U lipnju 1990. godine objavljuje \u010dlanak \u201eHrvatska na prekretnici\u201c, koji je napisan nakon prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj, a objavljen u tada emigrantskoj Hrvatskoj reviji, br. 3, rujan 1990., str. 601-605. Zanimljivost ovog \u010dlanka napisanog prije 20 godina je, u tome \u0161to se navode opasnosti i izazovi s kojima \u0107e se Hrvatska suo\u010davati, po\u010dev\u0161i od povijesnog trenutka stvaranja dr\u017eave, preko dru\u0161tvenih i moralnih problema, poput straha kao naslje\u0111a totalitarnog re\u017eima, korupcije, naslje\u0111a pro\u0161losti i maksime \u2013 Nema boljeg rada od nerada, opasnosti od gubitka nacionalnog ponosa i identiteta, do moralne revolucije, koja bi prije svega trebala vratiti ljudsko dostojanstvo svakoj osobi, osigurati osobne, skupne i nacionalne slobode, slobodu od straha od ikoga i\/ili i\u010dega, i dovesti do op\u0107eg dru\u0161tvenog i nacionalnog preporoda, jer u suprotnom sav politi\u010dki pluralizam, tehni\u010dki i materijalni napredak, prije ili kasnije, urodit \u0107e ne\u017eeljenim politi\u010dkim i dru\u0161tvenim plodovima koji, svjedoci smo, jako dobro zriju u post-revolucionarnim vremenima u mnogim dijelovima svijeta. Donose\u0107i vam link cjelokupnog teksta \u201eHrvatska na prekretnici\u201c prosudite sami gdje se Hrvatska nalazi 20 godina poslije. http:\/\/www.cuvalo.net\/?p=140<\/p>\n
Dr. \u010cuvalo\u00a0 zamoljen je da prokomentira nekoliko trenuta\u010dno aktualnih tema, na \u010demu mu iskreno zahvaljujem. Dana\u0161nje prilike u Hrvatskoj i u hrvatskom narodu su onakve kakvih sam se bojao 1990. da bi mogle nastati: post-kolonijalne. Znam da su vremena, mjesto i prilike razli\u010dite, ali ovo \u0161to se doga\u0111a kod nas ima sli\u010dnosti s onim \u0161to se zbilo u Latinskoj Americi prije blizu 200 godina (ili u Africi kasnije). Dr\u017eave su postale neovisne, oslobodile se kolonijalnih gospodara, ali je mo\u0107 ostala u rukama stare elite i prenijela se na njezino potomstvo, a i dobar dio (pred)revolucionarnih domoljuba pridru\u017eio se vlastodr\u0161cima, utopio se u novu\/staru elitu, mo\u0107 ih op\u010darala i postali su oslonac novog\/starog sustava.<\/p>\n Ali, ne radi se samo o mo\u0107i, nego, jo\u0161 va\u017enije, i o nastavku kolonijalnog sustava vrijednosti i mentaliteta ne samo kod onih na politi\u010dkim polo\u017eajima, nego i u dr\u017eavnim uredima, kulturnim i prosvjetnim ustanovama, gospodarstvu, medijima \u2026 i u velikom dijelu naroda. U Hrvatskoj danas, kao i u davnim i nedavnim kolonijama, nije se bilo spremno prerezati pup\u010danu vrpcu sa starim sustavom, u na\u0161em slu\u010daju s jugo-dr\u017eavom koja je bila kombinacija srpskog mini (ali krvavog) imperijalizma i komunisti\u010dkog totalitarizma. Svjedoci smo da su mnogi jo\u0161 okrenuti prema Beogradu i zato smo prisiljeni (me\u0111u ostalim) svakodnevno pratiti \u0161to se doga\u0111a u Beogradu, dok malo \u010dujemo, recimo, o Sarajevu i drugim glavnim gadovima u susjedstvu. Danas se to pakira kao \u201cregionalna suradnja\u201d, te vidimo kako ni\u010du razni \u201cregionalni\u201d projekti, Hrvati postaju \u201cgra\u0111ani na\u0161e zemlje\u201d, a zatim \u0107e valjda postati gra\u0111ani regije.<\/p>\n Tu \u010de\u017enju za \u201cstarim dobrim vremenima\u201d ja bi nazvao \u201cegipatskim sindromom.