{"id":10582,"date":"2011-09-27T07:04:02","date_gmt":"2011-09-27T05:04:02","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/09\/27\/jesi-li-dovoljno-muskarac\/"},"modified":"2011-09-27T07:04:02","modified_gmt":"2011-09-27T05:04:02","slug":"jesi-li-dovoljno-muskarac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/jesi-li-dovoljno-muskarac\/","title":{"rendered":"Jesi li dovoljno mu\u0161karac?!"},"content":{"rendered":"
\"muskarac_im\"Oronula, tro\u0161na kamena ku\u0107a na dnu sela okru\u017eena ledinama i \u0161umom. Prid Jozinon ku\u0107om dvi\u00a0 malene djevoj\u010dice prljave od te\u0161ka rada dr\u017ee noge u lavoru, a \u017eena Mara sidi na panju i gleda u daljinu. Po dvori\u0161tu se \u0161epure koko\u0161i i pivac, a pod orasom \u0107u\u0107i crno \u017egoljavo pseto, pred njim samo zdilica sa vodom i kost koju je odavno sa\u017evaka. <\/p>\n

Svatko tko bi tuda slu\u010dajno nai\u0161ao, tim odavno ostavljenim dijelom svijeta unato\u010d siroma\u0161tvu pomislio bi kako u Jozinom domu stanuje ljubav i toplina. Najvi\u0161e zbog sjaja u o\u010dima djevoj\u010dica koje raduje br\u010dkanje po vodi. ‘Vridna su to dica, zoron ustaju i kroz \u0161umu se probijaju do \u0161kole. Nakon nastave \u017eure ku\u0107i kako bi pomogli roditeljima u \u0161tali ili na polju. One ne tra\u017ee nove mobitele, one ne znaju za svit u kojem \u017eive ljubi\u010daste krave. Njihova sre\u0107a je u cikari mlika \u0161to ga mater jutri izmuze pa ugrije da se na njemu uvati skorup. Ponekad na teku u prodamnci\u00a0 jami i \u0161e\u0107era. U \u0161koli ni\u017eu petice, pa\u017eljivo slu\u0161aju svaku ri\u010d koju u\u010diteljica izgovara, iako malene imaju san o boljem \u017eivotu premda ga nikada nisu vidjele niti do\u017eivjele. Zbog njihovih snova i uspjeha nisu ba\u0161 drage drugoj dici. Nekad im se rugaju zbog pokidanih cipela i njihova siroma\u0161tva, nekada ih \u010dupaju za kosu, a ponekad tjednima skrivaju masnice. Tu\u017eno je to koliko djeca mogu biti okrutna i koliko dje\u010dje srce boli mo\u017ee progutati i sakriti, ali one sakrivaju jer ne \u017eele time zamarati majku, ta od nje su i vidili da se o udarcima \u0161uti.<\/p>\n

Mara je nekada davno bila lipa cura. Duge crne kose padale su joj na bujne grudi, a osmijeh joj nikada nije silazio sa lica. Volila je \u017eivot, prirodu, veselje i pismu, volila i svog Jozu, a volio je i on nju. Kada su se vin\u010dali na svitu nije bilo sritnijeg para, u ljubavi su stvorili svoje dvije curice i Mari se \u010dinilo da njezina idila nikada ne\u0107e prestati.<\/p>\n

Jozo siromah i radnik ‘oda je od ku\u0107e do ku\u0107e, radija \u0161ta god i di god je stiza, a para sve manje i manje, koda se prosiplju. Kao da Mara nije dobro pokrpila d\u017eep na starim radnim ga\u0107ama. To ga je \u017ederalo, ispijalo mu du\u0161u tija je puno, a malo ima. Utjehu je \u010desto nalazija u rakiji pa bi ku\u0107i pijan dolazija. Kada bi mu Mara \u0161togod rekla ‘dreknija bi na nju, ponekad bi \u010dak i rukon zamahnija, ali ona je znala da njezin Jozo to nebi nikada u\u010dinija.<\/p>\n

