu na one la\u017ene s njema\u010dke fronte, dobivaju isto. Mnogi od onih koji su im klicali sad se natje\u010du tko \u0107e ih glasnije izrugati, a svakodnevno ih se \u0161iba novinskim \u010dlancima, televizijskim prilozima, policijskim privo\u0111enjima. I dok su, dobro je zamijetiti, kod nedavnoga susreta ameri\u010dki predsjednik Obama i britanski premijer Cameron svojim vojnicima (koji nisu branitelji&#8230;) osobno pripremali i pekli ro\u0161tilj, na\u0161i predvodnici potpaljuju neku drugu vatru koja \u010desto opr\u017ei na\u0161e vojnike. A onda se u tom razdoblju poklopilo da od jedne osobe, koja je govorila o udaji jedne djevojke, \u010dujem i ovo: \u201eMa jadnica udala se za nekoga razvoja\u010denoga branitelja!&#8221; A kako je nekad bilo? Ti na\u0161i vojnici, po povratku s boji\u0161nice bili su neobrijani, neokupani, nepo\u010de\u0161ljani, prljavi, krvavi, mr\u010dava lica i vozili su tenkove. Ali su se u njih ba\u0161 takve djevojke zaljubljivale i bili su im idoli i \u201eface&#8221;. A danas od toga nema ni\u0161ta. Djevojke se zaljubljuju u neke druge mladi\u0107e, koji umjesto tenkova voze luksuzna prijevozna sredstva kako bi, valjda, mogli u njih sjesti svoje \u201esponzoru\u0161e&#8221;. Zato Marko Perkovi\u0107 dobro pjeva: \u201ePrijatelji, \u010desto mislim na vas. Nije ovo vrijeme dobro za nas. Nisu cure \u0161to su bile. Sve su se u gradu skrile. Prijatelji, kako ste mi danas!&#8221;<\/p>\n<p><strong>Petra i Silvana su majke herojine<\/strong><\/p>\n<p>Dru\u0161tvo u kojem se sustavno srozavaju vrijednosti ima svoje brojne pre\u0161u\u0107ene uzore, heroje i herojine koji oda\u0161ilju poruke dubokoga divljenja. Ovdje spominjem dvije mlade majke herojine Petru Grgo\u0161evi\u0107 i Silvanu Novak. Naime, njih dvije su svjesno prihvatile smrt kao bi ostvarile svoje maj\u010dinstvo i donijele dijete na \u017eivot. Tako mu\u017e ud Petre Miro ka\u017ee: &#8220;Iako je Petra ve\u0107 nekoliko godina znala da boluje od rijetke bolesti krvnih \u017eila u mozgu, ni trenutka nije dvojila, ve\u0107 je svom silom \u017eeljela ostati trudna i roditi dijete koje je plod na\u0161e ljubavi&#8221;. Petra je rodila malu Milu nakon \u0161to je 65 dana bila u komi. Nakon \u0161to je Petra rodila svoju k\u0107er lije\u010dnici su utvrdili maj\u010dinu smrt. Ma ne! Ova majka nije umrla, ona se preselila Bogu jer nikad ne umire, kako re\u010de fra Ljudevit Rup\u010di\u0107, ono za \u0161to se umire. A ona je umrla za \u017eivot. Sli\u010dan primjer je bio, vjerujem da se sje\u0107ate, i s majkom Silvanom Novak koja je radije izabrala roditi sina nego spasiti sebi \u017eivot predlaganim poba\u010dajem. Rodila je maloga Lea. Ove dvije majke, i brojne druge o kojima mediji rijetko ili nikako ne javljaju, nadahnu\u0107e su kako se \u017eivi kad se ima spremnosti umrijeti. Mislim da bi, kod rasprave o zakonskoj dozvoli poba\u010daja u na\u0161im sabornicama i parlamentima, trebalo ispri\u010dati ovu pri\u010du o dvije majke, pa bih ba\u0161 onda volio vidjeti tko bi to mogao dignuti ruku u zrak da se dopusti ubijanje djece ili poba\u010daj!<\/p><\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><\/div>\n<div style=\"text-align: right;\"><span style=\"font-size: 8pt;\"><strong>fra Mario Knezovi\u0107 | Na\u0161a ognji\u0161ta<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-9364\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"fra_mario_kn\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/novo_jesen_fra_mario_kn.gif\" height=\"113\" width=\"150\" \/>U novoj kolumni za Na\u0161a Ognji\u0161ta fra Mario Knezovi\u0107 pi\u0161e o tome kako je nekima va\u017enije pozdraviti politi\u010dare nego Gospu, kako cure nisu \u0161to su bile jer su se od branitelja skrile, a donosi i primjer dvije majke heroine.  <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9364,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[127,136,72,146,126,5371,2201,163,80,897,2229,6244,158,134,102,362,185],"class_list":["post-10578","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-kako","tag-kao","tag-kod","tag-koja","tag-koji","tag-majke","tag-nego","tag-nije","tag-nisu","tag-njih","tag-petra","tag-pozdrava","tag-sam","tag-sto","tag-sve","tag-taj","tag-tako"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10578"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10578\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9364"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}