\u201d Ali, nije to sindrom nedavne egipatske pobune naroda, nego onaj iz knjige \u201cIzlaska\u201d. \u010citamo kako su se mnogi Izraelci pobunili protiv Mojsija nakon \u0161to su izi\u0161li iz egipatskog ropstva. \u201cKamo si nas doveo, u ovu pustinju, bilo nam je bolje pod faraonom!\u201d Lako je pretpostaviti koji su od Izraelaca bili najgrlatiji. Ne oni koji su zidali faraonove pala\u010de i hramove, nego oni koji su bili kota\u010di\u0107i u faraonovu opresivnom sustavu. I kod nas, mnogi nisu \u017eeljeli slobodu, a samostalnu hrvatsku dr\u017eavu jo\u0161 manje, fali im Egipat i faraon! Lak\u0161e je biti poslu\u0161an, nego samosvjestan, samostalan i odgovoran! Vidimo kako im se \u017euri promijeniti gospodare. Mo\u017eda od njih o\u010dekuju manu, kao \u0161to je pala Izraelcima u pustinji. Ali mane ne\u0107e biti (barem ne za narod), nego se sami trebamo brinuti za svoju budu\u0107nost. Sve drugo se skupo pla\u0107a! A mi to nikako shvatiti i prihvatiti.<\/p>\n O su\u0111enjima, korupciji\u2026.<\/strong><\/p>\n Ovih dana se uglavnom buba o Sanaderu i korupcijskim aferama. Svakako, trebamo znati \u0161to je bilo i tko je zlouporabio danu mu mo\u0107. Ali, rijetki su koji upozoravaju, istra\u017euju i analiziraju za\u0161to je to tako. Svi ti sanaderi\u0107i, pukani\u0107i, ine, podravke, \u0111akov\u0161tine\u2026 samo su simptomi (ne)kulture i (ne)morala ne samo \u201conih gore\u201d, nego dru\u0161tva i vremena u kojem \u017eivimo. Dakle, na jednoj strani potrebna je stroga, dosljedna i pravedna primjena zakona (zakon iznad sviju!), a na drugoj, jo\u0161 je va\u017enije presje\u0107i pup\u010danu vrpcu s naslije\u0111enim dru\u0161tvenim vrijednostima i mentalitetom, koji su nekakva mije\u0161anja jugo-komunizma, sluganstva, zapadnog konzumerizma i vrlo jeftine imitacije svega i sva\u010dega, posebice onog \u0161to ne valja (a ne \u0161to valja) sa Zapada.<\/p>\n Nadalje, naslje\u0111e iz nedavne pro\u0161losti koje se temelji na principu \u201csnala\u017eenja\u201d i \u201cimprovizacije\u201d treba lije\u010diti i jo\u0161 va\u017enije odgajati mla\u0111e generacije u zdravom duhu. Od kako smo se obitelj i ja vratili u domovinu znam vi\u0161e put upitati mla\u0111e koji znaju engleski da li znaju englesku rije\u010d za \u201csna\u0107i se\u201d u njezinu hrvatskom zna\u010denju. Ona u engleskom jeziku ne postoji! A kod nas, snala\u017eenje je najunosniji zanat i pozitivna kategorija. Re\u0107i \u0107e mnogi, jedino tako smo mogli opstati pod raznim tiranijama. To\u010dno, ali sad u ovim prilikama treba (trebalo je) racionalno i svjesno napraviti taj povijesni skok i udariti temelje novom i boljem dru\u0161tvu. A ta \u201cdruga revolucija\u201d, revolucija duha je mukotrpnija od rata protiv agresora, to je rat u nama samim kojeg treba pobijediti. Odakle, po\u010deti? Od samoga sebe i ljudi s kojima \u017eivimo i radimo. Svaki od nas koji \u017eeli da svi skupa krenemo naprijed neka oko sebe \u0161iri svjetlo bolje budu\u0107nosti! Neka \u017eivi i radi po visokim civilizacijskim i moralnim normama.<\/p>\n Po povratku u domovinu zamijetio sam koliko su na\u0161i majstori sposobni improvizirati kad do\u0111e do nekih problem\u010di\u0107a u bilo kojem projektu i zanatu, dok recimo ameri\u010dki majstor dosljedno slijedi upute i nacrte, njemu je improvizacija strana. Ta na\u0161a sposobnost ima dobru, ali i vrlo lo\u0161u stranu. Naime, navikli smo da pravila nisu va\u017ena, te improviziramo gdje treba i ne treba. To radimo svugdje pa i u politici. Ali, to na kraju puno stoji.