{"id":10756,"date":"2011-10-15T16:12:40","date_gmt":"2011-10-15T14:12:40","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/10\/15\/hercegovacki-caca\/"},"modified":"2011-10-15T16:12:40","modified_gmt":"2011-10-15T14:12:40","slug":"hercegovacki-caca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/hercegovacki-caca\/","title":{"rendered":"Hercegova\u010dki \u0107a\u0107a"},"content":{"rendered":"
\"caca\"Kameni eksterijer i nemilosrdna bura stolje\u0107ima su u ovim krajevima odgajali silan temperament koji nije ostavljao puno mjesta emotivnosti. Gafovi sentimentalizma ovom podneblju pra\u0161tali su se samo kao plod nekakvog trenuta\u010dnog domoljublja koje se kroz turbulentnu pro\u0161lost ispoljavalo \u010desto i u obilnim nanosima. <\/p>\n

Ostav\u0161tina na\u0161eg oratorstva, poznatih i sa\u010duvanih epova ili poema govore nam tako\u0111er da je okosnica hercegova\u010dke pisane rije\u010di i usmene predaje oduvijek bio neizostavni i nezaboravni pejza\u017e, kad bi se kao na \u0161triku iznad sarnja\u010da poredale slike za\u010dudne ljepote koja je jednostavno morala ostati zabilje\u017eena u vihoru vremena, te obi\u010daji i povijest naroda, kao i njeni nepredivljivi tokovi.<\/p>\n

Majka se u poeziji spominje ponekad, predstavljena poput stamenog stupa u atriju patrijarhata od \u010dije se \u0107o\u0161kove naslone svi \u010dlanovi obitelji onda kad je najte\u017ee. Majka je milostiva, bri\u017ena, tiha i pobo\u017ena. Nikad nametljiva, a uvijek prisutna. Majku se \u0161tuje duboko, ali se pokazuje rijetko. Kad bane\u0161 pijan iz birtije u rano jutro skupa sa suncem, dok ti ona izuva \u010dizme strpljivo.<\/p>\n

S druge strane, otac, odnosno \u0107a\u0107a iz tih godina, bio je centralna figura svake obitelji, a o kojem nema gotovo nikakvih zapisa. \u0106a\u0107a je sje\u0107anje koje miri\u0161e na sa\u017evakanu \u0161kiju dok dolazi s polja razgr\u0107u\u0107i crvenicu pod nogama. \u0106a\u0107a je strahopo\u0161tovanje. S \u0107a\u0107om se ne pri\u010da puno, ali pogledi govore na tisu\u0107e rije\u010di ako zna\u0161 de\u0161ifrirati inat i gordost u kojima nema niti trunke povr\u0161nosti. \u0106a\u0107a je rezbareni junak, obi\u010dno gorostas kao i svi Hercegovci, s brojem cipela kao omanjom la\u0111om. Njegova strogo\u0107a imponira i sje\u0107a\u0161 je se i danas, mada je umro ve\u0107 davno. Svaki tvoj lo\u0161 potez kroz \u017eivot vra\u0107a te pred njegove o\u010di kao pred najbolji rendgen.<\/p>\n

Volio si ga puno, ali rijetko ste jedno drugome to govorili. Gotovo nikad. Emocije su bile naramak ne\u010dega \u0161to je donosila rodbina iz Bosne ili Zagreba. Oni su se pretjerano cmakali nao\u010digled i javno upra\u017enjavali stvari iz sektora senzibilnosti za koje si nau\u010dio da se doga\u0111aju samo kad si sam. Te neke suze i tome sli\u010dno. Ni na njegovoj sahrani nisi plakao u groblju nego u jastuk. Da je onakav isheklan ru\u017eama kasnije bio za vi\u0161estrukog cije\u0111enja, nitko nikada ne\u0107e saznati.<\/p>\n

Otac po mjeri pro\u0161losti i budu\u0107nosti<\/strong><\/p>\n

\u0106a\u0107a moderne dana\u0161njice je sa\u010duvao tradicionalnost u svojim dlanovima, ali su mu djeca istopila \u010delik kojim je okovana ta funkcija osovine u ku\u0107i. Zna ljekovite re\u010denice i na\u010dine za nje\u017enost. To je onaj \u0107a\u0107a kojeg si kao mali gledao ko Boga dok ste negdje u gostima, da ti obrvama odobri da mo\u017ee\u0161 uzeti jedan keks sa stola, a danas on prihva\u0107a da su ga vlastita djeca svojim entuzijasti\u010dnim krilima prerasla, dok tra\u017ei od njih savjet za novi televizor ili s uva\u017eavanjem slu\u0161a njihovo mi\u0161ljenje o politi\u010dkom stanju u svijetu. Natalo\u017eeni geni ponosa, me\u0111utim, nikad mu ne\u0107e dozvoliti da ih izravno pohvali u lice, ali \u0107e zato odu\u0161evljeno gnjaviti svu svoju raju u firmi ili na bo\u0107anju sa dostignu\u0107ima svojih prvaka.<\/p>\n