E nebi Jozo, ali bi rakija koja mu je postajala svakodnvenica. Ono crkavice \u0161to bi zaradija u pi\u0107e bi tro\u0161ija. Jedini krivac za sve njegove probleme tada bi mu postajala \u017eena, \u017eena \u010dije su krikove gutali vla\u017eni zidovi, \u017eena koja je trpila udarce, sakrivala ranjeno lice crnim maramama i gubila se. Nestajao je osmijeh,\u00a0 sa svakim Jozinim udarcem odlazio je dio nje, a po\u010detnu idilu odavno je zaboravila.<\/p>\n

Od sramote da joj dica ne saznaju nije mogla vikati. A dica ko dica osjetila su maj\u010dinu bol i njene suze, primjetila su maj\u010dine rane i o\u010devu okrutnost. Jedne te\u0161ke i mra\u010dne zimske ve\u010deri Jozo je kao i obi\u010dno do\u0161ao ku\u0107i pijan, nije puno govorija bacija je svoj tanjir sa stola i po\u010deja vikati. Njegove te\u0161ke ruke padale su po nesritnoj \u017eeni, tiho je jecala. Dica vi\u0161e nisu mogla gledati njen jad pa prisko\u010di\u0161e majci u pomo\u0107. ”Nemoj \u0107a\u0107a, molim te nemoj” orio se krik ku\u0107om, i\u0161ao negdje daleko, daleko i ostajao sam kao da nigdje ne postoji ni Bog ni \u010dovjek. Jutro je Maru prikovalo za krevet, svaka kost i posljednji trag du\u0161e osje\u0107ali su Jozine ruke. Curice su brisale materi lice pa ruke, poku\u0161avale su svojim dodirima vratiti maj\u010din osmijeh. Jozo je u kutu posramljeno gleda u pod. \u017dena se gubila, umirala nestajala. U Jozinim o\u010dima vidjela je \u017eelju za oprostom. To bi i u\u010dinila da je srce nije izdalo, da du\u0161a nije oti\u0161la u mjesto na kojem vlada samo spokoj. Mislila je, a nije uspjela \u0161apnuti mu da ga jo\u0161 uvijek voli. Djeca su dr\u017eala hladne maj\u010dine ruke i kle\u010dala uz nju gledaju\u0107i oca, oca koji je i dalje samo \u0161utio.<\/p>\n

Svakoga dana milijuni \u017eena dobiju barem \u0161amar od mu\u0161karca, svakoga dana tisu\u0107e \u017eena je pretu\u010deno, izvrije\u0111ano, zlostavljano.<\/p>\n

Jesi li dovoljno mu\u0161karac da ka\u017ee\u0161: ” NE!”<\/p>\n

Jesi li dovoljno \u017eena da ka\u017ee\u0161: ”NE VI\u0160E!”<\/div>\n


<\/strong><\/span> <\/p>\n

Iva Me\u0111ugorac | hercegovina.info<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"muskarac_im\"Oronula, tro\u0161na kamena ku\u0107a na dnu sela okru\u017eena ledinama i \u0161umom. Prid Jozinon ku\u0107om dvi\u00a0 malene djevoj\u010dice prljave od te\u0161ka rada dr\u017ee noge u lavoru, a \u017eena Mara sidi na panju i gleda u daljinu. Po dvori\u0161tu se \u0161epure koko\u0161i i pivac, a pod orasom \u0107u\u0107i crno \u017egoljavo pseto, pred njim samo zdilica sa vodom i kost koju je odavno sa\u017evaka. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":10581,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[6256,5986,582,136,1467,5051,163,6254,80,3746,1266,6255,4065,4442,371,147,4099],"class_list":["post-10582","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-jesi","tag-joj","tag-jozo","tag-kao","tag-kuci","tag-mara","tag-nije","tag-nikada","tag-nisu","tag-nju","tag-odavno","tag-osmijeh","tag-ponekad","tag-ruke","tag-samo","tag-zbog","tag-zena"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10582","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10582"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10582\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10581"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10582"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10582"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10582"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}