<\/p>\n Kamo god se okrenete nedostaje dugoro\u010dan i racionalan pristup stvarima. Ozbiljan gospodarski, politi\u010dki, dru\u0161tveni, kulturni\u2026 razvoj se ne mo\u017ee temeljiti na snala\u017eljivosti, improvizaciji, trenuta\u010dnim osje\u0107ajima, vezama, stran\u010darenju\u2026 Povrh svega trebaju nam ljudi od discipline, odgovornosti, dobrih radnih navika, istinoljubivosti, domoljublja i \u010dovjekoljublja.<\/p>\n Izbori\u2026<\/strong><\/p>\n Na\u017ealost, ovo \u0161to je pred nama na politi\u010dkoj sceni i trenuta\u010dnom \u201cjelovniku\u201d sve skupa je neslano i bljutavo. Nije to ugodno ni gledati, a kamo li \u017evakati i progutati. Ako je tako, onda me mu\u010di pitanje za\u0161to je to tako i \u0161to se mo\u017ee napraviti u ovim prilikama?<\/p>\n \u017dive\u0107i (pre)dugo vani uvijek sam mislio da me\u0111u Hrvatima ima ljudi od volje, znanja i karaktera koji mogu ostvariti dr\u017eavnu samostalnost i predvoditi u izgradnji sustava koji \u0107e biti stabilan, pravedan, human, napredan\u2026 I danas vjerujem da takvih ljudi i \u017eena ima, i to lijep broj, ali takvi nikako ne mogu do\u0107i na vidjelo. \u201cProblem\u201d je da takvim osobama nije do mo\u0107i nego do naroda, dr\u017eave, op\u0107eg dobra i zajedni\u010dkog napretka. Ovakvi \u201c\u010dim zinu\u201d do\u0111u u sukob s mo\u0107nicima, jer su vi\u0111eni kao nekakvi vanzemaljci. \u201cIdeali\u201d mo\u0107nika su: vlast, slava, neograni\u010deno bogatstvo, samoljublje, biti u medijima, slikati se s drugim mo\u0107nicima\u2026. Onim prvim ostaje samo biti glas u pustinji! Ne treba zaboraviti i da postoje\u0107i izborni sustav je ogromna prepreka u izboru kvalitetnih osoba u Sabor, kao i u samim strankama. Moramo glasovati za liste koje nam nametnu strana\u010dke vo\u0111e, a izabrani moraju biti poslu\u0161ni istim tim vo\u0111ama, a ne narodu.<\/p>\n Na \u017ealost, novoste\u010dena demokracija brzo nam se pretvara u ne\u0161to \u0161to nismo \u017eeljeli. Narod postaje bezli\u010dna masa i nedefinirani gra\u0111anin postmodernizma, a politi\u010dari lijepo umotani i dobro reklamirani produkti. Nije va\u017eno \u0161to je u paketu! Ne bi danas, recimo, Abraham Lincoln nikad mogao postati predsjednik Amerike, a na\u0161 Star\u010devi\u0107 bi bio progla\u0161en opasnim desni\u010darem, premda je bio liberal svog vremena. Ljudi od karaktera kao ova dvojica u dana\u0161njoj politici slabo bi pro\u0161li. Tako\u0111er, kroz sporedna vrata nam ulazi \u201cotvoreno dru\u0161tvo\u201d i pomalo izgurava demokraciju, volju naroda. Kao da Hrvati (i drugi) zagovaraju zatvoreno dru\u0161tvo! Ali u ime otvorenosti treba nametnuti dru\u0161tvu sve \u0161to netko od nekuda (ne znamo ni tko i odakle) \u017eeli, svoje dru\u0161tvene, moralne, kulturne\u2026vrijednosti. Mi smo jednostavno prisiljeni biti \u201cotvoreni\u201d i prihvatiti sve \u0161to se kome prohtije. Zanimljivo je da su se dobro pla\u0107eni apostoli otvorenog dru\u0161tva uspjeli nametnuti medijima, odgojnim ustanovama, politici\u2026 Postali su moderna inkvizicija, policija duha i uma. I tako sve vi\u0161e i vi\u0161e postajemo taoci politi\u010dke korektnosti. \u0160to se doga\u0111a s ljudskom slobodom? Imamo li pravo biti i politi\u010dki nekorektni? \u0160to