K\u0107erke u Hercegovini danas imaju ogromnu ulogu u odle\u0111ivanju sante o\u010dinstva. I ina\u010de posebna familijarna spona \u017eenske djece i o\u010deva od ina\u010de uobi\u010dajenog hladnog i rezolutnog pater familiasa oblikovala je novu formulaciju \u0107a\u0107e. \u0106a\u0107a je jedina osoba koja \u0107e ti za u \u017eurbi zgu\u017evanu pund\u017eu na vrhu glave re\u0107i da izgleda kao najljep\u0161i puding. \u0106a\u0107a je onaj koji zbog tebe odjebe \u010ditavu tra\u010dersku mahalu i stoji te, ma o \u010demu da se radilo. I mada bi te \u010desto i\u0161amarao toliko da te ni Sando staklar vi\u0161e ne mo\u017ee slijepiti, \u0107a\u0107a \u0107e durati strpljivo.<\/p>\n

On je onaj \u010dovjek s ki\u0161obranom koji se topi sat vremena \u010dekaju\u0107i Autohercov autobus da ti po\u0161alje na fakultet malo pr\u0161uta i gro\u017e\u0111a. \u0106a\u0107a te \u010deka uznemiren dok ne do\u0111e\u0161 ku\u0107i iz Posu\u0161ja sve u svojoj glavi smanjuju\u0107i onaj grudski, opasni pravac i zami\u0161ljaju\u0107i da nisi sjela u nikakav spu\u0161teni, bijesni bmw. \u0106a\u0107a ne vjeruje da upra\u017enjava\u0161 seksualne aktivnosti, ali u sebi se moli da obavezno koristi\u0161 kondom. \u0106a\u0107a te ne gnjavi s pitanjima kad \u0107e\u0161 se udati, jer kad taj tren do\u0111e plakat \u0107e ko veliki. Gdje god da \u017eivi\u0161, on \u0107e do\u0107i da ti ubije skakavca na zidu kojeg se pla\u0161i\u0161. I kakvo god sranje da ti se doga\u0111a, na njegov zagrljaj i fotelju uvijek mo\u017ee\u0161 ra\u010dunati.<\/p>\n

Mnogi divni ljudi koje znam odrastaju godinama bez oca. Neki su poginuli u ratu, neki umrli tragi\u010dno ili spontanim redoslijedom \u017eivota, ali brojni od njih danas ne mogu vidjeti u kakve su velike i posebne ljude izrasli njihovi nekada\u0161nji klinci. Dok vam se ne dogodi sli\u010dan scenarij, nemate pojma koliko ste bili sretni s njihovom prisutno\u0161\u0107u, kojoj niste pridavali bitan zna\u010daj jer vam se \u010dinilo da \u0107e biti tu zauvijek.<\/p>\n

Mnogi urbani klinci u predahu izme\u0111u virtualnog svijeta u kojem sve \u010de\u0161\u0107e obitavaju i medijski-senzacionalisti\u010dkog ludila koje na pijadestal uporno gura iskrivljene vrijednosti ionako heravog dru\u0161tva, svoje roditelje ne respektiraju na na\u010din kakav zaslu\u017euju. Ne razumiju njihove duple smjene da bi im osigurali knjige i odje\u0107u, ne tangiraju ih rate od kredita i \u017euljevi na rukama. Zaokupirani sami sobom rijetko na\u0111u vrijeme da im ka\u017eu koliko ih vole.<\/p>\n

A jednom ih vi\u0161e ne\u0107e biti. A zna\u0161 kad obi\u010dno pomislimo na to? Onda kad ih zaboli.<\/p>\n

Kad jednog hercegova\u010dkog dobrog diva od skoro dva metra spoje na infuziju na Bijelom Brijegu. Kad mu dijagnosticiraju kakvu malignu bolest. Kad ga odvezemo u Fojnicu da odmori umorne kosti.<\/p>\n

O\u010devi ovog podneblja pro\u0161li su metamorfozu konzervativnosti koja je u sebi ujedinila stroga pravila nekada\u0161nje Hercegovine, pronose\u0107i svojim \u017eivotima i trudom mit o snazi svojih predaka, da bi izrasli u ljude koji danas pod jezikom otapaju uvrije\u017eene norme non\u0161alantno kao bombone i nije ih brige \u0161to riskiraju etikete patetike, koje su proizvod onih koji su zaboravili osje\u0107ati bilo \u0161to.<\/p>\n

\u0106a\u0107a je tihi borac u avliji sulude birokracije, neispla\u0107enih pla\u0107a i nesre\u0111enog dru\u0161tvenog sustava. Najbolji prijatelj i putokaz. Didova ostav\u0161tina i na\u0161 modernizam.<\/p>\n

Ovo je za svakog \u0107a\u0107u. Svakodnevnog heroja kojeg tako \u010desto zaboravimo u svojoj trci za nebitnim stvarima.<\/p>\n

<\/p>\n

Martina Mlinarevi\u0107 Sopta | poskok.info
<\/span><\/strong><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"caca\"Kameni eksterijer i nemilosrdna bura stolje\u0107ima su u ovim krajevima odgajali silan temperament koji nije ostavljao puno mjesta emotivnosti. Gafovi sentimentalizma ovom podneblju pra\u0161tali su se samo kao plod nekakvog trenuta\u010dnog domoljublja koje se kroz turbulentnu pro\u0161lost ispoljavalo \u010desto i u obilnim nanosima. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":10755,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[136,146,52,1672,126,1394,4322,3502,186,1524,56,134,6767,183],"class_list":["post-10756","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-kao","tag-koja","tag-koje","tag-kojeg","tag-koji","tag-nece","tag-nikad","tag-onaj","tag-puno","tag-rijetko","tag-ste","tag-sto","tag-strpljivo","tag-svojim"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10756","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10756"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10756\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10755"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10756"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10756"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10756"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}