je s demokracijom i suverenitetom; ima li pravo narod odlu\u010divati ili moramo prihvatiti teror onih koji kroje \u0161to je za nas dobro, \u0161to moramo misliti i kako se pona\u0161ati? Usput, ima ve\u0107 podosta godina da sam na po\u010detku svakog semestra znao studentima re\u0107i da sam cijeli \u017eivot bio politi\u010dki nekorektan i takav mislim ostati, jer ne trpim nikakve policajce uma, a dobro pona\u0161anje i po\u0161tivanje slobode drugih nau\u010dio sam jo\u0161 u mladim danima. Inkvizicija je prisutna i u Americi, ali kod nas se sve to nekako prihva\u0107a kao da mora biti tako, jer valjda \u017eelimo biti \u201cmoderni\u201d, prihva\u0107eni, pohvaljeni, jer s rado\u0161\u0107u izvr\u0161avamo \u0161to od nas drugi o\u010dekuju. Umjesto da budemo ono \u0161to jesmo, i svoji na svome.<\/p>\n EU<\/strong><\/p>\n \u010cinjenica da sam \u017eivio, studirao i radio u Americi ima zasigurno utjecaj na moje poglede i u ovom pitanju. Osim toga, cijeli sam \u017eivot radio za slobodnu i suverenu Hrvatsku, te je normalno o\u010dekivati da imam vi\u0161e pitanja, a i straha, oko ulaska u EU, nego odgovora. Po\u010dnimo od nas samih. Nisam siguran da su na\u0161i politi\u010dari dozreli u\u0107i u tu i takvu arenu. Njihovu zrelost mo\u017eemo procijeniti po rezultatima njihova rada u Hrvatskoj danas. Mislim da mnogi od njih nisu sigurni ni u sami sebe, ni u narod, niti u dr\u017eavu. Oni \u0107e postati dobro pla\u0107eni i poslu\u0161ni EU \u010dinovnici. Drugi (politi\u010dari i ini) s pristupom u EU \u017eele vidjeti po\u010detak kraja suverene Hrvatske, da bi zatim oni mogli uspje\u0161nije operirati kao \u201cregionalci\u201d ili lak\u0161e ucjenjivati Hrvatsku u ime manjinskih prava i sli\u010dno. Svima, koji Hrvatsku nisu ni htjeli (ili se \u010dak protiv nje borili) ulazak u EU otvorit \u0107e nove mogu\u0107nosti slabljenja hrvatskog suvereniteta. Nadalje, EU je veliki eksperiment. Naime, neki misle i propagiraju da su vremena nacionalne dr\u017eave iza nas i tra\u017ee se novi modeli, u ovom slu\u010daju model zdru\u017eivanja dr\u017eava. Zanimljivo je da dok se to propagira broj dr\u017eava u svijetu raste. Ja sam mislio da je Hrvatima dosta tih eksperimenata koje netko izmi\u0161lja, a mi i drugi smo pokusni kuni\u0107i. Kad \u010dujem da nemamo drugog izbora nego EU, onda reagiram, ne hvala! Ako je to tako, a nije, tko nas je doveo u takav \u0107orsokak?<\/p>\n Od pada Berlinskog zida svijet je u previranju, nastali su novi odnosi, svijet je postao puno kompliciraniji nego je bio, tra\u017ee se novi putevi, stvaraju se novi odnosi. Kako u tom svijetu na\u0107i svoje mjesto, i to kao manja dr\u017eava? Izgleda mi da se na\u0161a elita toga boji, nema samopouzdanja, ne \u017eeli biti odgovorna. Jo\u0161 va\u017enije, vjerojatno nije voljna zagrnuti rukave i raditi, prona\u0107i puteve boljem gospodarstvu, boljoj budu\u0107nosti za mlade, da bi mogli svojim nesebi\u010dnim radom i ljubavlju za domovinu okupiti hrvatski narod u zajedni\u0161tvo koje ima volju, viziju i sposobnost nositi se sa svim problemima koje sada\u0161njost i budu\u0107nost donose. Dakle, nemam ni\u0161ta protiv EU kao takve, ali me mu\u010de pitanja: u kakvu EU mi ulazimo, pod kojim uvjetima, iz kojih razloga, da li \u0107e to biti za nas preskup eksperiment koji \u0107e nam do\u0107i na naplatu prije ili kasnije. Nas su zmije klale pa bi trebali biti oprezniji!<\/p>\n Dijaspora<\/strong><\/p>\n Nedavno sam imao predavanje na Hrvatskim studijima u Zagrebu o povijesti i dinamici odnosa hrvatske dijaspore i domovine. Ti odnosi su prolazili kroz nekoliko etapa i mo\u017eemo ih sagledavati u vi\u0161e oblika: osobni odnosi, skupni, organizirani kroz udruge i ustanove, gospodarski, kulturni, odnosi prema vladama i dr\u017eavama itd. Kroz sve to najja\u010da nit tih odnosa na strani dijaspore je ljubav za domovinu, i to ne samo na rije\u010di nego i na djelu. Rijetko je koje iseljeni\u0161tvo (emigracija) bilo voljno toliko \u017ertvovati za domovinu kao hrvatsko. Najvidljiviji izljev te ljubavi bio je tijekom Domovinskog rata. Tada se uistinu osjetilo duhovno i djelatno jedinstvo domovine i iseljeni\u0161tva. Ali onda vrlo brzo Hrvati izvan Hrvatske postaju stranci, \u010dak i ako imaju i dr\u017eavljanstvo RH. Bilo je za o\u010dekivati da odnosi ne mogu ostati kao do Oluje, ali ne vjerujem da je itko o\u010dekivao da \u0107e se ovako brzo ohladiti. Razlog tome nije da se iseljeni\u0161tvo umorilo i istro\u0161ilo poma\u017eu\u0107i za vrijeme ratnih godina. Iseljeni\u0161tvo je vjerujem danas bogatije nego onda. Moraju biti neki drugi razlozi za ovakav hladan tu\u0161 na te, ne tako davno tople odnose, a oni su uglavnom na ovoj strani oceana i Alpa. Napomenimo neke od njih.<\/p>\n U samom po\u010detku dana\u0161nje hrvatske dr\u017eave odnosi izme\u0111u onih na vlasti i iseljeni\u0161tva nisu bili postavljeni na dobrim ustavnim temeljima. Krenulo se strana\u010dkom stranputicom, a onda umjesto da se stvari popravljaju i da Hrvati u svijetu budu u svakom pogledu istinski partneri u \u010duvanju i razvoju domovine oni su bili sve vi\u0161e i vi\u0161e marginalizirani. Nedavno se govorilo i pisalo novom zakonu o odnosima hrvatske dr\u017eave i Hrvata izvan nje, ali, koliko vidim, to je jo\u0161 jedna limunada. Ukratko, Hrvati izvan Hrvatske su ostali na cjedilu, uglavnom obespravljeni. Njihov glas se malo \u010duje i jo\u0161 manje uva\u017eava.<\/p>\n Da se ne bi krivo shvatilo, dijaspora ne tra\u017ei ni\u0161ta od Domovine osim da bude prihva\u0107ena kao njezin \u017eivi dio. Za dijasporu se ne treba nitko iz Zagreba brinuti, nego s njom sura\u0111ivati i uva\u017eavati je, a da ne bude u ne\u010dijoj milosti, treba joj definirati prava i du\u017enosti. Budite sigurni, onda \u0107e uvijek vi\u0161e nego ispuniti svoje du\u017enosti prema domovini i hrvatskom narodu.<\/p>\n Jedan od glavnih razloga za dana\u0161nji hladan odnos izme\u0111u domovine i dijaspore su u prvom redu politi\u010dari, a zatim gospodarska i dijelovi kulturne elite, te mediji, \u0161to je opet sve vezano s politikom. Naime, dobar dio politi\u010dara smatra dijasporu politi\u010dki opasnom, ne radi nekakve radikalne ideologije, nego bi ona mogla postati politi\u010dka snaga koju oni ne mogu kontrolirati. Pretpostavimo da u Saboru ima jedan broj zastupnika koji su izabrani direktno od Hrvata u svijetu, \u010dak bi se lako moglo napraviti da im iseljeni\u0161tvo i pla\u0107u daje, a da oni uistinu zastupaju njihove \u017eelje. Takvi zastupnici bi bili potpuno neovisni od doma\u0107ih stranaka i centara mo\u0107i. Mogli bi glasno i jasno braniti interese Hrvatske i hrvatskog naroda. Oni bi mogli postati i potencijalni saveznici nekih manji domovinskih stranaka. Ovo bi na\u0161im strana\u010dkim mo\u0107nicima, a i onima iz vanjskih centara mo\u0107i koji dr\u017ee Hrvatsku na oku, potpuno pobrkalo ra\u010dune. A ja vjerujem da bi ba\u0161 tako ne\u0161to bilo dobro za narod i dr\u017eavu, ali ne onima koji danas drmaju Hrvatskom. Zato je trebalo dijasporu ne samo marginalizirati, nego razbiti i jedinstvo duhovne Hrvatske.<\/p>\n Da je kako nije, ulaganja iz dijaspore su mogla i jo\u0161 mogu biti puno ve\u0107a. Ali svi znamo kako je i\u0161la privatizacija. Najmanje po\u0161teno! Ogromna ve\u0107ina onih koji su mogli ulo\u017eiti u Hrvatskoj nisu htjeli uskakati u mutno. Bilo i onih iz dijaspore koji su voljeli mutne vode i u njima ne\u0161to ulovili, ali to su bile iznimke. Svi pravi ulaga\u010di \u017eele vidjeti pravnu za\u0161titu svog kapitala i jasna pravila igre, a ne beskrajne birokratske zavrzlame.<\/p>\n Da li se odnosi dijaspora-domovina mogu pobolj\u0161ati? Vjerujem da mogu i da bi na tom trebalo poraditi, na dobrobit sviju, posebice za bolju budu\u0107nost domovine. To \u0107e najvi\u0161e zavisiti od Zagreba. Ako politi\u010dari \u017eele dobro Hrvatskoj i hrvatskom narodu onda bi \u010dim prije trebali ozbiljno poduzeti korake i napraviti odluke koje bi obnovile djelatno jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske. Dijaspora mo\u017ee biti marginalizirana, ali njezina ljubav za hrvatsku domovinu i hrvatski narod je neugasiva.<\/p>\n Jo\u0161 o obitelji \u010cuvalo\u2026<\/strong><\/p>\n Ante \u010cuvalo, ro\u0111en 1944. u Proboju, op\u0107ina Ljubu\u0161ki, je 1965., nakon odslu\u017eenog vojnog roka, ilegalno pre\u0161ao jugoslavensko-talijansku granicu i dospio u Trst, a potom u SAD. Na to se odlu\u010dio nakon \u0161to mu komunisti\u010dke vlasti nisu dale putovnicu. Prije bijega je kao sjemeni\u0161tarac poha\u0111ao Gimnaziju u Zadru i Dubrovniku, a u Americi je studirao filozofske i teolo\u0161ke studije, te nakon nekoliko godina uspje\u0161na pastoralnog rada, odu\u010dio se za studij povijesnih znanosti. Doktorirao je (1987.) na Ohio State University u Columbusu, glavnom gradu dr\u017eave Ohio. Predavao je nekoliko godina na Ohio State University, a potom 20 godina na Joliet Collegeu, u blizini Chicaga, povijest zapadne civilizacije, modernu rusku, odnosno sovjetsku povijest, povijest Bliskog istoka i kolokvije o nacionalizmu. Objavio je, uglavnom na engleskom jeziku, vi\u0161e \u010dlanaka i \u010detiri knjige, a sve se odnosilo na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Choice, stru\u010dni \u010dasopis za akademske knji\u017enice, je njegovu knjigu Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina uvrstio me\u0111u najbolje knjige te vrste objavljene u Americi 1997. godine. Vi\u0161e godina bio je tajnik i predsjednik Udruge za hrvatske studije i urednik njezinaglasila, potpredsjednik je Hrvatske akademije u Americi, \u010dlan Ameri\u010dke slavisti\u010dke udruge\u2026 Sedamdesetih godina, od Hrvata diljem svijeta, tri puta je biran u Sabor Hrvatskog narodnog vije\u0107a.<\/p>\n Supruga Ikica, ro\u0111ena Rosandi\u0107, je li\u010dko-slavonskih korijena. Ro\u0111ena je u Italiji, odrasla u Argentini, \u017eivjela u Americi. Njezin otac, Mime Rosandi\u0107, bio je dr\u017eavni tajnik u Ministarstvu \u0161uma i ruda u vrijeme NDH i stradao je u akciji \u201cDeseti travanj\u201d s Bo\u017eidarom Kavranom. Profesorica je engleskog jezika koji je diplomirala na Katoli\u010dkom sveu\u010dilistu u Buenos Airesu i \u0161panjolskog jezika i knji\u017eevnosti, koju je magistrirala na John Carroll University. Predavala jedno vrijeme na Ohio State University, Columbus State University, a najdulje (20 godina) na South Suburban Collegeu u blizini Chicaga. Prevodila je puno tehni\u010dkih materijala za tvrtku Ford i nekoliko knjiga. Uz to, napisala je na engleskom i hrvatskom jeziku knjigu o Gospi guadalupskoj.<\/p>\n Vratili su se u Hrvatsku 2009. godine i \u017eive na relaciji Pa\u0161man-Ljubu\u0161ki. Vrlo su aktivni u javnom i kulturnom \u017eivotu u novoj sredini. Imaju troje djece. Dvoje, sina Mimu, koji je donedavno \u017eivio i radio u SAD-u, i An\u0111u, koja je diplomirala na American College of Management and Technology u Dubrovniku. An\u0111a i brat Mime s grupom mladih sudjelovali su na obnovi u ratu izgorjelog arboretuma u Trstenu. Tre\u0107e dijete, Stipu, udomili su 2006. godine iz Stadlerova dje\u010djeg doma Egipat u Sarajevu,\u00a0 i koji sada poha\u0111a \u0161kolu.\u00a0\u00a0 Mime je kompjutorski programer visoke reputacije. Uz to i veliki humanist koji se isti\u010de u mnogim humanitarnim aktivnostima. Posebice su mu na srcu ustanove koje se staraju o nezbrinutoj djeci, a i sam je sudjelovao u raznim dobrotvornim djelatnostima, uklju\u010duju\u0107i rad na gradnji ku\u0107a me\u0111u ameri\u010dkim Indijancima u Sauth Dakoti. Ro\u0111en je 1982. u Columbusu, osnovnu i srednju katoli\u010dku \u0161kolu zavr\u0161io je u Chicagu, a sveu\u010dili\u0161ne znanosti na Ball State University u dr\u017eavi Indiana. Studije je zavr\u0161io u tri godine i diplomirao suma cum laude. Radio je za Google, odjel You Tube, a 2011. godine, da bi bio bli\u017ee obitelji u domovini, pre\u0161ao je raditi za ogranak ameri\u010dke tvrtke Firefox u Parizu. Njegov FTP program je postao prepoznatljiv po cijelome svijetu. Preuzelo ga je preko 20 milijuna \u201ckompjutora\u0161a\u201d i preveden je na dvadeset svjetskih jezika.<\/p>\n<\/div>\n
<\/strong><\/em>
Pogled na dana\u0161nju Hrvatsku<\/strong><\/p>\n![\"dr_ante_cuvalo\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/novo_jesen_dr_ante_cuvalo.gif\")
Dr. Ante \u010cuvalo, \u010dovjek \u010diji su \u017eivotni put usmjerile dvije odrednice: politi\u010dki emigrant i akademski gra\u0111anin daje svoje vi\u0111enje dana\u0161nje Hrvatske. Doktorirao je povijesne znanosti (1987.) na Ohio State University u Columbusu, glavnom gradu dr\u017eave Ohio. Predavao je nekoliko godina na Ohio State University, a potom 20 godina na Joliet <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":11022,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[78,136,126,46,2201,163,569,158,134,102,1201,66],"class_list":["post-11023","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-jos","tag-kao","tag-koji","tag-nas","tag-nego","tag-nije","tag-oni","tag-sam","tag-sto","tag-sve","tag-treba","tag-vise"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11023","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11023"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11023\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11022"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11023"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11023"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11023"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}